Tagovi

Ptičja perspektiva je pogrešna perspektiva (protiv urbanizma)

Moj prošli tekst je izazvao dosta komentara, da vidimo kako će vam ovaj, stariji ali radikalniji, sjesti :)

***

Pogledajte dobro ovaj satelitski snimak. Radi se o spoju dva dijela Branimirove ulice u Zagrebu koji se desetljećima ne može sagraditi zbog neriješenih vlasničkih odnosa:

http://usporedbe.files.wordpress.com/2011/08/branimirova_zg.jpg

Ružno za vidjeti, zar ne? Da, ružno je za vidjeti... odozgo. Iz perspektive pješaka ili vozača ta cesta nije ništa ružnija nego bilo koja druga. U jednom trenutku prestaje, pa što, sve ceste u jednom trenutku negdje skreću. Ključno je, stvarno, odakle gledamo. U ostatku članka ću pokušati objasniti zašto je pogled odozgo pogrešan pogled koji navodi na pogrešne zaključke. Ispravan pogled je pogled iz žablje perspektive. U postupku ću objasniti ispravan mehanizam pomoću kojeg "žabe" mogu i trebaju dolaziti do odluka o izgledu grada.

Centralno planiranje je uvijek loša ideja. To se ne odnosi samo na planiranje proizvodnje nego općenito na sve ljudske aktivnosti, uključujući i planiranje gradova. Štetnost centralnog planiranja nekad je lako prihvatiti: vjerojatno će se svi složiti da država ne treba posjedovati frizerske salone i kroz petoljetke rušiti rekorde u broju ošišanih ljudi. Nekad je teško: ne postoji konsenzus oko toga treba li tržište ili država proizvoditi struju. A nekad je toliko teško da se s nedostatkom centralnog planiranja teško mire i okorjeli kapitalisti; to je slučaj sa urbanizmom.

Ipak, protivljenje planiranju se u sva tri primjera zasniva na istim principima i, ako prihvatimo te principe kao točne, nužno iz njih slijedi. S obzirom da je neintuitivno i teško prihvatiti zašto je planiranje gradova štetno, obrazloženje mora biti malo duže i detaljnije.

(Meni programeru je smisao za red urođen, recimo, omiljena društvena igra mi je stackenblochen. Ovaj članak sam napisao dobrim dijelom i protiv vlastite intuicije. Logika je neumoljiva, što se može.)

Razmatranje moramo početi podsjećanjem na ulogu cijena u gospodarstvu. Na prvi pogled one su samo rezultat natezanja prodavača i kupca: prvi bi ono što prodaje naplatio što više (bez gornje granice), a drugi bi da plati što manje (po mogućnosti ništa), pa je cijena kako se dogovore. Taj pogled nije netočan, ali previše je približen. Odzumirajmo. Svaki prirodni resurs (željezo, drvo, kamen, ljudski rad...) ima mnoštvo različitih upotreba. Cijene su signali kojima potrošači dojavljuju kako alocirati (raspodijeliti) resurse između tih alternativnih upotreba. Željezo se, na primjer, može koristiti u brodogradnji ili za proizvodnju automobila. Ako potrošači žele brodove, signalizirati će to na način da će za njih plaćati cijenu dovoljno visoku da brodograditelj može platiti željezo isto ili više od autograditelja, napraviti njime brod i ostvariti profit. Visok profit je signal da potrošači nešto jako žele. Kada je firma neprofitabilna, kada potrošači nisu spremni izlazni proizvod platiti toliko da firma pokrije ulazne faktore i nešto zaradi (kao što je slučaj u hrvatskoj brodogradnji) to je signal da postoje važnije upotrebe za resurse koje ta firma koristi. Kad Kinez kupi običnu žlicu od profitabilne firme, ona kupi željezo i time ga poskupi hrvatskim brodogradilištima. Nitko ne mrzi hrvatska brodogradilišta. Potrošači iz cijelog svijeta ih nisu ni svjesni ali svejedno putem cijena glasaju da ih se zatvori, da se gradi manje brodova i više žlica.

Cjenovna alokacija resursa ima nekoliko važnih karakteristika. To su efektivnost, efikasnost i pravednost. Prođimo ih redom. (Ovdje možete vidjeti zašto hrvatske termine učinkovitost i djelotvornost treba izbjegavati pri preciznom argumentiranju.)

Efektivnost znači uspjeh u postizanju cilja. Tržište je efektivno: uspjeva alocirati resurse tako da zadovolji želje krajnjih potrošača. Pritom je bitno naglasiti da se radi o stvarnim željama potrošača. Cijene su jedini kvalitetan glasački mehanizam jer su ljudi jedino kad glasaju novcem potpuno iskreni. Recimo: želite li brzu željezničku TGV liniju (350 km/h) između Zagreba i Splita? 99% glasova ZA. Želite li platiti kartu za taj put 200 eura: NE (nula prodanih karata).

Efikasnost je sposobnost što veće proizvodnje uz što manji utrošak resursa. Natjecanje među firmama dovodi do pada profita što osigurava da opstaju one firme koje imaju najmanje troškove, odnosno koje mogu želje potrošača zadovoljiti uz potrošnju najmanje resursa. Opstati će proizvođač koji može napraviti dovoljno čvrstu žlicu uz što manji utrošak željeza. To je poželjno iz njegove perspektive, iz perspektive kupca žlice, ali i iz perspektive svih drugih potrošača željeza, jer ono je ograničen resurs.

I na kraju najvažnije pitanje: je li krajnja distribucija resursa do koje taj proces dovodi pravedna? Odgovor je, da, pravedna je. Uzmimo ekstremnu situaciju: što ako Kinezi kojih ima puno pokupuju previše žlica, što toliko digne cijene željeza da somalski zemljoradnik ne može kupiti željezni plug, uzorati polje i prehraniti se? Na kraju krajeva riža se može jesti i štapićima, a čak je i jedenje rukom bolje od onoga što će zadesiti Somalca bez pluga (glad, i ako potraje, smrt).

Bi li onda bilo pravedno oteti Kinezima dovoljno žlica da se Somalcima naprave plugovi? Raspetljajmo stvar redom. Ako Kinez zna da će mu žlica biti uzeta, neće ju ni kupiti. Je li onda tu žlicu pravedno uzeti onome tko ju je proizveo? Ako taj zna da će mu žlica biti oteta, neće ju ni on proizvesti, odnosno neće kupiti željeznu rudu od rudara. Možemo li rudaru oteti rudu? Ne, jer ako zna da će mu biti oteta, neće se ni spuštati u zemlju i raditi u teškim uvjetima da bi ju dobavio. Možemo ga na to natjerati jedino silom, ali tako dolazimo do toga da spašavamo jedan život porobljavajući drugi. Je li to pravedno?

Ne možemo tvrditi da jedan čovjek ima pravo na porobljavanje drugog čovjeka, ma u kako teškoj situaciji bio. Kad govorimo o pravu na život govorimo o pravu čovjeka da ga netko ne ubije, a ne o pravu na preživljavanje na teret drugih. To nije ljudsko pravo. Naime, ako bismo rekli da Somalac ima pravo na prisvajanje plodova rada kineskog rudara samim time što postoji i teško mu je, onda logički dolazimo do suludog zaključka da svi ljudi na svijetu posjeduju jedni druge, tj. imaju određena vlasnička prava u stvarima koje posjeduju drugi. Ako i zanemarimo na trenutak to što takva redistribucija Kina - Somalija povlači tehničke i logističke probleme tako velike da ih može riješiti samo Jedna Svjetska Vlada (i to uz primjenu neviđene sile jer je Kineza puno i pružili bi otpor) ostaje činjenica da ni moralni problem nije riješen. Tek je načet. Gdje su granice redistribucije? Ako je opravdano uzeti željezo za plug, je li opravdano uzeti i plastiku za pacemaker? Glad nije jedina stvar od koje se umire: treba li nam kolektivna svjetska zdravstvena skrb? Problem intervencije ima toliko zamislivih različitih slučajeva da je jednostavno neriješiv definicijama. Nužno traži arbitrarnost: odlučivanje od slučaja do slučaja, sa neizbježno nekonzistentnim (i time nepravednim!) odlukama.

Kod odlučivanja o tome je li cjenovna alokacija resursa pravedna moramo gledati jesu li individualne, pojedinačne transakcije koje su dovele do krajnje raspodjele resursa bile pravedne. Ako je cijeli lanac pravedan, onda je i rezultat pravedan. Ako je rudar dobrovoljno kopao i prodao rudu, a tvornica dobrovoljno prodala žlicu, onda je alokacija željeza Kinezu koji ga koristi kroz žlicu kojom jede - pravedna.

Podrobno razumijevanje prirode upravo opisanog cjenovnog mehanizma je ključno za naš početni problem. Zemljište je, naime, resurs. Urbanizam je teorija o tome kako alokacija zemljišta silom dovodi do rezultata koji je bolji od alokacije zemljišta cijenama. Urbanizam je, dakle, pogrešan.

Pritom bolji u gornjoj definiciji može značiti bilo što, ali uglavnom znači efektivniji (grad će izgledom odražavati želje većine), efikasniji (brže će se putovati, lakše će se poslovati) i pravedniji (nitko neće moći ucjenjivati). Iz objašnjenja zašto dobrovoljna, tržišna, cjenovna alokacija ima te osobine proizlazi i zašto ih alokacija silom, urbanizam, ne može imati.

Urbanizam ne može biti pravedan jer se zasniva na prisili (ako ti je zemljište u krivoj zoni ne smiješ graditi, ako želimo cestu uzeti ćemo ti zemlju, itd).

Urbanizam ne može biti efikasan jer ignorira cjenovne signale. Na primjer, ako postoji zabrana visokogradnje na popularnoj lokaciji, graditelj smije sagraditi manje stanova po jedinici zemljišta, odnosno mora utrošiti više resursa (zemljišta) za proizvodnju krajnjeg proizvoda (stana) nego što bi tehnologija dopuštala, što je definicija neefikasnosti.

Urbanizam ne može biti efektivan jer glasanje bez žrtvovanja novca ne može otkriti stvarne prioritete. Da, može nam otkriti, na primjer, želi li većina Zagrepčana da se spoji Branimirova ili ne. Možemo provesti referendum s tim pitanjem. Ali pitanje na tržištu nikad nije želim li neku stvar ili ne, nego koliko ju želim kad se usporedi sa svim drugim stvarima koje želim? Odgovori često iznenade i samog pojedinca i mogu se otkriti tek kad on svoje izbore plaća. Čak i ako netko bez plaćanja zna svoj točan redosljed životnih prioriteta, kako ćemo pomiriti njegove sa prioritetima svih drugih ljudi u gradu? Glasanje na referendumu ima jednu dimenziju. Glasanje na tržištu ih ima bezbroj: to je u isto vrijeme glasanje o Branimirovoj, gradnji novog šoping centra u nevezanom dijelu grada, seobi bliže radnom mjestu, kupnji plazma televizora i mjestu odlaska na godišnji odmor. Čak i šire od toga. U cijeni asfalta i cementa koji će otići na eventualno spajanje Branimirove odražava se i glas Kineza koji za taj cement i asfalt imaju alternativne upotrebe u svojoj zemlji. Ima nešto duboko u tome što i Kinezi glasuju o zagrebačkim prioritetima.

Jedino tržište može ljudima dati ono što stvarno žele (efektivnost), dati im to po što nižoj cijeni (efikasnost) i dati im to bez kršenja bilo njihovih bilo tuđih prava (pravednost). Intervencija to ne može. Više primjera i detalja u naknadnim člancima na ovu temu.

Na slici: Solin/Salona, rodno mjesto hrvatske kritike urbanizma. Današnji izgled poprimio nakon kongresa domaćih neourbanista koji se tu održao cca 614 AD

http://usporedbe.files.wordpress.com/2011/08/160820111948.jpg

***

originalno objavljeno na:
http://usporedbe.wordpress.com/2011/08/30/pticja-perspektiva-je-pogresna...

Tagovi

Komentari

Pametni mobiteli

Jedino tržište može ljudima dati ono što stvarno žele (efektivnost), dati im to po što nižoj cijeni (efikasnost) i dati im to bez kršenja bilo njihovih bilo tuđih prava (pravednost). Intervencija to ne može. Više primjera i detalja u naknadnim člancima na ovu temu.
Tako je, jedino što je zapravo uprotno suprotno!

Zar nismo upravo danas svjedoci krize koja ima svoje temelje upravo na tržišnoj slobodi koja je u lovu na što niže cijene i što veće zarade metastazirala u debljinu koju vlastite noge ne mogu više nositi. Upravo je tržište jeftinog novca davalo ljudima ono što su željeli, a to je masa nepotrebnog i vrlo malo uloga u budućnost.

Simbol tržišta takve ljepote su upravo "must have" pametni telefoni koje rijetko tko koristi za išta ozbiljnog, ako uopće išta od svega koristi. Je, ali je to narod htio i sad imamo ono što smo htjeli neznajući što smo zapravo htjeli i ne znajući što da radimo s onim što smo zapravo htjeli.

Dobismo tako pametne telefone i puno toga glupog kao što je ova glupa tržišna ekonomija bazirana na "lancu sreće" gdje 88% učesnika gubi.

P.S. Što se urbanizma tiče glavni problem je da se urbanizmom nažalost bave nesturčne osobe kao što je najveći zagrebački urbanist Milan Bandić koji u životu nije odslušao ni sekundu bilo čega o urbanizmu kao znanosti i struci. Kako to izgleda može se dobro vidjeti i na ovom dnevniku koji gledajući svijet oko sebe iz žablje perspektive vjerojatno logično zaključuje da je zemlja ravna ploča.

leddevet

Tko je glasao

ja sam za malo više

ja sam za malo više kolektivnih odluka i malo manje individualiziranja. narod bi u demokraciji trebao vladati zemljom i on bi trebao glasati i odlučivati, a ne cijene i tržište.

imamo prekrasne primjere kad su cijene odlučivale, pa se ulagalo u nekretnine i dionice umjesto u proizvodnju jer su to rekle cijene i tržište i sada nemamo ni proizvodnje ni vrijednih dionica, a i cijena nekretnina pada. prije nekog vremena su cijenama glasali oko vrijednosti tulipana u nizozemskoj i rezultati su bili fantastični, a visoke cijene pšenice u prvoj polovici 20 st. su glasale da se preore travnjake srednjeg zapada SAD-a i posadi pšenica. posljedice mudrosti tržišta i glasova cijena jest pretvaranje travnjaka u pustinje.

što se tiče neplaniranja urbanizma i glasanja cijenama i odlučivanja tržišta evo primjera iz indije koji vrijedi pogledati. pogledajte i vidite blagodati cjenovne demokracije i slobode tržišta.
http://www.youtube.com/watch?v=pP-nv93G2v4

Smrt kapitalizmu!

Tko je glasao

citat vrijedan plusa za cijeli dnevnik

Ne možemo tvrditi da jedan čovjek ima pravo na porobljavanje drugog čovjeka, ma u kako teškoj situaciji bio. Kad govorimo o pravu na život govorimo o pravu čovjeka da ga netko ne ubije, a ne o pravu na preživljavanje na teret drugih. To nije ljudsko pravo.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. ...i bit´će to happyending story? od indian komentara 0
  2. Zagreb je moj grad od Stanivuk komentara 0
  3. naredboPrimci od aluzija komentara 0
  4. Vrijeme je za ustavnu promjenu referendumom koji bi mogla pokrenuti predsjednica RH, ili skupina zastupnika i B. Esih od ppetra komentara 1
  5. Historia magistra vitae est od Feniks komentara 3
  6. Vrh HDZ-a provodi sotonističko- rušilačko uništenje HDZ-a, preko pomno planiranih lokalnih afera, tempiranih za lokalne izbore od ppetra komentara 22
  7. Agro Korov uništava hrvatske njive od aluzija komentara 0
  8. Vrijeme je za istinu od Feniks komentara 24
  9. Izvanredni parlamentarni izbori u Velikoj Britaniji 8. lipnja od Zoran Oštrić komentara 2
  10. porezna sjekira od aluzija komentara 0
  11. ŠEF tko je... od aluzija komentara 0
  12. Zeleno-lijeva koalicija u Zagrebu od Zoran Oštrić komentara 0
  13. Peticija protiv porezne reforme-protiv Poreza na nekretnine hrvatskih građana od ppetra komentara 17
  14. Plenković, čovjek od slame od Mucke komentara 14
  15. Ćirilica u Vukovaru od acinum komentara 7
  16. djevojka... puteno je prvi put... od aluzija komentara 0
  17. Komentar križnog puta i Rimu od petarbosni4 komentara 0
  18. novčani promet kupaca od aluzija komentara 0
  19. DORH i pravosuđe su osnovni i najteži problem Hrvatske, koji zajednički produbljuju MOST i najdetuđmanizatorskiji vrh HDZ-a od ppetra komentara 8
  20. Agrokor je potvrdio... ŠEFovanje ŠEFova je potrošeno od aluzija komentara 0
  21. USA i Rusija u ŠEFovskom sukobu od aluzija komentara 0
  22. imati svoj... zaključak od aluzija komentara 0
  23. afere, skandali, zločini - crna kronika od aluzija komentara 0
  24. Cudan smo mi narod od DeVeT komentara 0
  25. Cudan smo mi narod od DeVeT komentara 3

Tko je online

  • indian

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 33

Novi korisnici

  • pzbunj
  • Zbunj
  • talk500
  • mAjAdrK1IO
  • F1