Prvi maj - zašto ga slavimo , zašto se bojimo i sramimo samih sebe?

• Dnevnik Busola - Uto, 01/05/2012 - 20:35
• Glasujte
  13 Up Down
• Komentari 10 dodaj komentar

Dana 01.05.1886. su radnici Chicaga i drugih američkih gradova izašli na ulice kako bi zatražili donošenje zakona kojem bi se radno vrijeme smanjilo na 8 sati dnevno. Te se 01.05.1886. godine dogodio jedan od najvećih uspjeha današnjeg čovječanstva u kojem su neke njemačke tvrtke prihvatile američku deklaraciju radnika i po prvi put u povijesti uveli osam satno radno vrijeme (prije se radilo i po šesnaest sati , bez prava na godišnji i slobodne dane...)

http://www.nacional.hr/clanak/129196/radikalna-povijest-praznika-rada

Nažalost kako to biva vlast je bila ekstremna i nije poštivala uopće radnike te su uslijedili u SAD-u prosvjedi i nasilna premlaćivanja i ubijanja radnika da bi sve kulminiralo 03. svibnja.

Citiram :

Ništa od toga nije se dogodilo. 3. svibnja policija je u tvornici McCormick Worksubila ubila šest štrajkaša i pretukla još desetke njih. Dan kasnije anarhisti su se okupili na trgu Haymarket kako bi prosvjedovali protiv ubojstava. Policija „predvođena istim inspektorom koji je predvodio napad na McCormick" pokušala je rastjerati okupljene, no tada je netko na policajce bacio bombu, a oni su uzvratili paljbom. Do danas nije poznato tko je bio bombaš, no osam anarhista izvedeno je pred sud zbog ubojstva policajca. Unatoč nedostatku dokaza, sedmorica od njih osuđena su na smrt. Najradikalniji, Louis Lingg, počinio je samoubojstvo u zatvoru; dvojica su pomilovana, a preostala četvorica - August Spies, Albert Parsons, Samuel Fischer i George Engel - obješena su 11. studenoga 1887. pjevajući Marseljezu na stratištu. Spiesove posljednje riječi bile su: „Doći će vrijeme kada će naša tišina biti moćnija od glasova koje ste danas ugušili."

U međuvremenu, vlasti su se potrudile u potpunosti ugušiti štrajk, šaljući policiju u racije u domove i okupljališta anarhista. Najvećojradničkoj organizaciji Vitezovi rada, koja je također sudjelovala u štrajku, događaji na Haymarketunepovratno su uništili ugled. Radikale je zamijenila mnogo konzervativnija Američka federacija rada koja je „dominirala radničkim pokretom do 1930-ih". Tek je 1938. Zakonom o pravednim radnim standardima osmosatni radni dan konačno uveden u federalno zakonodavstvo

Tako se kapitalistička SAD obračunavala sa radništvom i pravima , te i dan danas u SAD-u praktički ne postoji spomenik borcima za prava radnika i bolji život. Nažalost ta ista država je i dan danas predvodnik gušenja prava radnika u kapitalističkom svijetu , te je svoje zakone i političare praktički donijela i u Hrvatsku.

Svijet danas obilježava prvi maj i budi se :

http://www.advance.hr/vijesti/prvi-maj-2012-obiljezavanje-medunarodnog-p...

a mi Hrvati šutimo i dopuštamo da ime radnika govore razni sindikalisti koji su se prodali tajkunima , političarima i mafijašima...

Radnik danas u Hrvatskoj nikada više ne radi u zadnjih 50 godina, nikada manje radnik može pokriti svoje račune, nikada manja prava nije imao i nikada ama baš nikada nije veći STRAH vladao. Strah je glavna poluga ovog današnjeg sistema i nevjerovatno je da sam se mnogo puta sretao sa ljudima koji bi me podržali u akcijama i govorima , ali postojao je STRAH koji je te ljudi tjerao od borbe za svoja prava i prava drugih. Uslijed tog straha koji je toliko velik da se i rodbina od zaposlenih boji podržati neki antikapitalistički prijedlog zbog mogućeg gubitka posla stvara se nažalost u Hrvatskoj i već je stvorena nacija ZOMBIJA. Šuti , radi, spavaj i ništa ne govori i za ništa se ne bori je postalo jedno od slogana mnogih Hrvata , ali i drugih radnika diljem svijeta. Sramotno , otužno i krajnje katastrofalno , jer da su tako postupali radnici iz SAD-a 1886 godine mi danas ne bi imali osam satno radno vrijeme nego bi za "naše" Todoriće, Kutle , Tedescije i slične radili i po 16 sati što nažalost mnogi danas i rade.

Pitam se ja onda zašto ljudi slave prvi maj i danas dolazim do zaključka u Hrvatskoj sve manje ljudi slave prvi maj (posebno nakon današnjeg obilaska popularnih izletišta u mom gradu...) i osim nešto bogatijih koji se "kere" sve se svodi na tužna sjećanja na sjećanja na slavne dane prvog maja. Prvi maj u Hrvatskoj je sveden na obiteljske papice i skupljanja , a druženje radnika , suradnika i svih ljudi je bačeno u drugi plan.

Ponos nam je ubijen , radnik je ponižen i obespravljen , a MI šutimo i zato "vojsko radnička" ustanimo i borimo se zajedno , jer ako si sami ne omogućimo bolju i pravedniju budućnost , vlastela i svjetska elita nam sigurno to neće , jer oni žive od radništva i svoj nerad na kojem se bogate temelje na apatiji RADNIKA !

Zašto slaviti prvi maj , ako se klanjamo i služimo tajkunima, mafijašima i korumpiranim političarima !

Prvi maj je dan radnika svijeta, dan kada je čovjek pokazao da ima ponos , dostojanstvo i čast i slijedeći put ga proslavimo dostojanstveno i sa pravim prosvjedima ako se prava radnika u Hrvatskoj ne poboljšaju !

• Dnevnik Busola - Uto, 01/05/2012 - 20:35
  
• Komentari 10
• 829 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar