Nedjelja će biti neradna za supermarkete, a male butige (prodavaonice) će moći raditi do 13 sati. Radnici moraju imati pravo na jedan slobodan dan! Iza ovoga naoko socijalno iznimno osjetljivog zakona krije se bezočna diskriminacija. I to ne prema kupcima, jer kupci mogu kupovat bilo koji dan, već prema svim drugim radnicima koji ne rade za trgovačke lance. Što je s konobarima (ja sam osjetljiv po tom pitanju jer svoj studentski kruh zarađujem konobareći ljeti), radnicima na benzinskim pumpama, kioscima, etc? Zar i oni nemaju pravo na slobodni dan? Po čemu je u redu da se dekretom da slobodan dan radnicima Getroa, a da konobari kojima je isto težak posao crnče? Pa i njima je nedjelja. Ja sam za ravnopravnost, ili svi ili nitko.
A najbolje je: nitko. Ako je definiran radni tjedan od x broja sati, ako je određeno da svaki tjedan mora imati i jedan neradan dan čemu odredit baš da nedjelja bude taj dan. Dobro, znam čemu baš nedjelja, ali pitanje je više retoričkog karaktera...
Ovime se vidi nemoć vladinih službi da kontrolira poslodavce. Ako narede da je jedan dan neradan inspektori se neće morat sekat da kontroliraju Todoriće, smirit će sindikate, a i utišat će Crkvu.
Ne znam je li igdje bio iznešen sličan prijedlog, ali mislim da bi najbolje rješenje bilo da inspektori rada ne budu plaćeni fiksnom plaćom nego da su prijavljeni na zakonski minimalac, a da im se doda postotak od naplaćenih kazni. Vidjeli bi onda kako se kontrolira poštuju li se prava onih koji ionako rade za sitniš. Ne bi više inspektoru bilo svejedno radi li netko 70 sati tjedno za 2 tisuće kuna, itekako bi se potrudio da pročačka sve u nekoj firmi, intervjuira sve zaposlene. Dobit od toga bi bila višestruka: radnici (pa i konobari :D) bi dobili zasluženi dan odmora, poslodavci bi uvidjeli da ne mogu radit što hoće, a dok to ne uvide, napunili bi državni proračun :-)
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
problem rada nedjeljom
problem rada nedjeljom uopće nije problem rada nedjeljom nego pozicija jednog sektora (trgovačkog) pred svojim poslodavcima koji koriste situaciju i rad nedjeljom (kao uostalom i prekovremeni rad) ne plaćaju ili ne plaćaju adekvatno
svi relevantni zakoni već postoje, postoji definirani radni tjedan, postoje definirani dozvoljeni prekovremeni sati, postoje čak i definirane situacije kada se od toga smije odstupiti, a postoji definirano i koji rad je redovni a koji izvanredni (noćni, ili praznikom); dakle cijela infrastruktura postoji no svejedno se zakoni krše
a krše se zato jer ne postoji adekvatna zaštita radnika, a čak bi se i to nekako sklepalo kada bi sindikati bili učinkoviti
i kako bi se riješio relativno mudro marketirani problem odlučilo se tražiti zabranu rada nedjeljom za jednu relativno usku kategoriju zaposlenih i to samo zato jer država nije u stanju natjerati poslodavce da se drže već postojećih zakona pa bi se sada administrativnom mjerom zabranilo rad i onima koji pošteno rade i plaćaju svoje zaposlene kao i one koji se na tom radu koriste (no ti isti ne plaćaju niti prekovremene, ne puštaju ljude na odmore i slične stvari pa je samo dio problema time površinski riješen)
ja sam protiv toga da se administrativnom mjerom zabrani rad nedjeljom, ja smatram da nam je BDP toliko nizak da nam je rad nedjeljom prijeko potreban kako bi dostigli učinkovitost europe kojoj težimo, a isto tako sam protiv toga da se administrativnim mjerama propisuje ono što bi država svojim učinkovitim aparatom sama morala odraditi uz postojeće propise
zabranom rada nedjeljom samo prividno rješavamo problem umjesto da se svi skupa potrudimo da dođemo do razine na kojoj će rad nedjeljom biti društveno neprihvatljiv baš kao što je to slučaju u nekim drugim zemljama
Vise novca i vise slobodnog
Vise novca i vise slobodnog vremena! Sto ce ljudima vise slobodnog vremena kad imaju premalo novca, i jedno i drugo trebaju dobiti.Kako?
Ima i jedno i drugog, i kod poslodavaca, i kod drzavnog aparata, i kod crkve.
Izvan zdrave pameti je uz
Izvan zdrave pameti je uz postojeću nezaposlenost braniti ljudima da rade.
Zakonom o radu određeno je da radni tjedan ima 40 sati i, mislim, jedan neradan dan i to treba kontrolirati da se poštuje.
ezastupnik.blog.hr
Sviđa mi se članak, to
Sviđa mi se članak, to više što je potaknuo konstruktivnu raspravu.
Ne vjerujem da bi postavljanje plaća inspektora na minimalac i njihovo nagrađivanje bonusima od kazni popravilo situaciju. Prije bi otvorilo vrata korupciji i raznim namještaljkama, a time bi se postigao kontraefekt. Smatram da bi ih trebalo jaaaaako dobro platiti, recimo 4 prosječne hrvatske plaće (ovo je samo primjer, ilustrativna brojka). Vjerujem da bi time nestala potreba za uzimanjem mita. Ukoliko bi se mito ipak uzimalo i to bi bilo dokazano, minimalna kazna zatvora bi bila 20 godina. OK, ovo je u povojima, i ovo ima pros i contras (što ako nekom nadobudnom mladiću namjeste), no smatram da negativno nagrađivanje ne bi pomoglo.
Što se tiče rada nedjeljom, smatram da se zaista treba odnositi na ugostiteljstvo, maloprodaju, različite usluge, ako se već odnosi na nekoga. Evo mog prijedloga. Imamo 250.000 nezaposlenih. Kad bismo imali 40-satni radni tjedan za SVE, većina od tih nezaposlenih bi se mogla zaposliti i izostala bi izdvajanja za socijalu, solidarnost itd. itd. Naime, oni bi imali priliku sami za sebe privređivati. Ovako ispada da svaki zaposelni više od 1/4 svoje potencijalne plaće (potencijalne zbog izdvajanja) daje za one koji ne rade. I pri tome krepava od posla. Država bi trebala stimulirati zapošljavanje manjim ukupnim izdvajanjima, ali i kontrolom gdje bi bilo moguće uvesti stvarni 40-satni radni tjedan, temeljen na više zaposlenih. A ne na ilegalnim prekovremenima i izrabljivanju. I onda u konačnici radnik ima plaću 2x veću od socijalke socijalca koji ne želi raditi.
Svi ljudi imaju pravo na rad, no neki ga uporno ne žele iskoristiti.
mislim da nažalost ne
mislim da nažalost ne postoji iznos u kojem mito postaje nepotrebno. ako nečega čovjeku nikad nije dosta, onda je to lova. i bez nepotrebnog filozofiranja, vidimo to u svakodnevnom životu.
čini se da je ipak ključ u nekim drugim mehanizmima (batina, a ne mrkva):
Interesantno; a nitko se ne
Interesantno; a nitko se ne buni što državne službe imaju radno vrijeme koje se preklapa s radnim vremenom ostatka nacije pa onda moramo žicati poslodavca da nam udijeli koji slobodan dan za čekanje pred šalterima.
Apsolutno se slažem. Znam
Apsolutno se slažem.
Znam da u Njemačkoj(doduše ne znam je li u cijeloj ili samo u pokrajini u kojoj sam bio, Skviki i Cerovac će znati bolje) postoji nešto što se zove "dugi četvrtak". E, taj četvrtak je predviđen da razne službe rade i popodne. Da ljudi koji ujutro rade mogu obaviti što trebaju izvan svog radnog vremena.
Ni Elektra, ni Vodovod, ni porezna, ni matični ured, ni policija za izdavanje dokumenata, ništa od toga kod nas ne radi popodne.
Za napraviti putovnicu sam morao ići na godišnji odmor. Prije toga sam potrošio dva dana godišnjeg za osobnu. A prije toga dva dana godišnjeg su otišla na čekanje dokumenata iz matičnog ureda.
Kad sam napokon dobio putovnicu, više nisam imao godišnjeg za otići bilo gdje.
A ako neću trošiti godišnji, onda moram uzeti bolovanje pa će me onda ubrojiti u onu statistiku koja kaže da Hrvati imaju najviše dana bolovanja neopravdano.
Evo, dam se okladiti da bi u slučaju da državne službe rade i popodne bio prepolovljen broj dana bolovanja u Hrvatskoj.
Mislim da neki od njih imaju
Mislim da neki od njih imaju neke "duge dane", istina, nedovoljno, ali i na tom se treba poraditi.
razlika je u tome što
razlika je u tome što državne službe trebamo vrlo rijetko (makar, svaka ima neke dane kad se može raditi popodne, do duše ne nedjeljom), kao i liječnike i slično, a nikad ne može doći do hitnog slučaja u kojem, eto, baš preko vikenda moramo nešto obaviti u nekoj državnoj službi, dok u nabavu moramo svakodnevno ili gotovo svakodnevo, a neki ljudi rade doslovno od ranog jutra do kasne večeri, a nakon toga, ako stignu, moraju u kupnju, a većina se, ako se radi o nekim specifičnim vrstama robe (odjeća, obuća i slično) moraju prije naći s članovima obitelji prije toga pa tek onda zajedno krenuti. Dakle, jedno se mora neprekidno raditi, a drugo jednom ili nijednom godišnje i tu je glavna razlika, a za jednom ili nijednom godišnje nije problem zamoliti šefa da nas pusti obaviti, npr. zamjenu osobne ili odlazak u gruntovnicu koja je ovih dana popularna. A zabrana nije rješenje, jer bi, opet ponavljam, nakon zabrane samo neki dobili otkaze, a ostatak bi ponovo pokrivao onih pet-šest dana u tjednu radeći više od 40 sati dnevno. Dakle, ne treba to braniti, nego ograničiti broj radnih sati, strogo se toga pridržavati, za kršenja naplaćivati velike kazne, a poslodavcima isto tako strogim zakonom odrediti skupu cijenu rada vikendom (dakle i subotom) i praznikom (u smislu da i radniku moraju platiti puno veću plaću, ali i veće doprinose, naravno, za subote manje, a za nedjelje i praznike puno više), pa bi poslodavac morao dobro kalkulirati isplati mu li se to ili ne.
Dva naslova iz
Dva naslova iz Vecernjaka:
1.)
DIPLOMATSKI IZVORI POTVRDILI TAJNI DOGOVOR S EU
ZERP na snazi 1. siječnja, ali se neće provoditi
2.)
SEDMI DAN U pregovorima HDZ-a i koalicije HSS-HSLS tema trgovanje: Nedjelja će biti i slobodna i radna
Sto ovo znaci?
Jedan poznati teatrolog iz Splita bi rekao da ce oni i kakiti i pisati.Ostaje samo pitanje gdje su naucili ovu shemu sa puno price i nikakvih rezultata:
a) partijska skola u Kumrovcu
b) partijska skola u Fazani
Sad bi cuveni ap ( s pravom ) rekao da Kardeljizam jase i dalje.A moguce bi i Mao imao sto o tome kad je vec sat sa njegovim likom poklonjen starom/novom premijeru.
Isjecak iz Jutarnjeg:
Novinari, koji su i ove godine dobili prigodne božićne darove, također su uručili darove i predsjedniku HDZ-a. Sanader je od novinara na poklon dobio kravatu te sat s likom Mao Ce Tunga.
Radna je nedjelja, po mome
Radna je nedjelja, po mome uvjerenju, nužno zlo (čak je i po AKTUALNOM Zakonu o radu propisana kao NERADNI dan). I zato bi rad nedjeljom trebalo svesti na nužnu mjeru. I, želimo li biti sasvim iskreni, morat ćemo primjetiti kako smo kao društvo po tome pitanju itekako licemjerni. Zašto?
Ne smeta nam to što nedjeljom ne rade državne i javne službe (nedjeljom ne možete izvaditi osobnu ili zdravstvenu iskaznicu), ne možete niti dijete ostaviti u vrtiću, ne možete ga čak niti odvesti kod NJEGOVOGA liječnika, već morate ići kod liječnika koji kod sebe nema čak niti njegov zdravstveni karton, u bolnicama ne rade odjelni liječnici, već na mnogim odjelima dežuraju liječnici s drugih odjela... I sve nam je to potpuno normalno i prihvatljivo, sve to nekako uspjevamo "preživjeti". No, kad nam netko hoće zatvoriti šoping centar, e onda je to nedopustivo: pa kako ćemo kupovati mi kojima je nedjelja jedini slobodni dan, za sve je to kriva Crkva koja ljude želi "natjerati" na misu...
Treba li onda rješenje tražiti u pravcu traženja da nedjeljom svi rade?! Mislim da bi to, kad bi i bilo provedivo, donijelo više zla nego li dobra. Zamislite situaciju u kojoj bi djeca bila slobodna od škole vikendom, mama bi imala slobodan ponedjeljak i srijedu, a tata četvrtak i petak. Kad bi se ta obitelj uopće vidjela?
Umjesto skretanja teme na Crkvu (čini mi se da bi mnogi bili za neradnu nedjelju, samo kad se za to ne bi zauzimala i Crkva), mislim da bi za ovu raspravu bilo puno korisnije pokušati odgovoriti na pitanje: jesu li nam šoping centri nedjeljom neophodni?
Poštujem tvoje mišljenje,
Poštujem tvoje mišljenje, ali ipak nisi baš u pravu kad misliš da se tu radi o kontri Crkvi. Nipošto. Naime radi se jednostavno o tome da se većina ne slaže s tim što Crkva zastupa kad se bori samo za slobodnu nedjelju i to smatramo dvoličnim. Zašto? Jedan od razloga je to da nije toliki problem rad nedjeljom, nego, kao što je garp dobro primijetio, i rad subotom, a bogme i rad drugim danima, za što se Crkva ne zanima i ne pokušava utjecati na to. Isto tako, morala bi se zauzeti i za to da ne rade niti benzinske, restorani i kafići, zar ne? Pa zar ti ljudi nisu ljudi? Zar i njima ne bi trebala nedjelja (ali i subota) da se imaju kad posvetiti svojim obiteljima. Da bi bili uvjerljivi morali bi se boriti za, kako to garp lijepo navodi, 40-satno radno vrijeme koje bi se strogo nadziralo. Na taj način bi, ako bi željeli raditi subotom i nedjeljom, svi poslodavci morali zaposliti više ljudi kako bi mogli pokriti oba ta dana, a onda bi neminovno svi ljudi imali barem dvije nedjelje mjesečno slobodne (ako ne i više). Za kršenje tog zakona bi kazne morale biti drakonske.
Ovako, oni se bore samo za slobodnu nedjelju, a ljudi neka rade i 50 sati tjedno ili čak i više, za što ih, očito, nije briga.
Dakle, strogim nadzorom nad brojem radnih sati pojedinaca bi se povećao broj slobodnih dana zaposlenika i broj radnih mjesta, to jest broj zaposlenih jer bi ih više trebalo kako bi popunili smjene.
Ako se ukinu nedjelje, eventualno mogu nešto malo manje raditi (ali to je pitanje kad nitko ne kontrolira broj radnih sati), ali je vjerojatnije da će neki dobiti otkaze, jer će se s manjim brojem ljudi koji će raditi od jutra do kasne večeri popuniti smjene.
Temu neradne nedjelje u
Temu neradne nedjelje u šoping centrima uopće nije započela Crkva, već tadašnja predsjednica sindikata trgovine Ana Knežević (koja se, usput budi rečeno, godinama ljutila što u toj svojoj borbi nije dobivala potporu Crkve). No to nije toliko bitno za ovu temu. Ja, da budem što jasniji, naprosto smatram da bi kvaliteta rasprave o neradnoj nedjelji u trgovini bila puno veća kad bismo, barem na trenutak, zaboravili Crkvu i njene stavove o tome pitanju. Bi li zabrana trgovina nedjeljom bila korak u pravome smjeru, ako se njome i ne rješavaju svi problemi koje navodiš?
Naprosto, smatram da odgovor na pitanje: jeste li za neradnu nedjelju? ne može biti: ma, Crkva je licemjerna! To nije odgovor na postavljeno pitanje, to je najobičnije skretanje s teme.
Slažem se, Crkva u početku
Slažem se, Crkva u početku nije otvoreno podržavala sindikat trgovine, ali se kasnije više nego aktivno uključila i postala glavni čimbenik pritiska na političke stranke i vlade da se uvede neradna nedjelja. Zato govorim o licemjerju, jer nije problem u nedjelji nego u onome čega je ta radna nedjelja rezultat, to jest prevelikog broja radnih sati. Pa sad, kad je Crkva postala nosilac te inicijative, trebala bi se boriti protiv viška radnih sati, ako se radi o brizi za iskorištene radnike, a iz toga bi, uz zadovoljne radnike koji se ne iscrpljuju neprekidnim radom s previše radnih sati, proizašle i slobodne nedjelje. Međutim, činjenica je da se za to ne brinu i da u tom smjeru niti ne pokušavaju djelovati. Dakle, odgovor na pitanje je da, naravno, prema mom mišljenju, ne bi, a obrazložio sam i zašto mislim da ne bi. A "borce za prava radnika" sam prozvao upravo zato jer se bore samo za nedjelju, a ne za 40-satni radni tjedan. Ne bih ih prozvao da nisu u tome jako glasni pa se to jako vidi. Ja sam radio i subotom i nedjeljom i dežurao, a u tome nisam vidio nikakvog zla jer se vodilo računa o tome da imam dio nedjelja (ili čak vikenda) slobodnih, da nakon 24-satnog dežurstva imam odgovarajući odmor, čime se regulirao i broj radnih sati, a prekovremeno se nije ostajalo ako to doista nije bilo nužno (istina, prekovremeni se nisu plaćali, jer se radilo o vojnoj službi tijekom primirja između 1992 i 1995, a znamo kako nam je država, a samim tim i vojska, stajala financijski). Jasno, u ratnim se uvjetima 1991, na primjer nije pitalo i to nije situacija za usporedbu.
Dakle, važan je broj radnih sati, da se ljudi stignu dobro odmoriti nakon prekovremenih/dežurstava, da normalni radni tjedan traje pet dana po osam sati, pa makar se tu i tamo (recimo dva puta mjesečno) zalomilo da se radi nedjeljom. Jasno, subota i nedjelja su vikend i ne smije ih se promatrati jednako kao normalne radne dane (osobito nedljelju), pa bi ih se moralo plaćati puno više, pa ako gazda voli, neka plati pa izvoli.
Kad vec i dalje inzistiras
Kad vec i dalje inzistiras da se u raspravi o radu nedjeljom bavimo i stavom Crkve o tome pitanju, predlazem ti da, umjesto "po sjecanju" i onome sto si mogao procitati po medijima, sam pogledas za sto se, zapravo, zalazu ti, kako ih nazivas "borci za prava radnika". Evo linka: http://snc.hbk.hr/public_html/aktu/Nedjelja_radi_covjeka.doc
I, naravno, ima još jedna
I, naravno, ima još jedna stvar: s kojim pravom može netko zabraniti rad čovjeku koji želi raditi, pa makar to bilo za vikend (dakle u subotu i nedjelju). Pa pravo za rad je njegovo neotuđivo pravo.
Osim toga, uz plaće kakve su kod nas svakom je potrebno dodatno zarađivati i to im se mora omogućiti. Naravno, moraju se onemogućiti zlouporabe, jer svaki gazda može ucijeniti svoje zaposlenike, prisiliti ih da rade prekovremeno i da potpišu da je to na njihov osobni zahtjev i prema njihovoj osobnoj želji, a ako to neće, dobit će otkaz, a novi posao je teško naći. Slažem se da je takve zlouporabe teško spriječiti, ali našlo bi se načina. Jedan mogući, iako ne najspretniji niti najpametniji bi mogao biti da se odredi da zaposlenik kod svog poslodavca ne smije raditi više od nekog točno određenog broja prekovremenih sati, a ako želi raditi više, mora naći dodatni posao kod drugog poslodavca, s tim da se, isto tako spriječi da se takvim radom pokrivaju moguća nova radna mjesta za ljude koji su nezaposleni (a to se može cijenom prekovremenog rada, kao i honorarnog rada).
U nedostatku vremena za
U nedostatku vremena za cjeloviti odgovor (kojeg mozda stignem sloziti poslije), sad cu se samo kratko osvrnuti na jednu tvrdnju, koja se pocesto povlaci: onu o neotudjivom "pravu na rad nedjeljom". Trebaju li, mozda, drzavni sluzbenici tuziti svojega poslodavca sto im to "pravo" uskracuje. Treba li onih 90 posto "nesretnika" koji nemaju priliku iskusiti "blagodat nedjeljnoga rada" zapoceti strajk gladju jer im netko uskracuje njihovo ustavno pravo :) Sto bi rekao pokojni Racan: Ma, hajte molim vas!
"Trebaju li, mozda, drzavni
"Trebaju li, mozda, drzavni sluzbenici tuziti svojega poslodavca sto im to "pravo" uskracuje. Treba li onih 90 posto "nesretnika" koji nemaju priliku iskusiti "blagodat nedjeljnoga rada" zapoceti strajk gladju jer im netko uskracuje njihovo ustavno pravo :)"
Razlika između onoga što zastupaš ti (a i Crkva) i ovoga što si ovdje napisao je golema. Naime, naravno da poslodavac nije dužan osigurati dovoljan broj prekovremenih sati svojim zaposlenicima, kao niti osigurati rad vikendom (dakle i subotom i nedjeljom, opet ponavljam) onima svojim zaposlenicim koji bi željeli raditi više, pa i praznicima.
To je problem samih zaposlenika. Oni se, ako u svojoj firmi to pravo ne mogu ostvariti, moraju snaći drugdje. Isto tako, nitko se ne zalaže za zakonsku prisilu da ljudi rade vikendima.
S druge strane, zakon koji bi branio rad nedjeljom bi BRANIO onima koji žele na te dane raditi da to svoje pravo ostvare, dakle razlika je očita. Zbog toga dopuštanje rada vikendom uz strogu kontrolu toga rada kao i nadzor nad brojem radnih sati pojedinih zaposlenika ne narušava ničija prava, ako se osigura dobrovoljnost toga rada i/ili zamjenski slobodni dani za one vikende kad se zaposlenicima (zbog prirode posla) ne mogu dati slobodni vikendi.
"ako se osigura
"ako se osigura dobrovoljnost toga rada i/ili zamjenski slobodni dani za one vikende kad se zaposlenicima (zbog prirode posla) ne mogu dati slobodni vikendi".
U proteklih 7-8 godina koliko traje rasprava o radu trgovina nedjeljom smijenili su se i vlada lijevog i desnog centra, no niti jedna od njih te uvjete (za mnoge zaposlenike) nije uspjela ispuniti. I što sad? Trebaju li radnici koji, bez da su im ispunjeni ti uvjeti, čekati još 7-8 godina da im se netko "smiluje"? Pa, ljudi moji, radi se o živim ljudima čija su prava bezočno gažena!
Možda se začudiš, no ja uopće nisam "načisto" s pitanjem treba li i u jednoj djelatnosti zabranjivati rad nedjeljom. No, ako je istinito i pola onoga što tvrdi sindikat trgovine (http://www.sth.hr/radno.asp), onda je zabrana rada trgovina nedjeljom uz jasno definiranje izuzetaka, čini mi se, najbrže i najlakše provedivo rješenje. Barem dok se ne stvore uvjeti koje i ti gore navodiš.
No, mislim da smo u raspravi otišli malo predaleko, i da bi se trebalo vratiti na početak. A to je: je li rad trgovina nedjeljom nužan ili ne? Jer i postojeći zakon o radu cijelu stvar zapravo vrlo dobro postavlja:
Članak 38.
"Radnik ima pravo na tjedni odmor nedjeljom u trajanju najmanje 24 sata neprekidno, a ako je prijeko potrebno da radi nedjeljom, mora mu se za svaki radni tjedan osigurati jedan dan odmora, u razdoblju određenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu".
Je, istina je, otišli smo
Je, istina je, otišli smo malo predaleko. Istina je i to da se niti jedna vlada nije baš pretrgla kako bi zaštitila radnike tako da se strogo kontrolira njihovo radno vrijeme. Doduše, nisu se potrudili niti srediti gospodarstvo u cjelini, pravosuđe, policiju, zakonodavstvo i koješta drugo. Sve su to posljedice toga što znaju da će dobiti glasove bez obzira na to radili nešto ili ne.
Što se tiče iznimaka koje bi mogle raditi nedjeljom, postavlja se pitanje kako bi ih se odredilo, a i opet bi se kršila nečija prava jer bi radio puno više od 40 sati tjedno.
Zakon je donekle dobar, dobro kažeš, ali jedan dan tjedno nije dovoljan, jer je to onda 48-satni radni tjedan. Ako većina u ovoj državi ima 40-satni radni tjedan, onda bi to morali imati svi, pa i trgovci. Dakle, zakon bi morao odrediti da se moraju dati dva dana u tjednu za odmor. Svi dobro znamo da od dva slobodna dana u vikendu jedan koristimo da se oporavimo od radnog tjedna (doduše to ovisi o vrsti posla kojim se netko bavi), a tek drugi se može korisno iskoristiti, iako ima onih koji će prvi dan zaružiti, a drugi se oporavljati kako bi radni tjedan mogli početi relativno svježi.
Istina je, ljudima se prava bezočno gaze, ali zapravo je problem u tome što političari i vlasti to niti ne žele riješiti, a vjerojatno je to zato jer se ne žele zamjerati "velikim ribama" u našem gospodarstvu (je li to zato što su to i sponzori stranaka i političara ili su razlozi neki drugi, to bi tek trebalo utvrditi).
Ipak mislim da zabrana nije rješenje, samo bolji nadzor, drakonske kazne (pa čak i zatvaranje takvih firmi na dulji period, to jest tretiranje kao da su zaposlili ilegalnu stranu radnu snagu). Međutim, kad nema političke volje za to, onda niti jedno rješenje neće donijeti boljitak.
Dakle, pročitao sam tekst
Dakle, pročitao sam tekst na tom linku i slažem se da nisam bio sasvim u pravu. U tom se tekstu na jednom mjestu doista spominje kako ljudi imaju preveliki broj radnih sati. Ali ipak se vrši pritisak zbog slobodne nedjelje u svim javnim nastupima (pa i u tom dokumentu taj podatak ima u biti minorno značenje dok je cijeli dokument posvećen u biti samo nedjelji), a problemi su povezani kao spojene posude. Isto tako ne radi se samo o nedjelji nego o vikendu, dakle o suboti i nedjelji, jer radni tjedan ima 40 sati, što, kad se podijeli na osam (broj radnih sati u danu) daje broj pet (pet radnih dana). Dakle, trebalo bi se govoriti o slobodnim vikendima, zatim, vlastitim primjerom djelovati, to jest ne koristiti ničije vanjske usluge (restorana, kafića, svojih kuhara i kuharica i sličnog pomoćnog osoblja) subotom i nedjeljom i tako dalje. Jer ni restorani ni kafići nisu nimalo različiti od trgovačkih centara i malih prodavaonica. I ti ljudi žele provesti vikend sa svojom obitelji ili prijateljima. Dakle, ako žele izbjeći dvostruka mjerila, moraju jednako cijeniti svačiji rad. Ovdje ne želim pisati o njihovim novinarima i njihovim plaćama i uvjetima rada, oni su sami o tome već pisali, a to niti nije tema ovog posta, ali govori isto tako o njihovoj brizi za svoje zaposlenike.
Dakle, kako kritiziramo civilne i političke strukture, ne vidim razloga da to ne činimo i s Crkvenim strukturama. Ni oni ne bi smjeli imati imunitet. Pogotovo zato što bi oni morali biti moralna vertikala u društvu, pa zato moraju više paziti na "mangupe" u svojim redovima i svoje eventualne propuste ("...jer sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i propustom..."), jer nitko nije bezgriješan (ja najmanje), ali se onda ne smije ni ponašati kao da jest.
"Dakle, kako kritiziramo
"Dakle, kako kritiziramo civilne i političke strukture, ne vidim razloga da to ne činimo i s Crkvenim strukturama."
Koliko god se mi inače s pravom ljutili na kršenja načela sekularnosti države, u ovom slučaju Crkva ima potpuno pravo zalagati se za neradnu nedjelju. Daleko sramotniju ulogu u problematici rada nedjeljom su, po mom sudu, odigrali sindikati na čelu s Anom Knežević. Sindikati su demonstrirali totalnu nemoć i nesposobnost u poslu zbog kojeg postoje, a to je zaštita radnika. To su pokušali prikriti parazitirajući na inicijativi Crkve, a rezultat i jednih i drugih je čista 0.
grgo
Grgo, slažem se u
Grgo, slažem se u potpunosti:)
Hvala za link:)
Hvala za link:)
Najveći problem je rad
Najveći problem je rad subotom.Radni tjedan treba imati 40 radnih sati zar ne?Dakle dva dana slobodno,a ne samo fucking nedjelja.
Protivim se radu nedjeljom
Protivim se radu nedjeljom osim u onim službama i poslovima koji su prijeko potrebni za funkcioniranje javnog života. No ako se sindikati dogovore o cijeni rada nedjeljom za zaposlene u veletrgovinama i ako se osigura da ljudi stvarno dobiju te plaće onda ne vidim razloga zađto ne bi radili oni koji to žele.
dakle ne protivite se?
dakle ne protivite se?
U načelu se protivim.
U načelu se protivim. Nikad, pa ni tada, ne bih išao kupovati nedjeljom. No ako su ispunjeni uvjeti dobrovoljnosti i osigurana pravedna plaća, tko sam ja da bi se protivio. Ima čak i u Svetom pismu Isusova izreka kojom on opravdava rad, u njegovo doba naravno, suborom.
Ne bi više inspektoru bilo
Ne bi više inspektoru bilo svejedno radi li netko 70 sati tjedno za 2 tisuće kuna, itekako bi se potrudio da pročačka sve u nekoj firmi, intervjuira sve zaposlene.
Baš me zanima kako će to za inspektore biti riješeno. Hoće li i oni imati neradnu nedjelju?
Jako dobro zamišljeno.
Jako dobro zamišljeno. Međutim, onima koji zagovaraju neradnu nedjelju (tj. Crkvi) ne pada ni na kraj pameti da se bore za strogo nadziranje broja radnih sati zaposlenika, to im je nevažno. Njihova je filozofija da kapitalist može (a valjda i treba) izrabljivati svoje zaposlenike preko tjedna koliko god hoće, pa neka rade i po dvije smjene svakoga dana, a jedino je važno da su slobodni u nedjelju jer se nadaju da će onda svi, umjesto u trgovačke centre pohrliti u crkvu i davati novce. Pogrešna računica! Onaj tko ima namjeru ići svake nedjelje u crkvu, čini to i sad, pa čak i ako toga dana i obavi kupnju u nekom velikom centru. Onaj tko ne želi ići svake nedjelje na misu to neće raditi ni ako u nedjelju budu zatvoreni ne samo veliki trogovački centri, nego i male prodavaonice, kafići, restorani, benzinske i sva druga moguća mjesta kamo bi netko mogao zamisliti da bi oni išli.
Bilo bi im doista bolje da pokažu malo više suosjećanja prema tim ljudima i bore se za neki normalni broj radnih sati u tjednu, mjesecu i godini, a time bi posredno izborili i više slobodnih nedjelja za one ljude koji rade na takvim radnim mjestima na kojima rade od jutra do sutra.
Svojedobno - kad je tema
Svojedobno - kad je tema bila aktualna u javnosti - na naslovnici Ferala je bila fotografija zagrebačke katedrale, a između tornjeva razapet veliki transparent: NE RADIMO NEDJELJOM!
potpuno se slažem. nije
potpuno se slažem.
nije problem raditi nedjelju, nego je problem raditi ponedjeljak, utorak, srijedu, četvrtak, petak, subotu i onda na to još i nedjelju, i to još po mogućnosti svih dana po 8 sati + ponešto prekovremeno.
da inspektorat radi svoj posao, ne bi bilo potrebe zabranjivati rad nedjeljom. ipak, lakše je nešto zabraniti i tvrditi da je problem riješen.
Mislim da je to još jedna
Mislim da je to još jedna glupost koju nam serviraju političari, samo da se ne bi vidjele neke puno bitnije stvari. Ako i uvedu taj zakon, opet će se pobuniti veliki centri i opet će biti kao i za Račanove vlade, a to znači da će ga povući. A HDZ će imati izgovor, eto pokušali smo :-). I dok se narod i mediji budu zabavljali već sto puta dosad pretresenom temom, neće se raspravljati o tome za koliko trgovci i drugi radnici uopće rade, dobivaju li uopće plaće, zašto ne funkcioniraju sudovi i zašto inspektori ne rade svoj posao. Da oni rade svoj posao kako treba, tema o zabrani bila bi potpuno bespredmetna. No lakše je podmetnuti ovako nešto, nego da se riješe glavni problemi.