Naslovnica › Dnevnici › hrvoje štefan dnevnik

Psihoanalitičko tumačenje nacionalizma

zamirzine
Čet, 26/06/2008 - 16:08 — hrvoje štefan

Potaknut Frederikovim dnevnikom o psihološkim mehanizmima i Zoranovim komentarima na isti, odlucio sam se na dodatnu promociju psihoanalitickog instrumentarija, po mojem mišljenju superiornog za razumijevanje mnogih društvenih fenomena, između ostalog i nacionalizma.

Ovaj dnevik biti ce komplilacija koncepata i teza Slavoja Zizeka, Jacquesa-Alain Millera, i izvorno Jacquesa Lacana (i jos izvornije Sigmunda Freuda), kroz kojeg je dano, po mojem misljenju, vrlo uvjerljivo objasnjenje logike nacionalizma. Najveci dio teksta referirat ce ili biti doslovno preveden iz knjige Slavoja Zizeka "Tarrying with the negative".

Dakle, prva konstitutivna teza jest da element koji povezuje danu nacionalnu zajednicu ne moze biti reduciran na tocku simbolicke identifikacije - ono sto povezuje clanove nacionalne zajednice jest zajednicki odnos prema Stvari, prema utjelovljenom Užitku (jouissance; vazno je razlikovati Užitak (jouissance) od ugode: Užitak je "ugoda u negodi"; on oznacava paradoksalno zadovoljstvo uzrokovano bolnim susretom sa Stvari koja remeti ekvilibrij poznatog "nacela ugode" (Freud). Drugim rijecima, Užitak je lociran "s one strane nacela ugode")

Taj zajednicki odnos prema Stvari koji je strukturiran putem fantazija, ono je o cemu se radi kada govorimo o ugrozavanju "naseg nacina zivota" od strane Drugoga. To je ono sto je ugrozeno kada naprimjer bijelog Engleza hvata panika zbog rastuceg prisustva stranaca u njegovom okruzenju.
Ono sto on zeli obraniti pod svaku cijenu nije svodivo na takozvani skup vrijednosti koje podrzavaju njegov nacionalni identitet. Nacionalna identifikacija se po definiciji odrzava kroz odnos prema Naciji odnosno Stvari.

Ta Nacija-Stvar određena je nizom proturjecnih odredbi.

Nama se pojavljuje kao "naša Stvar" (mozda bi bilo prikladno reci cosa nostra), kao nesto dostupno samo nama, nesto sto "oni", drugi, ne mogu dosegnuti; no u isto vrijeme to je nesto sto je konstantno od "njih", drugih, ugrozeno.

Ako nas se pita kako prepoznajemo tu nasu Stvar, jedini konzistentan odgovor koji mozemo ponuditi jest da je prepoznajemo u onome sto oznacavamo kao "naš način života". Sve sto mozemo uciniti jest navoditi nepovezane fragmente koji opisuju kako nasa nacija organizira svoje rituale, obicaje, u kratko, detalje koji cine vidljivim kako nasa zajednica organizira vlastiti Užitak.

Ipak, bilo bi pogrešno reducirati nacionalnu Stvar na odredbe koje cine specifican "nacin zivota". Stvar nije izravno kolekcija tih odredbi, vec "nesto vise" u njima samima, nesto sto se pojavljuje kroz te odredbe.

Clanovi zajednice koji sudjeluju u danom "nacinu zivota" vjeruju u njihovu Stvar, a ta vjera ima refleksivnu strukturu karakteristicnu za intersubjektivan prostor: "ja vjerujem u (nacionalnu) Stvar" jednako je "ja vjerujem da drugi (clanovi moje zajednice) vjeruju u Stvar".
Tautološki karakter Stvari - njegova semanticka praznina koja ogranicava ono sto možemo reci o Stvari na "To je realna Stvar " itd - utemeljena je upravo u prethodno navedenoj refleksivnoj strukturi.

Nacionalna Stvar postoji tolko dugo dok clanovi zajednice vjeruju u nju; ona je doslovno efekt tog vjerovanja. Struktura je ovdje ista kao kod Svetog Duha u Krscanstvu. Sveti Duh je zajednica vjernika u kojoj Isus živi nakon njegove smrti: vjerovati u Isusa jednako je vjerovanju u vjerovanje samo. Ja ne trebam izvanjski dokaz ili potvrdu istine moje vjere: samim cinom moje vjere u to da drugi vjeruju, Sveti Duh se nadaje prisutnim. Drugim rijecima, cijelokupan smisao Stvari vrti se oko cinjenice da "ona nesto znaci" ljudima.

Ovo paradoksalno postojanje entiteta koji "jest" samo utoliko dok pojedinci vjeruju (u vjerovanje drugih) u njegovo postojanje, nacin je na koji funkcionira ideološka uzročnost: "normalan" poredak uzrocnosti ovdje je izokrenut, upravo zato jer je Uzrok rezultat svojih posljedica. (Lacan ipak naglašava kako nacionalni Uzrok nije prihvatljivo reducirati na performativni ucinak diskurzivnih praksi koje referiraju na njega. Po Lacanu čisti učinak diskursa nema dovoljno "supstancije" da osigura snazno privlacenje adekvatno nacionalnom Uzroku - a Lacanov termin za čudnu "supstanciju" koja mora biti dodana kako bi nacionalni Uzrok postigao svoju pozitivnu ontološku konzistentnost, "supstanciju" koju jedino psihoanaliza spoznaje, jest Uzitak.)

Dakle, nacija egzistira jedino dok se njezin specifican Uzitak materjalizira u skupu socijalnih praksi i i širi kroz nacionalne mitove koji strukturiraju polje te prakse.
Stoga teza da Nacija nije biološka ili nadpovijesna činjenica već slučajna diskurzivna formacija ili nadodređeni rezultat tekstualnih praksi, navodi na pogrešan put. Ona naime previđa ostatak realne, nediskurzivne jezgre Užitka koji mora biti prisutan da bi Nacija kao diskurzivni entitet-učinak dostigla svoju ontološku konzistentnost.

Nacionalizam stoga predstavlja privilegiranu domenu erupcije Užitka u socijalnom polju. Nacionalni Uzrok u konačnici nije ništa drugo nego način na koji pojedinci u danoj etničkoj zajednici organiziraju vlastiti Užitak kroz nacionalne mitove. Ono sto je ulog, uvijek kada dođe do etničkih napetosti, jest posjedovanje nacionalne Stvari. Mi uvijek "drugome" imputiramo pretjeran Užitak: on želi ukrasti naš Užitak (na način da poremeti naš način života) i /ili ima pristup do stanovitog tajnog, perverznog Užitka. Ukratko, ono što nas zaista smeta kod "drugog" osebujan je način na koji on organizira svoj Užitak, točnije višak, prekoračenje, povezano s njegovim načinom organizacije Užitka: miris "njihove" hrane, "njihove" iritantne pjesme i plesovi, "njihove" čudne navike, "njihov" odnos prema radu itd. Za rasista , "drugi" je ili radoholičar koji krade naš posao, ili ljenoba koja živi od našeg rada.
Osnovni paradoks leži u tome da se naša Stvar shvaca kao nešto nedostupno drugome a u isto vrijeme ugroženo od njega. Po Freudu, isti paradoks definira iskustvo kastracije, koja, unutar subjektove psihicke ekonomije, pojavljuje se kao nesto sto se "realno ne moze dogoditi", a da u isto vrijeme nismo nista manje prestravljeni njezinom mogucnoscu.

Podloga nekompatibilnosti između različitih subjektivnih etničkih pozicija nije dakle u razlicitoj strukturi simbolicke identifikacije. Ono sto se kategoricki opire univerzalizaciji prije je njihov specifican i razlicit odnos prema Uzitku.

Ono što skrivamo imputirajući Drugome krađu užitka jest traumatična činjenica da mi nikad nismo posjedovali ono što nam je navodno ukradeno.

Period netom prije raspada Jugoslavije ponudio je odličan primjer takvog paradoksa, u kojem smo mogli svjedočiti detaljnoj mreži "preljevanja" i "krađe" Užitka.

Svaka nacija izgradila je vlastitu mitologiju koja govori o tome kako ju druge nacije lišavaju vitalnog djela Užitka, posjedovanjem kojega bi joj bio osiguran ispunjen život. Slovenci su bili deprivirani u svojem Užitku od "južnjaka" (Srbi, Bosanci..) zbog njihove poslovične ljenosti, koruptivnosti, prljavog i bučnog Užitka, te zato jer su zbog njihovih potreba i nerazvijenosti Slovencima krali njihovu akumulaciju bogatstva, čega da nije bilo Slovenija bi bila u rangu razvijenosti Zapada (isto mitologija operira među Hrvatima). S druge strane, Slovenci su navodno pljačkali i iskorištavali Srbe koristeći svoju neprirodnu marljivost, krutost i sebičnu kalkulaciju. Umjesto da se prepuste jednostavnim životnim zadovoljstvima, Slovenci su perverzno uživali u konstantnom domišljanju kako da zakinu Srbe za rezultat njihovog napornog rada, kroz profitabilno trgovanje, preprodaju onoga sto su jeftino kupili u Srbiji itd. Slovenci su se bojali da ce ih Srbi "preplaviti", i da ce tako izgubiti svoj nacionalni identitet. . U isto vrijeme Srbi su optuživali Slovence zbog njihovog "separatizma", što je jednostavno značilo da Slovenci odbijaju sebe prepoznati kao podvrstu Srba..

Osnovna premisa i Srba i Slovenaca i Hrvata - "Mi ne želimo ništa tuđe, mi samo želimo ono što nam pravedno pripada!" - jest pouzdan znak rasizma, s obzirom da želi povući jasnu distinkciju tamo gdje ona ne postoji. U oba slučaja, fantazije su jasno ukorijenjenje u mržnji nečijeg Užitka. Slovenci, naprimjer, potiskuju vlastiti Užitak na način opsesivne aktivnosti, i upravo se taj potisnuti Užitak vraća u realnosti, u liku prljavog i lijenog "južnjaka".

Ovo je dakle bilo psihoanalitičko tumačenje logike nacionalizma i njemu pratečih netrpeljivosti i mržnje, koji se u konačnici vrlo često realiziraju u međuetničkom nasilju. Mislim do je jasno kako ovakva tumačenja vrlo efektivno raskrinkavaju strukturu mita Nacije, ukazujući na pozadinski nepriznati Užitak na kojem se nacionalan mitov zasniva. Stoga nije nimalo čudno što se teorijska psihonaliza smatra neprihvatljivom u sredinama koje pružaju akademsko uporište vlastitim nacionalnim mitovima, a to je upravo dominantan slučaj u Hrvatskoj.

Komentari

Sub, 28/06/2008 - 14:32 — kvarner051

Ima li razlike ako

Ima li razlike ako nacionalizmu pristupaš iz multinacionalne ili iz nacionalne države? Mogu razumjeti da je iz perspektive multinacionalne države YU nacionalizam (pogotovo Hrvatski) bio zlo, ali zašto je on zlo u nacionalnoj državi ili je nacionalizam instrumentaliziran od strane ovaj put globalista gdje je sve nacionalno loše a internacionalno dobro (barem za male narode) i gdje piše da je nacionalizam isto što i rasizam i zašto se uopće stavlja u isti koš?

Sub, 28/06/2008 - 22:07 — frederik

Pitanje je dobro ali u sebi

Pitanje je dobro ali u sebi nosi zamku, ozbiljan problem preko kojeg se često olako preskače i onda se vraća u negativnom efektu: Naime danas ne postoji nacionalna država, postoji samo država u kojoj može biti više ili manje nekog posebnog naroda, ali nikada nisu sami, uvijek ima i drugih nacionalnosti.

Da je recimo Hrvatska tako kompaktna nacionalna država (a nije), i da se njene granice poklapaju s rasporedom nacionalne naseljenosti ( nisu), a da postoji jedan jedini građanin druge nacionalnosti, Hrvatska mora biti uređenaj kao multietnička i građanska država, jer tom jednom jednom "strancu" treba osigurati ista prava kao i svih onih 99.9999 % Hrvata.

U stvarnosti, Hrvatska je pretežmnim dijelom država naseljena hrvatskim narodom, ali ima priličan broj drugih o kojima treba voditi računa. A ima i naših sunarodnjaka u drugim državama, pa se i radi toga mora dosljedno provoditi koncept multietničke građanske države.

Jednakost u teoriji i praksi je danas neizbježna, nema građana prvog i drugog reda. Jugoslavija je bila multietnička kao i sve njene republike, ali nije bila građanski organizirana država u današnjem smislu i prema današnjim demokratskim standardima.

Kad se ovako gledaju stvari, onda je svaki nacionalizam kad se svodi na bilo kakav nacionalni ekskuzivizam ustvari utopija koja je obično kontraproduktivna i štetna.

Sub, 28/06/2008 - 23:14 — Skviki

Htvatska je država građana

Htvatska je država građana Hrvatske i svi su jednaki. Nema više jednakijih ko u jugoslaviji.

Ned, 29/06/2008 - 12:10 — ap

Hrvatska je država građana

Hrvatska je država građana Hrvatske i svi su jednaki. Nema više jednakijih ko u jugoslaviji.
Republika Hrvatska je državica u kojoj je impresivna boljševička buržoazija, zajedno sa impresivnim pratećim strukturama i infrastrukturama, privatizirala državu i u njoj svu imovinu, garnirajući se malo u nacionaliste i liberale i Evropljane i bilo šta, ostavljajući svojim rođacima stoci sitnog zuba poslove punjenja proračuna i podmirivanja dugova i kamata, kamatareći usput, nešto puno sličnije Rusiji nego bilo čemu drugome, samo za razliku od Rusije puno brojnije i iskusnije strukture (ništa zato, i ostale snage su iskunije). Tako da je to isto kao u SFRJ, samo osnaženo tim novim "pobjedama" i "napredovanjima" pod vodstvom generala/akademika/trgovačkog šegrta i ostalih elitnih snaga.

Skviki, nemojte se naprezati kroz gastarbajterske naočale gledati RH. To je gore nego odavde gledati Njemačku, jer je Njemačka puno transparentnija i o svemu, baš o svemu, teku puno vjerodostojniji podaci, dok kod nas možete komotno baciti u koš 97 % podataka koje vidite i onoga što vidite vlastitim očima i čujete vlastitim ušima - jer sve naše osnove poslovanja su tajne i izvanredne operacije i za vanjsku uporabu ne samo da se laže nego se i iz pristojnosti prema neprijatelju (koji nikada ne spava) i svim prijateljima nikada ne govori nikakva istina ni o čemu važnom, da se ne opterećuje i ne zagađuje okolina, nego se svakome priča šta želi čuti i laže tako da svima bude ugodnije.

To ujedno znači da kod nas ne samo nema smisla naglašavati građansku dimenziju nego je i veoma nezgodno jer se pod tim prvenstveno krije punjenja proračuna i podmirivanja dugova i kamata - a tu smo konačno došli i nemilosrdno i opušteno doba, kada se minimalističko svode računi i vrši sinteza staroga i novoga, što znači i preporučuje se puno veća ozbiljnost oko toga nego za vrijeme rata, jer je puno deliktanije, u pitanju su dugi ratovi (WWII, hladni, devedesete), mir i poslovanja. I ne trebauu buniti razni zamorni i iscrpljujući znaci, to nisu teškoće nego konačno obrnuto - duge i iscrpljujuće epidemije pokaazuju znake slabosti i nastaviti će još više te kreću procesi oživljavanja.

Ned, 29/06/2008 - 12:24 — Skviki

Skviki, nemojte se naprezati

Skviki, nemojte se naprezati kroz gastarbajterske naočale gledati RH. To je gore nego odavde gledati Njemačku, jer je Njemačka puno transparentnija i o svemu, baš o svemu, teku puno vjerodostojniji podaci, dok kod nas možete komotno baciti u koš 97 % podataka koje vidite i onoga što vidite vlastitim očima i čujete vlastitim ušima - jer sve naše osnove poslovanja su tajne i izvanredne operacije i za vanjsku uporabu ne samo da se laže nego se i iz pristojnosti prema neprijatelju (koji nikada ne spava) i svim prijateljima nikada ne govori nikakva istina ni o čemu važnom, da se ne opterećuje i ne zagađuje okolina, nego se svakome priča šta želi čuti i laže tako da svima bude ugodnije.
Gledam Hrvatsku s zdravim razmišljanjem i to kaj pišeš mi je podpuno jasno.
Vidim u svakodnevnom kontaktu s ljudima da se laže i vara i to sve u česnejst, no to ne znači da se ne treba protiv toga borit i sticat međusobno povjerenje.

Spomenul bi samo kupovanje na placu.

Pazit se treba na stvari koje se dogovaraju i sve sumljivo par put provjerit.

Onda se ne događaju stvari ko:

Sporazum Drvnošek - Račan i

ZERP.

Ned, 29/06/2008 - 03:08 — griotta

površno gledano nema.

površno gledano nema.

Čet, 26/06/2008 - 18:48 — zoc

Stoga teza da Nacija nije

Stoga teza da Nacija nije biološka ili nadpovijesna činjenica već slučajna diskurzivna formacija ili nadodređeni rezultat tekstualnih praksi, navodi na pogrešan put. Ona naime previđa ostatak realne, nediskurzivne jezgre Užitka koji mora biti prisutan da bi Nacija kao diskurzivni entitet-učinak dostigla svoju ontološku konzistentnost

Nacionalizam je po meni skup simbola i mitova kojim vrh vladajuće strukture neke države stvara u umovima podanika prividnu razliku prema pripadnicima druge države radi lakšeg održavanja vlastite strukture svoje vlasti. Nacionalizam je namjerno stvoren šum nerazumjevanja u komunikaciji istovrijednih ljudskih bića.
Nacija, kao današnji pojam, stvara se na ruševinama društvenog uređenja feudalizma i ona je politički i civilizacijski vrlo mlad pojam.
U svakoj kriznoj situaciji svake organizirane društvene strukture nosioc vlasti (vlasnik) pojačava pritisak na pripadnike strukture kako bi pojačao koheziju iste i smanjio opasnost od utjecaja suparničke ili naprosto postojeće susjedne istovjetne strukture. Poznato je iz povijesti da tome odlično služe propaganda i vjerska organizacija.
“Psihoanalitičko tumačenje nacionalizma” jest značajno kao i psihoanalitičko tumačenje reklame za prodaju ožujskog piva, I jedno i drugo (nacionalizam i reklama) rezultat je propagande i propagandnih interesa određene društvene skupine, koja u cilju povećanja neupitnosti prodaje vlastitog proizvoda (države odnosno pivovare) formira skupine simbola i mitova. Cilj je identičan kao i metode, ali se razlikuju mediji plasmana, njihova širina i organiziranost . Država kao vlasnik u propagandu upreže sve rezurse koji su joj na raspolaganju : novac, škole, pravosuđe, religiju, policiju, medije pod kontrolom itd, tako da propagandna laž (jer propaganda jest laž po definiciji) po Goebelsovim načelima postaje brzo neupitna istina.
Postoji još jedan šum u komunikaciji ljudskog roda, a za nazvati ga je doživljajem učenosti, kada se u normalnu komunikaciju ubacuju pojmovi i sklopovi koji ne mijenjaju smisao komunikacije, a sami po sebi većini osoba prema kojima je komunikacija usmjerena jesu nerazuljivi (riječi i pojmovi stranih ili vrlo sručnih jezičnih izričaja), a koji u primaoca informacije izazivaju inferioran pložaj, i tima odbacivanje sumnje u izrečeno. Istu svrhu imaju i citati "poviješću utvrđenih veličina"
Ako se komunikacija želi učiniti dvosmjernom, treba smanjiti šumove komunikacije na minimum !

više na : http://hijerarhija.blogspot.com/

Čet, 26/06/2008 - 17:38 — obaladaleka

Potreba stalnog analiziranja

Potreba stalnog analiziranja nacionalizma toliko je iritnatna da vise prakticki uopce i nema smisla tome traziti uzroka niti se tome nesto posebno iscudavati.
Medutim, ipak, ako je Freud i psohoanaliticki pristup dobar za tzv male ljude, skupine i cak narode, ako je dobar cak i za analiziranje nacionalizma, onda je on dobar i za analizu tzv pametnih ljudi, a koje drugi doista drze pametnima i na njih se pozivaju (dobar je i za one koji se pozivaju), a koji se bave analiziranjem nacionalizma.

Psihoanaliticki analizirati pak ovu opsjednost stalnog analiziranja nacionalizma dakako da nije nacionalizam, premda se svako tankocutnije karakteriziranje analiziranja nacionalizma moze lako u to pretvoriti jer bi netko odmah mogao pomisliti da se ima nesto protiv analiziranja nacionalizma.

Ja dakako nisam psihoanaliticar niti me to zanima, ali sam nekako uvjeren da bi se jako lijepih zakljucaka, napose psihoanalitickih zakljucaka o prirodi potrebe promatranja nacionalizma moglo donijeti.
U pozadini mi tu imamo majcicu Rusiju koja je u svojim skutima maltretirala i vise od velikog dvocifrenog broja malih, srednjih, a ako ne i velikih naroda za vrijeme SSSRa i sovjetizma, te s druge strane (bivse) ideoloske hemisfere imamo oca USA, koji je slicnim idejama odrzavao svoj nacionalni ali prije svega kaptialisticko poduzetni zrvanj.
Ove su dvije polutke dakako prepoznale nacionalizam kao kljucni detalj u svom prakticiranju ideologije i prakse. Interesantno prakticki jednako. Oboma je nacionalizam smrtni neprijatelj pored svih ideoloskih razlika.
Slozicete se ne bas osobito prigodno okruzenje za analizu nacionalizma cak i bez psihoanalitickih ideja, u svakom slucaju okruzenje koje zabrinjava. Interesantno je to sto su se te ospesije prenijele i na obicne ljude i to u avangardnom obliku i bez ikakvih propitkivanja.

Čet, 26/06/2008 - 16:54 — frederik

Drago mi je da sam potakao

Drago mi je da sam potakao malo raspravljanja i o ovoj dimenziji, mada moram priznati da sam išao jednom više praktičnom linijom a manje teorijskim (za visoko teoretiziranje nisam sposoban mada razumijem terminologiju što drugima može biti problem u pšraćenju teme). No svakako praksa i teorija su neodvojivi i dobro je razumijevati obje dimenzije. Morao sam ovo tvoje isprintati da malo pažljivije proučim jer upravo dorađujem moje stavove o štakorašenju kroz još jedan post, ali naravno na još praktičnijoj razini.

Ima nešto gdje mi se sve ovo ustvari jako sviđa, a to je dramatično raskrinkavanje mitova s kojima smo okruženi, a da vrsta "diverzija" mi je uvijek godila - i na taj način sam dosta postova ovdje napisao (od privatizacijskih do naconalnih ili nacionalističkih tema).

Slavoj Žižek je mislim sebe nazvao "teroristom" što je u skladu s njegovim pretjeravanjem koje je uvijek u funkciji razdrmavanja učmalih i lažnih celofana u koje ljudi umataju svoje frustracije kroz racionalizaciju ili intelektualizaciju (pa i svaka mitologija još od grčkih vremena do dana su ustvari pokušaji racionalizacije, a današnje su još suptilnije jer su pismenost i znanje na višoj razini).

No jedno lijeno pitanje: Imaš li negdje linkove na Slavojeve tekstove, jer ih volim i cijenim njegov "terorizam" (kako ga sam naziva a koji je ipak više diverzija protiv ustaljenih lažnih vrijednosti). Pamtim ga još iz Mladine kad su mi prijatelji slali te listove koje smo tada smatrali avangardom u vrijeme rušenja jugosustava. Dok se Janša pretvorio u čbrstog birokratu, Slavoj je dosljedno nastavio sa svojim deverzantskim stilom

Čet, 26/06/2008 - 17:49 — hrvoje štefan

Ne čitam Žižeka preko

Ne čitam Žižeka preko neta, makar sam bio logiran na nekakav sajt sa njegovim tekstovima, ali vise neznam koji. Imam kolekciju Zizekovih 12 najznacajnijih knjiga, a procitao sam vecinu onog sto je ukoricio.
Sa neta opcenito nemam obicaj previse citati niti skidati, prije svega jer mi je naporno buljiti u ekran, a i nikako da nabavim kvalitetan printer :))

Inace Žižek je okupio kvalitetnu ekipu (Dolar, Salecl, Župančić..) oko katedre za teorijsku psihoanalizu, i povezao ih sa najeminentnijim francuskim lijevim teoreticarima (Badiou, Ranciere, Balibar..), pa je Ljubljana danas jedno od rijetkih značajnih uporišta ljevicarske teorije, kao sto je nekada to bila korculanska Ljetna škola i Praxis.. Nažalost, danas je Hrvatska i po pitanju njegovanja teorijskog mišljenja u totalnoj banani. A gdje nema teorijskog mišljenja nema niti autentične snage društvene kritike..

Čet, 26/06/2008 - 16:50 — Skviki

Mi ne želimo ništa tuđe,

Mi ne želimo ništa tuđe, mi samo želimo ono što nam pravedno pripada!" - jest pouzdan znak rasizma, s obzirom da želi povući jasnu distinkciju tamo gdje ona ne postoji.

Hrvatska je priznala sve zemlje nekadašnje jugoslavije u avnojskim granicama i nije do sad ni na jedan komadič tuđeg bacila oko.
Čak ne traži ni ono kaj je od nje odvojeno radi bratstva i jedinstva.

Joj kaj smo mi rasisti.

Čet, 26/06/2008 - 16:59 — frederik

Ti se Skviki idealistički

Ti se Skviki idealistički identificiraš s nekakvim globalnim pogledom na domovinu (što i jest jedini mogući pogled iz tuđine). Ali unutar nas ovdje u svakoldnevnom životu ima rasizma dosta, i ne treba pred tim zavarati oči.

Kod nas je rasizam prisutan većim dijelom kao posljedica rata, ali u Sloveniji nema takvo opravdanje pa ga ipak ima dosta, previše. Uostalom svaki rasizam je nešto neprihvatljivo.

Čet, 26/06/2008 - 19:02 — Skviki

Ali unutar nas ovdje u

Ali unutar nas ovdje u svakoldnevnom životu ima rasizma dosta, i ne treba pred tim zavarati oči.

Vidim ja rasizma i to onog koji se sprovodi spram Hrvata.

Naj gorji način rasizma i šovinizma je jednoj naciji, pa makar je tak mala ko naša osporava pravo na identitet.

Sad nemoj samo reči da to nije istina.

Tu se čak otvaraju teorije kak smo mi mješanci raznih došljaka, i nemamo pojma od koga potječemo.

Čet, 26/06/2008 - 18:28 — Lion Queen

unutar nas ovdje u

unutar nas ovdje u svakoldnevnom životu ima rasizma dosta, i ne treba pred tim zavarati oči.

jel rasizam ako ja mislim da si ti muško i imaš obilježja muškarca? ili se varam?

Čet, 26/06/2008 - 18:35 — frederik

Ne dušo to nije rasizam.

Ne dušo to nije rasizam. Ali ima drugi naziv

Čet, 26/06/2008 - 17:44 — bijesdrugi

Kad pričamo o rasizmu, nije

Kad pričamo o rasizmu, nije mi jasno zašto su na tekmi jučer imali parole i govore "ne rasizmu"...
Koje je to mješanje politike u sport...

Jel to išlo njemaca kao potencijalnih provokatora protiv turaka, naroda koji im je godinama čistio ulice, ili je to bio strah da će turci početi vikati Alahu Ekbar ili "ubij nevjernika"...

Mislim da je to više išlo nijemce, dokazane kao nacisti iz prošlog stoljeća - über alles naciju koja svakog trenutka može (valjda!) opet prolupati i započeti 3. svjetski rat protiv ne-arijevaca, prvenstveno protiv turaka, čistača ulica (ok, imaju i jednog policajca u Kobra 11 specijalcima s autoceses) koji se eto usuđuju možda i izbaciti veliku Njemačku iz finala...

A koja je to uvreda Njemačkoj...kad malo bolje razmisliš... Sramota za sport da se u to pretvorio...

youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen

Čet, 26/06/2008 - 22:26 — hrvoje štefan

Ovo si poprilično dobro

Ovo si poprilično dobro pogodio. Danas problem leži u "rasizmu s distancom", a on se krije iza onog što je poznato kao ideologija multikulturalizma, koju prati imperativ političke korektnosti.

"Multikulturalizam je zanijekani, izokrenuti, samoreferencijalni oblik rasizma - multikulturalist "poštuje" identitet Drugoga, shvačajući Drugo kao u sebe zatvorenu "autentičnu" zajednicu spram koje multikulturalist zadržava odmak omogućen njegovom/njezinom povlaštenom univerzalnom pozicijom. Multikulturalizam je rasizam koji ispražnjuje svoju poziciju od svakog pozitivnog sadržaja (multikulturalist nije izravni rasist; on ili ona ne suprotstavlja Drugome partikularne vrijednosti vlastite kulture); unatoč tome, on ili ona zadržava tu poziciju kao povlaštenu praznu točku univerzalnosti s koje je mguće dolično procijenjivati (i potcjenjivati) druge partikularne kulture - multikulturalističko poštovanje za specifičnost Drugog upravo je oblik potvrđivanja vlastite nadmoći."

Ona antirasitička poruka na utakmici Njemačka -Turska je par exellence multukulturalistička gesta. I gesta političke korektnosti.
Mladi hrvatski teoretičar i filozof Srećko Horvat, u Zarezu piše kolumne u okviru naslovljenom - "protiv političke korektnosti".
Osobno sam također snažno iziritiran terorom političke korektnosti kojim nas ideologija multikulturalizma svakodnevno zasipa. Sve je jasnije kako je rijec o praznim i licemjernim gestama tolerancije, iza kojih se vrlo često krije sasvim suprotan stav.

Osobno se družim i sa Srbima i sa pederima, i vrlo im često znam reć "di si Srbine?!" "Što je pederčino?!" itd. Ali iza te prividne nekorektnosti oni znaju da me zaboli ona stvar što su Srbi ili pederi, i da je to samo zeka peka upravo na račun te lažne političke korektnosti.. I sve pedere koje znam i one koje ne znam označavam kao pedere a ne kao homoseksualce ili gay-eve. Isto kao što Cigane zovem Ciganima, a ne Romima..

Dragi Lastane, jesam li ja rasist?! :))

Ned, 29/06/2008 - 12:59 — opinioiuris

Zašto uopće imaš potrebu

Zašto uopće imaš potrebu razlikovati ljude po seksualnoj orjentaciji ili nacionalnosti, u šali ili bez nje? Ja tu potrebnu naprosto ne razumijem. Od kud ta potreba da se ljude identificira prema pripadnosti manjinskoj grupi i da ih se klasificira u ladice? Prilaze li tebi ljudi i u zajebanciji govore "Ej, Hrvatu!" ili "Ej, heteroseksualčino!"?

Pon, 30/06/2008 - 00:49 — hrvoje štefan

S obzirom da sam istaknuo da

S obzirom da sam istaknuo da se družim i sa Srbima i sa pederima, mislim da možeš shvatiti kako te razlike u mojem osobnom odnosu s tim ljudima ne smatram bitnim. Kada ih nazovem "Srbine" ili "pederu", ustvari ne obračam se njima već društvenim predrasudama koje referiraju na njihovu nacionalnost, seksualnu orjentaciju itd. A te predrasude su društvena činjenica i činjenični problem. Jer ne bi trebala biti sramota biti Srbin ili peder, zar ne?! Ipak činjenica je da je prateća konotacija tih označitelja u našem društvu krajnje negativna, i da se oko njih akumuliraju (projiciraju) velike količine mržnje, omalovazavanja i netrpeljivosti. A tu akumulaciju dodatno potice iskljucivanje navedenih označitelja u rasirenom diskursu političke korektnosti. Time se ustvari priznaje da oko oznacitelja "peder" postoji negativna konotacija, pa se onda umjetno i kontraproduktivno ona nastoji izbjeci koristenjem neutralnijih izraza ("osoba homoseksualne orjentacije"), cime se zapravo omogucava zadrzavanje istog stava netrpeljivosti, omalovazavanja i mrznje, cak dodatno ojacanog nametnutom korektnoscu i objektivnoscu. Imperativ politicke korektnosti od nas zahtjeva da pedere oznacimo na drugaciji nacin, izrazima koji ce ukljuciti postovanje prema njima, a postovanje je uvijek postovanje slabosti drugoga.

Ja smatram da niti pederi niti Srbi niti invalidi niti zene ne trebaju prihvatiti da ih se tretira pokroviteljski kao slabije. Stoga im ne treba niti lazna protetika politicki korektnih izraza iza kojih ce se i dalje skrivati isti negativan naboj i drustvene predrasude prema njima. Umjesto toga po meni trebaju uci u borbu tako da prihvate izraze kojima ih se omalovazava, i na taj nacin okrenu njihov smisao (i dokinu negativnu kontaciju).
Kada ti netko kaze da si peder, a ti se na to uvrijedis i trazis da te se tako ne zove, to znaci da si prihvatio podredjeni polozaj i zahtjevas da te se na njega ne podsjeca. Ako umjesto toga kazes "da, ja jesam peder" ili jednostavno na oznacitelj "peder" ne reagiras uvrjeđeno, tada si ucinio veliki individualni korak u razbijanju drustvene predrasude..

Stoga, dokle god bude društvenih predrasuda o Srbima, pederima i sl., a nažalost izgledno je da ce ih jos zadugo biti, smatram da je puno bolji pristup ljude s njima suocavati nego se praviti kao da one ne postoje ili ih skrivati iza kozmertike politicke korektnosti..

Pon, 30/06/2008 - 21:02 — opinioiuris

S obzirom da sam istaknuo da

S obzirom da sam istaknuo da se družim i sa Srbima i sa pederima, mislim da možeš shvatiti kako te razlike u mojem osobnom odnosu s tim ljudima ne smatram bitnim. Kada ih nazovem "Srbine" ili "pederu", ustvari ne obračam se njima već društvenim predrasudama koje referiraju na njihovu nacionalnost, seksualnu orjentaciju itd.
Oh come on! Ovo "družim se s pederima i Srbima" je na razini "nisam rasist jer imam prijatelje crnce, slušam hip hop i imam poster Michaela Jordana" (Stuff White People Like: Having black friends). Takav argument je uvjerljiv koliko i "muškarac koji ima ženu ne može biti seksist". Isto tako, žene su isto opterećene društvenim predrasudama pa prijateljice sigurno ne zoveš "ženo!" da bi "suočavao ljude s predrasudama" nego imenom.

Dakle, unatoč hinjenoj političkoj korektnosti svejedno sudjeluješ u potpuno nepotrebnom i kontraproduktivnom label-ingu.

Zašto? Moj point je da je na te stvari treba postati slijep, osim kad su one povod diskriminacije.

Uto, 01/07/2008 - 00:36 — hrvoje štefan

Gledaj, od tri frenda s

Gledaj, od tri frenda s kojima se najvise druzim, dvojica su Srbi a jedan je Crnogorac. Sigurno je da se s njima ne druzim zato jer su Srbi ili Crnogorci. Oslovljavam ih imenom ili prezimenom ili nadimkom, a ponekad u zeki peki nabaci se koja oko nacionalnosti. Zna tu biti i koristenja najgorih predrasuda, tipa "ustaso", "cetniku" itd. Takodjer ima i puno autoironije..

E sad, moram priznat da ne razumijem zasto bi prijateljevao sa Srbima ako sam sovinist, ili pederima ako sam homofob?!

Mislim da si ipak pobrkao neke stvari - istina je da nastojim izjednaciti privatnu i javnu dimenziju svoje licnosti, uostalom to je i radikalna definicija JOT-a. Naime, privatno se sigurno necu druzit s nekim s kim se politicki ili javno ne slazem (naravno, oko bitnih tema). Te dve stvari su po meni usko povezane. No, necija nacionalnost ili seksualno opredjeljenje ili rod za mene nisu politicki bitan faktor razlikovanja. Oni to nisu niti privatno, u smislu sklapanja prijateljtstva.

No isto tako ne tezim politickoj korektnosti. Necu sigurno imati prema nekome dodatne obzirnosti zato jer je zena ili peder ili Srbin ili sto vec. I sigurno cu im u situaciji u kojima pokazu slabost karaktera jos dodatno nabaciti uteg politicki nekorektnog oslovljavanja. Jednostavno, ne podnosim pickaste karaktere koji traze da se postuju njihove slabosti i koji uzivaju u poziciji samosazalijevanja (Hegel bi rekao u poziciji Lijepe duse). Moju naklonost zadobiti ce onog trenutka kada opravdanje za vlastite slabosti vise ne budu pronalazili u svom rodnom, seksualnom ili nacionalnom identitetu. To je danas postalo jako popularno, no time se zapravo prikriva strah i nespremnost za borbu. A one koji se nisu spremni boriti, jednostavno ne cijenim..

Politicka korektnost je upravo sredstvo zaklona za one koji se nisu spremni boriti.. Stoga nisam niti ne hinim biti politicki korektan jer nikome ne priznajem nikakav zaklon.. U tom smislu, milosti ne trazim niti cu je drugom dati..

Sto se tice tvoje zadnje recenice da "na te stvari treba postati slijep, osim kad su one povod diskriminacije", mislim da je strateski pogresna. Zasto?! Zato jer se na taj nacin problem ne rjesava vec dobija status mracne tajne ili tabua o kojem se ne govori. Ali se za njega i dalje zna ili u njega sumnja ili vjeruje. Kada nesto dobije status osjetljive teme ili tabua, o kome nije uputno govoriti i izravno mu pristupati, tada se oko toga nuzno nakuplja naboj i zelja (to je klasicni psiholoski mehanizam gdje zabrana uzrokuje zelju). Taj naboj je u pravilu onaj negativan.

Umjesto toga, ako se zabrana ili tabu ucestalo krse tada se oko njih vise ne stvara negativan naboj (potencjal srđbe) i ne uzrokuje zelja. U tom smislu za prestati negativno primjecivati da je netko peder ili Srbin ili zena po mojem misljenju puno je bolja strategija da se sami pederi, Srbi ili zene suoce sa oznaciteljima oko kojih se akumulira negativan naboj a koje je imperativ politicke korektnosti protjerao u status mracne tajne i tabua o kojem se ne govori..

Uto, 01/07/2008 - 07:49 — frederik

Mislim da razumijem tu

Mislim da razumijem tu situaciju u kojoj egzistiraš, ali i da se isti prigovori o "tvojoj" prediskriminaciji može prenijeti i na tvoje "kritičare" koji freudovski pronalaze skrivene suprotne motive: Ispričat ću jednu pričicu:
Imao sam (sada pokojnog) prijatelja koji je svojevremneno radio za JAT i na čestim sastancima u Beogradu pokupio poštapalicu "brate Srbine" koju je počeo primjenjivati u kolokvijalnom rzgovoru. To je postalo toliko zarazno da se proširilo cijelim društvom, uzimano je kao dobar vic, koji je ustvari razmekšavao malo otvrdnule otnose nastale događajima tada već zamahaloha "hrvatskog proljeća". Tu sam poštapalicu prenio i u Zagreb i zarazio nekoliko tamošnjih prijatelja. I trajalo je i iza propasti hrvatskog proljeća. Tako sam jednom nakon dužeg prekida došao u Zagreb, te na Trgu Republike (sada Jelačić platz) vidio iz daljega prijatelja Zvonimira s nekoliko par ljudi (muškarac i žena) u društvu, pa sam podviknuo "Brate Srbine" na što se on odmah okrenuo. Srdačno smo se ispozdravljali a i ostalo društvo je bilo također ugodno. Meni nepoznati mčadić je ubrzo otišao, a dama koja je ostala, a koju sam tada prvi put upoznao, je sasula na mene drvlje i kamenje što se šalim s ozbiljnim stvarima, jer da je navodno onaj dečko što je otišao bio Srbin iz Knina. Nisam mogao u početku doći sebi, ali sam je onda sasjekao: "Tko se ne zna i s ozbiljnim stvarima šaliti nije zreo za normalan život, jer evidentno to nosi u sebi kao kompleks!".

Posljedica toga je bila da je i onaj dečko iz Knina to isto prihvatio kao poštapalicu. A i ona dama mi je znala slati pozdrave.

Jednom sam ovdje rekao da ćemo mi kao narod biti zreli za novo vrijeme kad budemo snimili jedan hrvatskio "Alo.alo..!

Uto, 01/07/2008 - 11:34 — ap

Isto nije isto, ni isti mi i

Isto nije isto, ni isti mi i ja nismo isti mi i ja.

Ovo igra na ovim primjerima ali u masovnoj praksi naprosto ne samo da je upitno nego ne igra.

Ja sam praktički svo vrijeme, a nisam ni blizu izuzetak i toga je puno, tako da je sve obrnuto - i da hoćeš bilo šta oko bilo kakvih razlika (nacije, vjere, ideologije pa čak i puke rutinske prakse) i manjinskih specifičnosti (razne) na i onako prekomjerno iscrpljivanje zgodama i nezgodama se to još pojačava preko granica izdržljivosti, gotovo bez izuzetka šteti i za neke nužne nijanse oko toga su redovno potrebni jaki rizici i napori, naročito da bi se izbjeglo kotraproduktivno. Tako da je problem trajno obrnut, a globalno to tako i dominira.

Pa su pravci smjerovi objektivno različiti a važna je slika ili informacija da je sve to veoma zahtjevna i tvrda igra, obzirom na dugi privlačnost uspjesima i zaradama oko složenosti poslovanja sa svim time.

I tu je ključna informacija da je sve veća oskudica vatrogasnih potencijala i da tržišne zarade na izazivanju požara sve više ulaze u području gubitaka, pada dionica itd., te da se stvar okreće k drugoj vrsti poslovanja - plaćanju minimalističkih poslova i usluga s tim u vezi, naročito trivijalnih informacija i savjeta.

Pon, 30/06/2008 - 22:02 — nemesis

Moj point je da je na te

Moj point je da je na te stvari treba postati slijep, osim kad su one povod diskriminacije.

Iz pozicije one koja je po rođenju i po izboru načina života izložena višestrukoj diskriminaciji i nejednakom tretmanu, ne bih voljela da društvo postane slijepo na tu činjenicu, a pogotovo mi nije drago kada se pravi da nejednakost ne postoji. Štoviše, dobar dio života posvetila sam borbi protiv te sljepoće i protiv te lažne neutralnosti (slijepe pravde).

nemesis

Pon, 30/06/2008 - 13:28 — nemesis

Imperativ politicke

Imperativ politicke korektnosti od nas zahtjeva da pedere oznacimo na drugaciji nacin, izrazima koji ce ukljuciti postovanje prema njima, a postovanje je uvijek postovanje slabosti drugoga.

Možda bi Ti za početak pomoglo da političku korektnost shvatiš kao priznanje i prihvaćanje identiteta drugog/druge, a ne kao "imperativ označavanja" koji (bez obzira na tobožnju ili stvarnu korektnost znaka i označitelja) uvijek već jest čin nametanja i nasilja nad objektom od strane subjekta.

Umjesto toga po meni trebaju uci u borbu tako da prihvate izraze kojima ih se omalovazava, i na taj nacin okrenu njihov smisao (i dokinu negativnu kontaciju).

Dominantni subjekt (bijeli heteroseksualni muškarac) napravio je puni krug u održavanju statusa quo svoje dominacije: od praiskonskog čina negacije drugog/druge, preko čuđenja da drugi/druge jesu/postoje neovisno od volje subjekta pa do postmoderne relativizacije dominacije i subordinacije kroz naputak "prezrenima na svijetu" da će se njihova potčinjenost dokinuti samo ako oni/one zatvore oči i to požele ili, drugim riječima, da zamisle da će nasilje prestati biti nasilje ukoliko oni/one nauče uživati u njemu.

Koja arogancija!

nemesis

Pon, 30/06/2008 - 17:17 — hrvoje štefan

1.Molio bih da mi se pojasni

1.Molio bih da mi se pojasni kako se odredujuje identitet drugog/druge mimo procesa oznacavanja?! Jer stvarno mi nije jasno kako je moguce utvrdjivanje necijeg identiteta bez oznacavanja onog sto se identificira?!

Mislim da si u ovoj tezi malo zesce omasila. Naime bez oznacavanja nema identiteta, a oznacavanje je proces imanentan jeziku, a jezik je medij subjektivizacije i konstitutivna pretpostavka subjekta. Samo da te podsjetim na onu cuvenu Heidegerovu "Jezik je kuća bitka".
Subjekt se konstituira ulaskom u simbolicki poredak (jezik), i tek u simbolickom poretku i kroz njega stjece identitet. To se odvija putem oznaciteljskog procesa. Naravno, subjekt se nikad ne moze reducirati na poziciju i identitet (znacenje) koju mu odredjuje simbolicki poredak. Subjekt je upravo "ono" sto se opire simbolizaciji i sto uvijek iznova pokrece proces simbolizacije (oznacavanja; proizvodnje znacenja). Proces oznacavanja ujedno je domena kroz koju se subjekt realizira ali i "otuđuje". Subjekt ne moze izbjeci jezik, to je njegova sansa ali i njegovo prokletsvo (jer koliko subjekt kroz jezik govori odnosno izrazava se, toliko je od tog istog jezika govoren - to znaci da se nikad tocno ne poklapa ono sto smo htjeli reci i smisao koji je to zadobilo za druge kada je u jeziku objektivizirano ..)
U tom smislu, nije moguce zaobici proces oznacavanja i utvrditi identitet mimo njega. Ono sto je potrebno jest utjecati na oznaciteljski proces i njegove ucinke (no niti tu nije moguce postici potpunu subjektivnu kontrolu). Jer kao sto si ipak primjetila, diskus je medij konstituiranja odnosa moci, pa je potrebno na polju oznacavanja i diskurzivnih tvorbi pruzati otpor, preuzimati moc itd..

2. Nigdje nisam rekao da ce se potcinjenost dokinuti ako se zatvore oci i to samo pozeli, niti sam rekao da ce nasilje prestati ako se nauci uzivati u njemu (btw. ovo oko mazohistickog uzivanja u nasilju vrlo je interesanta tema koja zasluzuje poseban post). Upravo suprotno, mislim da bez permanentne i hrabre borbe s omalovazavanjem ono se nece smanjiti niti ukiuti. Danas smo recimo svjedoci da zene i mladi formalno imaju jednaka prava, te je cak u mnogim podrucjima kao recimo u politici cak kvotama zasticena njihova participacija. A u realnim odnosima i dalje nisu nista manje diskriminirani i marginalizirani.
S tom formalnom jednakoscu i zastitnim kvotama ustvari se odaje priznanje nekadasnjim generacijama zena i mladih koje su se znali izboriti za ravnopravniju poziciju u dominantnom patrijarhalnom okruzenju. No zivotnost i procesnost te njihove konstituirajuce borbe okamenjena je danas u konstituiranom formalnom pravu i jednakosti. Mladi pogotovo, a i zene, u današnje vrijeme ne predstavljaju više onakvu konstituirajuću snagu društvenih odnosa moći, kao što su to nekad predstavljali. Oni tek formalno uživaju u onom što su izborili njihovi prethodnici, smatrajuci da je to jednom za uvijek dano. No, naravno da nije. Formalno postoji ravnopravnost, ali u realnim odnosima se iza te formalne ravnopravnosti kriju ogromne i rastuce neravnopravnosti. A to je zato jer vise nema spremosti na borbu, vise nema organiziranog i kostituirajuceg otpora. A bez toga ono sto dobijamo jest teror politicke korektnosti i formalne jednakopravnosti koji samo maskiraju stvari..

Recimo feministicki pokret danas također čine prvenstveno akademske teoretičarke koje raspredaju o nekakvim apstrakcijama, umjesto da ih čine kucanice, radnice itd. Jer realna ravnopravnost uvijek ovisi prvenstveno o tome koliko ce ove posljednje biti društveno mobilizirane da se za nju bore..

Pon, 30/06/2008 - 17:36 — nemesis

1.Molio bih da mi se pojasni

1.Molio bih da mi se pojasni kako se odredujuje identitet drugog/druge mimo procesa oznacavanja?! Jer stvarno mi nije jasno kako je moguce utvrdjivanje necijeg identiteta bez oznacavanja onog sto se identificira?!

U tomu i jest problem dominacije - subject verb object. Drugim riječima, dok god se subjekt nalazi u dominantnoj poziciji da imenuje, označava i djeluje na objektu, on njega/nju svodi na predmet raspoloživ za svoju upotrebu. U odnosima dominacije identitet je uvijek već nametnut, odnosno rezultat nasilja razlikovanja, klasifikacije i isključivanja.

U uvjetima nejednakosti i nametnutih normi (heteroseksualnosti, primjerice), nikakvo pravo na riječ, razliku i samoodređenje ne može ukinuti objektifikaciju (pa i komodifikaciju) onih koji/koje su na dnu društvenih hijerarhija.

nemesis

Uto, 01/07/2008 - 20:36 — zoc

U uvjetima nejednakosti i

U uvjetima nejednakosti i nametnutih normi (heteroseksualnosti, primjerice), nikakvo pravo na riječ, razliku i samoodređenje ne može ukinuti objektifikaciju (pa i komodifikaciju) onih koji/koje su na dnu društvenih hijerarhija.

Točno !
Promjena društvene strukture nije moguća revolucijom. Svako post-revolucionarno društvo morat će komunicirati i posegnut će za hijerarhijskom strukturom kao naučenim modelom organizacije društva i završiti kao hijerarhijsko piramidalno društvo sa istim izvorima moći i predrasuda.

Promjena društvene pozicije moguća je promjenom komunikacije pojedinca (subjekta) i okoline. Predrasude se ne miču sa zabranama komunikacije, već obrnuto - pojačanom slobodnom komunikacijom

Čet, 26/06/2008 - 23:28 — Mr.Jaks

"Multikulturalizam je

"Multikulturalizam je zanijekani, izokrenuti, samoreferencijalni oblik rasizma - multikulturalist "poštuje" identitet

Da sada ne citiram sve nego samo glavni zaključak te vaše teorije.

KRATKO i JASNO ...... NIJE TAKO!

Zašto? i Kako? mogu ja ovo tako sigurno ili možda čak i 'bahato' reći...... pa evo Vam odgovor:

Kupi si kartu za Australiju............ jedna ....... jedina država u svijetu koja se otvoreno deklarira kao multikulturna zemlja i koja ima JAVNU i OTVORENU kao i TRANSPARENTNU politiku prema multikulturalizmu......

i pogodi što?

FUNKCIONIRA!!!!!!!

Imam samo prvih 21 godina svog života kojih sam proveo u Australiji kao 'references' za ovo tvrdnju!

Jakob Matovinović - Jakša

Ned, 29/06/2008 - 17:29 — hrvoje štefan

Evo što o australskom

Evo što o australskom multikulturalizmu kaže Hal K. Colebatch, profesor politicke znanosti na sveucilistu u Sydneyu, u subotnjem Novom Listu:

"..rast populizma i u stabilnim demokracijama je izazov ideji prihvacanja drukcijih. Jedna od zabrinjavajucih stvari je vezana za pojam identiteta. Populisti se naslanjaju na njega. Cak i drzave poput Velike Britanije i Australije za prijem u drzavljanstvo imaju testove identiteta u kojima propituju znanje o tamosnjim vrijednostima i obicajima. Za mene je to bizarno. Kako mozete testirati kulturne vrijednosti? Netko bi trebao reci sto su "nase" kulturne vrijednosti, sto nas dalje vodi do ljudi koji nisu "mi", koji imaju druge vrijednosti. Britanska nacionalisticka stranka, bliska rasizmu, htjela bi istjerati ljude koji nisu Britanci, koji nisu dio "nas". Mislim da je to jedna od destabilizirajucih stvari koja mora zabrinuti sve ljude odane demokraciji. Demokratska ideja nije sadrzana samo u tome kako ljudi vladaju nego i u prihvacanju razlika..."

Čet, 03/07/2008 - 12:06 — Mr.Jaks

Nemožeš mene niti bilo

Nemožeš mene niti bilo kojeg drugog državljanina Australije uvjeriti u to kako je njihov sustav po pitanju uklapanja novih tv. rasa, kultura itd. jedan od najpošteniji i najrazvijeniji u svijetu....

Za razliku od Canade, SAD ili Velike Britanije.... u Australiji je Javno i Otvoreno u državnom zakonu navedeno izravno kako je Australija doslovce 'multikulturna' zemlja.

Umjesto nametanje neke nacionalističke ideje ili čak inzistiranje na to da se deklariraju 'Australcima' dozvoljeno je svakome da se izjasni po svojoj volji..... sa takvim vrlo liberalnim pristupom pod geslom 'multicultural nation' se dešava to da već druga geneacija dice koja se rodila u Australiji ne smatra bilo što drugo osim 'Australcima'.... tako da se nacionalna svijest i pripadnost rađa i raste kroz suživot ljudi.

Sve ostale države čiji su državljani pretežno imigranti.... kao npr. Canada ili SAD.... sa svojim sustavom 'Novo Državljanstvo = Nova Nacija' su uspili u velikom ostvariti svoj cilj.... samo za razliku od Australije te države su nametali svojim imigrantima 'nacionalnu pripadnost' dok u Australiji su pustili ljudima da sami prihvate svoj novi Dom i način života u svojoj novoj državi.

To što nekima nije jasno kako je to uspilo u Australiji na takav jedan kulturan, pošten i prirodan način je možda upravo dokaz da postoje pojedinaca u svim tim zemljama koji još uvijek misle kako su onih veći pripadnici te zemlje iz razloga što su njihovi pradjedovi došli 30 ili 50 godina prije naših roditileja.....

Ali samo kao jedan primjer dajem službeni Grb Federativne Države Australije..... designed by a 'Croatian' imigrant who lived in South Australia.....da da.... Hrvat je taj koji je dizajnirao i osmislio taj GRB koji je službeni GRB Australije.... i on je bio imigrant ! Tako da od samog početka Nezavisne Federacije Australije..... ljudi svih kultura su bili sastavni dio stvaranje te samostalne države.... pa čak i naših Hrvati!

Jakša

Čet, 26/06/2008 - 23:42 — zoc

Aboriđini ?

Aboriđini ?