Neovisni, ali ne i neutralni

Nove tehnologije u Hrvata

Glavni dnevnik HRT 01.01.2010. urednica Tončica Čeljuska.
Klasični dnevnik kakvog možemo vidjeti svake godine: gdje se i kako slavilo, kako je proslavio predsjednik Tito i Jov... ups Mesić i Milka. Prva beba i standardno neukusno maltretiranje rodilje i pripadne bebe od strane nemaštovitih političara željnih pojavljivanja na TV. Slijede vatrometi i tulumi diljem svijeta i porazno saznanje da je nekakav Berlin imao 3 minute duži vatromet od naše prebogate metropole (10 min vs. 7 min). Zatim tu ima ona crna strana slavlja i prikaz nesretnih događaja gdje su ljudi stradali od raznih "ekspolozivnih veselja", viška alkohola i manjka pažnje odnosno pameti.

Sve to je uobičajeno i ne bi bilo ništa ništa posebno da nije negdje u drugom djelu uletio poduži prilog o trenutnom milijunskom Jackpotu na Lotu. Dobro, recimo da je to vijest koja može ući u dnevnik, ali sad se tu pojavljuje i gospođa iz "Hrvatske lutrije" s neuobičajeno dugim intervjuom gdje nas obavještava o važnom događaju iliti njihovom novom proizvodu, mogućnosti igranja preko interneta. Eto sreće u novoj godini jer time možemo igrati bez da moramo napuštati topli dom ili ured i bez da nas itko vidi. Savršena stvar prilagođena svim uzrastima, od 7 do 77!

Nevjerojatno, "Hrvatska lutrija" je dobila najbolji termin za reklamiranje svojeg proizvoda, i to kakvog proizvoda!

I što tu ne valja? Ta "Hrvatska lutrija" je domaća firma, državna čak, koja uredno puni naš proračun i koja se ovakvim potezom na krilima parole "Kupujmo hrvatsko" bori protiv odljeva novca naših ovisnika igara na sreću na strane račune. Antirecesijska mjera u primijenjenoj praksi - hrvatski kunići u hrvatskom proračunskom džepu!

No, da ipak malo razmislimo o čemu je tu riječ?

Možda nije jako poznato, ali kockarska ovisnost, odnosno patološko kockanje, se smatra teškom ovisnošću i izlječenje je izrazito nisko. Čak se smatra da je izlječenje 0,0% bez obzira što se često nailazi na tvrdnje da je izlječenje moguće. U pravilu se koristi metoda zabrane pristupa kockarnicama i kladionicama za takve osobe, bilo prisilno ili na dobrovoljnoj bazi, što se teško može zvati izlječenjem. Površno gledano ne mora to izgledati baš tako strašno, pogotovo što takva ovisnost nije očita kao alkoholizam ili narkomanija, i ti ljudi ne smrde i ne izgledaju kao živi mrtvaci, no problem je vrlo ozbiljan.

Možda imamo u blizini nekog što ima takav problem, a možda ga imamo i mi sami.

Prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti, kockanje/klađenje se tretira kao:
1. kockanje i klađenje koje proizlazi iz načina života;
2. patološka sklonost kockanju i klađenju koja je definirana kao poremećaj nagona i navika koje se kompulzivno i opetovano ponavljaju okupirajući cijelo njegovo biće na štetu socijalnih, radnih, materijalnih, obiteljskih, zdravstvenih i etičkih vrijednosti.

Razumljiviji opis problema i posljedica je:
Problematični (patološki) kockar ne može odoljeti kockanju bez obzira na to gubi li ili dobiva. Ako gubi, kocka da bi vratio izgubljeno, a, ako dobiva, kocka dalje uvjeren da ima sreće. Na kockanje troši sve više vremena i novca, gubi zanimanje za druge aktivnosti, počinje lagati o svome kockanju, zanemaruje obaveze na poslu i u obitelji. Još uvijek smatra da može kontrolirati nagon za kockanjem, pokušavajući da smanji ili prestane s kockanjem, a zbog stresa, dolazi do sukoba sa članovima obitelji i bližnjima jer osjeća nemir i razdražljivost te se ponovno vraća kockanju.

Počinje posuđivati novac za kockanje/klađenje i zaduživati se. Kako bi pokrio dugove ulazi u kriminalne aktivnosti, razne prijevare, pronevjere, krađe, pljačke. Počinje osjećati sram, kajanje, ima grižnju savjesti zbog onoga što čini supruzi i djeci Zbog otuđenja od obitelji i prijatelja, situacija se čini bezizlaznom, slijedi razvod, odavanje drugim porocima kao što su alkohol ili droga, što kockara dovodi do emocionalnog sloma. Kockar ne vidi izlaz iz svoje situacije, a podaci govore da čak 20% patoloških kockara pokuša samoubojstvo. Kockari dolaze iz svih društvenih slojeva.

No vratimo se na prilog iz dnevnika i jackpot i internet:
Na pitanje o "lottomaniji" i utjecaja na generiranje problema ovisnosti Dr.sc.dr. Zoran Zoričić iz Klinike za psihijatriju KB "Setstre milosrdice" odgovara:

Ne. Igre koje organizira lutrija poput lotta jesu na neki način soft verzija igara na sreću. Daleko od toga da i one nemaju svoj adiktivni potencijal, ali na razvoj ovisnosti daleko manje utječu nego kladionice, automat klubovi ili rulet u živo. No tu se zato najbolje vidi veza između marketinga i broja uplata. Reklama navuče ljude da uplate i veće svote. [a pogotovo kad se raklamira u centralnom dnevniku! - op. L9]

No ono što je mene šokiralo i što se ovim prilogom prezentiralo narodu, internetsko kockanje, Dr.sc.dr. Zoran Zoričić u istom članku kaže:

Kod nas u Hrvatskoj i to nažalost dolazi, i to na velika vrata. Ja u svom radu imam vrlo mali postotak ljudi koji se klade na internetu ali to je nešto što nam navelike kuca na vrata. U Europi i SAD-u je to trenutno veći problem nego li su same kockarnice. Jedno istraživanje pokazuje da samo jedna američka internet stranica dnevno ostvari zaradu kao 200 fizičkih kasina. U Europi najveći problem s internet klađenjem ima V. Britanija gdje je i najmanja zakonska regulacija. Baš zato imaju velik broj maloljetnika koji se kladi na internetu.

Možda da bi još dobili osjećaj o dimenziji problema u Hrvata dobra je i ova procjena:

Prema pisanju Deutschewelle-a, u Hrvatskoj se 50 000 građana vode kao patološki ovisnici, dok je 230.000 blizu tom stanju, a u načelu gotovo svaki drugi građanin Hrvatske igra na sreću. Većina patoloških kockara (od 70 do 80%) počini kazneno djelo tijekom bolesti, koje je direktno vezano uz kockanje.

Jednostavnom matematikom dolazimo do sljedećeg zaključka: 35.000 građana Hrvatske počinilo je kazneno djelo zbog patološke ovisnosti o kocki, a 161.000 građana Hrvatske je blizu tome. Bitno je istaknuti da je ta populacija esencijalno nenasilna i okreće se kriminalu u fazi očaja izazvanog prekomjernim gubicima i njihovim posljedicama. Dakle, ulazak ovih 35.000 građana Hrvatske u kaznena djela je isključivo uzrokovan kockanjem.

I uvijek se vratimo na istu stvar a to je lova, a u igrama na sreću se vrti priličan novac od kojeg jedan dobar dio završava u državnoj kasici-prasici

Vjesnik, Subota, 14. veljače 2009.
Prema podacima Ministarstva financija, u 2008. godini u sportskim je kladionicama uplaćeno 4,681 milijarda kuna, što je 7,9 posto više u odnosu na 2007. godinu, kada je uplaćeno 4,337 milijardi kuna.
S druge strane, igračima je isplaćeno 3,767 milijardi kuna ili 8,46 posto više nego godinu prije, kada su isplaćene 3,473 milijarde kuna.
Građani su tako od siječnja do kraja prosinca prošle godine u kladionicama diljem Hrvatske ostali bez 914 milijuna kuna, što je 50 milijuna kuna više nego u 2007. Odnosno, igrači su izgubili nešto više od 182.000 prosječnih plaća od 5000 kuna!
Podijelivši uplaćenu svotu novca s brojem stanovnika u Hrvatskoj, ispada da je svaki Hrvat u kladionici u prosjeku prošle godine uplatio 1040 kuna, odnosno izgubio nešto više od 200 kuna.
- - - - - - -
Od rekordnog broja uplata koristi će imati i državni proračun.
Naime, zakon propisuje da je koncesionar dužan plaćati mjesečnu naknadu u iznosu od pet posto od osnovice koju čini ukupan iznos uplate, i to u korist državnog proračuna. Budući da se prihod od igara na sreću raspodjeljuje u humanitarne svrhe, hrvatski se »ljubitelji« klađenja mogu pohvaliti ili tješiti da su svojim porokom pomogli i potrebitima u društvu. Državni proračun će na osnovi lanjskih uplata biti deblji za 234 milijuna kuna.

Ovdje je na djelu ista državna hipokrizija kao kod pušenja. Jednostavno država jako dobro zarađuje na ovakvim ovisnostima da bi stvarno učinila nešto protiv sustava koji to omogućava i, još gore, potiče. Možemo sad prevrtati koliko je ovakvo reklamiranje nešto što je urednica pustila bez razmišljanja ili iza tog stoje "Hrvatska lutrija" i/ili država koja panično treba lovu. Što god bilo od navedenoga i nije bitno, pitanje je da li nama uopće treba otvaranje takve pandorine kutije kao što su internetske igre na sreću gdje je gotovo nemoguće kontrolirati kad i tko je taj koji igra. Usluga 24/365 dostupna svima i umjesto na gablec , eto, da i ja probam jer sam čuo da je kolega iz drugog kata prekjučer dobio 5.000 kn.

Razlog da to treba dopustiti budući da tako i tako Hrvati igraju na stranim sajtovima je opravdanje adekvatno onom da se dozvoli krađa zato što i drugi kradu. Svakako smatram da, kao što nije dopušteno reklamiranje alkoholnih pića i duhanskih proizvoda, apsolutno je nedopustivo reklamiranje igara na sreću a pogotovo na ovakav perfidan način. Nažalost, ovdje imamo tipičnu situaciju "kadija te tuži, kadija te sudi" gdje država dopušta sama sebi i iskorištava monopolnu situaciju da reklamira ovu svoju sporednu djelatnost.

Cilj ovog dnevnika prvenstveno je stvaranje kritičnog stava koji neće nasjesti na takve uvaljotine koje nam nudi televizija koju mi plaćamo i proziv uredništva informativnog programa koji je još jednom pokazao svu svoju bijedu.

I da ponovim još jednom podatak koji je posebno strašan i koji se stalno pronalazi u člancima o patološkom kockanju je da je od 20 do 30 posto patoloških kockara pokušalo počiniti samoubojstvo.

Dodatak za dodatne informacije:

1- Postoji internetska stranica www.kockanje.info za čije podizanje nikakve zasluge nemaju hrvatski automat klubovi, nego dr.mr.sc.Elvira Koić,spec. psihijatar.

2. Tu ima ponešto linkova na tematske članke: http://www.kockanje.info/PRESS.htm
(dovoljno je pogledati natuknice i naslove članaka da se uvidi težina takve ovisnosti)

3. Zakon koji regulira problematiku
Zakon o priređivanju igara na sreću i nagradnih igara (NN 83/02)

4. Forumzg.com pokreće inicijativu za zabranu kockanja, a cilj inicijative je stvaranje društvene klime koja će potaknuti donošenje zakona koji će donijeti ako ne potpunu zabranu kockanja, onda barem ograničavanje legalnosti kockanja u Hrvatskoj.

leddevet