Tagovi

Psi, vodilice, livade za istrčavanje i javni prijevoz

Nije baš da je ovo mjesto za puno pisanja o životinjama, ali eto, ja moram o tome jer je to povezano sa zakonima i propisima, a preko toga i s politikom i političarima.
Dakle, kao sretni vlasnik jednog simpatičnog mješanca kojem je ime Krešo (za prijatelje Krešimir) i još sretniji posjednik solidnog zdravstvenog stanja, kao što je i moja žena, hvala bogu, tako da možemo tri puta na dan otići kilometar dalje od našeg stana, na jedino područje u gradu Zagrebu na kojem pse smijemo pustiti bez vodilice da se istrče, zbog suosjećanja s drugima koji to blago (zdravlje) nemaju, pa ne mogu ni jednom na dan otići sa svojim kućnim ljubimcem na tako, za njih, daleki put, pišem ovaj post. Isto tako će dio biti posvećen i onim penzićima kojima su ti četveronošci jedini prijatelji, ili ako ne baš jedini, a ono jedini koji s njima strpljivo provode sva 24 sata svakog pojedinog dana u njihovom životu, a nemaju novaca za kupnju automobila ili plaćanje životinjskog taksija, pa su zbog toga diskriminirani.

Počnimo od prvog. Dakle, kao vlasnik jednog jako dobro odgojenog psa u kojeg je uloženo jako puno truda od strane gazdarice i gazde da postane tako dobar, postigli smo da možemo viknuti "Dođi!", a pas onda odluči hoće li doći ili neće (moram se pohvaliti da ga cijelo naselje po tome poznaje)... Šalim se, naš pas uistinu dođe kad ga zovemo, stane i čeka kad mu to kažemo, zna prijeći cestu i bez da je na vodilici i slično, a opet nije robot, nego smo ga pustili da razvija svoj karakter, moram primijetiti da većina pasa nije takva. Ne slušaju, skaču po ljudima, laju na ljude, oni zapovijedaju svojim vlasnicima, a ne vlasnici njiima, a vlasnici ih ne vode na vodilicama i ne skupljaju drekece za njima. Jasno je da su zbog takvih ljudi mnogi koji nemaju pse ogorčeni na sve pse i njihove vlasnike, a ne radi se baš o tome da su svi ti ljudi psomrzci, nego ne vole nered ili se, jednostavno racionalno ili iracionalno, boje pasa, a to se mora shvatiti i prihvatiti, jer svi mi imamo poneki iracionalni strah, pa i oni imaju pravo na svoj.
Ipak, ono što se učinilo gradskim propisima je svinjarija. Naime, psi se moraju voditi na vodilici svukuda osim na mjestima gdje ih je izričito dopušteno pustiti da se slobodno istrče. Postoje za to i novčane kazne. I to je u redu, je li tako? Svatko normalan će se s tim složiti. Neka se kazne prekršitelji. No, problem je u tome da nema mjesta predviđenih za istrčavanje pasa. Jednostavno ne postoje. To je kao da vam zabrane parkiranje bilo gdje osim u točno određenim garažama s klimatizacijom i pranjem kotača kod izlaska i ulaska, a da, ako parkirate bilo gdje drugdje, morate platiti koju stotinu kuna kazne. Zakon stupa na snagu odmah (i dio s kaznama) a garaže nisu izgrađene i neće niti biti, barem ne u doglednom vremenu.
S obzirom na to da se i psi starih, bolesnih, slijepaca, invalida, kao i ostalih moraju barem jednom na dan pustiti da slobodno protrče, a ti ljudi možda fizički ne mogu ni jednom dnevno otići daleko (na Savu) gdje se psa može pustiti, a i nije svakom Sava tako blizu kao meni, radi takvih bi se ljudi svugdje u krugu od nekih 500-600 m, naravno, gdje je to moguće, morala odrediti neka takva livada, a onda neka globe još žešće nego do sad sve koji svoje pse do tog mjesta ne vode na vodilici.

Drugi je problem su, kao što sam to već malo prije naveo, penzići (uvijek su penzići problem;)), koji nemaju penez. Mnogi od njih imaju te kućne ljubimce i zadnju kunu odvajaju za njihovu prehranu i veterinarske troškove, a za uzvrat im ti četveronošci pružaju puno ljubavi i fizičke vježbe, tako da su uvijek fit, jer tko bi ih inače natjerao da tri puta dnevno hodaju (što je i više od onoga što im kardiolog ili fizijatar preporučuju) da nemaju psa koji im kaže vodi me van, ili... Tu nema rasprave, jer koliko god to psi ne rade u kući, ako ga se ne izvede van, prisiljen je posijati koju nagazno-razmaznu minu u stanu, jer i oni su od krvi i mesa, a na zahod ne znaju ići.
Dakle, sve je u redu dok ti ljudi s tim psima ne moraju ići izvan svojeg kvarta. A kad se dogodi da moraju, na primjer veterinaru, nemaju puno izbora: autom (ako pripadaju manjini penzića koji si auto mogu priuštiti, jer nisu svi riješili pitanja svojih malih mirovina kao ona trojica predstavnika HSU u Saboru, ali i drugi koji su odguslali svoje dvije godine rješavajući križaljke, čitajući novine ili črčkajući po blokićima u saborskoj klupi), a ako auto nemaju onda zoo-taxijem koji isto nije baš dobro rješenje za njihov ionako nelikvidni budžet pun vanjskih i unutarnjih dugova i, ako se ne varam, 6-tih stavki bilance (dubiozna stavka). Da, postoje još dva rješenja: zu fuss, to jest pješke ili se probati prošvercati u tramvaju što nije baš lako, jer nije dopušteno voziti pse u sredstvima javnog prijevoza. U tome i jest problem. Naime, u poplavi usklađivanja zakona i propisa s onima u EU, mogli bismo malo pogledati i kako su te stvari riješene u zemljama EU. Tamo se psi, jasno pod strogim uvjetima, mogu voziti u svim sredstvima javnog prometa, da ne kažem da mogu ući u većinu dućana, kafića i na razna, nama nezamisliva mjesta.
Tamo penzići, doduše, imaju veće mirovine i vjerojatno si mogu dopustiti odvajanje jednog dijela svojih prihoda za kupnju i održavanje svog vlastitog vozila ili barem za povremeno plaćanje zoo-taxija, ali ipak imaju mogućnost proći jeftinije i voziti se sa svojim kućnim ljubimcem tramvajem ili autobusom, a da zbog toga nemaju problema.

Komentari

svečano obavljujem da sam

svečano obavljujem da sam jučer PRVI PUT u životu vidjela čovjeka koji je pokupio za svojim psom!
thumb up za susjeda, thumb down za sve ove godine kad to nikad nisam doživjela!

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Iako sam strastveni

Iako sam strastveni pasoljubac i nikad se niti jednog psa u zivotu nisam uplasila, radila sam s mnogima u azilu - bojim se da je vodilica neophodna, kako zbog ljudi i djece u prolazu, tako i zbog drugih pasa. Ne posvecuju svi vlasnici dostatno volje, vremena i truda odgoju pasa. U obitelji imamo pudlicu, majusnu i krhku, nema u njoj niti cetiri i pol kile, to je razigran pas koji je uz to prilicno discipliniran i pametan, ali ono sto se dogada jest da nekad veci psi vjezbaju strogocu nad mojom lajavom u prolazu. Srecom - uvijek su na povocu, a ja svoju pasolinu uzmem brze u krilo... Na zalost nisu svi psi disciplinirani dostatno. Ono sto bih najostrije osudila je da vlasnici ne kupe izmet pasa, ne moraju drugi biti zrtve - barem to nije problem, nositi vrecicu sa sobom ! Ono sto je s druge strane neshvatljivo je koliko zakonodavac nema sluha za potrebe ljudi s psima, da se recimo na svakih par kilometara u radijusu odvoji jedna zelena povrsina koja je ogradena i koja sluzi samo za svrhu istrcavanja pasa i njihove potrebe - nitko mi ne moze reci da je to nemoguce!

Tko je glasao

Živa, istina, i mene

Živa, istina, i mene užasava kad stanem na pasji izmet i uvijek se ljutim na to. Više puta sam čuo komentare, pa i ti imaš psa! Imam, ali ako se istovari na području gdje se kreću ljudi, to pokupim. Srećom, kao i svi odgojeni psi, nikad to neće napraviti na pločniku, a i suzdržava se dok ne dođemo do Save, ako može izdržati i tamo, na neurbaniziranom dijelu obavi nuždu, tako da i ne potrošim puno tih vrećica:).

Psa nekad vodim na vodilici, a nekad ne, ali, kad vidim drugog psa ili dijete, ne dolazi u obzir da se zaletava k njima. U stvari, u naselju je većinom na vodilici. Ne volim da prilazi drugim ljudima i trudim se da to spriječim. Mada je moj pas uistinu bezopasna maza. Srednje je veličine... ipak.

Međutim, problem su neki veliki psi koji se uporno kreću po naselju bez vodilica, bez brnjica, a često i bez vlasnika. Među njima je i jedan oštri rotweiller koji je već napao više pasa, ali tu zakon ništa ozbiljno ne poduzima. Vlasnik je već bio i tužen i svašta, jer je pas ugrizao i vlasnika drugog psa koji je svog (manjeg) psa branio. I opet ništa, neki dan sam ga morao tjerati od svojeg psa koji je bio na vodilici.
Inspektori najčešće (ako nisu u pratnji policije) globe bakice koje s malim pesekima izađu u šetnju, a ovakve ne diraju. A ako su u pratnji policije i vide nekog velikog psa samog, bez gazde, okrenu se na drugu stranu da to ne vide. I to je isto problem.

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Spadam u one koji imaju

Spadam u one koji imaju strah i averziju prema životinjama, ne samo psima. S mog stajališta, punog straha, pitanje povoce, je zapravo irelevantno. Naime, kad ide djete s velikm psom, meniosobno je potpuno svejedno je li ima ili nema povodac. To dijete ne može u nikakvom obliku savladati tog psa. Kad s psom ide odrasla ozbiljna osoba, opet se vidi, da vlada psom sa ili bez povdca. jednostavno, kad vidim par čovjek pas, ja "prepoznam" ko kime vlada, i strah kreće.
Druga stvar koja me smeta, a opet nema veze s povocima, kao majku djece sitnog zuba,su nagazne mine, koje brižni vlasnici ne čiste za svojim ljubimcima. Najuočljivije su nakn par dana od prestanka padanja novog snijega. Kraj stazice sve se žuti i ... A najgore mi je kad u dječijim igralištima naiđem na mine. Jedino što bih tražila i oštro kažnjavala je čišćenje za svojim ljubimcima.
Moram priznati da sam 2 puta vidjela ljude koji čiste za svojim psima. Jednom u Medvedgradskoj, a drugi put u Velikoj Mlaki.

Tko je glasao

exactly, ja sam za mirnu

exactly,
ja sam za mirnu koegzistenciju sa životinjama, ja ne diram njih one ne diraju mene i što su od mene dalje to bolje

Tko je glasao

Životinja je odraz svojek

Životinja je odraz svojek "vlasnika". Vlasnik je kriva interpletacija jel su životinje članovi obitelji. Ak je pes agresivan, onda je i vlasnik takav jel je od njaga to napravil. Mi smo imali mačku koja je imala diabetis. Žena joj je svaki dan morala ubrizgat inzulin i to dva puta. Kad je dolazilo do te sigurno bolne procedure, u 99% slučaja se je mačka legla i čekala da se to završi. 10 godina je živjela s tom bolesti i doživela 17 godina.

Tko je glasao

Kao tako rekuć penzić imam

Kao tako rekuć penzić imam psa i to je dobro. Bar me netko, koji puta posluša. Nedavno je moja supruga odlučila napraviti sir na način kako se to radi u njenom selu. Rekla je:"Napraviti ću sir, onako po moju, voli ga Berta a voliš ga i ti!" Ja sam bio sasvim zadovoljan, nakon 40 godina braka, dobro drugo mjesto.

Tko je glasao

Ja sam imala koker

Ja sam imala koker španijela - jedinog psa za kojeg u knjigama o kinologiji piše da ih je nemoguće naučiti hodati na vodilici.

Nije da smo odmah povjerovali u te tvrdnje, uložili smo puno truda i vremena u pokušaje da ga naučimo na povodac - ali nije išlo, nikako nije išlo. Naučio je sve ostalo - za manje od pol mjeseca naučio je ne piškiti po stanu već isključivo vani, naučio je da ne smije njuškati (i ne dao bog valjati se po njima) crkotine i smeće, naučio je da ne laje i ne skače na ljude. O slušanju naredbi tipa stani, sjedni, lezi, dođi, da i ne govorim.

Sve je znao ali na povodcu nije želio mirno hodati. Čim bi mu stavili istu počeo bi vući lijevo desno, vukući nas za sobom. Uz nogu hodati nije htio. Onog trena kad bi mu skinuli povodac hodao je mirno uz nogu, glave u visini našeg koljena - točno ko što piše u knjigama za dresuru.

I što bi ja sad sa takvim psom mogla napraviti s ovim Zakonima? Vjerojatno ga nikada ne bih smjela izvoditi iz stana :-(

"Da bi pobjedilo zlo dovoljno je da dobri ljudi ne rade ništa"

"Da bi pobjedilo zlo dovoljno je da dobri ljudi ne rade ništa"

Tko je glasao

Imao je jedan moj prijatelj

Imao je jedan moj prijatelj mješanca njemačkog ovčara i belgijskog ovčara, ali onog crnog, čupavog, ne malinoisa. To je bio veliki pas, ali jako umiljat i drag, ali sve dok ga se nije svezalo ili stavilo na vodilicu. To je on shvatio kao znak za opasnost ili da mora čuvati ono za što je svezan ili bog zna što drugo se događalo u njegovom psećem mozgu. Bilo je to negdje u devedesetima kad su isto počeli tražiti da psi idu na vodilicama.
Ide taj moj prijatelj ulicom, pas uz njega, bez vodilice, naravno, a prema njima policajac. Policajac je reagirao onako kako je i morao, upozorio je tog čovjeka da psa stavi na vodilicu, a ovaj mu je pokušao objasniti da ne smije jer će agresivno reagirati na sve nepoznate. Međutim, policajac mu je zaprijetio kaznom i on je odlučio svezati psa. Istog trenutka kad ga je zakvačio, pas je skočio na policajca takvom snagom da ga je moj, ne baš slabašni prijatelj, jedva uspio zadržati.

Peregrine Falcon

Tko je glasao

Ja mrzim uopćavanje bilo

Ja mrzim uopćavanje bilo koje vrste i želju birokrata da nas sve (pa i pse) svedu na zajednički nazivnik umjesto da se poštuju raznolikosti. Mrzim pravila, propise, zakone, standrde (pa i standardizirane rajčice i paprike) - kad bolje razmislim ja sam fakat totalni anarhist :blush:

"Da bi pobjedilo zlo dovoljno je da dobri ljudi ne rade ništa"

"Da bi pobjedilo zlo dovoljno je da dobri ljudi ne rade ništa"

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci