Tagovi

Promjena Zakona o referendumu

Jedan od zakona koji će u narednom periodu zasigurno doživjeti remont jest Zakon o referendumu. Iako je potreba za izmjenom tog zakona stara, zakon do sada nije došao u fokus zakonodavca – najvjerojatnije zbog poslovične inertnosti vlasti. Nije bitno što je Ustavni sud ukinuo dijelove tog zakona, što je u međuvremenu ukinut i JMBG (čije se prikupljanje porpisuje člancima tog zakona) ili što su se bitno izmjenile političke okolnosti (referendum je postao jedna od ključnih institucija u okvirima političke igre na razini lokalne samouprave). Ništa od toga nije bio dovoljno dobar razlog za reviziju postojećeg zakona. No ako ništa drugo, nedavne ustavne promjene, i potreba da se zakonsko propisivanje održavanja referenduma uskladi sa Ustavom (prvenstveno zbog održavanja referenduma o ulasku Hrvatske u EU), konačno su pomaknule priču sa mrtve točke. Prema informacijama kojima raspolažem, promjene Zakona o referendumu se pripremaju u Vladi. Zbog svega toga smatram da je pravi trenutak za pokretanje inicijative koja bi kroz široku javnu raspravu definirala okvire u kojima javnost (udruge civilnog društva, stručnjaci za ustavnu i zakonodavnu praksu vezanu uz referendum, kao i najširi sloj zainteresiranih građana) priželjkuje promjene. Dakle, cilj je definirati kakvu promjenu očekujemo, i što želimo od novog Zakona o referenumu.

O inicijativi

U procesu je postupak dogovaranja nekoliko aktera na civilnoj sceni oko inicijative kojom bi se potaknula javna rasprava o promjenama Zakona o referendumu. U kraćem narednom periodu slijedi formalizacija ove inicijative – tko će sve, i kojem modalitetu sudjelovati. U isto vrijeme, kako će izmjena Zakona o referendumu vrlo vjerojatno u saborsku proceduru ući kao dio paketa izbornog zakonodavstva, vremenski okvir za artikulaciju javne rasprave prilično je sužen. Za očekivati je i da će pitanje referenduma u tom paketu biti medijski marginalizirano, u korist zakonskih rješanja koja se bave izbornim procesom. Zbog toga je korisno „pripremiti teren“, i već unaprijed pozvati sve zainteresirane pojedince da se uključe. Pored ostalih komunikacijskih kanala koje podrazumjeva javna rasprava, prijedlozi i rasprave biti će prezentirane i na ovim stranicama. Nadam se da je i tim putem moguće ostvariti konstruktivan doprinos. Također u samoj konačnici cilj je inicijativu što jače prezentirati javnosti putem medija, okruglog stola, a očekujem i suradnju stranaka u Saboru.

Ustavni i zakonski okvir

Zakon o referendumu dio je hrvatskog pravnog sustava, i kao takav mora s njime biti usklađen. Stoga postoje okviri koje ovom zakonu nameću Ustav i ustavni zakoni (poput Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, koji se u jednom dijelu bavi i pitanjem ovlasti Ustavnog suda vezanima uz provedbu referenduma). Isto tako postoje i šira slika hrvatskog zakonodavstva s kojom bi zakon trebao biti kompatibilan (kao npr. Zakon o zaštiti osobnih podataka kojim je ukinuta javna dostupnost matičnog broja građana). Utoliko molim sve one koji namjeravaju dati svoj doprinos inicijativi, da svoje prijedloge prilagode tim okolnostima. Zbog toga preporučam prethodno čitanje teksta sa web stranica GONG-a: „Referendum: pregled i preporuke

Na samom kraju ovog teksta, kao temeljnu točku za daljnju raspravu navodim članke Ustava kojim je regulirano pitanje referenduma. Kao izvor je upotrebljen pročišćeni tekst Ustava kojeg je 6. srpnja 2010. utvrdio Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora. Također na ovom mjestu navodim i link na pročišćenu verziju Zakona o referendumu.

Područje interesa

Zakon o referendumu je prilično opsežan materijal, a mnogi njegovi dijelovi trebaju promjenu. Istaknuo bih nekoliko područja koja mi se čine značajnima, no inicijativa je otvorena i za predlaganje promjena koje ovdje nisu pobrojane.

  1. Raspisivanje referenduma putem prikupljanja potpisa građana

    Ova je točka, uglavnom zbog sapunice koju smo odgledali prilikom sindikalnog prikupljanja potpisa, trenutno najaktualnija. Podsjetio bih da referendum o ZOR-u nije jedina akcija kojom se pokušalo prikupiti dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma – još prije nego li je donesen Zakon o referendumu, prikupljani su potpisi za raspisivanje referenduma o pravosudnom tretmanu hrvatskih generala, a u novije vrijeme, tu su inicijative “NATO na referendum” kojom se tražio referendum o ulasku Hrvatske u NATO savez i “More je kopno” kojom se tražilo raspisivanje referenduma o Arbitražnom sporazumu vezanom uz granicu u Savudrijskoj vali.

    Ustav po tom pitanju propisuje izrazito visok prag: prikupljanja potpisa 10% od ukupnog broja birača, što uz napuhane biračke popise (kakve Hrvatska ima) čini brojku od cca 445 000 potpisa. Taj kriterij je propisan člankom 87. Ustava, i kao takav se ne može mijenjati Zakonom o referendumu.

    No zakonom se propisuje procedura prikupljanja potpisa, kao i procedura koja slijedi nakon što se ti potpisi prikupe. Pitanje je kako u našim okolnostima optimalno propisati te procedure – budući je primjer sindikalnog prikupljanja potpisa ukazao na brojne nedorečenosti i prostore za manipulaciju.

    Da li je propisana procedura za prikupljanje potpisa dobra?

    Da li bi bilo bolje rješenje deregulirati proceduru prikupljanja potpisa, i to zbog dva razloga: prvo broj potpisa koji je potrebno prikupiti je i tako restriktivno visok, da bi ga se dodatno limitiralo procedurom (štandovi za prikupljanje, dozvole od policije, uvezeni listovi za prikupljanje...); i drugo, procedura propisana današnjim zakonom se u praksi ne može kontrolirati i redovito se (u većoj ili manjoj mjeri) – krši. To na kraju rezultira ozbiljnim političkim tenzijama u javnosti, ukoliko se jasno iskazana volja naroda kroz visok broj prikupljenih potpisa pokušava rušiti “tehnikalijama”.

    Da li bi optimalno rješenje bio “slovenski model”, po kojemu se potpisi (uz neke zadovoljene preduvijete) prikupljaju kroz tijela državne ili lokalne uprave (npr. u mjesnim zajednicama)? Tim rješenjem se izbjegava cirkus kakav smo gledali prilikom “provjere prikupljenih” potpisa, gdje si onda izvršna vlast neopravdano i bez pravnog utemeljenja, uzima za pravo da prosuđuje koji su potpisi “sumljivi”. Vjerujem da bi se a taj način izbjegli i izvaredni troškovi za provjeru broja potpisa.

    Da li treba mijenjati, i kako, rok u kojemu se prikupljaju potpisi?

    Što točno Sabor može tražiti od Ustavnog suda nakon što su prikupljeni potpisi?

    Tko, kada i kako verificira refererendumsko pitanje – kako bi se izbjegle manipulacije kojima smo svjedočili? Da li je optimalno verifikaciju referendumskog pitanja obaviti prije procesa prikupljanja potpisa, kako se naknadnim manipulacijama (poput Vladinog povlačenja zakona iz procedure) ne bi izigrala volja građana iskazana potpisima?

    Uglavnom, ovo područje nudi dosta otvorenih pitanja na koja bi kroz ovu javnu raspravu trebalo odgovoriti.

  2. Raspisivanje referenduma o smjeni neposredno biranih općinskih načelnika, gradonačelnika i župana

    Prelaskom na neposredan izboropćinskih načelnika, gradonačelnika i župana uvedena je mogućnost smjene putem lokalnog referenduma, o kojem Zakon o referendumu navodi (članak 6. stavak 3.):

    Na lokalnom referendumu odlučuje se većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača jedinice lokalne samouprave, odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave u kojoj je raspisan referendum.

    Kriterij izlaznosti je posljednjim ustavnim promjenama uklonjen iz članka 87. Ustava, pa se na taj način otvaraju vrata i za izmjenu ovog članka. Promjena je potrebna u prvom redu zbog neprovedivosti, ali i zbog usklađivanja kriterija za izbor i za smjenu neposredno biranih načelnika, gradonačelnika i župana.

    Naime, izlaznost na lokalnim izborima redovito je manja od 50%, i postavljati ovako visoke kritrije za smjenu, jednostavno cemetiraju neprovedivost. S druge strane, mišljenja sam da bi poziciju neposredno biranih čelnika trebalo zaštiti na način da ih se ne može smijeniti manjim brojem glasova (na referenumu) nego li su ih dobili na izborima. Stoga smatram da je ovo također jedno otvoreno područje za javnu raspravu i formulaciju kriterija koje trebaju zadovoljiti lokalni referendumi – te naravno, preciziranje u koji zakon pripadne odredbe pripadaju.

  3. Definiranje kriterija za raspisivanje savjetodavnih referenuma

    Jedna od promjena Ustava koja je ostala u sjeni jest ulazak instituta savjetodavnog referenduma u članak 87. Ustava. Zakon o referendumu propisuje savjetodavni referendum samo na lokalnoj razini, no sada se otvara mogućnost propisivanja načina raspisivanja savjetodavnog referenduma i na državnoj razini.

    Ovom javnom raspravom trebalo bi odgovoriti na pitanja što se u toj proceduri smatra poželjnim:
    Tko, i o kojim pitanjima raspisuje savjetodavni referendum?
    Da li tu mogućnost treba omogućiti i građanima putem prikupljanja potpisa?
    Ako da, po kojim kriterijima?

  4. Članak 8. – trajnost referendumskog rezultata

    Članak 8. Zakona o referenumu propisuje slijedeće:

    Odluka donesena na referendumu obvezatna je.

    Nadležno tijelo državne vlasti, tijelo lokalne samouprave, odnosno tijelo područne (regionalne) samouprave prije proteka roka od godine dana od dana održavanja referenduma, nema pravo donijeti pravni akt ili odluku koja je sadržajno suprotna odluci donesenoj na referendumu.

    O istom pitanju, odnosno pitanjima ne može se ponovno raspisati referendum prije proteka roka od šest mjeseci od dana održanog referenduma.

    Odredba stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na slučaj obveznog raspisivanja referenduma iz članka 3. stavka 4. i 5. ovoga Zakona.

    Zvuči zapetljano, pa da ga raspetljajmo. Boldani stavak 4. članka 8. kaže da se kriterij o trajnosti referendumskog rezultata (stavak 2. članka 8, zapisan u italicu) od godine dana ne primjenjuje se u dva slučaja:

    1. u slučaju kada se (obavezno) referendum raspisuje radi “donošenja odluke o udruživanju Republike Hrvatske u savez s drugim državama” (to je članak 3. stavak 5. koji se spominje u boldanom tekstu);
    2. u slučaju kada se referendum raspisuje “ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj” (to je članak 3. stavak 4. koji se spominje u boldanom tekstu).

    Dakle u ta dva slučaja stavak 2. članka 8. se ne primjenjuje.

    Taj propis ima smisla ukoliko se radi o raspisivanju referenduma zbog udruživanja u savez sa drugim državama – budući je to raspisivanje referenduma obavezno, i tijela vlasti tako i onako ne mogu donjeti odluku bez raspisivanja novog referenduma, pa je stavak 2. članka 8. u tom pitanju pomalo besmislen.

    No što se događa po pitanju referenduma raspisanog putem prikupljanja potpisa?

    Tu je po mom mišljenju Zakon nedorečen i manjkav, te ovisan o interpretaciji.

    Jedna bi bila, da propisanog perioda niti nema, tj. da su tijela vlasti slobodne odluku suprotnu odluci na referendumu donjeti kad im je drago.

    Druga bi interpretacija bila da se odluka donesena na referendumu može promijeniti samo održavanjem novog referenduma.

    Vjerujem da bi u trenucima kreativnosti političari pronašli još koju interpretaciju.

    U svakom slučaju, ta nedorečenost i podložnost različitim interpretacijama nije dobra, baš kao ni ove dvije iznesene krajnosti – da se odluka može mijenjati bez obzira na rok, kao i da se nova odluka može donositi isključivo na referendumu. Smatram da taj članak također treba pod hitno pročistiti i jasno definirati razumne pravne poslijedice svih mogućih situacija.

Pored očekivanih tehničkih promjena (koje nisam posebno apostrofirao, i za koje očekujem – točnije: za koje se nadam da će biti korektno riješene i u Vladinom prijedlogu), očigledno je da u ovom procesu treba odgovoriti na velik broj, prilično sofisticiranih pitanja. Stoga se nadam da će ova inicijativa uroditi primjerenim konstruktivnim odjekom, te da će uspjeti u oblikovanju društveno prihvatljivog okvira koji bi (barem do slijedeće promjene Ustava) kvalitetno regulirao ovo područje demokratskog djelovanja, koje posebno dobija na težini u razdoblju povećanog skepticizma prema institucijama demokratskog sustava.

PS: u narednom razdoblju namjeravam objaviti nekoliko kraćih tekstova koji se pojednačno i detaljnije bave navedenim temama.


  • Relevantni članci Ustava:

    Članak 45.

    Hrvatski državljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, u skladu sa zakonom.

    U izborima za Hrvatski sabor birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati tri zastupnika, u skladu sa zakonom.

    U izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem, pri čemu birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj ostvaruju biračko pravo na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u stranoj državi u kojoj prebivaju.

    U izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu ostvarivanje biračkog prava Republika Hrvatska osigurava i svojim državljanima s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u stranoj državi u kojoj se nalaze ili na koji drugi način određen zakonom.

    Članak 87.

    Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.

    Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.

    O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga članka Hrvatski sabor će raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.

    Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu.

    Odluka donosena na referendumu obvezatna je.

    O referendumu se donosi zakon. Zakonom se mogu propisati i uvjeti za održavanje savjetodavnog referenduma.

    Članak 129.

    Ustavni sud Republike Hrvatske:

    ...

    – nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova,

    Članak 133.

    ...

    Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom.

    Članak 142.

    Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje jedna trećina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.

    Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.

    O udruživanju Republike Hrvatske prethodno odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

    Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu.

    Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Hrvatskoga sabora.

    Odredbe ovoga članka o udruživanju odnose se i na uvjete i postupak razdruživanja Republike Hrvatske.

    Dobrodošlo je svako daljnje citiranje i navođenje drugih zakona koji su tematski vezani uz pitanje referenduma.

Komentari

Američki primjer

Ne znam jesi li upoznat - na Ballot Pedia postoji dobar pregled glasačkih inicijativa u Americi.

Naime, u SAD, 25 saveznih država dopušta glasačke inicijative (ballot measures) koje se stavljaju na glasačke listiće prilikom redovnih izbora (čime se, jel, štedi na provedbi istih što je čest argument naših vlada). Dakle, proces je sličan - grupa građana može predložiti pitanje koje se uz ispunjenje formalnih uvjeta stavlja glasačima na odlučivanje i odluka je obvezujuća za parlament i izvršnu vlast.

Na ovoj stranici CNN-a možete vidjeti rezultate tih inicijativa s nedavno završenih izbora. Kao što vidite, ima tu svega, od legaliziranja marihuane, do načina opoziva guvernera, prava na slobodan lov, definicija osobe...

Kalifornija, kao najmnogoljudnija država, također ima taj instrument izravne demokracije i poznati su po čestim inicijativama građana. Ove godine su izglasali čak i promjenu Ustava pa tako za donošenje budžeta više ne treba 2/3 većina nego obična većina. Dakle, u Kaliforniji građani mogu na izborima čak i mijenjati Ustav (legalnu marihuanu su odbili sa 54% protiv iako je ona već legalna u medicinske svrhe).

Zanimljivi su i uvjeti za stavljanje inicijative na izbor. Za promjenu ustava traži se 8% potpisa ali ne svih birača, nego samo 8% onih koji su na zadnjim izborima izašli na birališta. što konkretno znači da je za ovu promjenu Ustava trebalo prikupiti 694.354 potpisa. Za promjenu Ustava države koja ima osam puta više stanovnika od Hrvatske (oko 37 milijuna ljudi) treba manje potpisa nego u Hrvatskoj :))) Za običnu inicijativu kojom se ne mijenja Ustav, traži se samo 5%. potpisa.

Ono što mene fascinira je kako birači reagiraju na grijehe političara - kad je guverner Illinoisa uhvaćen u pokušaju prodaje senatskog mjesta Obame (jer je on imao ovlast imenovati nasljednika) - već na ovim izborima izglasana je mjera po kojoj birači mogu opozvati guvernera ako ga se uhvati u takvim prekršajima.

To je korist izravne demokracije koju ćemo mi još morati dugo čekati, čini mi se. A nije da su stranke u SAD-u manje velike i inertne i nije da su političari uzor poštenja. Ali jednostavno sustav funkcionira unatoč tome.

Tko je glasao

Americki primjer referenduma

Bravo Whatever, cim sam procitao Hatzijevu temu htio sam napisati nesto upravo o americkom principu.
Posto sam zivio u Kaliforniji upravo u vrijeme jednih predsjednickih izbora, nazocio sam i referendumskim akcijama koje su se uz te izbore provodile. Nisam znao da samo 25 drzava provodi taj princip, mislio sam da sve imaju takav sustav, jer zbilja funkcionira.

Naime u SAD dosta politickih pitanja nisu pokrivena stranackim djelovanjem. Ne moze se u potpunosti reci da su republikanci u potpunosti za slobodno nosenje oruzja, zabranu abortusa ili protjerivanje ilegalnih imigranata, kao sto se ne moze reci da su demokrati u potpunosti za legalizaciju lakih droga, povratak trupa iz Iraka itd.

Ono sto ljude prvenstveno treba zanimati od neke od politickih opcija bi trebala biti ekonomija. Prevedeno - kako drzava ubire sredstva za funkcioniranje (porezi, nameti, davanja, zaduzivanja...) te kako ih trosi (hladni pogon / socijala / razvojni programi...). I to je npr kod vecine gradjana SAD ili UK vidljivo top tema na izborima. No kod nas se te teme skoro da uopce ne doticu glasaca, tj stranke nemaju programe. Stoga se teme vrte oko drugih nacela koja glasace poticu na izbore, a to su opca moralno-eticka nacela: odnos crkve i drzave, odnos prema braniteljima, politika prema susjedima, potpomognuta oplodnja itd itd itd (spominjem usput i partizane i ustase, nekako najomiljeniju od svih "vjecnih" HR tema).

I dolazimo u corsokak: politicke struje imaju polovicne gospodarske programe ali cvrste moralno-eticke odgovore! I prosjecni glasac se ne odlucuje na izborima o gospodarstvu, vec odlucuje o svjetonazoru Sabora pa time i Vlade!

Kad bi se takve teme prebacile na referendume (npr referendum o potpomognutoj oplodnji) a stranke se bavile prvenstveno funkcioniranjem drzave kroz Sabor i Vladu mislim da bi umnogo dobili na kvaliteti i saborskih odluka, a ujedno i odmaskirali sto zbilja gradjani misle o moralno-etickim pitanjima!

Democracy is more than two wolves and one sheep voting on what to have for dinner...

Tko je glasao

Za promjenu ustava traži se

Za promjenu ustava traži se 8% potpisa ali ne svih birača, nego samo 8% onih koji su na zadnjim izborima izašli na birališta.

da, znam za taj kriterij. bio sam pisao o njemu uoci ustavnih promjena u dnevniku "Dinamički kriterij za raspisivanje referenduma" :

Moj je prijedlog bio da je za raspisivanje referenduma potrebno prikupiti potpise osam posto od broja birača izašlih na posljednje parlamentarne izbore održane u Republici Hrvatskoj.

sama brojčana vrijednost (da li se radi o tri, pet ili osam posto) nije toliko bitna. Svaki se od tih modela može posložiti na način da je potrebno prikupiti oko 150 000 potpisa (što po mišljenjima mnogih predstavlja razumnu, ali ne i prelako ispunjivu mjeru). U ovom tekstu se ne namjeravam baviti konkretnom brojkom. Model je novitet u Hrvatskoj, no već dugo vremena funkcionira u Kaliforniji (California constitution, Article II, section 8, b), zemlji sa najbogatijom praksom održavanja referenduma u SAD-u. Zašto mislim da je taj model bolji?

...

tada ta ideja nije naisla na pozitivnu reakciju (ukoliko je uopce i bilo reakcije), pa ni ovdje na pollitici.

anyway, to je sad voda ispod mosta. postotak je (barem do slijedecih ustavnih promjena) zacementiran na 10% ukupnog broja biraca. ono sto se moze danas (pokusati) napraviti je promjena zakona o referendumu na nacin da se liberalizira procedura prikupljanja potpisa.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Za pohvalu je tvoje zalaganje

Za pohvalu je tvoje zalaganje oko referenduma, ali imam osjećaj da političke elite, pa i tvoja stranka preziru bilo kakav utjecaj naroda na bitne odluke za ovo društvo.
Već je puno puta napisano:"Što će o važnim stvarima odlučivati domaćice i neupućeni puk?".

Nadam se da će tvoje ideje o referendumu biti prihvaćene i prakticirane, a ne da i dalje referendum ostane u domeni znanstvene fantastike i svemirskih čuda.

Tko je glasao

Moje iskustvo sa strankama je

Moje iskustvo sa strankama je slijedeće: inertne su, a stupanj inertnosti raste sa veličinom stranke. U velikim strankama postoji nekoliko razina i centara odlučivanja, i prvi je posao doprijeti do svih relevantnih sugovornika. Potom je posao nametnuti temu, i na kraju lobirati za stoje viđenje rješenja. Tako da mi se kvalifikacija "oni su protiv" čini prevelikim pojednostavljivanjem. Lobiranje za pojedino rješenje ovisno je o mnogim okolnostima, i uvelike ovisi o "tihim pripremama". I naravno uloženom trudu, strpljivosti i upornosti.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Interes, a ne inertnost

Velike stranke su inertne kada im to odgovara, a izuzetno su pokretljive opet- onda kada im to odgovara.

Ostaje činjenica da preziru sudjelovanje naroda u poslu koji smatraju samo svojim ekskluzivnim pravom.
SDP je mogao poboljšati potrebne zakonske uvjete za referendum, kao u drugim demokratskim državama, pri ustavnim promjenama, ali s namjerom to nije napravio, jer im takva situacija također odgovara.

Nije to uopće pitanje inertnosti, nego interesa.

Tko je glasao

Jedna mala sugestija s moje

Jedna mala sugestija s moje strane: da bi se osigurala punoznačna javna rasprava o ovom kao i o bilo kojem drugom pitanju, potrebno je IMO jezik prava i jezik birokracije prevesti na govorni jezik i drugo, potrebno je ključne točke za raspravu staviti u društveno-politički kontekst tako da potencijalne/i sudionici/e rasprave mogu razumijeti zašto su one bitne i kakav učinak mogu imati na njihov osobni život i na život zajednice.

Cijenim tvoje namjere i trud, ali moram priznati da mi je tekst bilo naporno čitati i da me nije motivirao za raspravu, jer mi je bilo prenaporno prevoditi ga i tražiti veze između nabrojanih dijelova zakona i krize političkog sustava koju živimo. Mislim da bi bilo jako važno da građanke i građani budu motivirani sudjelovati u oblikovanju zakona koji reguliraju naše ustavno pravo da neposredno odlučujemo o javnim stvarima.

nemesis

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. O budućnosti europske energetike u Brislu i Londonu od Zoran Oštrić komentara 1
  2. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 6
  3. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 71
  4. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 15
  5. Tko gnoji hrvatski meinstream fašizmom od sjenka komentara 27
  6. Nevenka Topalušić, 100%tni HRVI i ostavke ministara F. Matića i A. Kotromanovića od ppetra komentara 30
  7. osvajači samoStalnosti RH od aluzija komentara 0
  8. Odletio Milanović. Na Krilima Kvarnera. od Papar komentara 0
  9. Delanec od pravednik vz komentara 22
  10. u povodu ratovanja daleko oko nas od aluzija komentara 0
  11. Dezinfekcija i čišćenje- za laži poraženih i frustriranih od ppetra komentara 73
  12. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 37
  13. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 39
  14. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 24
  15. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 15
  16. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 64
  17. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 15
  18. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  19. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  20. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  21. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  22. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  23. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35
  24. HNS i privatizacija autocesta od Weteran komentara 25
  25. Dolazi li nova zapadna ekonomska kriza ...? od Busola komentara 7

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Feniks
  • marival

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 20

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko