pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Umjesto prologa:

Nakon više od godinu dana komentiranja na pollitika.com, osjetila sam potrebu da vam se obratim (a za to sam dobila i dodatni poticaj od nekih članova:-). Nick nemesis, pod kojim objavljujem ovaj post, a koji sam odabrala da bude oznaka mog prvog identiteta na pollitika.com, jedan rječnik radikalnog feminizma definira kao "vrlinu Onih-koje-Vide da s očiju zatočene Pravde skidaju povez" (u slobodnom prijevodu: pravednica). U toj ulozi sam se vrlo dobro osjećala, sklopila i neka virtualna savezništva, a moji doprinosi su uglavnom s odobravanjem dočekivani. I tako je bilo do trenutka kad sam objavila negativan stav o legalizaciji prostitucije. Tu su se neka savezništva raspala, podrška je izostala, a u meni se javio onaj dobro poznati osjećaj iz realnog svijeta: da sam manjina-od-jedan. Zapitala sam se što mi to treba i ne bi li bilo bolje napustiti takvo društvo. Iskusniji članovi su mi pokušali reći da nemam razloga za odlazak i da šta se "durim", ali me to nije zadržalo. Na moje iznenađenje, ubrzo mi je postalo jasno da sam se navikla pojavljivati na pollitika.com, štoviše, da sam se "navukla" na virtualnu zajednicu pollitičara i da mi bivanje dijelom te zajednice puno znači. Dublje razmišljanje o tome što mi se događa odgodila sam za kasnije, jer mi je u tom trenutku najvažnije bilo smisliti kako se vratiti. Nije dolazilo u obzir da se vratim kao pokunjena nemesis (to nije u njezinoj prirodi, a znala sam i da ona kao djeliteljica pravde nikuda ni ne odlazi, ona je ipak sastavni dio mog ženstva), a budući da sam iskustvo pojavljivanja na pollitika.com proživljavala i na rodnoj osnovi, nije mi bilo prihvatljivo niti to da moj novi identitet opet bude ženskog roda. I tako sam odlučila vratiti se u muškom rodu i za to odabrala prvo ime koje mi je palo napamet (jedno od najsmješnijih muških imena imo) - grgo.

Nemesis & Tyche, Athenian amphora
C5th B.C., Antikensammlung, Berlin
Slika: http://www.theoi.com/Daimon/Nemesis.html

Kao sociologinja sam razvila sposobnost promatranja (za one koji ne znaju i promatranje je jedna o metoda sociologijskih istraživanja) i analiziranja društvenih odnosa pa mi je promjena rodnog identiteta bila idealna prilika da provjerim feminističku tezu o nejednakosti koja se racionalizra kao razlika između muškaraca i žena ili, ako hoćete, obrnuto: tezu o razlici kao uzroku rodne nejednakosti. No, kako je to bilo promatranje s osobnim sudjelovanjem, introspekcijom sam došla do zanimljivog uvida da se i ja mijenjam: i u nastupu (izraženija asertivnost) i u jeziku (nešto manje višeznačnosti), ali i u doživljaju sebe u diskusijama s drugima (isključen je osjećaj da ću biti napadnuta zbog nekih stavova, izostanak straha od konfrontacije itd.). Nisu se te promjene dogodile odmah, ali su rezultati, u smislu brojnih aspekata prihvaćenosti u zajednici "jednakih", bili tako vidljivi i tako povoljni (čime se potvrdila gore spomenuta feministička teza) da sam na svoje (a nadam se i nekih od vas) zadovoljstvo i danas ponosni/ponosna član/članica pollitika.com zajednice.

Toliko o meni i mojem virtualnom identitetu, a sad prelazim na glavnu temu mojeg posta - politiku.

Rezervna moć revolucije

Oni/one od vas koji/koje su pratili ili sudjelovali u diskusijama na nedavne stefanove, galetove, albatrosove ili Hadžijeve postove možda su primijetili da su ti dečki zaokupljeni politikom na jedan drugačiji način od nešto starijih članova/članica pollitike.com. Generacijska razlika se ovdje pokazuje kao jedan od ključnih faktora u nečijem poimanju političkog. Kako?

Prvo što se nameće kao sasvim prirodna razlika je snalaženje u mediju interneta i njegovoj utilizaciji u formiranju javnog duha/mišljenja koji onda djeluje kao pokretač političke akcije. U mnogim svojim komentarima ukazivala sam na činjenicu da je generacija rođenih u osamdesetim godinama XX stoljeća svoj identitet formirala uz pomoć široko dostupne informatičke tehnologije, u duhu globaliziranog svjetskog društva društava. Izloženost globalizacijskim procesima dovela je i do druge bitne karakteristike politiziranosti mladih ljudi današnjice - otvorenost i širina gledišta. Sigurno bi se mogla navoditi i druga obilježja internet generacije, ali meni se ova dva - kozmopolitski identitet (građanke i građani svijeta) i otvorenost uma - čine najbitnijima za razumijevanje novog duha u promišljanju i bavljenju politikom; duha kojeg možemo iščitati iz svake komunikacije s gore spomenutim članovima pollitika.com (a njima treba pridružiti i G-Newsa).

Zašto mi je njihova pojava tako zanimljiva i zašto su mi njihove objave glavni razlog da dolazim na pollitika.com? Prije svega zato jer kod njih vidim (i dijelim) genuinu strast za bavljenje politikom koja je praktički nestala kod profesionalnih političara ili se pretvorila u puku tehnologiju upravljanja. Kriza političkog, naravno, nije od jučer. Nju je prva opisala, objasnila i vremenski situirala u eru nastanka imperijalizma Hannah Arendt. Dominacija društvenih interesa (potiskivanje političkog od strane društvenog) dovela je do gubitka onog značaja politike kojeg je ona imala u grčkom polisu, u vrijeme Američke revolucije i sporadično u XX stoljeću (nastanak Europske zajednice). Politika je, naime, specifično ljudska djelatnost u kojoj se slobodni/e i međusobno jednaki/e građani/ke javno bave zajedničkim stvarima s ciljem vođenja dobrog života.

Izgubivši svoje izvorno značenje, politika je "degenerirala" (Arendt;1963) u puko administriranje (politika je postala business i pravila vođenja businessa postala su pravila bavljenja politikom ili sve ono što se podrazumijeva pod pojmom "good governance"), nestanak javnosti rezultirao je time da o političkim stvarima odlučuju "eksperti", a njihove odluke ne prolaze kroz filter javne rasprave. S druge strane, razlika između vladara i onih kojima se vlada dokinula je onu bitnu kvalitetu politike - jednakost - tako da je posao upravljanja javnim stvarima postao privilegija nekolicine, dok se vladavina naroda svela na zaokruživanje broja na dan općih parlamentarnih izbora. "Čuveni gale" (kako ga je u početku adresirao ap:-), a i drugi mladi kolege, tu situaciju opisuje(u) kao "oligarhiju" koja nužno dovodi do apatije (apolitičnosti) naroda, a ona je samo prvi korak do gubitka javne slobode ili stanja poznatijeg kao tiranija.

Međutim, taj isti gale artikulira i drugu stranu (mlade) građanske samosvijesti privremeno gurnute van iz javne domene političkog - "očuvani duh otpora" ili "rezervnu moć revolucije" (to su Jeffersonovi izrazi citirani u H. Arendt;1963). Zalaganjem za Javno-Otvoreno-Transparentno nova generacija političara izražava svoj otpor destrukciji političkog i nudi metodu političke revolucije. Internet demokracija je moćno vježbalište JOT-a, zato jer je internet komunikacija slobodnih i jednakih pojedinaca i pojedinki. Internet je takav javni prostor (istina, virtualnog pojavljivanja) u kojem je moguća najbrža i najotvorenija razmjena informacija, a informacija i komunikacija zajedno mogu generirati političku moć. Internet je medij putem kojeg svjetsko društvo može poprimiti karakteristike globalnog, ne sela, nego polisa. To građani i građanke rođeni/e '80-tih znaju, mogu i hoće sada. Tko smo mi da ih u tomu ometamo?

JOT (Javno-Otvoreno-Transparentno) je poziv na obnovu političkog i politike kao izraza brige slobodnih i jednakih ljudi za njihove zajedničke stvari i to u trenutku kad je demokracija u Republici Hrvatskoj doživjela dva teška nokauta (i mnogo nokdauna u međuvremenu): (1) izbori provedeni u neregularnim okolnostima manipulacijom biračkih popisa i prava glasa i (2) neregularan izbor sudaca i sutkinja Ustavnog suda. Nakon tako teških udaraca na vitalne točke ustrojstva republike, pitanje je da li se uopće više i može govoriti o demokraciji u Hrvatskoj. Zbog toga što institucije sistema ne da nisu u krizi (kako misli frederik), nego ispunjavaju jednu novu funkciju - održavanje pro forma demokratskog uređenja - prije će biti da živimo u stanju prikrivene tiranije. Najbolja ilustracija toga o čemu govorim je uloga medija i tzv. javnog mnijenja kojeg oni kreiraju. Jedina funkcija medijski kreiranog javnog mnijenja je da se poput publike u areni položajem palca izjašnjava o sudbini gladijatora čije bitke na život i smrt im mediji dnevno upriličuju. I dok puk vjeruje da svojim "mnijenjem" utječe na bitne tokove društvenog života, odluke se donose netransparentno na nekim sasvim drugim instancama. Sabor u kojem sjede zastupnici konkurirajućih interesnih skupina niti ima volje, a niti moći (jer ne predstavlja volju naroda) mijenjati bilo što u poretku ovog društva spektakla i senzacija.

Još smo o nečem poveli diskusiju na pollitika.com ovih dana, a to je društvena solidarnost. Taj pojam označava sve ono što jedno društvo čini društvom tj. sve ono što njegove funkcionalno diferencirane pod-sustave drži zajedno. Mnogi/e smo se složili/e da je društvena solidarnost u Hrvatskoj na najnižoj mogućoj razini i da je to jedan od glavnih (ako ne i jedini razlog) zbog kojeg su gotovo svi društveni projekti (osim onih humanitarnih), a posebno oni reformskih ambicija, osuđeni na propast ili na neku izvitoperenu ili polovičnu provedbu. Došla sam na ideju da bi logistička podrška JOT lobija političkom samo-organiziranju građana i građanki mogla doprinjeti obnovi društvene solidarnosti. Sjetila sam se "građanskih vijeća" (ili savjeta) koja su bila prvi grassroot oblici demokratskog bavljenja politikom slobodnih građana u svim revolucijama (ali kasnije brutalno ukidani). Sve su to, dakako, samo iskrice brainstorminga u režiji gale &co, do čije preobrazbe u konkretne akcije je dalek put, ali neko sjeme je već zasijano u post-izbornim diskusijama, vođenim također na pollitika.com, o biračkim popisima i neregularnom izbornom postupku koji oni generiraju (hanhan u pohodu na neprincipijelnu koaliciju:-). Budući da su lokalni izbori pred nama, ne bi li možda jedna građanska inicijativa za sređivanje tih popisa mogla dovesti do buđenja uspavanih birača i biračica i u njima izazvati malo veći interes za bavljenje tako elementarnim stvarima kao što su uvjeti života u njihovim lokalnim zajednicama?

Naravno, nije to jedini način da se revitalizira društvena solidarnost. Ako se držimo određenja tog pojma, vidjet ćemo da je u njemu sadržana spoznaja da se društvena solidarnost rađa iz podjele rada (sistemska teorija to naziva funkcionalna diferencijacija društva), koja osim što diferencira društvene aktere i sustave, rezultira i visokim stupnjem horizontalne i vertikalne međuovisnosti društvenih pod-sustava (koji pak, u povoljnim uvjetima, zadržavaju autonomiju svojih operacija). Nadovezujući se ovdje na post albatrosa 200 o učeničkim i studentskim prosvjedima, rekla bih da su se tu paralelno zbivala dva procesa: s jedne strane primjena pravila (reforma kao izraz jednostavne ekspertne racionalnosti), a s druge strane promjena pravila (blokada reforme kao uvjet politizacije). Sraz ova dva procesa dovodi do JOT pronalaženja političkog koje bi na pod-sistemskoj razini trebalo rezultirati i novom racionalnošću (autonomijom obrazovnog pod-sustava) i koordinacijom s drugim pod-sistemima (društvenom solidarnošću). (Beck;1993)

I da rezimiram:

Bavljenje politikom vrijedno tog imena može biti samo Javno i Otvoreno i Transparentno. U protivnom, više ne govorimo o političkom, nego o degeneraciji najplemenitije ljudske vrline - djelovanja u uvjetima slobode i jednakosti. Javni prostor djelovanja u realnom se svijetu sužuje, ali se do planetarnih dimenzija širi u virtualnom svijetu internetske komunikacije. Internet demokracija kakvu prakticiramo na pollitika.com omogućila nam je da iskusimo užitak bavljenja politikom (užitak u komunikaciji jednakih, ali različitih individua). Možemo li učiniti da ponovno pronađena politika postane pozitivna stvar i u realnom svijetu?