pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prosvjetni radnici štrajkali su prošlog tjedna zbog malih plaća.
Ako ljudi imaju u nekoj branši male plaće očekujemo da bi lagano mogli napuštati te poslove. U prosvjeti rade visokoobrazovani stručnjaci. Mlađi među njima trebali bi imati dobar položaj na tržištu rada i lako pronaći bolji posao.
Znam loših firmi gdje se cijela ekipa promijeni za par mjeseci.
To je i logično: loše ti je, radiš to dok moraš, tražiš drugo i kad nađeš bolje, odlaziš.
Prosvjetari štrajkaju godinama, ali ne čujemo ništa o egzodusu iz prosvjete prema drugim poslodavcima, prema drugim područjima gdje ne bi bili „ispod prosjeka“.
Ne čuje se da profesori matematike bježe u informatičke firme, ili da predavači stranih jezika odlaze u prevoditeljski ili turistički biznis.
Prema anketama, od desetina tisuća mogućih firmi u Hrvatskoj, naši ljudi kao najpoželjniju biraju onu koja navodno loše plaća – Državu.
Dok je Država tako omiljen poslodavac, a uvažavajući neka mišljenja da novci za plaće državnih službenika ne padaju s Marsa, nema razloga većem izdvajanju za one koji ne pokazuju da im je loše.
Osim već redovnim godišnjim (plaćenim) neradom u trajanju od nekoliko dana i prigodnim predvidljivim kokodakanjem.
Ali, ovo je jedno manjinsko mišljenje i neće se tako skoro naći ministar koji će bilo kome na državnoj plaći poručiti:
- Kome se ne sviđa, neka ide radit u privatnu firmu.
Takav ministar i njegova stranka izgubili bi mnogo glasača.
Za slabu utjehu, dobili bi moj glas.