Počam od 1. siječnja 2008. primjenjuje se novi Prekršajni zakon (Nn 107/2007). Nadomjestak za raniji Zakon o prekršajima iz 2002. koji je proizveo stotine tisuća zastara. Kao razlog donošenja Zakona o prekršajima iz 2002. navedena je nužnost usklađenja Zakona s Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Točno, ali za to je bilo dovoljno postojeći Zakon izmijeniti i nadopuniti s nekoliko članaka. I – gotovo. Umjesto navedenog, faktički je prepisan Zakon o kaznenom postupku stavljajući pred suce za prekršaje postupovne obveze kao da se sudi o ubojstvu.
Valjalo je nešto žurno učiniti, pa je nakon očiglednih teških posljedica Zakona iz 2002. donijet novi Prekršajni zakon, koji se primjenjuje od 1. siječnja 2008.
Čitam, jednom, deset puta, sto puta. Nevjerojatno, izostavljena je odredba članka 29. Ustava Republike Hrvatske koja je bila u Zakonu iz 2002. godine, po kojoj :
"U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat".
Ova ustavna odredba je izostavljena, te je prema sadašnjem Zakonu sudac dužan upozoriti okrivljenika o pravu na branitelja samo u slučaju ako je uhićen i doveden pred sud, ili je nijem ili gluh.
Ako se kao građanin uredno javite na sudski poziv za glavnu raspravu, sudac vas neće upozoriti o vašem ustavnom pravu na branitelja.
Ako ne poštujete zakon, pa kojim slučajem budete uhićeni, onda vas sudac mora upozoriti.
Nepoštivanje zakona se dakle honorira.
U siječnju 2008. organiziran je skup sudaca i policijskih dužnosnika u jednoj Policijskoj upravi. Radni skup koji je uobičajen i koristan obzirom da se postupovne nadležnosti isprepliću. U maniri i uz pomoć «Power pointa» policijski dužnosnik započinje s referatom i u prvoj rečenici kaže doslovce slijedeće:
«Prekršajni zakon veliki je korak naprijed, jer će ubrzati prekršajni postupak. Odvjetnici više neće moći odugovlačiti postupak kao do sada, jer sudac ne mora upozoriti okrivljenika da imaju pravo na odvjetnika».
Katastrofa! Našao se krivac za stotine tisuća zastara! Odvjetnici!
Javio sam se za diskusiju i rekao slijedeće:
«Ovo što ste rekli, čuo sam zadnji put pred 40 godina. Ono čime se vi ponosite, u Europi ne postoji».
Izvjestio sam nazočne o podnijetom prijedlogu Ustavnom sudu, koja je potaknula raspravu. Neočekivano, i uz kvalitetnu razmjenu mišljenja, reterirali su i zaključili da se radi o greški u Zakonu.
Ja ne mislim da se radi o zakonodavnoj pogrešci, inače bi bila ispravljena na jednoj sjednici Sabora u nekoliko minuta.
Prijedlog Ustavnom sudu Republike Hrvatske dostavljen je u prosincu 2007.
Do danas Ustavni sud Republike Hrvatske nije donio odluku.
Svaka sudska presuda, ako građanin u žalbi istakne činjenicu da nije upozoren o pravu na branitelja – pada. Pada u drugostupnjevnom postupku, ili na Ustavnom sudu ili pred Europskim sudom. Uz pripadnu štetu.
Opet će se kroz koju godinu morati mijenjati prekršajni zakon. 50 godina se nije mijenjao. Nije bilo ni potrebe, jer je primjerice prolaz vozila kroz crveno svjetlo prekršaj i u socijalizmu i u kapitalizmu. Štete se gomilaju, povjerenje građana u pravni sustav pada, a kreatori propisa primit će povlaštene mirovine.
Moja će biti oko 400€ s 35 godina staža.
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
Prijedlog radi ocjene
Prijedlog radi ocjene ustavnosti Prekršajnog zakona vodi se pod brojem U-I-4494/07.
Građani mogu na WWW stranicama Ustavnog suda Republike Hrvatske saznati kad se očekuje
sjednica, pa i donijetu odluku.
Inače preporučujem ponekad pogledati tu stranicu. Građani mogu korisnog naučiti.
Sve je jasno osim jednoga:
Sve je jasno osim jednoga: što je autor s člankom htio reći? Je li svrha članka autorovo žaljenje što nema povlaštenu mirovinu? Bi li autor pisao što piše, da ima povlaštenu mirovinu? Ja samo pitam i stvarno bi volio čuti odgovore.
Moje je mišljenje da je sucima u Hrvatskoj mirovina od 400 € za 35 godina staža sasvim prikladna S obzirom na staž.
OBRAZLOŽENJE :
Sudstvo je oduvijek bilo temeljito korumpirano. Tko je tome najviše doprinio? Suci. A zašto? Zato što su dopuštali da, kao neovisnima, im svaka politička, policijska, gospodarska i slična protuha, koja se sjeti, soli pamet i uči znanje. Tako autor tvrdi da su se radni (? ) skupovi, uobičajeni i korisni, održavani u policiji, umjesto u sudovima i u organizaciji policije, a ne sudova. Zbog navodne postupovne isprepletenosti nadležnosti. Kako može postojati isprepletenost nadležnosti pored striktne ustavne podjele nadležnosti? Napomena: Nisam pravno educiran i sve što ovdje iznosim kao dilemu je spoznaja na temelju vrlo oskudnog i vrlo neobičnog iskustva sa policijom i sudovima. Zato su moja pitanja stvarna, a ne cinična ili ironična.
Nevjerojatan je podatak da sucima, o stručnim pitanjima i zakonima, referate i predavanja drže policajci. Dakako, riječ je o praksi suprotnoj ustavu i zakonima, pa zato postoji isprepletenost, ali ne nadležnosti, nego zloupotreba. Policija temeljito zloupotrebljava svoje nadležnosti, jer zna da se sudovi tome neće suprostaviti te da to mogu raditi nekažnjeno. Upravo zato, pravosuđe i policija su nam najviše korumpirani, ako izuzmemo politiku, koja je organizator i generator opće korumpiranosti. Kako se sve događa organizirano, a ne slučajno, ovdje se ni teoretski ne može govoriti o grešci. Riječ je o gruboj namjeri. Zato je navod autora o prijedlogu Ustavnom sudu i činjenica da Sud do danas nije odgovorio - deplasiran. Ustavni sud neće ni odgovoriti! Kada dođe vrijeme, Vlada će ukinuti Zakon, a donijeti putem Sabora drugi. Kako znam? Pa na isti način su postupili sa prijedlogom o ocjeni ustavnosti Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Za razliku od Zakona o prekršajima, ovaj "moj" Zakon, osim gomilanja šteta, padanja povjerenja građana u pravni sustav, izaziva i masovna stradavanja. Ni to nije pomoglo: prijedlog je držan na Ustavnom sudu točno 3 godine i sedam mjeseci. Bez odgovora. Zatim se Zakon naprasno promijenio. Na gore. Sada je još više neustavan. Na prijedlog Ustavnom sudu da procijeni ustavnost ukinutog Zakona, na što ima pravo, nema odgovora. I neće ga ni biti, jer bi to značilo posredno ukidanje postojećeg Zakona. A na potpuno isti način na koji policija "instruira" sudove, Vlada "instruira" Ustavni sud i Sabor. Suprotno Ustavu RH. Vrlo vjerojatno opet preko- policije. Sve to znatno nadilazi manipulacije oko jednog zakona, kojim se autor bavi.
O konkretnim posljedicama ovakva stanja, autor članka ne govori. Pa ću ja. Godine gospodnje 2000- te netko je pokrenuo prekršajni postupak protiv mene i moje autoškole. Sa izričitim zahtjevom da se mene kazni, a autoškola zatvori! Sud zasjeda. Dva ročišta! Optužba? Da sam na dva ispitna roka imao sto-postotnu prolaznost kandidata!!!
Da sam neovlašteno radio na Pelješcu. Priložene tajno snimljene fotografije (kazneno djelo ). Da sam u obuci "koristio onu malu, a ne veliku knjigu" (nisam koristio ni jednu, nego kompjuterski program). Bilo je tu još bezvezarija. Uglavnom, pregledom pedagoške dokumentacije, ustanovljeno je da je "optužni prijedlog neosnovan u svakom pogledu, i da se ustvari radi o krasnoj pohvali moga načina rada". Taj je prekršajni spis dan- danas na polici u obradi! Zabranio sam sutkinji da mi pošalje bilo kakvo rješenje, osim oslobađajućeg. Tvrdila je da to ne može te da nije ovlaštena podnijeti kaznenu prijavu protiv pokušaja zloupotrebe Suda u obračunavnju sa mnom i zbog lažne prijave. Kada ne može po propisima i službenoj dužnosti, onda neće nikako!
U bar pet prekršajnih postupaka, ja sam Sudu priznao da sam namjerno prekršio Zakon, jer je to bilo u interesu kandidata za vozače.
Branio sam se tvrdnjom da sam zbog sigurnosti kandidata, po Ustavu RH i vlastitoj savjesti bio dužan prekršiti Zakon. Ni jednom nisam kažnjen, ali ni jednom mi suci nisu udovoljili zahtjevu da me se temeljem Ustava oslobodi odgovornosti.Postupci su namjerno išli u zastaru.
Čovjeka je policija lažno optužila za kazneno djelo. Bez dokaza i temeljem nezakonito pribavljenih dokaza. Kada sam mu ja preuzeo obranu, u sudskom postupku se otkrio čudesna isprepletenost zloupotreba u trokutu policija- odvjetništvo- Sud. Da se nisam umiješao, čovjek bi danas apsolutno sigurno bio u zatvoru, zbog nečega što nije učinio. I to je bilo očito, ali je postojala namjera da ga se "sredi". Sud ga je u prvostupanjskom postupku oslobodio odgovornosti, zbog nedovoljno dokaza. Žalio se i traži oslobađanje, jer je utvrđeno da nema ni jednog dokaza. Brojni su dokazi da djelo nije počinio!
U svibnju ove godine, Općinski kazneni sud u Zagrebu me u prvostupanjskoj presudi proglasio krivim bez dokaza! Navodni dokazi su nezakoniti i nezakonito pribavljeni, a na zahtjev Sudu da po službenoj dužnosti i na temelju zakona pokrene kazneni postupak ili izvjesti USKOK o počinjenju dokazanih kaznenih djela organiziranog kriminala, sudac se oglušio. Vanraspravno mi je rekao da se on time neće baviti. Njegova kardinalna greška je što je zanemario dokument iz spisa u kojemu izričito stoji da se policija s paradržavnom institucijom, prije podnošenja kaznene prijave, dogovarala o zajedničkom nastupu prema meni. Dakle urota, u kojoj su Sud i Odvjetništvo aktivno sudjelovali.
Prije više od četiri godine Sudu sam podnio zahtjev za naknadu štete. Prošle godine u rujnu je održano prvo ročište. Šokiran činjenicama, zbog kojih mora udovoljiti mom zahtjevu i još više činjenicom da bi morao, po službenoj dužnosti, pokrenuti kazneni postupak protiv Gradskog poglavarstva Korčule, do dana današnjeg sudac odbija zakazati drugo ročište!
U svibnju ove godine Prekršajni sud u Dubrovniku mi konačno izdaje rješenje kojim me se oslobađa odgovornosti, jer prekršaj nije počinjen. Na upit policijskoj upravi u Dubrovniku o čemu se radi i kako mogu naivne vozače prekršajno goniti kada na tom mjestu nisu počinili navodne prekršaje, policija mi je odgovorila: Vaša predstavka je ocijenjena u cjelosti neutemeljenom. Ne priznaju pravomoćnu presudu Suda! Bravo majstori! I još bi htjeli veće mirovine?
E pa ne može! Niste ih ovakvim radom i ponašanjem ni zaslužili!
Ja u kupe, a on u špade.
Ja u kupe, a on u špade.
Točno tako. Samo su Vaše
Točno tako. Samo su Vaše kupe, preokupacije zabludama, a moje su špade posljedice i konkretni rezultati Vaših zabluda.
To najbolje zna Vaš
To najbolje zna Vaš odvjetnik, osim ako nije kod Vas polagao vozački ispit.
Nikada me odvjetnici nisu
Nikada me odvjetnici nisu htjeli zastupati. Ne morate vjerovati, ali šest odvjetničkih ureda od formata me odbilo zastupati, kada su vidjeli dokumente koje sam im dao na uvid. Nobilo, Hraste i slični. Ti isti dokumenti dvije godine izluđuju pravosuđe, policiju i državno odvjetništvo u slučaju suđenja za tunel Ledenik. Mislite li stvarno da su odvjetnici obrane odmarali ovo ljeto ili su tražili i našli izgovor kako se elegantno izvući iz živog blata u koje su upali zbog tih dokumenata? A koje su zatajili javnosti! Sada se Sud našao imeđu čekića i nakovnja: što god odlučio u pogledu kazne, dati će dokaz strašne korumpiranosti. Ne materijalne, nego duhovne.
Zato što ne cijenim Vašu struku, čini mi se da nisam osposobljavao ni jednog pravnika ili odvjetnika. Izgleda da je ljubav izostala obostrano.
Pa onda budite otvoreni kao
Pa onda budite otvoreni kao i ja i nemojte našoj javnosti zatajiti. Hajde, recite. Koji dokumenti i što u njima piše? Inače prema Kodeksu odvjetničke etike, odvjetnik ne može odbiti zastupanje stranke. Iznimno, ako se radi o osobnom odnosu između stranke i odvjetnika (kolizija interesa prema trećoj osobi i sl.)
Po čemu Vi zaključujete da
Po čemu Vi zaključujete da ja nisam otvoren, a Vi jeste? Nisam li Vam rekao u jednom od komentara da moji osobni podaci nisu tajna? Mislite li da bi netko tko je javno objavio svoj identitet mogao lagati i klevetati, iznositi lažne podatke i obmanjivati javnost, a da nadležne službe smjesta ne reagiraju? Jedva bi dočekali, ali mi ništa ne mogu upravo zbog tih dokumenata. Vama za volju ću ovih dana početi objavljivati, upravo ovdje, dio te dokumentacije, ali prije toga ću se oprostiti s Vama. Prvim i posljednjim dnevnikom na ovoj stranici. Ubuduće ne mislim više sudjelovati u ovim jalovim raspravama koje nemaju nikakva smisla i cilja.
Sve što ću raditi biti će objavljivanje dokumenata i promatranje efekta od tog. Ja ću se zabavljati. Za druge nisam siguran, ali me nije ni briga.
Molim prihvatite jedan
Molim prihvatite jedan ljudski i prijateljski savjet. Ja ne znam o čemu se radi, ali ako imate namjeru javno objaviti kakvi dokument koji je "classified", onda to nemojte raditi.
Pretpostavljam što ste mi
Pretpostavljam što ste mi htjeli reći, ali ja nemam pristupa nikakvim informacijama, a pogotovo ne tajnim. Međutim, svojim osebujnim stilom komunikacije sam često i toliko provocirao navodne vlasti, da su mi uz prijetnje, pisali i priznanja čime se bave. Vrlo otvoreno i argumentirano. Tako da sada više ne mogu reći da se radi o greškama. Radi se o zločinačkim namjerama pretočenim u praksu.
Svaka sudska presuda, ako
Svaka sudska presuda, ako građanin u žalbi istakne činjenicu da nije upozoren o pravu na branitelja – pada. Pada u drugostupnjevnom postupku, ili na Ustavnom sudu ili pred Europskim sudom. Uz pripadnu štetu.
Već vidim desetine i stotine njih koji će namjerno činiti prekršaje ne bi li ostvarili pravo na odštetu.
Zgodan način za oslobađanje novca.
silverci
marin držić ako su iole
marin držić
ako su iole educirani suci moraju poznavati odredbe europske konvencije o ljudskim pravima i slobodama, koja je i u rh na pravnoj snazi, pa će sigurno svakog okrivljenika upozoriti o pravu na branitelja
mislim da priča ne drži vodu
Nećete vjerovati, to sam
Nećete vjerovati, to sam samo ja radio i konstatirao zapisnički. Citirao sam ustavnu odredbu po kojoj je obveza upoznati okrivljenika o pravu na branitelja. A po novom Prekršajnom zakonu upravo je ta ustavna odredba ispuštena iz Zakona, kako se građanin ne bi upoznao s svojim ustavnim pravom. Naime, smatrali su da će se brže rješavati, ako građanin nije upoznat o najelementarnijem ustavnom pravu. Brojke su važne za Republiku Hrvatsku, kako bi se mogle prezentirati u pristupnim pregovorima u smislu smanjenja broja nedovršenih predmeta. Kao, veliki korak naprijed.
Ono što bi građane trebalo
Ono što bi građane trebalo spriječiti u počinjenu kažnjivih djela nije strah od kazne, već saznanje o nedopustivosti. Moralni standard. To je naravno idealistička koncepcija.
U tri rečenice ste toliko
U tri rečenice ste toliko zakomplicirali stvari da ste me zabrinuli. Ono što bi građane trebalo spriječiti u počinjenju kažnjivih djela nije strah od kazne? Ne funkcioniraju li sudovi upravo na toj koncepciji? Zašto, kada i propisi kažu da bi kazna morala biti u funkciji odvraćanja od ponovnog počinjenja kažnjivih djela? Ovakvo izricanje kazni je očigledno postalo potpuno besmisleno i ono je obično u funkciji obračuna s nekim. Kako se slažemo da strah nije i ne bi smio biti svrha kažnjavanja, recite mi molim Vas što može dovesti do saznanja o nedopustivosti? Nije li to kvalitetno obrazovanje građana, utemeljeno na vrijednostima i karakteru? Ja tvrdim da jest, jer samo to može uspostaviti moralne standarde! Samo to i ništa više! I to, naravno, nije idealistička koncepcija. To je nužna koncepcija.
Kvalitetno obrazovanje razvija ono najbolje iz naše duše. Ono preventivno rješava sve duboke i bolne probleme društva i pojedinaca, jer na vrijeme daje znanje potrebno za smiren i pristojan život. Ovakvo obrazovanje kakvo imamo je isto što i kazne u pravosuđu- nema određenost svrhe. Život je izuzetno nepoštena škola, u kojoj prvo dolaze ispiti, a tek potom učenje. Ako životu dopustimo da ljudima prvo uništi budućnost, a zatim tim istim nesretnicima savjetujemo da plaćaju kazne, mi smo strašni zločinci. Moje je mišljenje da svakome bez izuzetka treba dati priliku da u školi nauči što su vrijednosti, kako se žive i kako se izgrađuje čvrst i nepokolebljiv karakter. Poslije ne bi trebalo ništa objašnjavati, ali ni kažnjavati. Saznanje o nedopustivosti bi bilo nepotrebno. Postojalo bi saznanje o vrijednostima.
Stručnjaci tvrde da bi za ovakvo obrazovanje trebalo dvostruko manje vremena od sadašnjeg. I da je to jedini način rješavanje problema droge, alkohola, samoubojstava, kriminala, nasilja, nezadovoljstva i neuspjeha.
Da kupe i špade! Ovo su teški karzi istine, moj suče!
Ovo je prvi tekst s Vaše
Ovo je prvi tekst s Vaše strane, a da nikoga niste uvrijedili. Samo naprijed, vidite da se može uljudbeno komunicirati.
Kao stručna osoba za
Kao stručna osoba za pitanja rasprave problema i dokazivanja, sada ste stvarno počinili veliki grijeh. Molim Vas da mi argumentirano navedete prethodne uvrede. Obrazložite ih. Dokažite ih. Dokažite da možete uljudbeno komunicirati. Pa makar Vas to stajalo teške blamaže.
Vidite, ni sada, kao ni na prethodne komentare ni na jedno jedino pitanje ili moju tvrdnju niste odgovorili. Je li to uljudbena komunikacija po Vašem ukusu?
stani malo na loptu... pa on
stani malo na loptu... pa on je na tvojoj strani...
jesi li zato da se stvari u pravosuđu malo razjasne ? daj onda čovjeku podršku...
Odakle Vam ideja da ja nisam
Odakle Vam ideja da ja nisam na njegovoj strani? Pogledajte malo moje uratke na njegove dnevnike i komentare, pa mi recite što ne valja? Nije li najveća podrša bilo kome da ga savjetuješ, prosvijetliš i ukažeš mu na njegove temeljne životne greške i zablude? Kakve veze ja imam s činjenicom da ljudi ne znaju slušati i razmišljati o onome što im se kaže? Kakve veze ja imam sa strahom koji ljudi u pravilu osjećaju u trenutku kada su suočeni sa životnim istinama, ali ih žele izbjeći.
Naravno, sada će te se pobuniti što se ja usuđujem biti mjera životne istine. Točno, ja to nisam i ne želim biti, ali baš zato što sam cijenu životnih vrijednosti platio krvavo, ja točno znam, na temelju oskudnih podataka koje mi ljudi daju o sebi, prepoznati što im se događa i u čemu je njihova zabluda. To su iste one zablude s kojima sam se i ja borio. To su one strašne stvari koje su mene pokušavale uništiti cijeli život, a nisu uspjele, dok druge jesu. Ni malo mi to nije pravo vidjeti, i mislim da je moja dužnost govoriti istinu. U osnovi je nesporazum samo u tome, što bi ja želio da se prvo razjasne temeljne ljudske i prirodne istine, a potom je lako bistriti stručne teme. Ovako ispada da se stalno rasprave počinju iz sredine, od manje važnih stvari. Zbog čega nikako da se dođe do zaključka što je u nekoj raspravi prioritet. A prioritet je uvijek čovjek i prirodne zakonitosti koje ga uvjetuju. Ako ih ne razumijete, ne možete razumjeti ništa drugo. Ni zašto se nešto događa, ni kako je moguće ni koja je svrha ludosti kojima ljudi pribjegavaju da bi se spasili od propasti.
Ono što me motivira da ne odustanem od ponavljanja, jest činjenica da se ljudi zanose svojim životnim iskustvom, svojom strukom, stavljajući ih na tron apsolutne istine, nikad ne provjeravajući kako se to nesretno iskustvo odrazilo na njihov život i život drugih.
Na primjeru našega suca je lako razumjeti što govorim. Čovjek je razočaran. Razaraju ga dileme i nesigurnost. Očito je da traži razumijevanje i podršku. Jedini mogući način da mu tu podršku dam baš ja, je ono što sam napravio. Ne čini li Vam se da ima odjeka? Meni se čini da ima pomaka, ali dok naš sudac ne raspravi sam sa sobom pitanja osobnog vodstva, smisla vlastitog života i još nekoliko sitnih detalja, neće biti pravih rezultata.
Smisao mog postojanja je upravo to da drugima dajem podršku. Za drugo ne odgovaram.
Čovjek je razočaran.
Čovjek je razočaran. Razaraju ga dileme i nesigurnost. Očito je da traži razumijevanje i podršku.
je, razočaran u pravdu, 100% je bez dilema i uoće ne djeluje nesigurno
ali dok naš sudac ne raspravi sam sa sobom pitanja osobnog vodstva, smisla vlastitog života i još nekoliko sitnih detalja, neće biti pravih rezultata.
garant mi se čini da je odavno raspravio sam sa sobom, da ima sretnu obitelj i da zna smisao svog života...
a što se tiće pravih rezultata... polako, kud si navalio
nego, daj reci jeli ovaj pisac dolje fulao ili pogodio stvar...
KRVOPROLIĆE NA CESTAMA
Mario Kavain, 19.08.2008 (Slobodna)
Dobili smo izmjene Zakona o sigurnosti cestovnog prometa, dobili smo nove strože kazne, dobili smo nove policijske bolide da cestama, čekamo da stignu i neoznačeni policijski motocikli koji će autoputevima juriti za manijacima s nabrijanim strojevima, no statistike koje broje mrtve u prometu i dalje su katastrofalne. Prosjek broja mrtvih na 100 tisuća stanovnika u Hrvatskoj iznosi kreće se oko 14 i riječ je o jednom od najgorih prosjeka u Europi. U zemljama EU-a prosjek je negdje oko sedam.
Očito je, dakle, da problem postoji, i očito je da donesena rješenja nisu adekvatna i da ne daju rezultate. Očito je i da se ne mijenja ništa u pristupu ovom problemu, te da vlasti tvrdoglavo ustraju na sve strožim kaznama kao jedinom odgovoru na vlastitu nemoć na cesti.
Ne treba biti posebno pametan za reći da kazne nemaju smisla ako se ne naplaćuju, te da nabava novih superbrzih i superskupih kobri za prometnu policiju nema smisla ako ona temeljna prometna policija nema goriva za ophodnje, ako su policajci loše razmješteni na lokalnim cestama te, više od svega, ako su potplaćeni, u probušenim cipelama i sa zapovjednicima imenovanim ne po stručnim kriterijima, već po rodijačkim i stranačkim vezama.
Većina predmeta na Prekršajnim sudovima pada u zastaru, no nikome ne pada na pamet pojednostavniti Prekršajni postupak i učiniti ga efikasnijim; umjesto toga, imamo činjenicu da će 90% prijava protiv prometnih prekršitelja na koncu, nakon što se na sudski postupak potroši popriličan iznos proračunskih kuna, završiti u smeću. Oni divljaci koji nas najviše ugrožavaju jako su dobro upoznati sa svim manama sustava, i naravno da to iskorištavaju do apsurda.
Većina tragičnih nesreća ne događa se na autocestama; najgore nesreće događaju se na lokalnim, jako lošim prometnicama. Gdje je prometna policija ? Zbog proračunskih rupa, potrošnja goriva već im je godinama tako ograničena da se sav njen trud svodi na par kontrola na gradskim prometnicama kako bi se usićarilo nešto novca za krpanje tih istih rupa u proračunu. To zapravo pokazuje da vlasti - niti jednu do sada - barem što se tiče ovog problema, nije briga za građane i za njihovu sigurnost.
Prvo, naš sudac je sam
Prvo, naš sudac je sam izjavio da mu treba podrška. Dakle, ja nisam pogriješio.
Što se tiče članka u Slobodnoj momak je vrlo dobro pogodio stvar prozivajući vlast. Međutim, kao novinar ne može znati neke stvari, pa se zadovoljava uobičajenim predrasudama i zabludama.
Kazne zaista nemaju smisla, ali ne zato što se ne naplaćuju, nego zato što kazne nisu produktivne, a nisu ni edukativne. Kazne ne uče.
Nabava ultraskupih jurilica za autocestu je nevjerojatan oblik iživljavanja policije na račun poreznih obveznika. Jer je to megalomanski potez primitivne policijske bagre, koja svoje slabosti hoće prikriti jurnjavom po autocesti. Čemu jurnjava, kada se sve može riješiti na puno sigurniji i efikasniji način nadzornim kamerama. Već smo imali prometne nesreće koje su skrivili policajci svojim neznanjem.
Nevjerojatna je zabluda kako je rješenje problema u boljoj preventivi policije! Pa ljudi moji, policija uopće nije u stanju raditi preventivu. Da jest, ne bi situacija bila kakva je. Očito je da ni brojne patrole, izlazak cijele mase policajaca u akcije na prometnicama ništa ne rješava. Trend stradavanja je u porastu i to govori da je policija ne samo nemoćna, nego i neodgovorna. Policija dobro zna što su uzroci nesreća i tko je direktno kriv za stanje. Ali s tim istim manijacima rade korupciju, a ne prijavljuje ih Državnom odvjetništvu.
Uopće nije problem što većina predmeta na Prekršajnim sudovima pada u zastaru, nego je činjenica da većina prijavljenih prekršaja nije uopće počinjena. Policija masovno vara i pljačka vozače, često i u suradnji sa sudovima, jer vozači ne poznaju Zakon o sigurnosti prometa niti znaju prometne propisa i pravila sigurnosti. Tako sudovi kažnjavaju za prekršaje koji nisu počinjeni!
Statistički se lako može dokazati da na vrlo lošim prometnicama nema stradalih, jer se ni fizički ne može voziti prebrzo. Ali stradavanje ionako nema veze ni s vrstom prometnica ni s opremljenošću policije. Ako će mo pošteno, autoceste su smrtna zamka za većinu vozača, jer doslovce nitko ne zna koristiti autocestu na pravilan i siguran način.
U raspravi oko poginulih u
U raspravi oko poginulih u prometu se često previđa jedan aspekt. Tri su čimbenika: vozilo, cesta i vozač. Vozač se spominje vrlo često pod rubrikom "ljudski faktor" i tu se najčešće misli na pogrešku vozača. U usporedbi sa Europom imamo duplo više poginulih na 100 000 stanovnika. Jedan dio te razlike se može objasniti sa prethodna tri čimbenika, ali se često zaboravlja aspekt psihe vozača. Jeste li primjetili kako često prometne nesreće sa smrtnim ishodom kao da dolaze u seriji: naslovi crni vikend, crni tjedan i slično? Jeste se zapitali zašto je to tako? Razvojem medija prije svega televizije takve nesreće sa smrtnim ishodom dobiju udarne temine u vijestima. Jedna studija se bavila povezivanjem broja nesreća sa smrtnim ishodom i izvještavanja u medijima i pronašli su značajnu korelaciju. Što je izvještavanje bilo teatralnije, dramatičnije sa snimkama to je broj nesreća slijedećih dana bio proporcionalno povećan. Autori su primjetili sličnost ove pojave sa Wertherovim efektom. Smatra se da je jedan dio poginulih u prometnim nesrećama latentno suicidalan te da nesvjesno izazivaju prometne nesreće nakon takvog dramatičnog izvještavanja. Također zbog katastrofalne socioekonomske situacije u zemlji raste broj anksioznih i depresivnih ljudi koji u kombinaciji psihofizičkim umorom i izvještavanjem mogu biti inducirani na takav nesvjesni, larvirani čin i objasniti dio razlike u broju poginulih u EU i u RH. O parasuicidalnosti tj. sklonosti ljudi da koketiraju sa smrću koji bi se mogao nadovezati na ovaj fenomen nekom drugom prilikom.
marin držić super
marin držić
super seneka
no ako se vratimo novinarskom članku moram primijetiti da se novinari često ne pripreme za svoj topic, jer čini mi se da je od 01. 01. 2008.g. zastara i za najlakše prekršaje 4 godine, a problem je što se istraživačko novinarstvo nije usmjerilo na kazneni postupak -
kako se odvija kazneni postupak za optužene za izazivanje prometne nesreće sa nečijom smrtnom posljedicom, zašto optuženi već treći dan može uredno voziti na opće zgražanje puka, koliko traje istraga, koliko traje suđenje, kolike su kazne za dokazano kazneno djelo, koliko traje žalbeni postupak i kakav je daljnji tretman u Upravi za zatvorski sustav.
Znam jedan postupak gdje je u prometnoj poginula djevojka, a kazneni postupak se vodi već 7 godina protiv pijanog vozača koji je prouzročio prometnu nesreću.
Kakva poruka se javnosti odašilje sa ovakvim dugotrajnim postupcima?
U Engleskoj se dovršavaju za 9 mjeseci - najdulje 1 godinu dana, a što je sa kaznenim sustavom u rh. Na blogu se ne može raditi reforma, ali ne mogu da ne primijetim da je ovo sa dugotrajnošću suđenja prešlo sve granice.
Odlično ste Vi to objasnili
Odlično ste Vi to objasnili i struka zna za efekte koje Vi spominjete. Ali samo jedan vrlo mali dio prometnih nesreća i stradavanja u prometu je uzrokovan tim razlogom. Inače, ne postoji razlika u uzrocima prometnih nesreća u Evropi, svijetu i nas. Uzrok je uvijek i samo neznanje. Mislim na neznanje vozača, a ne neznanje konstuktora cesta i vozila.
Bez obzira o kojoj evropskoj zemlji je riječ neznanje je uzrok. Svejedno da li se radi o Švedskoj sa 6 poginulih na 100.000 stanovnika ili Portugalu sa 15 poginulih na 100.000. Svejedno je da li su poginuli vikendom ili neki drugi dan. Čini mi se da je statistika pokazala da u određene sate pojedinih dana u sedmici broj stradalih naglo raste. Sve to govori da uz neznaje na učestalost i posljedice nesreća utiču neke dodatne okolnosti, kao što su umor poslije posla, umor od neprospavane noći vikendima, alkohol i droga te slične okolnosti.
Ključno je pitanje što proizvodi neznanje. U nas je to sistem osposobljavanja. Potpuno besmislen i promašen sistem. U sistemu država potiče i ohrabruje primitivizam, neznanje, korupciju i nezakonito poslovanje. Dovoljno je reći da obuku provode potpuno nepismene i nekompetentne osobe - vozači, konobari, mehaničari, vodoinstalateri, stolari. Školovani ljudi od struke su sve samo ne školovani i sposobni mijenjati stvari. Njima je dobro, a to što se masovno gine, njima je izgovor za povećanje kazni. Kao da je kaznama moguće riješiti problem. Trenutno je MUP nadležan za autoškole, što Ustav RH izričito zabranjuje, jer MUP ne može biti nadležan za poslove obrazovanja.
Ministar unutarnjih poslova na veliko krši i Ustav i Zakon o sigurnosti prometa na cestama. I nikome ništa. Institucije kojima sam se obraćao s problemom uporno i u pravilu šute. Ne odgovaraju. Ustavni sud doslovce odbija četiri godine procijeniti ustavnost Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Dakle opći kupleraj. A za to vrijeme , mladi naročito, ginu poput muha. Ja imam neoborive dokaze da se radi o kaznenom djelu organiziranog protivdržavnog terorizma i veleizdaji nacionalnih interesa. A sve je to tako samo zbog činjenice što policija svojim saznanjima o korupciji i organiziranom kriminalu, koje ne prijavljuje Državnom odvjetništvu, masovno ucjenjuje političare i gospodarstvenike, kako se ne bi usudili obračunati s prometnom mafijom.
Spasonosno rješenje je kvalitetna obuka usmjerena na postizanje dobrih vozačkih navika. To znači da se vježbanjem kandidatu usade navike, koje ga kasnije apsolutno kontroliraju, tako da praktično ne može napraviti grešku. Navika vještinu povjerava podsvijesti, a podsvjest je puno moćnija od svijesti. Vrlo jednostavno, ali i neizvedivo onima koji pojma nemaju ni što rade ni što bi trebali raditi. Najlakše je ne raditi ništa.
Ono što je kod navika vrlo dobro je činjenica da uopće ne ovise o čovjekovim sposobnostima i okolnostima u kojima se vozi. Za postizanje navika nije potrebno mijenjati svijest vozača, nego uporno i dosljedno vježbanje. A vježbati može svatko. Samo je pitanje vremena potrebnog za usvajanje navika.
Pa to svi vide osim njega.
Pa to svi vide osim njega.
Dobro ste me nasmijali s
Dobro ste me nasmijali s ovom intervencijom. Podsjetila me na nedavno davanje iskaza istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu, gospodinu M. K. ( nećemo sada razvlačiti časno ime po internetu, jer bi čovjek, ni kriv ni dužan mogao imati neugodnosti).
Čovjek je imao brojne informacije o meni, koje uglavnom nisu bile vezane za optužbu. Pripremajući davanje iskaza, pogledivao me preko oka i preko naočala. Ja sam ga fiksirao pogledom. Nije izdržao igru živaca te me upitao: Gospodine, da Vam pet osoba kaže da niste u pravu, što biste rekli? Rekao bih da je njih sto i pet budala. Iz dva razloga:nemaju argumente, a krivo pretpostavljaju da ja želim biti u pravu. Ja nikada ne želim biti u pravu! Na to me pitao kakva je to glupost. Kada sam mu rekao da inzistiranje čovjeka da je u pravu zapravo znači da mu drugi ljudi nisu potrebni i da ne drži do njih i njihovog mišljenja koliko je crno ispod nokta, ostao je šokiran. Shvatio je da biti u pravu zapravo znači svojevrsnu ljudsku izolaciju i smrt, jer je čovjek izrazito društveno, socijalno biće. Koje jedino u snažnoj interakciji s drugima može živjeti ljudske vrijednosti i postizati vrijedne rezultate. Vukovi samotnjaci su davno prošlo svršeno vrijeme.
Zato ste Vi u pravu. Svi vide isto što i ja drugačijim očima. Ali to mene ne obavezuje! Je li tako? Ja imam svoju dioptriju. Kako znam da je baš moja dioptrija ispravna? Zato što leću često provjeravam i čistim. To je stvar tehnike i navike.
super, to znači da svaka
super,
to znači da svaka žalba na prekršajn postupak treba počinjati sa:
"tijekom postupka nisam bio upozoren da imam pravo na odvjetnika"
Točno! Bravo! Ali uzmite
Točno! Bravo! Ali uzmite zapisnik s glavne raspre, kad završi. "Quod non est in actum non est in mundo". Ili u prijevodu - što nema u zapisniku - ne postoji. Dakle, ako u zapisniku s glavne raspre nije konstatirano da ste upozoreni o pravu na branitelja - pada presuda.
Točno! Zato ja nikada ne
Točno! Zato ja nikada ne potpisujem sudske zapisnike, ako ne glase onako kako sam ja izjavio. Ne dopuštam sucima ni preformulaciju. Bogami vrlo često pišu nove zapisnike, a imam slučajeve kada me zamole da u zapisnik diktiram ja, a ne oni. Navodno ću ja to bolje formulirati! Bravo!
Nedavno me prekršajni sudac pitao jesu li podaci navedeni u prekršajnom nalogu točni? Rekao sam da jesu. Pišite u zapisnik: Priznao krivnju!
Gospodine sudac, nisam priznao krivnju, nego na Vaš upit odgovorio da su navodi točni. Pobjesnio je i počeo vikati: Ne možete se ovako zajebavati sa Sudom. Što mislite tko ste Vi?! Ako su navodi točni, onda ste priznali krivnju! Smireno sam mu rekao: Gospodine sudac, meni nije namjera zajebavati Sud. Moja je namjera zajebavati Vas! Prijetio mi je policijom i slične gluposti. Kada sam mu objasnio u kakvu situaciju je doveo samoga sebe predložio sam mu da postupak počne iznova i s istim pitanjem. Odgovorio sam da navodi optužbe nisu točni, što mi je dalo mogućnost da razložno i argumentirano iznesem svoju obranu. Nisam kažnjen, jer sam dokazao da nije bilo namjere. I sve je ušlo u zapisnik!
sve je to lijepo i dobro ali
sve je to lijepo i dobro ali kad se neki jadničak i nađe u toj situaciji ne pomogne mu ni Bog, naročito ako inače govori u dijalektu, pa su mu pravni termini kineski...
Pravo je život i logika.
Pravo je život i logika. Nemojte se osiječati inferiornim ako Vam nisu jasni neki termini. Pravnici bez obzira koji posao trenutno obavljaju, skloni su rabiti neke termine isključivo iz razloga da bi impresionirali sugovornika - koji nije pravnik. Stvari su vrlo jednostavne i životne. Na primjer: Netko simpatizira Vašu suprugu, a Vi opalite čvrgu potpuno nedužnom susjedu. To se latinski kaže "aberatio ictus" - u slobodnom hrvatskom prijevodu - pogriješio si metu :), :), :)
Pravo je život i logika? Ma
Pravo je život i logika? Ma je li? Aberatio ictus! Opalili ste čvrgu i životu i logici! Zašto ekonomija ne bi bila život i logika? Promet? Zdravlje? Obrazovanje? Zato što ništa od toga nije ravno životu i logici: Pa ni pravo!
Poistovjećivanje je stvarno katastrofa. Na sreću, zbilja ne stoji tako, jer bi to bilo vrlo loše i po život i po logiku. Bogami, i po pravo.
Živimo u visokokonfliktnom društvu, društvu sklonom sporovima. Najčešći način rješavanja , čak i vrlo bezazlenih, sporova je tužiti, prisiliti na sud i "pobijediti" na sudu, po mogućnosti na štetu tuženoga. Što ukazuje na dominantnu društvenu paradigmu, koja niti je kreativna niti je kooperativna. Dakako, društvo ne bi moglo funkcionirati da nema zakona. Ljudskih zakona koje donosi Sabor. Oni osiguravaju opstanak društva, ali ljudski zakoni po svojoj prirodi nisu sinergijski. Kako su ljudski zakoni utemeljeni na principu suparništva, oni u svojoj primjeni ne mogu postići ništa više od kompromisa. Zato u cijelome svijetu narasta svijest da se pravna znanost mora transformirati, kako bi učinkovitije odgovorila svojoj svrsi i društvenim potrebama. Sve više se uviđa da se bolji i korisniji rezultati mogu postići izbjegavanjem klasičnih sudskih postupaka, koji nepovratno uništavaju odnose među strankama. Sve više se koriste miroljubljivi pregovori, tehnike pristupa pobjednik - pobjednik i privatni sudovi. Osim toga, sve češće se ide na deregulaciju prava, naprosto zato što ni struka više nije u mogućnosti kontrolirati učinke cijele šume zakona. O građanima da ne govorimo.
Prečesto pravo u praksi predstavlja negaciju Vaše tvrdnje te negaciju života, što baš i nije logično. Ogroman broj zakona, njihova nesavršenost, nemogućnost primjene u praksi, nepotrebni napori i novac uloženi u njihovo donošenje i česte promjene gotovo u potpunosti onemogućavaju dotok života u društveno tkivo. Nekome je patološki potrebno putem zakona kontrolirati sve i svašta, pa se na kraju ne može kontrolirati ništa. Sve se zapravo svodi na formalnu i neprovedivu regulaciju, a stvarnu i strašnu korupciju i anarhiju.
Čemu je sve to potrebno kada postoje prirodni, životni, univerzalni zakoni, čije samo ime sve govori. Ti zakoni su isto što i život sam.
Na primjer: Netko
Na primjer: Netko simpatizira Vašu suprugu
trebalo je - Vašeg supruga (pisao si dami... :)
Čuj, ja sam novi.
Čuj, ja sam novi. Anonimnost je sjajna stvar, ali eto vidiš posljedice. :)
Pozdrav Abies i cijenjenoj Dami uz ispriku.
ja sam dama u trapericama!
ja sam dama u trapericama! generacija atomskih pokusa pa i nije čudo što mi je "damski" malo teži!
može li me netko prosvjetliti što je s tim tunelom - nikad ne čitam crnu kroniku jer se tamo najjasnije vidi koliko novinari mogu nisko pasti!
Ledenik?
Ledenik?
Pravnik?
Pravnik?
POVEZNIK što je to zapravo
POVEZNIK što je to zapravo bilo? ne čitam crnu kroniku nisam vozač ne kradem ne drogiram se pa me ne zanima crna kronika!
što se to tako strašno dogodilo da ti je sledilo dušu????
pošalji privatnu poruku ako ne želiš da ti kompa trlja sol u ranu!
ja brzo planem još se brže gasim! ne ću te povrijediti! ako nešto ne razumijem ja to preskačem ne glupiram se za to sam prestara!
Glupiranje nije svojstveno
Glupiranje nije svojstveno samo mladima. Češće mu pribjegavaju iskusniji. Evo Vam Vašega primjera. Glupirate se čim možete nešto ne razumjeti i to preskočiti, a još više se glupirate kada kažete da ste prestari. Vi ne razumijete što ste mi podsvjesno htjeli reći. Isto ono u što me htjelo uvjeriti puno, uvjetno rečeno starijih, kandidata za vozače. Svi preko pedeset godina života iza sebe, su mi tvrdili da su prestari, preglupi, nesposobni, slabih refleksa, ukočenih ruku, nogu i kukova( o mozgovima da ne govorim), gluhi, slijepi ( nitko se nije žalio da je mutav). Kako sam ja iskusan, ali i vrlo lukav, znao sam da mi pokazuju velik interes i strah od neuspjeha, istovremeno. U svim takvim slučajevima smo uspjeli sjajno naučiti voziti. Obično sam ja učio i vježbao više od njih, ali je to nadoknađivalo njihove slabosti. Sve se može kad se hoće i godine s tim nemaju veze. Siguran sam da bi Vi voljeli znati koliko je godina imao najstariji kandidat, ali Vam neću reći. Jer bi Vas to prenerazilo i posramilo.
Znam da imate puno manje godina od mog najstarijeg kandidata.
I još nešto. Život nikada nije tamo gdje smo mi. Uvijek je negdje drugdje. A tamo se stiže samo s autom. Zato morate naučiti voziti. To Vam je jedini način da upoznate život.
Zbog vlastita temperamenta volim i cijenim dobroćudne vulkane i dobro ih razumijem , ali to ne znači da potcjenjujem ostale temperamente. Svi su odlični, ako znate kako funkcioniraju. I koje su im prednosti.
Ne bojim se nikoga i ničega. Najmanje trljanja soli u ranu. Ja sam vječan. Ja sam poput Perice Vlašića iz Vele Luke. Bio je izuzetno jak mladić koji se bavio veslanjem. Imao je zapažene uspjehe u veslanju te je prilikom dolaska Tita na Korčulu 1956. godine, kao zaslužan sportaš, na ručku ili večeri, dobio mjesto za stolom uz Jovanku. Tom prilikom ga je Jovanka pitala: Ima li, druže Perica, još tako jakih mladića poput Vas u Veloj Luci? Odgovor je bio rezolutan: Ni pas Bog, teta Jova!
Ovo s Ledenikom je jezivo, pa ću Vam odgovoriti naknadno. Javno. Ovo s vožnjom će mo dogovarati tajno. Ovaj, privatnom poštom!
Tunel Ledenik je postao
Tunel Ledenik je postao poznat u cijelome svijetu po strašnoj prometnoj nesreći u kojoj je šleper na gotovo nevjerojatan način zbrisao osobni auto ispred sebe i na mjestu ubio četvero ljudi, dvije majke i dvoje njihove djece. Snimak nadzorne kamere koji je dostupan na internetu je više nego jeziv.
Kako se to obično dogodi kada su katastrofe u pitanju, ta je prometna nesreća do kosti ogolila Hrvatsku kao korumpiranu državu u kojoj apsolutno ništa ne funkcionira na propisani nači. Štoviše, pokazalo se da sve funkcionira na dijametralno suprotan način od propisa.Što je najgore, sve činjenice govore da to nije slučajno, nego namjerno i kao takvo organizirano.
Prvi šok su mediji iskoristili da bi zaradili na senzaciji. Vozača šlepera , mladića od 24 godine, mediji su odmah optužili kao masovnog ubojicu i tražili od sudstva maksimalnu kaznu od deset godina zatvora. Ni kasnije, mediji ni malo nisu vodili računa o činjenicama i dignitetu vozača i njegove obitelji. Iako je u nesreći i sam bio vrlo teško ozlijeđen, vozača su optužili da je sakrio tahograf, uređaj koji u teretnim vozilima i autobusima bilježi osnovne podatke o vožnji. Jedini koji su tahograf mogli sakriti su bile službene osobe na mjestu nesreće - policija i istražni sudac. Zbog silnih grešaka istražnog suca, neko vrijeme šleper nije bio pod nadzorom policije i suda, pa je naknadno tahograf mogao ukloniti tko god je htio. Međutim, postavlja se pitanje kakav je to uviđaj prometne nesreće kada se na mjestu odmah nije tražio i pronašao tahograf i listić u njemu?
"Masovni ubojica" teško ozlijeđen i u stanju teškog šoka, u dva navrata je pitao čovjeka koji ga je pomagao unijeti u vozilo hitne pomoći, ima li mrtvih. Oba puta mu je ovaj odgovorio da nema, kako bi ga umirio.
Da Vam ne opisujem detalje, dovoljno je znati da su svi, od policije, istražnog suca, državnog odvjetništva, hrvatskih autocesta, odvjetnika vozača i stradalih obitelji te suda, napravili sve moguće i nemoguće da krivnju svale u potpunosti na vozača šlepera, kako bi sakrili svoj dio odgovornosti. Vozač šlepera nikada u dvije godine nije dobio stručnu psihološku pomoć, a ono čime su mu pomagali su bili antidepresivi, kao da je psihički bolesnik. Ukratko, zaklinjući se u pravdu, svi su tražili i traže načina da se postrigne krvna osveta.
A što se u stvari dogodilo. Banalna stvar. Vozač šlepera je na ulazu u tunel, zbog kroničnog umora - zaspao. Stručnjaci dobro znaju za taj efekt i to nije ništa novo. Međutim, vozač šlepera nije znao! On u svojoj srednjoj prometnoj školi nikada nije dobio propisanu obuku za sigurnog i vještog vozača! I tu je kvaka! Kada sam mu poslao dokumente, koji dokazuju činjenicu da u Hrvatskoj nitko nikada nije osposobljen za sigurnog vozača, a što se može vrlo lako provjeriti, nastao je kaos u sudskom procesu. Njegov odvjetnik nije želio sukob sa državom, sud nije želio da činjenice izađu u javnost, jer teško optužuju policiju i pravosuđe, a vlasnik šlepera nije želio preuzeti svoj dio odgovornosti.
Zanimljivo je da odvjetnici oštećenih obitelji nisu željeli poslužiti se mojim dokumentima, pa ni primiti ih na znanje, jer njihov interes nije zastupanje nesretnih obitelji, nego sistema.
U nedoumici i dogovaranju što napraviti, odvjetnik vozača je Sudu predložio da postupak proglasi tajnim, jer navodno njegov branjenik nije u stanju trpiti pritisak medija i javnosti, te pratiti tok suđenja. To nije bila istina, ali je sud prijedlog prihvatio. A onda je uletjelo Državno odvjetništvo i u tajnom suđenju predložilo tajnog svjedoka! To se još u sudskoj praksi nikada nije dogodilo. Valjda svjestan da je izigran, odvjetnik vozača je počeo tražiti načina da se izvuče iz živog blata korupcije i kriminala, a da se ne ogriješi o odvjetničku etiku. Tako je ostavio na cjedilu svog branjenika, na način da ovoga ljeta nije došao na ročište. Navodno se odmarao.
Osobno sam izvjestio Općinski sud u Zadru da postoje dokumenti koji se u sudskom procesu moraju iskoristiti, jer bacaju sasvim drugačije svjetlo na tragediju i objašnjavaju uzroke i posljedice te nesreće. Vozač šlepera, po propisima i Ustavu RH, ima pravo na kvalitetnu i poštenu obranu, na temelju istinitih i lako provjerljivih činjenica. Sud mi nije čak ni odgovorio, jer što god odlučio, sud neminovno daje dokaze o svojoj upletenosti u strašno bezakonje i nemoral. Ako sud dodijeli maksimalnu kaznu, a ne uzme u obzir olakotne okolnosti i činjenicu da odgovornost za učinjeno nije samo vozačeva, povrijedit će prava vozača. Ako dodijeli manju kaznu od očekivane, a ne bude u mogućnosti kvalitetno je obrazložiti, javnost i mediji će poludjeti. Biti će to krunski dokaz korumpiranosti pravosuđa. Točno, ali iz sasvim drugih razloga.
Ovo je strašan primjer kako država bezosjećajno i bezobzirno obračunava s građanima, kako bi istovremeno mogla laprdati o ljudskim pravima i slobodama.