pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

«COPY – PASTE» SUDAC
( Ili kako postati najbolji sudac u Republici Hrvatskoj)

Informatizacija pravosuđa! Gotovo nema ministra bez obzira na trajnost njegovog mandata koji ne rabi ovu sintagmu. Djeluje moderno, europski ! Uz popratnu pojavu ushićenja i uvjerenja o približavanju Europskoj uniji. A stvarnost?
Što znači informatizacija? Isto bih definirao kao mogućnost i pristupnost podacima odlučnim za donošenje neke odluke. Sredstva informiranosti mijenjala su se tijekom povijesti. Još pred nekoliko stoljeća bubnjevi i svjetlosni signali na brdima oglašavali su dolazak neprijatelja stotinama kilometara daleko. Efikasno, jer je informacija ovlaštenoj osobi za donošenje odluke bila prenijeta u desetak minuta. Baš u ničemu ciljevi se danas ne razlikuju. Promijenila su se jedino sredstava. Brda su zamijenili repetitori postavljeni na lokacijama povoljnim za rasprostiranje ili magistralni optički vodovi, a vatru ili svjetlosni signal zamijenio je električni impuls ili u obliku digitalnog binarnog koda (0-1) ili analognim niskofrekvencijskom ili visokofrekvencijskim signalom. Negdašnji prijenos podataka putem lanca optičke vidljivosti, zamijenio je Internet ili Intranet.
U čemu je dakle opčinjenost pravosuđa informatizacijom kao načinom rješavanja teške situacije u pravosuđu Republike Hrvatske?
Uloga računala i pripadna infrastruktura kao sredstvo ubrzanja donošenja odluke nije sporna. Ono što računalo nikada ne može zamijeniti jesu osnovne ljudske osobine koje čine autoritet osobe, temeljem kojih neka društvena zajednica na određene položaje u društvu izbire pojedinca – suca primjerice. Marljivost, čast, pamet! Niti najsuvremenije računalo ne može nadomjestiti njegovog poslužitelja, ako sa druge strane monitora sjedi – pogrešna osoba. Ali ako se informatizacija promatra kao cilj, a ne kao sredstvo za donošenje odluke onda će ta stranputica dovesti pravosuđe u još težu situaciju.
Nakon gotovo 30 godina u odvjetništvu 2003. godine postao sam sudac. U sudnici me prvog radnog dana dočekao pisaći stroj za kojeg u šali govorim da je iz njemačke podmornice iz drugog svjetskog rata. I naravno 1.400 predmeta koje trebam riješiti uz sve navedene moralne i formalne standarde za koje me je Republika Hrvatska izabrala za suca. Kupio sam računalo za 600 kuna. Rabljeno, reparirano s jamstvom. Ima word, excel, uz svu pertinenciju operativnog sustava Win98SE (Predvodnica WinXP). Ima i «solitaire» za intelektualni trening. Printer «Epson» novi novcati u boji za 350 kuna s tintnim patronama od 29 kuna. Spreman da odlučuje o 1.400 ljudskih sudbina godišnje.
Uvod, dispozitiv, obrazloženje, uputa o pravnom lijeku.
Uvod: «Copy – paste» sa izmjenama nadnevaka donošenja odluke i podacima o optužnici (tužitelju) – gotovo za 30 sekundi. To radi moja suradnica, sudska zapisničarka.
Dispozitiv: Datoteka riješenih istovjetno kvalificiranih činjeničnih opisa, «Copy – paste» sa izmjenama bitnih elemenata – gotovo za nekoliko minuta.
Uputa o pravnom lijeku: «Copy – paste» - gotovo za 5 sekundi. I to radi sudska zapisničarka.
Obrazloženje: «Copy – paste». Nema! Gdje je ? Nije moguće da u globalnoj informatizaciji svi ljudi ne čine ista kažnjiva djela, u isto vrijeme, na istom mjestu, na isti način, uz sve istovjetne subjektivne okolnosti i da imaju isto ime i prezime. A olakotne i otegotne okolnosti? Valjda je i to računalo uzelo u obzir ? Nema! Kako ću ispuniti kriterije za ocjenu moje uspješnosti kao suca (broj riješenih predmeta), kada moram potrošiti vrijeme misleći na Ustav, zakon, ljude, uz osjećaj odgovornosti i prisegu koju sam dao ? Ili ja, ili zakon, okrivljenik i njegova obitelj, pitanje je sad. Vrijeme prolazi, novi predmeti dolaze, a ja «trošim vrijeme» na razmišljanju i analizi bitnih elemenata kažnjivog djela i o tome da li je okrivljenik postupao namjerom ili nemarnošću.
Odjednom stiže spasonosno rješenje. Došli novi kompjuteri iz Ministarstva pravosuđa. Imaju DVD, Media player, mogu se filmovi gledati i glazba slušati u MP3 formatu. Laserski printeri u crno-bijeloj tehnici od kojih ne vidiš ni suca ni zapisničara. LCD (TFT) monitor da štiti oči sudskih zapisničara. Sjajno, bit će manje bolovanja i profesionalnih bolesti sudskih zapisničara kao posljedica CRT (Cathode ray tube) monitora. Idem u «properties» C: diska, kad ni tamo nema obrazloženja jednog od 1.400 predmeta za kojeg sam zadužen! Kakvo je to osuvremenjavanje hrvatskog pravosuđa pomislih. Idem ja na Internet, preko ugrađenog modema. Kabel između kompjutera i telefonske utičnice (5 kuna), konfiguriram «dial-up» i eto mene na sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske. To je to! «Nemožeeeee», veli Predsjednik! «Znaš da nemamo platiti ni dospjele račune za poštarinu».
Uzimam olovku, čitam stručnu literaturu i pišem nacrt sudske presude na papiru, a moja suradnica prepiše u Bill Gatesovom Wordu presudu. Lijepo izgleda i lijepo za čitati. Čitam i ponosan sam na presudu. «Gubiš vrijeme, podbacio si ovaj mjesec, nisi zadovoljio okvirne kriterije za ocjenu uspješnosti suca, malo si predmeta riješio».
Copy-paste, copy-paste. Dolazim predvečer umoran iz udaljenog radnog mjesta u Zagreb. Na Glavnom kolodvoru silazim iz vlaka, a u vlak istovremeno ulazi sudac koji ide kući u isto mjesto gdje ja radim. 20.000 kuna plaća Država godišnje za troškove našeg prijevoza. Ili 20 «Copy – paste» računala godišnje.
Uskoro stječem pravo na prijevremenu mirovinu. Vremenski se poklapa sa predviđenim članstvom Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Rješenje o mirovini biti će ispisano na najsuvremenijem računalu «copy – paste» metodom.