Neovisni, ali ne i neutralni

marin držić

hej čovječe sessa je izabran za suca vrhovnog suda
vjerojatno je izašao iz sobe dok su glasali za njega na dsv

ccc gadljivo, lovrinkina ili biločigova političko - pravosudna podrepina

every day, one new case -e.g. šimac,
fuj fuj smrdi smrdi užasno smrdi

zato nemam komentara,
ako netko ima komentara molim lijepo, a poglavito smogismogi koji je bio sudac, ako mu se uopće da napisati o ovoj elementarnoj nepogodi hrvatskog pravosuđa

prenosim

Razgovor predsjednika UHS za "DUBROVAČKI LIST

"1. Hrvatsko pravosuđe je u posljednje vrijeme gotovo redovno na tapeti u vrlo negativnom kontekstu. Prozivano je zbog korupcije, neučinkovitosti, upitnih odluka i nebuloznih obrazloženja poput onog da je guranje prsta u anus rukovanje. Čini se da je postalo dežurni krivac za sve probleme društva. Možete li vi kao sudac ali i kao predsjednik Udruge sudaca nešto učiniti da se to promijeni. Je li zaista naše pravosuđe u tako katastrofalnom stanju?

Prije svega treba reći da ne mogu govoriti o pravosuđu u cjelini jer pravosuđe kao pojam definira širi spektar državnih tijela nego što su to sudovi. naime ono obuhvaća i državno odvjetništvo i ministarstvo pravosuđa i zatvorski sustav i konačno sudbenu vlast. Makar se ovaj odgovor smatrao obranaškim i cehovski pristranim kao netko tko ima uvid u stanje sudstva u RH mislim da je stanje u sudstvu puno bolje nego što se to u javnosti percipira.

Zašto mislim da sam u pravu?

Prije svega zato što je šira javnost bombardirana klišeiziranom površnom slikom o radu sudova, bez da se dublje ,cjelovito pa i poštenije sagleda cjelokupna slika rada sudaca i sudova uopće. S druge strane stalno se ponavljaju isti ekscesi koji su plod sudaca ekscentrika nego što bi bili neko pravilo. Bilo bi zaista zabrinjavajuće kada bi bili pravilo. Također sve te odluke koje su izazvale opravdano zgražanje nisu prošle provjeru sustava jer su ukinute u postupku pravih lijekova pa stoga više niti ne postoje osim u novinskim člancima.

Konačno suci rade težak i odgovoran posao koji nosi u sebi mnogo rada, stalnog učenja i preispitivanja i ogromna većina sudaca tako postupa. I upravo stoga su suci frustrirani i nezadovoljni što svakodnevno rade u atmosferi nepovjerenja, omalovažavanja i često bahatosti svih učesnika u nekom sudskom postupku.

Čini se da postajemo, ili već jesmo, dežurni krivac za stanje u društvu. Meni se čini da je tako najlakše svima. Sudbena vlast kao treća samostalna vlast je najslabija u karici trodiobe vlasti jer mora djelovati u okvirima koje joj omeđe druge dvije vlasti. Zakonodavna donoseći zakonodavni okvir, izvršna dodjeljujući sredstva jer sudovi nisu financijski samostalni i u tom okruženju najlakše je bez ulaženja u srž stvari odgovornost prebaciti na suce i sudove koji nemaju lobističke skupine, spin doktore kreatore javnog mijenja koji mogu plasirati u javnost drugačiju sliku. Također sudovi su postali jako važni, mnogi vrlo vrijedni interesi se ostvaruju samo putem sudova i zato mnoge interesne skupine pokušavaju utjecati na sudske postupke. Djelom i tako da se stvara katastrofalna slika o stanju sudstva jer se tako pokušava stvoriti kod sudaca osjećaj autocenzure, što je po funkcioniranje pravne države pogubno. Sve ova "suđenja" kroz medije, prije nego što su postupci i započeti daju mi nažalost za pravo.

Udruga hrvatskih sudaca može učiniti na pojedinačnoj razini toliko da javno reagira kada god se ugrozi načelo samostalnosti i neovisnosti sudbene vlasti i to i činimo. Može također dosljedno se zalagati da se ustavne i zakonske garancije neovisnosti sudaca ne umanjuju ni pod koju cijenu. Zato što su ta načela upravo jamstvo građanima da se o njihovim pravima i obvezama neće odlučivati izvan sudnica i da se sudska odluka može ispitivati jedino u postupku pravnog lijeka. To je ponekad sporo, često i presporo ali svakako gledajući s pozicije demokratskog ustroja društva jedino moguće. alternativa je da odluke donosi ulica, neformalni centri moći i utjecaja. Da se to ne dogodi potrebno je ne samo da o tome govore suci, jer se to shvaća kao korporatizam i cehovsko zatvaranje, već društvo u cjelini.

2. Veliko istraživanje koje je naručilo Ministarstvo pravosuđa pokazuje da građani najkorumpiranijima smatraju političare , potom državne činovnike, policiju i liječnike i suce. Ako se i radi samo o percepciji kako kaže ministrica ona nikako nije dobra za budućnost sudova i regrutiranje novih sudaca.

Dobro kažete da se radi o percepciji, dakle o prividu. No i taj privid zabrinjava jer on je generiran barem dijelom iz stvarnosti. Zato ne treba olako odmahnuti rukom, ali ga ne treba niti preuveličavati. Ne mogu staviti ruku u vatru da korupcija nije prisutna među sucima, jer ona postoji vjerojatno svugdje u svijetu, ali mogu staviti ruku u vatru da nije tako sveprisutna kako se u javnosti smatra. To stoga što je sustav tako postavljen da se u svakoj ozbiljnijoj pravnoj stvari odlučuje nas tri razine, što znači da je uključeno najmanje 8 sudaca. Da li je moguće korumpirati svakog od njih. Nisam siguran.

Histerija neće donijeti ništa dobra, neće smanjiti korupciju gdje je realno ima samo će nagrizati i dalje povjerenje građana u sustav i to vodi k anarhiji. Zato bi bilo bolje o tom problemu prići nešto staloženije i bez predrasuda.

Prošle godine javnosti su predočeni rezultati opsežnog sociološkog istraživanja po agenciji PULS koje je provedeno u sudovima a ispitanici su bili stranke, svjedoci svi oni koji su po nekom poslu bili u sudu. Istraživanje je provedeno u svim sudovima u RH. Sudovi su po tom istraživanju dobili ocjenu između 3 i 4. Mediji su te rezultate ignorirali. Hoću samo reći da postoje i drugačiji pokazatelji, ali ako se samo govori o primjerima koji nam ne služe na čast, pa se još k tome stvar prikazuje jednostrano s nedovoljno činjenica namećući zaključke percepcija ne može biti bolja nego što jest.

To svakako frustrira i suce. Oni koji mogu, koji se ne mogu pomiriti s takvim oblakom stalne sumnje napuštaju sudstvo. Trend je zabrinjavajući jer odlaze iz sudova suci koji su bili ugledni koji su bili vrsni poznavatelji prava i procedure ili pak oni koji su u sudstvo tek ušli s najboljim ocjenama i preporukama i na koje se sudstvo trebalo osloniti u budućnosti. To je zabrinjavajuće.
No nije samo atmosfera tome razlog.
Razlog leži u sada već preniskim primanjima u usporedbi s istim kvalifikacijama u drugim državnim tvrtkama, nepostojanju posebnog sustava mirovina za suce a to dovodi do premale atraktivnosti mladih pravnika da ulaze u sustav sudbene vlasti.
Sudstvo se ne može bazirati na entuzijazmu, on je dobrodošao i on vuče naprijed ali čitav sustav mora biti tako koncipiran da vrijedni i prosječni mogu dostojno, stručno i čestito obnašati sudačku dužnost u sustavu koji će i u kadrovskom smislu biti stabilan, to će biti samo onda kada kroz čitavu karijeru suca za njega bude atraktivan i on bude motiviran da bude dio tog sustava. To prije svega donosi stabilnost građanima . U tom segmentu moramo kao država još puno napraviti.

3. Hoće li takva percepcija dovesti do katastrofalne negativne selekcije u sudstvu? U Dubrovniku, a tako je i u ostalom dijelu Hrvatske predsjednici sudova i suci odlaze u odvjetništvo ili u javne bilježnike. Tko će ostati?

Nadam se da do negativne selekcije neće doći, ali u nekoliko natječaja za slobodna mjesta sudaca u Dubrovniku javilo se jako malo kandidata. Tako da je izbor bio sužen. ali to nije samo slučaj Dubrovnika nego i drugih sredina izvan onih najvećih kao što su Osijek, Rijeka, Split i Zagreb.

Javljat će ih se i manje s ovakvim primanjima od cca 9.000 kuna za suca općinskog suda uz toliku odgovornost i infrastrukturu i organizaciju u kojoj suci rade i mnoge nepotrebne nesudačke dužnosti.

Suci imaju slobodu i to na prvi pogled izgleda primamljivo, ali kada mnogi shvate da je ona u stvari samo breme odgovornosti koje društvo nedovoljno cijeni s pravom se pitaju da li je to vrijedno tog truda. I oni koji mogu odlaze.

Pa i jedan sudac Vrhovnog suda otišao je nedavno za županijskog državnog odvjetnika jer mu država nije mogla osigurati stan za službene potrebe, dakle dosegao je vrh sudačke karijere i napustio sudstvo zbog banalnog razloga. Kako očekivati da će oni koji su tek na početku izdržati do kraja u ovakvoj atmosferi.

4. Koliko Udruga sudaca može štititi dignitet sudaca ali i istjerati kukolj iz svojih redova?

Izravno sudačka udruga ne može puno učiniti da se odstrani kukolj iz naših redova jer je UHS nevladina udruga koji čini 3/4 sudaca u RH koji su u nju učlanjeni na dobrovoljnoj osnovi.
Ono što možemo i što stalno činimo i činili smo jest da smo ukazivali da ne treba napuštati u demokratskim sustavima već provjerena rješenja koja omogućavaju sudstvu samom da se brine o tome kako funkcionira pa da i vodi brigu o stegovnoj odgovornosti sudaca.
To je sada moguće kroz dvije vrste postupka i kroz dva instituta.
Jedno su sudačka vijeća koja odlučuju povodom zahtjeva bilo koga da li je neki sudac prekršio Kodeks sudačke etike, a što može dovesti i do stegovne odgovornosti.
Drugi put je stegovna odgovornost sudaca o čemu odlučuje Državno sudbeno vijeće kao autonomno samostalno tijelo sudbene vlasti u kojem većinu čine suci. Praksa posljednjih nekoliko godina pokazuje da DSV vrlo skrupulozno ispituje svaki slučaj stegovne odgovornosti sudaca i ne zatvara oči tamo gdje su suci počinili stegovna djela pa i donoseći najstrože sankcije- razrješenje od sudačke dužnosti.

Mislimo da se o tim pitanjima ne može i ne smije izvan sudbene vlasti jer bi to ozbiljno dovelo u pitanje samostalnost, neovisnost i nepristran položaj sudbene vlasti, koja se ne temelji na samostalnosti sustava, nego na samostalnosti sudaca iz koje tek potom izvire samostalnost sudstva kao cjeline ali bez samostalnosti i neovisnosti sudaca i njihova upravo takvog ustavnog položaja ne može se govori niti o sudbenoj vlasti kao samostalnoj vlasti.

5. DSV je potvrdio suca Besjedicu za suca Županijskog suda a samo mjesec dana kasnije isti DSV mu skida imunitet vezano uz zahtjev DORH-a. Kako to tumačite s obzirom da se u vrijeme potvrđivanja znalo da se provodi istraga?

Sad Vam moram odgovoriti kao član DSV-a. Mislim da se ta dva postupka ne mogu povezivati. U vrijeme donošenja odluke o imenovanju na Županijski sud o postojanju predistražnog postupka nije postojala nikakva službena informacija. Tako da se nikako ne može govoriti da se to znalo. Osim toga suce se imenuje na viši sud na temelju njihova dosadašnjeg rada, dužine sudačkog staža, stručnosti i svih drugih objektivnih i službeno dostupnih podataka o njihovim dosadašnjim sudačkim biografijama.
Novinski članci to svakako nisu.

Imunitet suca je nešto sasvim drugo. To je ustavna kategorija koju uživa svaki sudac bez obzira na vrstu i rang suda u kojem radi. Postoji zato da se suce ne bi šikaniralo i time sprječavalo u obnašanju njihove dužnosti. I zato o tome odlučuje DSV, hoće li kada dopustiti da se protiv suca vodi kazneni postupak. No DSV nije sud i ne može ocjenjivati je li sudac zaista kazneno odgovoran. To može samo nadležni sud. Zato je DSV samo jednom odlučio ne dopustiti pokretanje kaznenog postupka, no tada sami dokazi i tvrdnje državnog odvjetništva su ukazivale da kaznenog dijela nema.

6. Zašto DORH nije podigao optužnice protiv svih sudaca koji su donosili odluke po istom Zakonu o pretvorbi u brojnim sudovima u Hrvatskoj. Dakle , zašto u ovom slučaju sudska praksa nije poštovana nego su optuženi suci?

To morate pitati Državno odvjetništvo. Konkretan predmet vezan za kompleks zemljišta "Vrtova sunca" sada je pred sudom i zato molim vas da uvažite da ne mogu niti smijem s pozicije Kodeksa sudačke etike komentirati postupke koji su u tijeku. Nije lako razgraničiti u ovom slučaju načelna od konkretnih pitanja. Ona su naime vrlo isprepletena i međusobno zavisna. Govoriti o jednom nužno govorite i i drugom.

Slažem se da se ovom postupkom otvaraju mnoga pitanja, od autonomnosti sudačkog uvjerenja, ustavne kategorije po kojoj sudac ne može odgovarati za izraženo mišljenje ili stav u donošenju sudske odluke do čisto stručnih građanskopravnih prijepora kako u praksi tako i u teoriji.

Sud će morati na sve to odgovoriti, a kao čelnik sudačke udruge i kako su suci članovi udruge tu optuženi uvjeren sam da će suci koji će u ovom kaznenom predmetu odlučivati svim tim pitanjima posvetiti dovoljno pažnje i da ih medijski pritisak koji ni u ovom slučaju nije izostao neće impresionirati.

7. Znam da ne možete komentirati ali zanima me principijelno ,radi li se ovdje o miješanju u neovisnost sudačke odluke?

Ako bi sudac, ne daj Bože, odgovarao kazneno samo zato što je neku normu ili kompleks normi tumačio na određeni način to bi svakako bio napad na neovisnost sudaca, jer se postavlja pitanje gdje je onda granica i tko je taj tko je postavlja i na temelju kojih kriterija.

Makar ovo može zvučati suhoparno, ali demokratska legitimacija sudbene vlasti temelji se na tome što suci autonomno i samostalno tumače i primjenjuju zakone koji su doneseni u demokratskoj proceduri u Parlamentu.

8. Vijeće sudaca Županijskog suda, građanskog odjela, dakle pet ili sedam sudaca donosi odluku a Uskok sumnjiči Predsjednika tog suda koji je krivičar da je utjecao na suce da promijene odluku koja se nije mijenjala. Kako je to moguće?

Na ovo pitanje sam Vam odgovorio u mjeri u kojoj to mogu. Sada će na to dati odgovor odluka suda u kaznenom postupku.

9. Tek nakon slučaja Laptalo i brzinskog grčkog suđenja shvatili smo da je naše sudstvo odnosno sudski proces kvalitetniji? Možete li komentirati slučaj kapetana Laptala.
- Je li to brzina sudovanja kakvoj težimo i kakvu od nas traži EU?

Kao sucu to mi nije lako komentirati. Mislim da imamo premalo informacija jer ne poznajemo grčke zakone, ne poznajemo sudsku praksu grčkih sudova i ne znamo sve činjenice. Mogu samo reći da kod nas tako što nije moguće. Hrvatski sud bi svakako pomnije, pažljivije ispitao sve činjenice optužbe i obrane, sigurno ne bi olako prelazio preko prijedloga obrane. Osim toga kazneni postupak u RH jamči okrivljeniku pravo na obranu u puno većoj mjeri nego što to na temelju ovih informacija čini sud u Grčkoj. Ne mogu a da ne pripomenem da naši mediji upravo prigovaraju našim sudovima kada poštuju prava okrivljenika na obranu smatrajući to pogodovanjem.

Sada mogu vidjeti koje su pogubne posljedice kada tome nije tako.

U svakom slučaju ne čini se da je kap. Laptalo imao postupak u skladu s člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima koja svakom jamči pravo na fer suđenje u razumnom roku kada se odlučuje o njegovoj kaznenoj odgovornosti.

Brzina nije nikako jedini kriteriji za sudove jer najbrži su prijeki sudovi. Naime kako to kaže jedan austrijski sudac i dugogodišnji predsjednik Svjetske udruge sudaca efikasnost govori o vremenu i novcu, a djelotvornost o pravnoj zaštiti stranaka pred sudom.

10. Kako vidite budućnost našeg pravosuđa i što je neophodno učiniti da se vrati dignitet sudaca kao i povjerenje u pravosuđe?

Usprkos svemu nisam pesimist. Učinjeni su veliki koraci. Racionalizirana je mreža sudova što nije učinjeno od vremena Marije Terezije kada je kriteriji za osnivanje suda i njegovu teritorijalnu nadležnost bila procjena da stranka koristeći konjsku zapregu može u jednom danu doći do suda i nazad kući.
Broj neriješenih predmeta je smanjen sa 1,5 milijuna na 960.000, što je razina ažurnosti iz 1991.g.prije potpune promjene društvenog sustava.
Tu se nije stalo jer prije svega suci imaju interes da rade u stabilnom sustavu kojeg mogu kontrolirati i na razini vlastite sudnice. U moru predmeta kada je zaduženost predmetima u pojedinim sudovima dva i više puta veća od normalne to nije moguće.
Tu je prostor za poboljšanja. rasteretiti sudove poslova koji po svom značenju ne spadaju u sudove. A to pretpostavlja ne samo podizanje povjerenja u sudove već i u upravu na centralnoj i lokalnoj razini.

I kao što sam već rekao, sucima treba omogućiti da samostalno, nesmetano, neopterećeno i slobodno odlučuju o pravima i slobodama građana, a tu i njihov status igra veliku ulogu. Prije deset godina učinjen je tu značajan pomak, a sada je opet vrijeme da o tome razmisli i provede u djelo prije nego što dobrovoljan odljev sposobnih ne bude nepopravljiv.

11. Prije dvadesetak dana imenovani ste sucem Vrhovnog suda što je svakako kruna u karijeri suca. Ima li dalje?

Svakako jest. Izbor između jednako tako vrijednih kandidata obvezuje. Nisam uopće ležeran i nekako se osjećam kao da sam na početku, kao kad sam prije 25 godina počeo kao sudački pripravnik u Općinskom sudu u Sisku.

Nije uopće vrijeme razmišljati o dalje, biti sudac Vrhovnog suda je jako ozbiljno i odgovorno baš zato što u postupku o kojem odlučuje Vrhovni sud nema za stanke dalje. "

POUKA: SESSA IDE U NEBESA - GRANICA MU JE NEBO, A PREPORUKA MU JE DA SE NAPOKON POŠTENO UČLANI U HDZ I BAVI NEČIM VRHUNARAVNIM U IZVRŠNOJ VLASTI ( NPR. VELEPOSLANIK U LONDONU ILI JUŽNOAFRIČKOJ REPUBLICI ), JER ŠTETI SUDSKOJ.

tamo gdje curi stavi prst da ne bi mogao vidjeti gdje teče!