Neovisni, ali ne i neutralni

Deložacija iz stana u slavićevoj ulici Spor dug 35 godina: obitelj pokojnog Zvonimira Puljića iselila Apučiće
"Bravo Predsjednice Vlade RH Jadranka Kosor" ,"BRAVO PRAVNA DRŽAVO"!!!
http://www.slobodnadalmacija.hr/Split/tabid/72/articleType/ArticleView/a...
SUSH
SAVEZ UDRUGA STANARA HRVATSKE
( ALLIANCE OF TENANTS’ ASSOCIATIONS OF CROATIA)
Laginjina 11, 10000 Zagreb, Croatia
Tel+Fax: ++385 1 4668 217 / 091 52 57 909 & 098 52 00 22
Cijenjena gđa 10.11.2009
Jadranka Kosor
Predjednica Vlade RH
Trg svetog Marka
Zagreb
Poštovana gospođo Predsjednice Vlade RH,
Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji zakazao je prisilno ispražnjenje stana u Splitu u kojem, temeljem zakonito stečenog stanarskog prava, žive umirovljenik Tomislav Apučić (78) i njegova 25-godišnja kćerka, studentica prava.
S obzirom da je ovo zakazano prisilno izbacivanje nositelja stanarskog prava nezakonito i u suprotnosti s Ustavom RH zahtjevamo da poduzmete sve radnje koje su u Vašoj nadležnosti kako bi se zakazano prisilno ispražnjenje stana (16.prosinac 2009 god.) obustavilo dok Zakonodavac, tj. Sabor RH ne popuni postojeće pravne praznine te uskladi Zakon o najmu stanova i Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo s Ustavom RH i međunarodnim ugovorima koje je Hrvatska prihvatila.
Ističemo:
-da se sudski spor između Apučića i Puljića vodi od 1974. god.;
-da je doneseno više sudskih odluka koje idu u korist Apučića, među ostalim Općinskog suda i Okružnog suda u Splitu kao i Vrhovnog suda RH;
-da je Vrhovni sud RH 23.srpnja. 1991 god. odbio reviziju presude Okružnog suda u Splitu (čiju je reviziju zatražio Zvonimir Puljić) te presudio: "da je tuženik (T. Apučić) kao član porodičnog domaćinstva svoje majke stekao stanarsko pravo smrću svoje majke, te da nije nastupio ni jedan od zakonom propisanih slučajeva prestanka stanarskog prava."
Također ističemo:
- da je Ustavni sud RH, 30. travnja 2003. god., odgodio ovrhu presude Općinskog suda u Opatiji s obrazloženjem da odgoda ovrhe nije suprotna javnom interesu niti se njome nekome nanosi veća šteta, a ovrha bi podnositeljima (Ustavne tužbe, tj. stanarima) mogla prouzročiti štetu koja bi se teško mogla popraviti;
- da je Ustavni sud RH, 20.lipnja 2007. god, utvrdio (u IZVJEŠĆU SABORU) da je "postojeća normativna situacija s ustavno-pravnog stajališta neprihvatljiva i nedopustiva jer ne rješava problem u cjelosti i na jednaki način te da jedino zakonodavac (tj. Hrvatski sabor) nadležan, donošenjem odgovarajućih izmjena i dopuna Zakona o najmu stanova, urediti sporne pravne odnose na način koji će osigurati jednakost svih pred zakonom";
- "da su sudovi odlučivali o tužbenim zahtjevima vlasnika stanova o iseljenju najmoprimaca, a da u Zakonu o najmu stanova nisu utvrđene pretpostavke tog iseljenja".
Iz svega naprijed rečenog razvidno je:
- da je T. Apučić zakoniti nositelj stanarskog prava na stanu u kojem živi;
- da je dobio sve sudske sporove pred redovnim sudskim tijelima koja su razmatrala spor između Apučića i Puljića;
- da upravni postupak nije bio potreban jer su redovni sudovi, uključujući i Vrhovni sud RH, odlučili o meritumu stvari i to u korist T. Apučića;
- da su postupci o iseljenju " najmoprimca '' Apučića, koji su se vodili od 30. rujna 1998. god nezakoniti jer nisu, do danas, utvrđene pretpostavke tog iseljenja, te bi on trebao završiti na ulici sa svojom kćerkom, a to nije i ne može biti u skladu s Ustavom i zakonom, s načelima jednakosti socijalne pravde, zaštite doma i obitelji te vladavine prava.
Ono što posebno zabrinjava je činjenica da je Ustavni sud odbio vrlo temeljito obrazloženu Ustavnu tužbu T.Apučića i u Obrazloženju svoje Odluke naveo da T.Apučić ima u vlasništvu drugi useljivi stan u koji može preseliti, ali tu tvrdnju nije ničim dokazao, niti je mogao dokazati jer je ona neistinita.
Vrhovni sud RH je 1991. god. utvrdio "da je T.Apučić 1978.god. postao suvlasnik 1/2 dijela dvosobnog stana u Splitu i da je suvlasnička zajednica razvrgnuta civilnom diobom."
Nositelji stanarskog prava u nominalno privatnim stanovima grubo su zakonski diskriminirani u procesu pretvorbe stanarskog prava u potpuno vlasništvo: prvi put temeljem odredbe čl. 3. st. 1. točka 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo kojom im je uskraćeno pravo i mogućnost pretvorbe stanarskog prava u potpuno vlasništvo, a drugi put kad im je čl. 30. Zakona o najmu stanova oduzeto stanarsko pravo te su degradirani u tzv. zaštićene najmoprimce.
Zakonska diskriminacija ove kategorije nositelja stanarskog prava u suprotnosti je sa slovom i duhom Ustava RH i međunarodnih ugovora koje je Hrvatska prihvatila, te ima katastrofalne posljedice za nositelje stanarskog prava u nominalno privatnim stanovima, a također je i opasan izvor i promicatelj koruptivnih praksi u pravosuđu, što je posebno neprihvatljivo u trenutku kada je borba protiv korupcije postala od životne važnosti za ovu zemlju.
Aneks G, Međunarodnog Ugovora o pitanju sukcesije zemalja bivše SFRJ, propisao je da se stanarsko pravo vraća svim osobama koje su ga imale 31.12.1990., te da se za sve osobe koje su ga imale mora riješiti na jednak način bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi.
Kako je moguće da nadležna ministarstva, Vlada i Sabor RH još ne poduzimaju potrebne mjere kako bi se prihvaćena načela Aneksa G primijenila u praksi iako je od ratifikacije Ugovora o pitanjima sukcesije u Hrvatskom saboru prošlo već gotovo šest godina? Nije li i to vid koruptivne prakse?
Umjesto da se bezkompromisno insistira na jednakosti svih pred zakonom ne samo na riječima već i na djelima, u praksi se pribjegava održavanju stalnih sukoba između "vlasnika" i "stanara" koji se „ne mogu dogovoriti“. To rezultira stotinama i tisućama iscrpljujućih sudskih sporova, nehumanim, nesocijalnim i necivilizacijskim izbacivanjima stanara iz njihovih domova što, imajući u vidu sve gore navedeno, odiše duboko ukorijenjenoj korupciji u pravosuđu koje ionako već uživa vrlo lošu reputaciju.
Prisilno izbacivanje stanara iz njihovih domova nezamislivo je u zemljama starim članicama EU poput Austrije, Belgije, Francuske, Italije, Njemačke, Velike Britanije, a da i ne govorimo o skandinavskim državama.
Kako je moguće da se odluke Ustavnog suda od 31.ožujka.1998. i 20.lipnja.2007. još nisu provele kad se zna da su odluke Ustavnog suda obvezne za sva tijela državne uprave?
Kako će Hrvatska otvoriti pregovore o poglavlju o pravosuđu i zadovoljiti visoke kriterije i standarde razvijenih zemalja EU uz ovakvo krajnje voluntarističko tumačenje i primjenjivanje postojeće zakonske regulative dijelovi koje su već sami po sebi diskriminacijski?
Slučaj Apučić zorno prikazuje (ne)funkcioniranje pravne države u ovoj ovlasti stanovanja:
- redovni sudovi, uključivši i Vrhovni, presuđuju u korist T. Apučića;
- Upravni sud sudi o već presuđenoj stvari i dosuđuje u korist Puljića;
- Ustavni sud tvrdi da ne postoje pretpostavke za vođenje postupka o iseljenju dok Sabor ne popuni postojeću pravnu prazninu te u jednom slučaju ispravno odgađa deložaciju, a u drugom je odobrava uz navođenje neistinitog dokaza.
Činjenica da je supruga i pravni slijednik nedavno preminulog Zvonimira Puljića, čelna osoba Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, te da je taj Ured donio rješenje o prisilnom iseljenju T. Apučića objašnjava ali ne opravdava ovu pravosudnu farsu.
Stoga Vas molimo, gospođo Predsjedice vlade RH, da se osobno zauzmete kako bi se odgodila ova nesocijalna i protuzakonita deložacija Tomislava Apučića kako bi i on dočekao božićne i novogodišnje blagdane u miru i spokoju svoga doma.
Predsjednica Saveza udruga stanara Hrvatske
Prof . Volga Vukelja Dawe
Prilozi:
1. T. Apučić, Obavijest o prisilnom ispražnjenju stana u Splitu
2. Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske
3. Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske
4. Ustavna tužba
5. Odluka o odbijanju ustavne tužbe
6. T. Apučić, Prigovor na rad Ustavnog suda Republike Hrvatske