Prosvjed 5. 12. - Imam samo jednu želju

Danas ću otvoriti vrata svoga doma i izaći ću na ulicu kojom ću slobodno hodati sve do cilja. Hodajući ulicama Voltinog, Remize, Mažuranca i Cvjetnog stići ću na Trg. Hodajući, neću misliti na ništa jer ću isključiti mozak, isključiti ću sve loginove na Facebooku, Pollitici, Youtubeu, Blogeru i Blogu. Isključiti ću misli na to da sam prvi prosvjed organizirao prije skoro petnaest godina. Hodajući, udisati ću prosinac koji miriše na nadu, koji miriše na ljubav i radost. Neću misliti na ideale, ni na idole jer ih odavno nemam. Hodajući, voditi će me samo želja, velika želja. Želja koja me kao pripadnika šutljive većine izmamila da danas odem do cilja.
Hodajući, zapaliti ću cigaru i kroz dim ću ispuhnuti sve negativne emocije, sve loše što mi se dogodilo do danas. Pustiti ću da sve to odnese dim iz mojih pluća i nastaviti ću ići prema cilju. Hodajući, neću se nabrijavati pjesmama ni alkoholom, neću zvati nikoga niti slati poruke preko telefona. Zapravo neću učiniti ništa sem' hodati, koračati do cilja.
Danas, moj je cilj samo jedan. Danas, moj cilj nije mrziti. Moj cilj nije kriviti. Moj cilj nije prozivati. Moj cilj nije napadati. Ne, ništa od toga nije moj cilj.
Danas, moj cilj je vođen željom da ostanem slobodan. Da u toj slobodi uživaju svi ljudi. Moj cilj je želja da na Trgu sretnem ljude koji vole i imaju vjere u sebe. Ljude koji unatoč strahovima imaju i to zrno snage da ne posustanu, da nastave dalje.
Moj cilj je da sa svima vama koje sretnem podjelim samo jedno - želju da drugačiji svijet doista jest moguć.
Bahatost, arogancija, zastrašivanje, iracionalnost... Nekako, sve se to uvuklo u duše onih kojima danas želim samo jedno - da spoznaju sebe i da nađu mir. Na sreću, ljudi, muškarci i žene koji imaju tu čast biti na vlasti u ovom i ovakvom sustavu trebaju moju pomoć. Trebaju našu pomoć. Pomoć da vide kako su zaglibili u sebe, kako ne vide svijet ljepim i radosnim mjestom. Ti ljudi kojima ću ja, ja kao samo jedna kap u moru pokušati reći da je vrijeme, vrijeme za promjene. Jer ja nisam nimalo drugačiji od vas, ja samo vjerujem da je drugačiji svijet moguć.

"U nama vrijeme se mijenja
I svi su opet spremni da se bore za san
U nama vrijeme se mijenja
Sa barikada reci cemo: No passaran
Kad bude vrijeme za to..."
Sejmeni, Haustor


Komentari

Tonight's your big night.

Tonight's your big night. Are you ready for it? ... Are we ready for it?
(Danas je vaša velika noć. Jeste li spremni za nju? ... Jesmo li mi spremni za nju?)
-- Inspektor Eric Finch, "V for Vendetta"

Nadam se da jesmo...
--
Ne zove se to za džabe "politics", gdje "poli" znači "mnogo", a "tics" su "krpelji". ;-)

Čini se da ipak nismo. :-(

Čini se da ipak nismo. :-( Premalo nas je bilo i žali Bože para koje je Ivo potrošio da nam zbriše u Češku. Bar da se stvarno išto na Markov trg, koliko god ideja s maketom bila simpatična.
--
Ne zove se to za džabe "politics", gdje "poli" znači "mnogo", a "tics" su "krpelji". ;-)

list ne pada daleko od

list ne pada daleko od stabla...
pogotovo ako dnevnik čita jedna 85-godišnja dama (S.D-K), koja je rođena u Korčuli... (kao i naš Poveznik iliti Link)
(evo je upravo midnight...sretan Prosvjed)

Pogrešan navod. Ja sam

Pogrešan navod. Ja sam ponosan što sam rođen u Dubrovniku, kao Konavljanin, a sretan što živim u Korčuli. To bi Jakša rekao, volim svoje, poštujem tuđe. Iako mi nikako i nikada nije bilo jasno kakve su moje zasluge što sam se rodio tu i ovakav, da bih zbog toga trebao osjećati ponos.

Vidite, mislim da ni Savku nije odredilo mjesto rođenja, nego karakter.

A što se prosvjeda tiče, uzmimo kao da su već fantastično uspjeli. Pomutnja koju su izazvali u redovima vladajućih i posebno policije graniče s nevjerojatnim. Ako je to bio glavni cilj, a po svemu sudeći jest, tada će večeras biti dovoljno da na ulice izađe par tisuća ljudi i sutra će organizatori biti primljeni u Banske dvore na razgovor.

Naprosto, previše se "sretnih" okolnosti poklopilo i drugačije više ne može biti. Nemoguće se i dalje skrivati iza prsta.

Slažem se u svemu. Dodao

Slažem se u svemu. Dodao bih još komentar na dio oko razgovora organizatora u Banskim dvorima. Naime, kako anarhija vodi ka diktaturi, nadam se da pobude organizatora nisu nihilistički obavijene. Ali u redu, idemo red po red..

Mi koji smo koračali u

Mi koji smo koračali u smjeru koji nam je pokazivala ta dama doživjeli smo autobuse pune milicije u pokrajnjim zamračenim ulicama.Palice i noći provedene po policijskim postajama.Upad milicije na večernju Sv Misu u Kapelicu nebodora.Naše prijetelje osuđene na višegodišnje zatvorske kazne.Bijeg u emigraciju dragih ljudi koje nikada više nismo vidjeli.Mi smo bili vođeni političarima.Ne ponovilo se.Ovim mladim ljudima želim da taj miran hod prema Trgu ostane miran.Upravo onako kako je rečeno u dnevniku.Bravo za pisca.

Crkvica ima svoje ime

Crkvica ima svoje ime "Kapelica Ranjenom Isusu".

Nešto mi nije jasno.

Nešto mi nije jasno. Hoćete reći da su Vas političari zaveli izdali i namjerno poslali u propast? Hoćete reći da današnji to isto već ne čine? Ili hoćete reći bravo za pisca koji zna da mu se neće ponoviti Vaša prošlost? Ili hoćete reći da ste Vi stradavali zbog tuđih ideala, a s obzirom da danas ideala nema, se ne može ni stradati?

Što mislite, da li su prosvjedi način osvajanja sloboda ili način da Vam, kao i autoru, slobodu poklone? Na principu: dođite i poslužite se?

Postavili ste mi puno

Postavili ste mi puno pitanja,odgovori su jednostavni.Ništa od toga nisam misllila.Samo sam se prisjećala. A u gradu u kojem živim danas neće koračati.

Oh ne, ja na prosvjed

Oh ne, ja na prosvjed odlazim slobodan i ništa ne tražeći.

Moj komentar i pitanja su

Moj komentar i pitanja su bila namijenjena cvjetićima. A za Vas znam da ste slobodni i da Vam ništa ne treba.

Fali nam danas S.D.K. i

Fali nam danas S.D.K. i (ili) Gotovac. Kad usporediš te ljude s današnjim - veliki korak unatrag.

Da, mozda oni nedostaju, ali

Da, mozda oni nedostaju, ali nedostaje nam sloga, spremnost na zrtvu, ljubav za Hrvatsku. Stovani moji , cvjetici i suce, onda nitko nikoga nije pitao u kojoj mu je vojsci za vrijeme rata otac bio. Nitko nikoga nije prezirao radi ideoloske opredjeljenosti. Nitko nikoga nije napadao zbog nacionalizma (citajte patriotizma,. Svi smo bili ko jedan. Citali hrvatski tisak, pjevali hrvatske pjesme premda su bile zabranjene (Vilu Velebita, Ustani bane, Marjane, Marjane) slusali hrvatske pjevace, iako ih je i onda je bilo ozloglasenih (Vice Vukojevic, Dalibor Brun, Vjekoslav Jut). Doticni su tada smetali jedino Jugoslavenima, ali nisu nama Hrvatima.
Jeste, onda je bilo drukcije. Bili smo jedinstveniji, posteniji, hrvatskiji.

Vice Vukojevic, Dalibor

Vice Vukojevic, Dalibor Brun, Vjekoslav Jut

Vice Vukov i Vjekoslav Jutt.
A jedan mali Ginko? :)

Smogi, ne zamjeri mi ako

Smogi, ne zamjeri mi ako nekada pogrjesim ili pak slazem. Drugo sam naucio od starogradiskog cimera. Necu Ti reci kako se on zove. Rodjendan mu 24. prosinca, a imendan 26-og, na sv. Stjepana.

Smogi, zaboravih jednu

Smogi, zaboravih jednu ondasnju pjesmu - "Vezak vezla" Sto mislis da nam je danas Thompson zapjeva, kako bismo ga ispljuvali.
I jos nesto, danas nam nedostaje i Srecko Bijelic.

Zašto imaš osjećaj da nam

Zašto imaš osjećaj da nam fale ti i takvi ljudi? Po mom mišljenju, njihova je ostavština velika i zasađena u nama kao temelj aktivnog građanstva.. Stoga, koliko god oni bili veliki, njihovo je vrijeme prošlo. Međutim, vjerujem kako moralnih vertikala i danas ima dovoljno, takvih s kojima možemo računati da će u jednom trenutku predstavljati glas šutljive većine, ukoliko ista ne ostane šutljiva.

Vrijeme je da se pojave, a

Vrijeme je da se pojave, a onda ću izbrisati svoj komentar :)

Bojim se da će ti poduže

Bojim se da će ti poduže stajati...

Komentar mislim...

Malo sam mlada za 71. ali sam slušala Gotovca one 91., dan iza mog rođendana...otada ne prođe niti jedan moj rođendan da ta sjećanja ne prizovem svijesti. I tada je sve mirisalo na nadu...

I da, fali mi Gotovac! Nadam se Gotovcu!

I da, fali mi Gotovac! Nadam

I da, fali mi Gotovac! Nadam se Gotovcu!

Znam da to nije taj kojeg se traži, ali ipak je Gotovac:

silverci

Buraz mu je onaj Gotovac iz

Buraz mu je onaj Gotovac iz "Maestra".

Gotovca treba otkriti u

Gotovca treba otkriti u sebi. I tako puno puta.......

Ja sam realan tip i znam da

Ja sam realan tip i znam da za dosizanje stupnja svijesti jednog Gotovca, meni neće biti dovoljan ovaj život.

Al' se trudim...

Za sada sam savladala krzneni ovratnik :-)

Biti realan tip je negativan

Biti realan tip je negativan način razmišljanja. Realnost koja nam se ne sviđa treba odbacivati, a to istovremeno znači i postizanje svijesnosti. Svijesnost je smiješna stvar. Ili je imamo ili je nemamo. Nema stupnjeva i ne treba joj vrijeme. Svijesnost je stanje, a ne proces. Svjesnost se postiže obično iznenadnim paljenjem svjetla u glavi. Uvjeti su teška patnja i proučavanje ostavštine npr. jednog Vlada Gotovca. Nažalost, što se više budete trudili, svijesnost će Vam sve više izmicati. Svijesnost nisu informacije, nisu znanje, obrazovanje i slični napori. Svijesnost je način razmišljanja, neopterećen očekivanjima i interesima.

Ne morate mi vjerovati, ali nema čovjeka koji nije potencijalno drugi Vlado Gotovac. Samo, vrlo rijetki to shvate i svoj potencijal razviju. Ali to je prvenstveno grijeh obrazovnog sustava, a ne pojedinaca.

Koračao sam 71 sa Gotovcem

Koračao sam 71 sa Gotovcem u Staroj Gradišci.Koliko je on mana imao, svi vi možete biti bolji od njega. Mi iz 71 očekujemo od vas mladih da nam oprostite, jer:Mi ovakvu Hrvatsku nismo htjeli"

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
Syndicate content