pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

O tome smo već pričali, no možemo i još malo.

Afere su jeftino političko oruđe, kojiput čak i efikasno. Svi rade gluposti, samo je pitanje dobrog timinga kad će netko to iskoristiti. I kako.

Sjećamo li se Verone? Da, naravno. I toga kako je povjerenstvo za sukob interesa zaključilo kako u tome nema ničeg spornog - a to je referentno tijelo čije su odluke mjerodavne o takvim pitanjima. Uostalom, ako nije tako, gdje su pozivi na kolektivnu smjenu članova tog povjerenstva zbog takve odluke? Verona se svela na to "gdje je račun" na što je Sanader odgovorio da ga je platio iz svog džepa jer je vodio ženu - kraj priče, romantičan seks u Italiji plaća iz svog džepa.

Jednaka načela vrijede i za Brodosplit - što radi odvjetništvo? Ako postoji dio sustava, institucije kojima je posao baviti se takvim anomalijama društva i prosuđivati da li je to u skladu sa normama po kojima živimo, onda trebamo tim institucijama dati da rade svoj posao. A ako ga ne rade dobro (po što je moguće objektivnijim kriterijima) treba ih, zbog sustava samog čim jasnije i prije korigirati.

Uvijek će se naći trešnja na međi i dva susjeda koji se svade čija je. Onaj koji izgubi na sudu će možda do smrti tvrditi da je to nepravda, no ako i dalje bere s nje on je lopov. Isto je tako i sa ovakvim aferama, uvijek će postojati oni koji će "znati" da je netko "kriv", no ako već imamo sustav koji o krivnji odlučuje ili poštujmo njegove odluke ili se borimo za poboljšanje tog sustava. Jambrati o nepravdi, mislim da je to davno počeo Kalimero, neki se još sjećaju koliko je bio uspješan.

Glavaš, kao slučaj koji je nagrizao same korjene ovog društva, tek će se rasplamsati po medijima i po svojem značaju (jer bit slučaja nije u tome je li on klao ili ne, nego može li netko manipulirati pravosuđem i proći nekažnjeno - a ako može tko je sve privilegiran pred zakonom i treba li nam neka revolucija da to počistimo) na ovu državu. Od sutra on će opet biti u novinama. Čisti opozit je ZERP, to je suštinski nebitna stvar, samo što je poslužila da apsolutno svi političari koji su se toga dotakli ispadnu smiješni pred strancima.

Pliva (u kontekstu Čovića i njegove trgovine dionicama, nadam se, jer je Actavis/Barr priča završila one sekunde kad je Actavis priznao da nema više love), ona je priča za sebe i upravo je primjer koji rado spominjem kad obrazlažem zašto nam političari ne valjaju. Da podsjetim, Čović je rasprodao dionica i pritom zaradio milijune kuna, time je prekršio zakon i maksimalna kazna koju za to može dobiti je 200.000 kuna. Tu ima još detalja o nefunkcioniranju sustava, tako da iskreno sada ni ne znam da li je uopće pod istragom/kažnjen, no to je zapravo nebitno. Neka prizna da je kriv i neka podnese najveću kaznu za to što je napravio (općenito gledano - moralan postupak, ako napravim i nešto protuzakonito iz svojih uvjerenja, svjestan posljedica i poslije se suočim sa tim posljedicama to je knjiški primjer morala), on je čist. Analogija toga je da tramvaj karta košta 500 kuna a kazna 10 kuna (i ako platiš kaznu kad te uhvate, ne moraš kupiti kartu) - tko će plaćati kartu? I zašto? I koliko bi trebalo upravi ZETa da shvati da im tarifni sustav nije, recimo to nježno, optimalan? Da li su uopće pokrenute promjene zakona koji reguliraju trgovanje vrijednonim papirima nakon afere Pliva? Mislim, kad smo to već toliko platili Čoviću (a on može i poentirati i reći da on to zapravo nikad ne bi napravio da se radilo samo o tome da napuni svoj džep, ali ga nitko nije htio slušati kad je govorio da zakonska regulativa nije dobra i onda je odlučio to demonstrirati primjerom...), jesmo li išta iz te škole naučili?

Smatram da bi zapravo svakom saborskom zastupniku bilo dobro pokloniti tetrapak trajnog mlijeka, da ga stavi pred sebe na klupu. I kad mu dođe, neka plače nad tim tetrapakom, a ne nad mlijekom koje je davno proliveno.