Prosvjetni radnici štrajkali su prošlog tjedna zbog malih plaća.
Ako ljudi imaju u nekoj branši male plaće očekujemo da bi lagano mogli napuštati te poslove. U prosvjeti rade visokoobrazovani stručnjaci. Mlađi među njima trebali bi imati dobar položaj na tržištu rada i lako pronaći bolji posao.
Znam loših firmi gdje se cijela ekipa promijeni za par mjeseci.
To je i logično: loše ti je, radiš to dok moraš, tražiš drugo i kad nađeš bolje, odlaziš.
Prosvjetari štrajkaju godinama, ali ne čujemo ništa o egzodusu iz prosvjete prema drugim poslodavcima, prema drugim područjima gdje ne bi bili „ispod prosjeka“.
Ne čuje se da profesori matematike bježe u informatičke firme, ili da predavači stranih jezika odlaze u prevoditeljski ili turistički biznis.
Prema anketama, od desetina tisuća mogućih firmi u Hrvatskoj, naši ljudi kao najpoželjniju biraju onu koja navodno loše plaća – Državu.
Dok je Država tako omiljen poslodavac, a uvažavajući neka mišljenja da novci za plaće državnih službenika ne padaju s Marsa, nema razloga većem izdvajanju za one koji ne pokazuju da im je loše.
Osim već redovnim godišnjim (plaćenim) neradom u trajanju od nekoliko dana i prigodnim predvidljivim kokodakanjem.
Ali, ovo je jedno manjinsko mišljenje i neće se tako skoro naći ministar koji će bilo kome na državnoj plaći poručiti:
- Kome se ne sviđa, neka ide radit u privatnu firmu.
Takav ministar i njegova stranka izgubili bi mnogo glasača.
Za slabu utjehu, dobili bi moj glas.
Komentari
Ja sam bivši profesor.
Ja sam bivši profesor. Štrajkala sam još tamo davne 1994. g. U školi sam prihvatila posao , jer u to vrijeme nije bilo ništa bolje na tržištu, a novac mi je trebao. Čim mi se ukazala prilika pobjegla sam glavom bez obzira. Jedna sitnica mi je pokogla, to što sam dipl. ing. el., pa sam si relativno brzo našla bolji posao. Međutim, nisu svi profesori te sreće. S druge strane, u obrazovnom sustavu na taj način se stvara negativna selekcija. U školi ostaju samo oni koji nemogu naći drugi posao, odnosno minus varijante. Iskreno, ne bih svoju djecu slala u takve škole.
Zato podržavam štrajk prosvjete. Da profsor bude konkurentno zanimanje, da dođu pametni i sposobni ljudi da uče moju i vašu djecu.
Iskreno, još nisam bila ni na jednom poslu koji je i približno težak kao profesorski.
ne budi blesav. u školstvu
ne budi blesav.
u školstvu fali kadrova, a ti predlažeš da im ministar dijeli otkaze... i gdje su uopće te privatne firme koje bi zaposlile npr. profesora hrvatskog jezika, ili tjelesnog, ili zemljopisa?
u usporedbi sa ovako ćoravim stavovima, naši političari ispadaju pametni.
Nisi baš skroz u pravu. Oni
Nisi baš skroz u pravu. Oni najambiciozniji odlaze. Masa ih 'fuša' sa strane i to za sitne novce. Pa ti onda budi freelancer kraj nelojalne konkurencije koja se generira na taj način. A treće: ima u prosvjeti ljudi koji doista vole svoj posao, ne ponašaju se kao da rade s krumpirima, vole te klince. A što se tiče ministara i općenito odnosa države prema prosvjeti, ja sam od svih (uključujući i javno mišljenje) neizravno iščitala poruku koju očekuješ da glasno kažu. I izravno se lansirala iz prosvjete. Na žalost, nije mi žao. Kontradiktorno, ali je tako.
MasterMind - NeverMind
Ma svaka ti cas kako si ovo
Ma svaka ti cas kako si ovo napisao, upravo se o tome radi o slobodnom trzistu, pa neka je to i trziste rada. Uslovi ponude i potraznje moraju ovde isto vaziti. Ti isti profesori i nastavnici koji strajkuju jer su im male plate, uzivaju u blagodetima kratkog radnog vremena i itekako mogu dobro zaraditi u slobodnom vremenu drzeci privatne casove.
Problem koji bi mozda nastao u slucaju da se oni koji vrede izmigriraju u druge grane nece se resiti strajkovima i uglavnom malim povecanjima plate, vec nekom dugorocnom politikom koja se mora sprovoditi...
Poštujem i takva
Poštujem i takva razmišljanja, ali obrazovnu djelatnost se ne može apsolutno izjednačavati s ostalim gospodarskim i drugim djelatnostima u društvu.
Ovo zato što je obrazovanje mladih (osnovci, srednjoškolci i studenti) možda i jedan od najvažnijih interesa svake države. Školovanje stanovništva zemlji osigurava bolju budućnost, a posljedice negativne selekcije ili većeg manjka nastavničkog kadra mogu biti pogubne.
Netko je lijepo napisao da najveći dio nastavnika ili barem najveći dio njih istinski voli svoj posao i ne mijenja ga zbog teškog materijalnog položaja. S time se potpuno slažem, ali i država mora podnijeti dio tereta.
Dakle, državu smatram izravno odgovornom da nastavnom osoblju, a naravno i učenicima, te studentima osigura primjerene uvjete za obrazovanje i poštenu naknadu za težak rad.
Isticanje da nastavnici imaju kratko radno vrijeme, da imaju preduge godišnje odmore i sl. je nepravedno. Oni imaju i ogromnu odgovornost. Ne mogu svi zamisliti koliko je teško odgovarati za sigurnost, u dobroj mjeri odgoj, a prije svega za uspješnost učenika.
Kad već toliko očekujemo od tih nastavnika i želimo da naša djeca imaju najbolje obrazovanje, dajmo se onda založimo da nastavni kadar i njihov rad budu odgovarajuće vrednovani.