1. Po meni bi recimio bilo lijepo kada bi premijera drzave birali kao osobu, bas kao i predsjednika drzave. Mislim ipak je premijer u principu covjek sa najvecim ovlastima u drzavi, covjek koji ce sastaviti kompletnu vladu. On bi definitivno trebao biti biran pojedinacno.
2. Kada damo svoj glas nekoj stranci i ona posalje zastupnike u sabor, oni su placeni da u najmanju ruku sjede tamo i dizu svoje rucice za ispunjenje predizbornog programa zbog kojeg smo ih izabrali. ALI nekim cudom oni su toliko drski da svaki puta kada upalim TV i vidim sabor doceka me polu prazna prostorija. Mislim to je jos dobro kad ih ima pola. Pa koliko drzak moras bit da se za toliku placu ni ne pojavis. To je sve sto se od tebe ocekuje, ti si tamo da zastupas tisuce svojih biraca, mozes se barem pojavit a ne ovako ko da im pljujes u facu.
Treba uvesti neke izostanke ili nesto kao i kod ostalih poslova, ne pojavis se 2-3 puta na sjednici otkaz brate pa si ti onda misli. Cak stovise red bi bio da je njihov posao cast i da za njega ni ne budu placeni. Ali neka im placa al bar nek onda rade za to za sta su placeni.
Imam ja jos ideja ali ovo su ove vezane uz parlament i izbore koje bi stvarno volio vidjeti. Mozda u sljedecem tekstu budu i one vezane uz gospodarstvo i napredak :)
Komentari
Čini mi se da se ti
Čini mi se da se ti zalažeš za predsjednički sustav.
http://www.dadalos.org/kr/Demokratie/Demokratie/Grundkurs1/Material/type...
Taj tip doista ima svoje prednosti.
Kod nas je za Tuđmana postojao polupredjednički sustav, pa je napušten u korist parlamentarnog, zbog prevelike koncentracije moći u rukama jednog čovjeka, kako se govorilo. (Tuđman je svojim stilom vladanja doista uspio ommrznuti taj tip u javnosti). Mislim da je to bio brzoplet zaključak. Polupredsjednički sustav mi se čini doista lošijim od parlamentarnog, ali i od predsjedničkog, u kojem je jače nego ijudnom izvedena dioba i uzajamna kontrola vlasti.
Sada imamo drugi ekstrem - disperziju nemoći, opću prostituciju i incest (neprirodne koalicije), trule koalicijske kompromise, sve do paralize vlasti, dok cijela država lagano odlazi na bubanj...
Krhko je znanje.
ovo su ideje koje pokazuju
ovo su ideje koje pokazuju neiskustvo. Biranjem Sabora (a i u svim zemljama demokracije - parlamenta) bira se u stvari premijera. On je na čelu stranke kojoj birači daju najviše glasova. Pa ima većinu u parlamentu i onda može mirno sastaviti vladu. To je dio demokratske igre. Zastupnici u Saboru moraju biti slobodni. Budući da ih je izabrao narod samo ih može smijeniti narod. (Suverenitet proizlazi iz naroda) Dakle zastupnicima nitko ne može dati otkaz.
Pobogu, premijer uopce ne
Pobogu, premijer uopce ne mora biti na celu stranke koja je dobila najvise glasova na parlamentarnim izborima. I onda ja pisem iz neiskustva... ccc...
Tebi nije glupo da covjek kojeg si izabrao da te zastupa bude toliko drzak da se ni ne pojavi na sjednici? Ok, zato ocito i imamo ovakvo stanje u drzavi kada ima ljudi koji razmisljaju kao ti.
Budući da imam ogromno
Budući da imam ogromno životno iskustvo a i političko s obzirom da sam živio u starim demokracijama (USA,VB) i nešto mlađim (Njemačka, Austrija,Italija) siguran sam da i to spada u igru zvanu demokracija. Da, čovjek koji će biti premijer ne mora biti na čelu stranke. Viđeno u Njemačkoj. Willy Brandt predsjednik stranke a Helmut Schmidt kancelar. Zastupnici ne dolaze na sjednice parlamenta. Viđeno u Engleskoj, Njemačkoj i Austriji. Dođu samo kad se glasa o važnim temama. Itd. Itd.