Neovisni, ali ne i neutralni"Copy - Paste" sudac, strana -3-
Zgrada suda u jednom gradu. Lijepa, moderna. Da se kojim slučajem nalazi
u sjevernom dijelu Zagreba, mogla bi se okvalificari kao „urbana vila“. Zgrada je vlasništvo privatne tvrtke „Institut građevinarstva Hrvatske“ (IGH) koji iznajmljuje zgradu dvjema sudovima odnosno Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske. Cijena najma adekvatna je vrijednosti poslovnog prostora.
Tu sam 5 godina radio kao sudac. Najljepšu sudnicu imao je predsjednik Suda.
Velika i zračna prostorija s balkonom. Još je jedino nedostajalo cvijeće na ogradi i čempresi, i nitko ne bi pomislio da se u zgradi odlučuje o ljudskim sudbinama.
Moja sudnica bila je mala, ali prikladna poslu kojeg sam obavljao. Imao sam lijepi pogled na pripadno parkiralište za stranke i posebno parkiralište namijenjeno za djelatnike suda i Policiju.
Odjednom u namjenski parkirališni prostor dolazi netipični kamionet.
„Tiruriru“, oglasi se truba.
„Kaj je ovo? Bofrost? Sladoled?, upitah suradnicu.
„Ma ne šefe. To su rješenja o zastari prekršajnog postupka iz Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske. Razvažaju ih kamionetima po Hrvatskoj“, odgovori mi suradnica.
Nisam još došao niti do parkirališta, a voditeljica sudske pisarnice uvalja mi „kontejner“ spisa. Otvaram jedan po jedan spis, a svi spisi jedno te isto. Rješenja o zastari prekršajnog postupka protiv okrivljenika, u obrazloženju sadržana u jednoj rečenici kojom se konstatira da je nastupila apsolutna zastara vođenja postupka, jer je od vremena počinjenja kažnjivog djela do donošenja rješenja proteklo više od 2 godine. Zastara je nastupila u vrijeme dok se spis nalazio pri Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske.
Stotine tisuća rješenja o zastari vođenja postupka donijeto je od strane Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske tijekom 2005, 2006, i 2007 godine, te je dostavljeno prvostupnjevnim sudovima, na opisani način. Vrlo racionalno, kamionetima, furgonima, jer bi redovitom poštom bilo puno skuplje.
Rješenja su pisana na način da je zbog njih trebalo izmisliti računalo odnosno MS Office i funkciju „Copy – Paste“. Sva su rješenja ista osim broja spisa, podatka o tužitelju, okrivljeniku i nadnevcima. Dušu dalo za Bill Gatesa.
Nu, ne brzajte u zaključcima. Nisu krivi suci. Godine 2002. donijet je Zakon o prekršajima koji je upropastio prekršajno pravo u Republici Hrvatskoj. Uvedena je glavna rasprava i postupovne radnje u maniri Zakona o kaznenom postupku, pa su se tako postupci radi vožnje kroz primjerice crveno svjetlo vodili po istim pravilima kao kad se sudi za ubojstvo. Naravno da se tako vođeni postupci ne mogu okončati u 2 godine.
Šteta koja je nastala u Državnom proračunu kao posljedica Zakona iz 2002. poprima nevjerojatne razmjere. Dovoljno je pomnožiti primjerice jednu od najnižih novčanih kazni od 1.000 kuna (koja nije naplaćena zbog zastare) s 100.000 zastara u jednoj godini pa se dobije milijunski iznos. Pri tome treba dodati troškove rada procesnih subjekata i administracije (Inspekcija, Državno odvjetništvo, Policija, Sud itd).
Dana 1. siječnja 2008. stupio je na snagu novi Prekršajni zakon. Kako je taj Zakon isključio najosnovnije ustavno pravo građana na obranu – u slijedećem dnevniku.
- smogismogi dnevnik
- Dodaj novi komentar
- 2076 čitanja
Komentari
Prijedlog radi ocjene
Prijedlog radi ocjene ustavnosti Prekršajnog zakona koji je stupio na snagu 1. siječnja 2008. nalazi se na Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Sada slijedi čekanje od 3-4
Sada slijedi čekanje od 3-4 godine da Ustavni sud ustanovi neminovno- Prekršajni zakon je neustavan. Ja glavu dajem da je tako, iako uopće nemam pojma što stoji u tom zakonu i što mu predlagatelj zamjera. Ali pouzdano znam kako je Ustavni sud instrument u rukama izvršne vlasti. Iste one koja upravlja Saborom. Sada Vi meni recite ima li sve ovo ikakva smisla? Kada dođe vrijeme da Ustavni sud ipak mora reći svoj pravorijek, tada će izvršna vlast , opet preko Sabora, sporni zakon ukinuti, ne bi li Ustavni sud oslobodila neugodne dužnosti da priznaje svoju ništavnost. E, ali ima jedna kvaka. Ustavni sud ima ovlast i dužnost ocijeniti ukinuti zakon! Time, bez ikakve sumnje, Ustavni sud kad- tad mora priznati da je beznačajan igrač. A to u brojnim slučajevima znači teške i nepopravljive štete koje su se mogle predvidjeti i spriječiti.
Odgovor na Vaše pitanje
Odgovor na Vaše pitanje Gospodine "Poveznik" vrlo je jednostavan. Nema više vlasti od Sabora. Ponekad kažu da je iznad Sabora samo Bog. Vi, i svi koji čitaju ovaj forum birali ste na izborima kao građani saborske zastupnike, koji su donijeli Zakon o prekršajima iz 2002. godine. Doduše birali su i Hrvati iz Australije i Kanade, ali oni ne osijećaju posljedice.
Blago hrvatskom pravosuđu
Blago hrvatskom pravosuđu sa sucima koji misle da ne postoji vlast iznad Sabora...ako ništa, barem na načelnoj razini postoji vlast iznad Sabora - narod (članak 1. Ustava).
Ima li vlasti iznad Sabora je jedno od najčešćih trik pitanja na ispitu iz ustavnog prava.
Opet se varate. Ja nikada
Opet se varate. Ja nikada nisam u Hrvatskoj bio na izborima, iako sam dobrovoljac Domovinskog rata. Čak i prije rata sam znao da se radi o farsi. Kako je moguće da Vi u izborima na hrvatski način vidite mogućnost izbora? Da li možda Bog kontrolira rad Sabora ili Ustavni sud?
Ja nikada nisam u Hrvatskoj
Ja nikada nisam u Hrvatskoj bio na izborima, iako sam dobrovoljac Domovinskog rata. Čak i prije rata sam znao da se radi o farsi. Kako je moguće da Vi u izborima na hrvatski način vidite mogućnost izbora?
Touché !!!
Toliko o tome kako autor DOISTA vidi hrvatsku stvarnost ... Postujem iskrenost - cak i ako je na stetu utiska :)
Jedna napomena. Ustavni sud
Jedna napomena. Ustavni sud Republike Hrvatske ne spada u sudbenu vlast. Nevjerojatno, koliko građana suce Ustavnog suda RH poistovjećuje s sucima. Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske doduše sude, ali su izvan sustava trodiobe vlasti (zakonodavna, izvršna, sudbena). Često se Ustavni sud Republike Hrvatske kolokvijalno naziva "četvrta vlast", što je slikovito rečeno točno. Istim se oslikava organizacijska odvojenost od tradicionalne trodiobe vlasti.
Da, ali Ustavni sud u isto
Da, ali Ustavni sud u isto vrijeme i spada i ne spada u sudbenu vlast. On recimo faktično služi kao finalni apelacijski sud (doduše ograničene jurisdikcije) prije npr. podizanja tužbe pred ECHR - u ovom slučaju djeluje kao dio sudbene vlasti.
Ustavni sud je odraz netransparentnosti zakonodavnog procesa - što je država transparentnija, to je manja potreba za ustavnim sudom jer se kontrola akata obavalja prije donošenja, a ne revizionistički. Neke značajne EU zemlje nemaju ustavni sud već transparentnost.
znatiželje radi, koje to
znatiželje radi, koje to zemlje nemaju ustavni sud? i koje tijelo radi njegovu funkciju
Kraljevina Danska nema
Kraljevina Danska nema Ustavni Sud. Pitanja vezana za Ustav, rješavaju tzv. "obični" sudovi.
Podjela vlasti u Danskoj priozlazi iz ustavnog § 3, prema čemu sudovi imaju sudsku vlast u zemlji. Tradicionalno je ta kompetencija sudova podrazumjevalo rješavanje civilno-pravnih slučajeva i donošenje presuda, ali danas se smatra da sudovi imaju i kompetenciju u pitanjima uskladjenosti zakona s Ustavom. To je definitivno potvrdjeno jednom presudom Vrhovnog Suda 1999.godine, kada je Vrhovni Sud prvi put u povijesti Danske presudio da je jedan zakon nevažeći, jer je u sukobu s odredbama Ustava.
Što i kako je bilo prije toga, ne znam.
Uz Dansku tu je još (ako se
Uz Dansku tu je još (ako se ne varam) i Švedska, UK, Irska, Nizozemska...dobar dio država jednostavno ima Vrhovni sud koji ima, po potrebi, mogućnost ocjenjivati zakonitost akata. S praktične strane, uz Vrhovni sud, stvarno ne postoji nikakva potreba za još jednim "vrhovnim" sudom.
S praktične strane, uz
S praktične strane, uz Vrhovni sud, stvarno ne postoji nikakva potreba za još jednim "vrhovnim" sudom.
Čini mi se da je baš s te praktičn strane kod nas Ustavnin sud više nego nužan ali ne i dovoljan, treba još toga kao i u svim područjima.
Kao što vodimo tu se zbrinjavaju likovi koje ni kod nas ne možeš zbrinuti ni na najnižem prekršajnom sudu a koliko takvih koš ima. Takvih velikih i neogodivih potreba ima pos vim područjima pa se zbrijvanju po ministarstviima, fakultetima, institutima, javnim poduzećima i na raznim mijestima i opet kiha i kao pretis lonac pa čak kao velike kotlovnice i industrije prijeti eksplozijama.
Zamisli kako bi tek bilo da nemamo toliko rješenja za smanjenje pritiska i hhumanizaciju napredovanja?
I dalje su pored toga potrebne i dogradnje sustava, pa i sudova:
- npr. VŠO i ostali su reformirali zemljišno knjižne djelove sudova, a već sada je jasno da treba izvršiti velike dogradnje jer sovim što se više rješava ima više za rješiti;
- u vezi Upravnog suda stalno raste količina tužni iz područja gradnje i slično, čak isti po nekoloko puta, već je prešlo količinu toga u cijeloj Evropi a raste i dalje jer je gotovo nemoguće da prvi (Zagreb) i drugi upravni stupanj, koji su često kao jedno tijelo, veznao samim likom i duhom Marine MD, bilo šta rješe drukčije.
I u vezi jednog i drugog EU gubi živce i već je neoliko puta obećano da će bit sređeno, a nedavno je austrijska ministrica vanjskih poslova našem dilberu rekla na javnom obraćanju novinarima da oni jednostavno više ne žele čuti osim da to ide što se tiče njihovih tvrtki i banaka. Krajnje sposobne Marina MD, VŠO ... su i krajnja mjera stvari u RH, pa se osim dogradnje sustava sudova sigurno nećee ni razmišljati o nekim mogućim drugim uzrocima i pristupima.
Ali, "prepustimo institucijama sustava da na miru rade svoj posao".
Nevjerojatno je da netko
Nevjerojatno je da netko stručan i iskusan poput Vas ne razumije stvari. Ova Vam je napomena sasvim na mjestu, ali sa stajališta ove rasprave je promašena. Ako Vi tvrdite da je Ustavni sud četvrta vlast, slikovito rečeno vlast nad vlastima, ne potvrđujete li doslovce sve što sam ja u mom komentaru izrekao? Ma recite mi molim Vas tko je taj koji omogućava Saboru donošenje neustavnih i neprovedivih zakona? Tko odbija provjeriti ustavnost pojedinih zakona po prijedlozima ili ustavnim tužbama? Mislite li Vi da je u državi moguće išta promijeniti na bolje dok sam Ustavni sud temeljito krši Ustav RH? Nemojte ni slučajno pomisliti kako ja nagađam ili pretpostavljam. Ja znam konkretne činjenice.
Da, točno je Gospodine
Da, točno je Gospodine "Poveznik". Ja sam novi na ovom forumu, što ne znači da je za mene nepoznanica uljudbeno komuniciranje među ljudima. Poštovati sugovornika, a posebice kada je nepoznat, osnovna je postavka. Zato Vam nikako ne mogu parirati Vašim komentarima pa makar isto mislili.
Pogodili ste. Mi isto
Pogodili ste. Mi isto mislimo. Naše nade, očekivanja i želje su iste. Samo Vi, čim iz vida ispustite životne ciljeve, mislite na temelju pogrešnih paradigmi. Zato svoje slabosti projicirate na drugoga i to je sada očito Vaša loša navika. Gdje Vi vidite neuljudnost s moje strane, a u odnosu na bilo koga? Gdje Vi vidite moje nepoštivanje? Odakle Vam ideja da ste mi Vi nepoznati? Na temelju svega što ste mi rekli kroz Vaše članke i komentare, ja Vas poznajem i razumijem bolje nego Vi sebe sama. I u tome Vi slutite nesporazum. Ili opasnost, kako god hoćete. Nesporazuma, po meni uopće nema.
Međutim, kada već inzistirate ja ću nastaviti trubiti svoje. Dok god mi ne pružite dokaz da griješim. Neobično je da Vi kao nesporno iskusan pravnik i sudac niste navikli razgovarati o činjenicama i tvrdnjama, nego o emocijama i utiscima. Očito je da u svom životu Vi niste navikli, naročito u poslu, da vam se itko suprostavlja. Vi ste predugo živjeli u lažnom uvjerenju da ste Vi stručnjak, autoritet i u poziciji da u ime države odlučujete o tuđim sudbinama. Kao što sami kažete često ste bili u dilemi što i kako napraviti. Ja znam i zbog čega, ali uvijek ste te dileme rješavali na štetu stranaka, a u korist države. Zato ste danas i ogorčeni i razočarani. O tome bi se dao napisati roman.
Vaša implicitna najava da više nećete parirati mojim komentarima je na ovim stranicama već prokušana metoda ignoriranja sugovornika, kako se ne bi dali odgovori na postavljena pitanja. Po meni je to bijeg od istine u nedostatku argumenata, po nekima je to rješenje problema kontradiktornosti. Da li je to uljudbeno komuniciranje među ljudima?
Jedna mala napomena. Ja se ne osjećam gospodinom. Ja sam sluga svima.
Moj članak usmjeren je
Moj članak usmjeren je prema zakonodavnoj vlasti, a ne sudbenoj. Zakon o prekršajima iz 2002 koji je glavni uzročnik enormnog broja rješenja o zastari postupka donio je Sabor kao zakonodavno tijelo, a ne suci. Unutar sudbene vlasti postoji veliki broj izrazito časnih, vrijednih i poštenih građana. I oni trpe nepravde, te su ogorčeni kao i svaki drugi građani. Pogotovo ja imam razloga biti ogorčen. Nije pošteno da ih se vrijeđa. Vrijeđanjem ih se demoralizira i istovremeno odvrača pozornost građana od bitnih problema, uzroka i načina otklanjanja. Anonimnost na forumu je blagodat, i ne treba je zlouporabiti.
Vidim da ste na forumu novi
Vidim da ste na forumu novi i da se ne snalazite najbolje. Jednako kao i u životu. Sinoć sam imao prvi put priliku pročitati nešto od Vas i među nama je već nastao nesporazum. Ja iznosim činjenice i svoj stav, a Vi to proglašavate vrijeđanjem. Vi držite da su istina i činjenice demoralizirajući, a ja nastojim dokazati kako su motivirajući. Vi držite da je anonimnost na forumu blagodat, a ne znate da sam ja protiv anonimnosti i da osobno na ovom forumu ja nisam anoniman. Pa je ne mogu ni zloupotrebljavati.
Nikoga Vam ovdje nije briga prema kome ste usmjerili Vaš članak. Ekipa je pomalo počela shvaćati da prebacivanjem odgovornosti na nekoga drugoga sebe teško diskvalificirate. Naime, stalno im ponavljam da svatko, govoreći o drugome, izražava sebe i svoje stavove, tako nepogrešivo da je to milina. Zato je Vaša tvrdnja kako nisu suci odgovorni, već Sabor zvuči kao uvreda zdrave pameti. Znači li luđačko ponašanje Sabora opravdanje za struku da šuti? Gdje je taj veliki broj izrazito časnih, vrijednih i poštenih građana unutar sudbene vlasti? U Ustavnom sudu, vjerujte nisu. Vjerojatno u administraciji i pomoćnom osoblju, ali takvih ne može biti među sucima. Naprosto zato što to država ni u ludilu ne bi dopustila. Osim toga, dvolična šutnja i izostanak bilo kakvog otpora postojećem stanju, Vas kao suca diskvalificira i čini suradnikom u zločinu, koliko god Vama to zvučalo odvratno i uvredljivo. Zar mislite da se može primjenom iskrivljenih društvenih kriterija išta vrijedno izmjeriti? Ne daje li iskrivljeno društveno zrcalo potpuno pogrešan odraz svega što čovjek misli i radi, uključujući i čovjeka samog? Naravno da imate jako puno razloga biti ogorčeni i povrijeđeni u svom ljudskom dostojanstvu, ali ne zbog onoga što mislite, nego zbog onoga što ne razumijete. A to nikako ne može biti moja odgovornost. Pa ni Sabora!
Molim Va da ubuduće argumentirano odgovarate na nečiji komentar, jer samo tako možete doprinijeti da se pozornost ne skreće te lakše otkriju uzroci i načini otklanjanja bitnih problema. Dovoljno je da svaki, pa i najveći problem, shvatite kao cijeli niz mogućnosti rješavanja i Vi ste tako koncentrirani na mogućnosti, da ne možete pogriješiti. Izabrati će te za Vas i druge najbolje rješenje. Vi ste to sposobni.
Prijedloge, izmjene i dopune
Prijedloge, izmjene i dopune Zakona i zakonskih akata daje i izrađuje struka. Politika ih samo potvrđuje. Prema tome slažem se s tvrdnjom da ja stanje u pravosuđu kriva struka koja šuti, a šuti zato što ili živi od politike, ili joj je politika krajnji cilj pa se ne brine za struku, koja joj služi samo kao odskočne daska u politiku. Drugo je pitanje solidarnosti i poštenja samih sudaca koji prihvaćaju devastaciju svog zanimanja i poziva.
Baš mi je drago da imamo
Baš mi je drago da imamo priliku čitati iskustva jednog suca. Još mi je draže što ću moći postaviti neka nezgodna pitanja.
Svi se slažu da nam je pravosuđe korumpirano. Da li je moguće biti službenik u takvom pravosuđu, a ne biti korumpiran? Ne, nije!
Vaš način razmišljanja je potpuno promašen i - korumpiran.
Kako je moguće da Vi u naplati kazni za prekršaje vidite način punjenja proračuna? Zar time ne priznajete svrhu kažnjavanja? A nije li svrha odvraćanje od počinjenja prekršaja? Deklarativno bi trebala biti, ali, eto, nije! Da, ali zbog nezakonito motiviranog kažnjavanja Vi ne vidite razorne štete, koje društvo uredno i veselo plaća, poput drogiranog manijaka. Te su Vam štete na stotine puta veće od Vaše izgubljene dobiti! A da stvari budu još tragičnije, treba znati da ogroman broj navodnih prekršaja koji su otišli u zastaru, nisu po slovu zakona ni mogli biti naplaćeni, jer prekršaji nisu ni počinjeni! I to Visoki prekršajni sud vrlo dobro zna! Neka mi sada netko izračuna koliko su građani platili šteta, samo zato što su ih primitivni policajci i korumpirani suci maltretirali neosnovanim prijavama i sudskim postupcima? Koliko je živaca, zdravlja, energije i vremena potrošeno na često neuspješno dokazivanje da prekršaj nije učinjen? Neuspješno dokazivanje nije dokaz da su policija i sudovi bili u pravu, nego dokaz mafijaške sprege sudova i policije i naivnosti i neznanja građana. O čemu se radi?
Vi u svom članku spominjete prolazak kroz crveno svjetlo na raskrižju?
Recite mi molim Vas, tko za vrijeme upravljanja vozilom je dužan raditi procjenjivanje prometne situacije? Vozač ili policija? Ako je vozač dužan imati potrebno znanje i vještine te donositi odluke i provoditi ih i za iste odgovarati s kojim pravom policija podnosi prekršajne prijave, u pravilu , za prolazak kroz samostalno žuto svjetlo? Je li policajac bio na mjestu i u poziciji vozača, da bi mogao meritorno i odgovorno procijeniti situaciju? Ne, bio je udaljen i po pedeset metara! Što je dokaz po Vama u takvim prijavama? Kako policija smije podnositi prekršajne naloge bez dokaza? Kako sudovi mogu donositi presude bez dokaza? A ja u rukama imam sudske dokaze da se isto tako postupa i u kaznenim predmetima, a onda sudovi, kada ih se zaskoči sa zahtjevom da po službenoj dužnosti pokrenu kazneni postupak, ili izvjeste USKOK o organiziranom kriminalu policije i sudova, odbijaju raditi svoj posao na temelju zakonskih obaveza? Kako to može biti moguće? Pa u mafijaškim sistemima je upravo tako nešto moguće.
Ogroman broj navodnih prekršaja nad kojima Vi lamentirate, čine prekršaji u prometu, među kojima su sigurno najbrojniji oni o prekoračenju dopuštene brzine. Svi takvi prekršaji, osim onih prekoračenja brzine na autocesti, su nepostojeći prekršaji! Policija u suradnji sa sudovima, namjerno i svjesno, vara i pljačka naivne vozače, proglašavajući mjesto gdje je utvrđeno prekoračenje, naseljem. A mjesto naselja nije ni vidjelo! Uvijek se radi o dijelu ceste van naselja! I to se nedvojbeno može ustanoviti pravilnim tumačenjem zakonske odredbe. Ali se neće i ne želi! Treba puniti proračun!
Da ne bi ostalo na pretpostavci da ja govorim gluposti, moram Vam reći da ja imam rješenje prekršajnog suda da prijavljeni prekršaj nije počinjen, ali poslije upita policijskoj upravi što to radi i misli li nastaviti s pljačkom, odgovoreno mi je da je moja predstavka u cjelosti neutemeljena! Dakle, i u onom dijelu u kojem se pozivam na pravomoćnu sudsku presudu!! Znate li o kakvom je priznanju riječ? Da je policija srušila ustavni poredak!!! Ali takvih priznanja se meni policija napisala toliko da ne možete vjerovati. Zato stalno trče za mnom, provociraju neprimjerenu reakciju, prijete i na nemoguće načine me pokušavaju kriminalizirati, ne bi li relativizirali mene i moje predstavke.
Kao sudac Vi bi morali znati da nitko ne smije biti kažnjen za ono za što nije odgovoran. Molim Vas da mi kažete tko je odgovoran što kandidati za vozače prilikom obuke ne dobiju potrebna znanja i vještine. Što je u nas pravilo! Da li bi Vi kao sudac u slučajevima prekršaja ili kaznenih djela u prometu, kaznili počinitelja i zato što ga je netko u autoškoli prevario i nije kvalitetno naučio? A čovjek toga uopće nije svjestan? Zašto baš to rade naši sudovi? Bi li Vi pristali izreći presudu Žužiću od pet godina s obrazloženjem da je visina kazne upozorenje drugima? Što je Žužić, žrtveno janje zbog pritiska medija i javnosti? Znači li to da će neki anonimus za isto djelo dobiti znatno manju kaznu? Ma naravno da znači!
Dalo bi se ovako unedogled. Ali više nema smisla.Molim Vas da razumijete da ovdje nije bila riječ o Vama osobno. Vrlo vjerojatno će te se osjećati povrijeđeno zbog moje oštrine i vrlo vjerojatno će te mi odgovoriti da zbog svega Vi više i niste u pravosuđu. Međutim, ja mislim da Vam je pravosuđe pretjerano zaklonilo vidike i ograničilo Vas na vrlo opasan način. Shvatite da je ljudski potencijal nešto najvrijednije što imamo, a koristiti ga samo kao objekt kažnjavanja je strašan zločin i besmisao.Ljudi se rađaju radi nagrada, a ne kazni! Pa još ovakvih!
Meni su ovdje interesantni
Meni su ovdje interesantni ovi primjeri sa crveno-zutim na semaforu i auto skola.Kao prvo,za one koji ne znaju,u Americi semafori stoje sa druge strane raskrizja.Tako da se ne morate naginjati da vidite koje je svjetlo ako ste prvi pred semaforom.Prolazak kroz zuto je dozvoljen.Valjda su zakljucili da je bolje da prodjes nego da naglo kocis pa izazoves nesrecu.I vjerujte nitko to ne zloupotrebljava u smislu da prolazi kroz zuto u posljednjem trenutku.Prolazak kroz crveno se kaznjava vrlo strogo.Ako bjezis od policije i prodjes kroz crveno (ili kroz raskrizje sa znakom stop)tretira se kao pokusaj ubojstva.Pitas se tko je odgovoran sto vozac tokom obuke nije dobio odgovarajuca znanja i vjestine.Kriv je sam.Ovdje te nitko ne tjera u auto-skolu,a vidim da ih slabo i ima.Roditelji obuce svoju djecu na nekom parkiralistu popodne ili subotom i nedjeljom i to je to.Kada polazes vozacki nitko te ne pita jesi li isao u auto-skolu.Vazno je da znas znakove i voziti,a kada se upustis u saobracaj neka ti je Bog na pomoci.Kazne su prilicno visoke,a sto je jos gore osiguranje ti digne premiju,pa ne mozes ni izracunati koliko te kostala prebrza voznja,recimo.I ne razumijem kako te policajac moze prijaviti,a sudac osloboditi krivice za prebrzu voznju.Valjda ima znak ogranicenja brzine na osnovu kojeg te policajac kaznio.I jos nesto.Prije desetak godina cesto sam putovao na relaciji Zagreb-V.Gorica.Ono je uzas.Pravo je cudo kako na toj relaciji svakodnevno ljudi ne ginu.A de ne govorimo o vozackoj (ne)kulturi Hrvata.
Blago Vama. Iz Američke
Blago Vama. Iz Američke perspektive gledajući, Vi ste očito još više prevareni nego mi ovdje. A prevarenima ni Bog ne pomaže. U Americi godišnje na cestama pogine više od 40.000 tisuća ljudi! Nije li to dokaz da toliko hvaljen američki Ustav ne funkcionira baš nešto posebno. Ako toliko ljudi , ne svojom krivnjom, nego krivnjom države što nitko nije osposobljen za sigurnog i vještog vozača, može izgubiti najveću vrijednost- vlastiti život, tada Vam sistem ne funkcionira nikako! I zaista, usporedite li Hrvatsku i Ameriku po broju poginulih u prometu na cestama godišnje na 100.000 stanovnika, dolazi se do frapantnog podatka - jednako smo nesigurni. Rezultat je oko 14. Što je dokaz da nije problem u nekulturi ili u sistemu osposobljavanja. Problem je u glavama onih koji rade posao za koji nisu kvalificirani. Kako možete razumjeti naše prilike, kada ne razumijete da isto što našim vozačima rade naši policajci, to isto rade u Americi "Vaši"? U masu slučajeva se radi o nasilnom i neosnovanom postupanju policije.
Da bi mogli bolje sagledati problem, reći ću Vam što je pokazalo moje iskustvo u radu na obuci vozača. Ukoliko čovjeku date dobre vozačke navike, stručno i ciljano ga osposobite za sigurnog vozača, ne postoji mogućnost da kasnije učini grešku ili strada. Navike ga nepogrešivo kontroliraju i ne dopuštaju mu da pogine ili ubije nekoga. Ukoliko to ne učinite na taj način, čovjeka šaljete u promet na cestu, na milost ili nemilost Boga i slučaja. A ni jedno ni drugo Vam ne bih preporučio. Mislim, ni zaštitu Boga ni slučajnost.
Preporučam se američkoj saveznoj administraciji. Za pet godina ću im pomoći da na američkim cestama ne bude poginulih. Garantiram. Plaćanje nakon što postignem obećano. Može i plaćanje u godišnjim ratama.
@ poveznik - Nije mi poznato
@ poveznik - Nije mi poznato u kolikom su se postotku, na kojoj vrsti prometnica i iz kojih razloga dogadale nesrece u USA - ali ne drzim da ta gore navedena statistika i povrsna usporedba bas puno kazuje.
Naime, neusporedivo je drukcije voziti njihovim cestama i nasim, drukciji je njihov gradski promet od naseg, u postotku imaju vise prometnog vrsnog opterecenja jer vise putuju s posla i na posao, imaju u postotku vise gusto naseljenih urbanih cjelina nego sto ih mi imamo, postotak udjela gradskog prijevoza u dnevnim migracijama ljudi na radno mjesto je zanemariv u odnosu na to kako je u Hrvatskoj.
Jedina alternativa - koristenje javnog prijevoza je zapravo ( osim u ogromnim gradovima i megalopolisima ) slabo iskoristena - dakle veci je udio stanovnistva koji se sluzi automobilom. Vise ljudi nego u Hrvatskoj dnevno prijede vise kilometara.
Stoji da je daleko vise nediscipline u prometu nego sto sam recimo vidjela u Hrvatskoj, Austriji ili Njemackoj ( pretjecanje s desna, brzina ). Stoji i to da se drakonski kaznjava, pa si svi dobrano razmisle hoce li riskirati sankcije u situaciji kad im auto treba da bi uopce dosli na posao.
Odobravam tip osposobljavanja putem auto skola kako je u Hrvatskoj i Europi iako je preskupo. Doista je istina, ovisno doduse od savezne drzave do drzave - ali zbilja se mozete pojaviti, testirati vid i sluh, poznavanje prometnih pravila, proci poligon pred ispitivacem, demonstrirati parkiranje svake vrste i dobiti za 200 USD vozacku. KOd nas je sad ako se ne varam ( moguce da nemam dobru informaciju ) oko 7.000 kn cca ...
Gospodjo tyche. Cijena
Gospodjo tyche.
Cijena vozacke u Omahi,Nebraska,USA je $23,75 i to pise na vozackoj uz ostale podatke.Ime,prezime,boja ociju,boja kose,visina,datum rodjenja.Gdje li si tidjela nedisciplinu u voznji u odnosu na Europu.Ja relativno malo vozim,50-6o milja dnevno i takovo nesto nisam primjetio.A ova usporedba poginulih u Americi i Hrvatskoj mi izgleda glupo.Amerika cini mi se ima vise auta nego stanovnika.
Podatak o broju poginulih na
Podatak o broju poginulih na 100.000 stanovnika se koristi baš zbog toga da bi se različite zemlje mogle uspoređivati. Možete kao vlasnik imati 10 automobila, ali voziti možete samo jedan. Broj automobila i broj prijeđenih kilometara nisu usporedivi podaci. A broj poginulih vrlo vjerno pokazuje nivo neznanja vozača i nedisciplinu. Po tome ispada da su Hrvatska i SAD u istoj situaciji. Međutim, postoji jedna skrivena razlika. Bez obzira na katastrofalno loš sistem osposobljavanja kandidata za vozače u Hrvatskoj, čini se da su različiti sistemi osposobljavanja u različitim saveznim državama SAD-a još gori. Naime, uvjeti vožnje po SAD-u i prometna kultura su neusporedivo bolji od hrvatskih. Kako je moguće da imamo isti broj stradalih? Tako što su američki vozači u prosjeku lošiji i manje disciplinirani od Hrvatskih!
U pravi si @Tenor - dvjesta
U pravi si @Tenor - dvjesta dolara je u Teksasu, ali uz sest sati dodatne obuke :) za ovakve kao sto sam ja LOL .
A sto se tice nediscipline - ja nisam tamo tako dugo zivjela da bih to iskusila na vlastitom primjeru, vidjela sam tek nesto malo recimo na prilazima Dallasu i tamo vozeci po gradu od cega mi se lagano smrzla osit - to kad usporedim i najgori promet u zagrebackoj spici - nema usporedbe! JA TAMO NE VOZIM !!! Gotova misa! I ne znam hocu li se ikad moci potpuno naviknuti na voznju u gradu tipa Dallasa kad odselim tamo zivjeti za stalno. Podnosljivije je u manjim gradovima, iako je guzva na cestama i tamo prisutna.
Medutim vec nekoliko ljudi - neovisno jedan o drugome - koji zive i rade tu u Njemi vec godinama ( Amerikanci naravno ) kazu da ce im se jednom kad se vrate doma biti tesko priviknuti ponovno na ponasanje u prometu kakvo je tamo - i da je sustav i ponasanje Njemaca u prometu daleko, daleko discipliniranije. Kako cula - tako prenijela.
Slazem se da je usporedba poginulih i stradalih u Americi i Hrvatskoj posve ... nesto sto se ne moze usporediti uopce.
Imao sam dosta časnih
Imao sam dosta časnih sestara kao kandidatkinja. Sestra Barbara je sjajno naučila voziti, ali iz sasvim određenih razloga, kod mene nije uspjela polagati ispit. Morala je poći iz Korčule u misiju u Čikago. Bila je strašno šokirana. Ništa mi nije vjerovala. Ni da se naša vozačka dozvola tamo ne priznaje, ni daće tamo i tako i tako morati polagati, ni da je tamo puno lakše voziti.Otišla je gotovo očajna i u silnom strahu.
Poslije dvije i po godine se vratila. Došla me moliti da joj pomognem. Ovdje su ceste tako uske, nema semafora, pješaci se šeću kolnikom i nema nigdje oznaka na kolniku! Bojala se hoće li znati voziti auto s mjenjačem, jer je tamo dvije i po godine vozila automatika.
Pomoć joj nije bila potrebna. Čim smo sjeli u auto, pokazalo se da je genijalno siguran i vješt vozač. Kao što je bez problema položila u Čikagu!
Prvi dan boravka u Americi, na misi je upoznala jednu našu ženu i požalila joj se da ima problem. Žena joj je ponudila da sjedne u njen auto i da proba voziti po Čikagu. Kada je vidjela sposobnost i vještinu Barbare, odvela je u policiju, platila ispit i časna je pošla kući s vozačkom dozvolom. Ispitivač, crnac, joj je rekao da u životu nije imao sigurnijeg kandidata za vozača!
Zapamtite, ne postoji gužva u prometu. Samo gužva u glavi i neznanje.
Gledajte, ja mogu zvučati
Gledajte, ja mogu zvučati drsko, nasilno i dosadno sa svojim zamislima, ali ne volim nikakav oblik manipulacije. Moj stil u komunikaciji nije slučajan, već odabran. A odabrao sam ga baš zato što sam čvrsto uvjeren u ispravnost svojih stavova. Što uopće ne znači da nisam spreman sa zahvalnošću prihvatiti svaki argument koji bi mi pomogao da moje stavove popravim.
Ono što ja jesam, postao sam upravo preko ove moje stručne preokupacije- sigurnosti prometa na cestama. Toliko sam duboko ušao u tu problematiku, da me ni kvazi-stručnjaci s doktorskim diplomama ne mogu i ne žele razumjeti. Zanimljivo je: kada sam model razmišljanja i originalne ideje temeljito provjerio u praksi, neočekivano se pokazalo da sustav vrlo učinkovitih paradigmi mogu uspješno primjeniti na bilo koje područje ljudske djelatnosti. Sagledao sam širu sliku života i shvatio da se ne isplati činiti sitne računice i sklapati sitne kompromise sa životom. Treba razmišljati i djelovati na veliko.
A sada pogledajte u čemu je problem sigurnosti u prometu.
Vjerojatno imate djecu. Ima li nešto lijepa i poticajnog što Vi ne bi željeli svojoj djeci u njihovom životu? Vi ste sigurni da je moje pitanje deplasirano. Vidjet će te da nije.
Sve okolnosti sudjelovanja u prometu, koje ste Vi nabrojali, uključujući i osposobljavanje kanidata na naš način, su irelevantne stvari. To su sa stajališta sigurnosti potpuno nevažne stvari. Statistički podatak koji Vi relativizirate, nije ni slučajno površna usporedba. Baš zato što moju tvrdnju da okolnosti u kojima se vozite nisu važne, statistika 14 poginulih na 100.000 stanovnika snažno potvrđuje.
Već sam puno puta ponovio formulu apsolutne sigurnosti u prometu: sve dobre vozačke navike! Zašto su navike spasonosne, a zašto su loše ubitačne?
Navike ne ovise o sposobnosti. Stiču se vježbanjem i upornošću. Dajte čovjeku ograničenih sposobnosti dovoljno vremena i on će naučiti voziti jednako dobro i kvalitetno kao i najsposobniji kandidat. Navike nisu stvar odluke, nego vremena provedenog u vježbanju. Govorimo o usvajanju vještine vožnje. Ako čovjeku s kojim radite obuku ne date potrebne vještine i dobre navike Vi ste njegov grobar. Nema iznimke! Moć dobrih navika leži u činjenici da usvajanjem navika , vještina prelazi u područje podsvjesnog, u automatizam, koji tako dobro kontrolira čovjekovo ponašanje i postupke, da on i kada bi htio ne može pogriješiti. Što ga čini apsolutno sigurnim.Ali treba znati da nema apsolutne sigurnosti bez sjajnog poznavanja prometnih propisa i pravila sigurnosti. Bez toga znanja, vozač je nemoćan i opasan i ako kandidatu ne date to znanje,Vi postajete njegov krvnik.
Praksa naših autoškola i Hrvatskog autokluba je u ovom smislu zločinačka. Kandidatima se ne daje ni dobra tehnika, a kamoli nešto više. I to od svakog kandidata čini potencijalnog ubojicu.
A sada se vratimo na Vašu djecu. Da li bi Vi pristali da Vaše dijete u školi podučava profesor, koji nije profesor i koji nema potrebne kvalifikacije? Da zemljopis podučava stolar, a povijest vodoinstalater?
A zašto pristajete da Vam takvi podučavaju Vaše dijete vožnji? A to je pravilo u nas, da neškolovani ljudski ološ navodno radi u autoškolama.
O Hrvatskom autoklubu je bolje ne trošiti riječi. To je najjednostavnije opisati kao čopor divljih masovnih ubojica. Sve čime se i jedni i drugi bave je korupcija i organizirani protivdržavni terorizam. Sada idemo ponovno. Kakva je Vaša odgovornost kao roditelja kada sasvim bezbrižno i s punim povjerenjem svoje dijete dajete u ruke takvim nitkovima? Jeste li svjesni ili samo naslućujete što će Vam se neminovno dogoditi? Ne, ni jedno ni drugo Vi ne želite razmatrati kao mogućnost koja je vrlo izvjesna. Zatvarate oči pred činjenicama i nadate se najboljem. Ali Vam nada u ovom slučaju ni malo ne pomaže. I kada se tragedija dogodi Vi ni u snu nećete prihvatiti činjenicu da se radi o Vašoj odgovornosti i da niste ni prstom maknuli da bi zaštitili svoje dijete.
Ima li išta lijepa i poticajnog što Vi ne bi željeli Vašoj djeci u njihovom životu? Naravno da nema, ali ovaj primjer govori da ima puno opasnosti od kojih neodgovorni roditelji ne znaju zaštititi svoju djecu. U konačnici je rezultat isti: ili im ne željeli sve najbolje ili ih žrtvovali svom neznanju.
U vlas jednak način razmišljanja i potpuno istu argumentaciju možete preslikati na ukupan problem obrazovanja Vaše djece. Što ste Vi kao roditelj poduzeli da Vam škola ne uništi život i budućnost Vaše djece?
Pretpostavljam ništa, jer većina ljudi misli da na pitanje obrazovanja svoje djece nema prava i mogućnosti utjecati. A zašto bi to bilo tako? Čija su to djeca i tko je odgovoran za njihov rast i razvoj? Jeste li se ikada zapitali kako Vi možete promijeniti stvari? Trebali ste. Još uvijek Vam je na vrijeme.
gosp Link, našao sam
gosp Link, našao sam članak o balkanskim vozačima, jeli pisac štogod pogodio ili fulao … :)
SVAKI VIKEND NOVA PLJUSKA
piše Mario Kavain, 27.07.2008 (Slobodna)
Novi Zakon o sigurnosti cestovnog prometa uvjerljivo svakog vikenda dobije novu pljusku. Krvavu pljusku, jer desetak mrtvih koji se u pravilu zabilježe jeziv je dokaz kako nešto u osnovi cijele priče ne štima.
Hrvatski pristup rješavanju problema mrtvih u prometu temelji se na represiji i, kao i svuda drugdje, ne daje rezultata.
Možete za svaki prekršaj predvidjeti kaznu od milijun kuna, ili doživotne robije, ali to ništa ne znači ako se i dalje ponavlja da većinu nesreća izazivaju vozači koji voze prebrzo, pijani i(li) bez položenog vozačkog ispita.
Riječ je o dijelu populacije koji nikakve kazne ne zanimaju – kazne se plaše samo pristojni, normalni građani kojima sankcija zbog nevezanog pojasa znači uništen mjesečni budžet.
Divljake koji na cestama siju smrt kazne ne plaše jer znaju da će, 99 posto sigurno, na Prekršajnom sudu otići u zastaru. Takvima na put može stati samo dobri stari prometni policajac koji će ih isključiti iz prometa, oduzeti im vozačku i pločice i odvesti u stanicu na otrežnjenje.
No, s obzirom na slobodu divljanja po cestama, policajaca očito na njima nema dosta.
Sve rasprave o promilima i visini kazni samo je mazanje očiju javnosti : prekršajni postupak je neefikasan i spor, a policije na cestama, osobito vikendom, nema dovoljno.
MUP bi trebao odgovoriti kako to organizira prometnu policiju, koliko su policajci plaćeni, kakvom opremom raspolažu i – KLJUČNO – po kojim se kriterijima imenuju načelnici odjela i postaja prometne policije.
Umjesto superbrzih i superskupih kobri na autocestama, možda je prioritet povećanje broja ophodnji na lokalnim cestama, koje su u pravilu u katastrofalnom stanju ?
Apsolutno se slazem s tezom
Apsolutno se slazem s tezom o stvaranju dobrih navika i to je jako dobro receno ! Naravno u sprezi s prethodno stecenim znanjem.
O auto skolama ne bih znala - ali zbilja - ne razumijem se u to i nikad me nije dovoljno zanimalo da bih se time pozabavila, pa mi preostaje vjerovati Vam na rijec jer ste u toj bransi.
Ukoliko je ovo sto ste napisali istina ( pretpostavljam da jest jer se deklarirate strucnjakom na polju ) - ovo zvuci prestrasno ... I onda se ne cudim otkud toliko problema i nesreca u prometu.
Ja sam zivjela u uvjerenju da ljudi koji rade na obuci vozaca imaju zbilja odgovarajuci kredibilitet .
Sto se tice mene osobno i pitanja odnosa skole, odgoja, roditelja i ucenika - hmmm - eto nema nacina da vam to i dokazem, ali vjerujte mi - ja sam vam sve nego pogodan primjer - nisam nikad bila jedan od onih indiferentnih roditelja. Ja nisam cekala niti skolu niti nastavnike kako bi obuka moje kceri zapocela - ona je i prije pocetka osnovne skole znala i tko je Bach i kako prepoznati njegovu glazbu s kazete, i koliko je planeta u Suncevom sustavu i nabrojati ih, i tko je Andersen i tko je Svarozic, znala je i sto je fraktal i sto je Kiriljanova fotografija i prepoznati ih na slici, znala je Pjesmu o Kuji i imala mutnog pojma o tome sto je virus... A niti jedna od nas nije bas genijalac!
Na zalost, iako u cjelini puno rade i jos su dobri u uvjetima u kojima rade - niti skola niti skolski programi niti ljudi koji tamo rade nisu imuni na glupost i izolirane slucajeve javasluka.
Moje dijete je bilo 5.0 u osnovnom skolovanju i vrlo dobra kasnije u daljnjem skolovanju - dakle kako se cini nije bilo potrebe za "intervencijama". Nikad je nisam silila na ucenje, nikad trazila od nje da ide preko svojih granica - ali - trazila sam maksimum UNUTAR tih granica. Toliko SVI sebi dugujemo.
Medutim, u nekoliko navrata sam trazila sastanke s razlicitim profesorima+razrednica. Nisam disabled pa da nisam u stanju razlikovati nehoticne greske i los dan od necijeg kontinuiranog slamperaja - i sad mene to uopce ne zanima dok god se ne tice MOJE kuce. U tom slucaju reagiram.
I sama sam uglavnom strsala u skoli cijelo skolovanje iz raznih razloga i nikad nisam uspjela steci strah od autoriteta LOL, pa tako nemam niti straha od pitanja, niti iluzija o nepogresivosti sustava.
Tako i kad je rijec o obuci u prometu - ukoliko je posrijedi neciji slamperaj - to treba pod hitno mijenjati - na cesti o tome zivot ovisi!
Nisam pravni stručnjak i
Nisam pravni stručnjak i izbjegava sudove i sve oko njih, ali mi se čini da ovaj novi zakon ukidanjem prava na obranu, zapravo rješava problem zastara. Sve zastare su i nastale, jer su se građani branili, a sudovi nisu stigli odraditi tolike obrane. Sad jednostavno, nema više da se građani brane i samo se pišu presude.
A sad i Ustav, ne komplicirati.
Naš sustav, uključujući
Naš sustav, uključujući sudove, je u osnovama poslovanja globalno obrnut od proccesa razmišljanja na prvu, pa je u toj nužnosti nužnosti koja nije nužna ali jest primjeren pristup obrnut od ad hoc razmišljanja.
Npr. u mome profesionalnom poslu smo odmah dobili neke signale o tome od nekih naših učitelja i starijih kolega, pa primjenjujjući to non stop mogu potvrditi da jako dobro funkcionira, pa i u vezi sudova. Ja sam u ulozi usluga i meni se plaća, ali ja i drugi plaćamo troškove i obveze trećih ili mješane jer ako to ne napravimo onda platimo na druge načine još više pa i sudom. Ovi se ponekad malo iznenade ( to unese malo ključne discipline) ali ide bez problema, većinom prikriju reakcije na a to a i ja (mi) se pravim kao da nije ništa bilo.
A kada se desi nešto izuzetno od tog pravila, npr. sud opet isto. Jednom ja radim nešto za neke suce i oni non stop dužni. U vezi nekog nevezanog posla moja stranka nije platila neku redopvnu obvezu, ali je sud ne imajući njihove podatke uzeo moje i donio rješenje o ovrsi za taj dug, na osnovu tužbe državne tvrtke. Malo provjerim i mislim se, sve ih znam i lako je rješiti, tim više što je poptis pod suda ta jedna od osoba koje mi duguju i još u ulozi suca i šefa tog djela suda. Ili da državn tvrtka ispravi podatak o dužniku, jer se radi o stvari općepoznatoj i od masovnog karakatera. Ipak platim sve, uključujući one dodatne troškove odvjetnika kojeg također znam ... Jer, u bilo kojoj drugoj varijanti bi izgubio vremena i živaca i novaca najmanje 2 x toliko te zbilja urušio krupnije operacije i napredak, za koje sam i vezan, pa time i svoj složeni posao.
Tako npr. odvjetnički ured "Hanžeković & Radaković" u vezi naplata rtv pristojbe dere stare ljude po slabije nastanjenim karajevima ovrhama penzija i oscijalnih pomoću u iznosi više od 350 kuna, po 4x i više puta nego što košta. To je sve jednostavno namješteno i sa malo rada automatski obavljaju po 1 SSS osoba računovodstva HRT, suda i MIO za cijelu Hrvatsku a njimaa pomalo kapa para, kakvih sitna svota mlijuna kuna mjesečno, a da to i ne gledaju.
Navedeni pristupo je usjeno strateški na duge staze - ili ćemo mi definitivno izluditi i poraziti "sustav" ili on nas. Naša pobjeda je neizbježna jer bez nas "sustav" ne može ništa, tako da je naš duboki poraz (npr. duboki dugovi ...) ujedno velika pobjeda.
A sada se pomalo o tome odlučuje, i zato to komentiram, tko će koga, jer ovo drugo i nije tako važno (pravosuđe, pravda, dugovi ...), na to nismo ni polagali nešto naročito niti je to tako ključno (kao što u Africi nisu ključni začini za jela i razne nama normalne stvari).
Bitka tko će koga je ušla u zrelu fazu i predlažem obratiti malo pažnje na to, zanimljivije je od tv programa, pa i Olimpijskih igara.
čuo sam čudnu informaciju,
čuo sam čudnu informaciju, da su tvoji dosadašnji dnevnici već otišli EU komisiji... što je i dobro, brže ćemo riješit poglavlja... :)