Neovisni, ali ne i neutralni

Uvod:
Ustav Republike Hrvatske postao je najčitaniji propis. Stupanj čitanosti uvijek je ocrtavao i određeni društveni trenutak, pa bi se po krivulji čitanosti događaji mogli i vremenski predvidjeti. Pojedine odredbe na mah će vam se učiniti suvišnima. To je zato što su stoljetni standardi toliko usađeni u način razmišljanja da vam se čini bespredmetnim isto uvrstiti u Ustav. To je dobro. Loše je ako mislite, da jednom zadanu i napisanu svetinju svi ljudi poštuju. Posebice oni koji su se identificirali s Bogom u tolikoj mjeri da ih i ustavne odredbe sputavaju. Na primjer pravo na rad i život. To pravo pripada svakom čovjeku. I „smogismogi“ je čovjek i radnik.

Ad.1.) Pravo na zaradu

Prema članku 55. Ustava Republike Hrvatske

„Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i
dostojan život“.

Pravo na zaradu proizlazi iz prava na rad. Radni odnos dvostrani je pravni odnos. Odnos između poslodavca i posloprimca (radnika). Jedan daje sredstva rada, a drugi svoj rad. Radni odnos (ugovor o radu) uvijek je naplatni pravni posao. Nema besplatnog radnog odnosa (volonterski ili prisilan rad nije radni odnos). Pravo radnika na zaradu, ujedno je i obveza poslodavca isplatiti plaću (zaradu) radniku. Poslodavac može biti i Republika Hrvatska, a posloprimac (radnik) može biti u osobi suca, državnog odvjetnika, dužnosnika i sl. Koji poslodavac je pozvaniji držati se ustavnih odredbi i zakona koji iz njega proizlaze, ako ne Država. Republika Hrvatska je dakle idealan poslodavac. Osim kad je radnik „smogismogi“.

Člankom 1. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika (Nn 17/04) »Plaća dužnosnika utvrđena u člancima 4. i 5. ovoga Zakona uvećava se za 0,5% za svaku navršenu godinu sudačkog, odnosno državnoodvjetničkog staža, a najviše za 20%.« Ovim člankom u jednom danu izvršena je podjela sudaca na dvije kategorije, pa tako oni suci koji nisu ranije bili suci ili državni odvjetnici imali su manju plaću za isti posao jer su imali uvećanje 0%. Još drastičniji je bio moj primjer jer sam počeo dobivati 15% manju plaću zato što sam bio 30 godina „privatni odvjetnik“,a sudac koji bi radio isti posao na istom sudu imao bi 15% veću plaću jer je bio Državni odvjetnik. Uočite razliku između „državni“ i „privatni“. Da li vas to na nešto podsijeća?
Podnio sam prijedlog radi ocjene ustavnosti Zakona Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Ustavni sud svojom odlukom U-I-764/04 ustvrdio je neustavnost Zakona, te je isti ukinut.
Vidi: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/297543.html

Prijedlog Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnijeli su suci „smogismogi“, Mirjana Juričić (!) i Marko Rogulja, potpuno neovisno, neznajući jedan za druge. Našom incijativom omogučili smo svim sucima u RH veću plaću i veću mirovinu, a koju su počeli dobivati nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Obzirom da smo nas troje bili podnositelji prijedloga, za razliku od ostalih sudaca ostvarili smo i pravo na povrat plaće unatrag. Nitko nam nije rekao – „hvala kolege“!

Pustimo na trenutak pravo i struku. U nastavku pročitajte nešto tipično hrvatski. Prepoznat ćete svoje okolje, a sigurno ste se i vi barem jednom u životu našli u istoj situaciji. Radi preglednosti označio sam dva poglavlja.

Ad.1/1 Ja i Đuro Sessa

Kad je donijet neustavan Zakon, na Skupštini Udruge hrvatskih sudaca (UHS), ukazao sam na njegovu neustavnost i predložio da svi suci pojedinačno učine što i ja, ili da UHS kao udruga pokrene postupak. Moje izlaganje prekinuo je predsjedavajući sjednice Đuro Sessa rekavši: “Hvala kolega što ste nas poučili o ustavnom pravu”, uz ton i pripadni smiješak koji nije ličio na divljenje. (Smatra se inače neprimjereno da predsjedavajući prekida suca govornika) .
Na slijedećoj izbornoj skupštini za predsjednika UHS-a izabran je Đuro Sessa. Drugi dan ispisao sam se iz Udruge.
U međuvremenu prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona stajao je na Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Govorio sam kolegama da još nije kasno da mi se priključe, jer će samo tako ostvariti pravo na povrat plaće. Kad je na sjednici ogranka UHS-a u Sisačko-Moslavačkoj županiji kolega postavio pitanje Đuri Sessi zašto UHS ne pokrene postupak za ocjenu ustavnosti Zakona (razlog postojanja Udruge) odgovorio je: “To nije oportuno”.
Rezultat: Ustavni sud RH usvojio je naš prijedlog. Nas troje podnositelja prijedloga jedini smo ostvarili pravo na povrat plaće. Ostali 2000 sudaca nisu. „Ne bi bilo oportuno“ :)

Ad.1/2 Ja i Državno odvjetništvo

Građani pogrešno percipiraju Državno odvjetništvo isključivo kao instituciju progona u kaznenom postupku. Državno odvjetništvo involvirano je i u građansko-pravnim predmetima. Primjerice u zastupanju Republike Hrvatske kao stranke u postupku. Ako namjeravate tužiti RH radi primjerice novčanog potraživanja, morate u smislu ZPP-a prvo pokušati u tzv “mirnom postupku” obratiti se DO-u, pa ako ne uspije, u roku od 3 mjeseca možete tužiti. Inače vam odbace tužbu, ako preskočite taj put. Ali zašto bi tužio RH i generirao jedan nepotreban spor kada postoji i presuda Upravnog suda i rješenje Ministrice o priznavanju prava na razliku plaće od donošenja neustavnog Zakona. Pitam dvojicu kolega, da li su oni dobili razliku plaće. Jesu.
Svi, osim “smogismogi”-ja!
Netko je očito teško podnio moj uspjeh!
Ali još se može izbjeći tužba protiv RH. Prema Zakonu o radu, poslodavac (RH) mora mi uručiti obračun dospjele, a neisplaćene plaće. Takav obračun je ovršna isprava, temeljem koje se možete izravno naplatiti.
Podnosim zahtjev voditelju računovodstva kao odgovornoj osobi da mi dostavi obračun.
„To nije moj posao“ kaže sucu voditeljica računovodstva.
Podnosim stegovnu prijavu protiv voditeljice računovodstva radi najteže povrede radne obveze iz Zakona o radu predsjedniku Suda gdje radi.
„Nisam našao razloga“, piše predsjednik Suda.
Podnosim prijavu protiv predsjednika Suda Ministrici, jer predsjednik Suda ne pokreće stegovni postupak protiv odgovorne osobe, kao ovlaštene osoba.
Vraćeno mi je, da bi bio nadležan predsjednik Suda!
I tako, ipak tužba.
Sada pred sobom imam jednu potpuno nepotrebnu presudu Općinskog suda u Zagrebu prema kojoj mi RH mora isplatiti razliku plaće s kamatama i troškovima postupka.
Zamjenica Općinskog državnog odvjetništva uložila je žalbu u ime Republike Hrvatske. Kad bude pravomoćno, treba još čekati, rješenje o ovrsi, pa brojni prigovori, pa djelomične isplate, pa troškovi, pa nova tužba radi isplate razlike između primljene mirovine i mirovine koju bi primio da je RH isplatila plaću i.t.d.
Od trenutka kada sam tražio moje ustavno pravo na zaradu do danas proteklo je 5 godina. Još 3-4 godine će proteći dok moj najpoštenije zarađeni novac ne sjedne na moj tekući račun. Samo zato što sam „smogismogi“.

Ima jedan lijepi događaj u cijeloj priči. Nas troje podnositelja prijedloga nismo se poznavali. Saznali smo jedno za drugo tek potom. Eto kako nas je RH učinila nerazdvojnima. Ponosan sam na moje Kolege!
Kao četvrti podnositelj prijedloga Ustavnom sudu pojavljuje se Daša Galogaža Primorac. Nazvao sam ju telefonom nakon objave odluke Ustavnog suda RH, pitajući je iz znatiželje za motive i osobne podatke, obzirom da nije sudac.
„Ja sam supruga suca Vladimira Primorca“.
„On bi to isto učinio kao i vi da je živ“.
Pok. Vladimir Primorac jest legenda. Bio je i ostat će sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojeg niti socijalizam niti današnji moralni standardi nisu ga uspjeli učiniti nečovjekom.

Zaključak:
Ustav, Zakon kao i svaki drugi propis ima točno toliko vrijednost koliko postupovni propisi omogučavaju njihovu primjenu.

P.S: U slijedećem dnevniku (Ad.2.) „Copy-paste“ sudac str-12-, ili Ustav i pravo na život