pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ni jedan čovjek nije dovoljno velik ni dovoljno pametan da bi mu bilo tko od nas predao svoju sudbinu .Jedini način na koji nas netko može voditi ,jest da nam konačno vrati vjeru u naše vlastito upravljanje u nas same.
I najveći umovi su nanovo potvrđivali tu misao. Ali ljudi koji nas zasljepljuju i vode stranputicom ,to su oni koji nam obećavaju nešto što nijedan čovjek ne može obećati drugome- naime sigurnost , brigu ,zaštitu, posao, unutarnji mir, itd.
Nakon rata kad je došao mir ,narod je bio suviše iscrpljen da bi pokazao ikakvu reakciju osim tupog osjećaja i brojnih samoubistava .
Ljudi na kormilu ,koji su bili pošteđeni strahota borbe,sada igraju sramotnu ulogu u kojoj se pohlepa i ravnodušnost suprotstavljaju jedna drugoj radi vlasti .
Ljudi koji su bili izloženi naletu direktne bitke ,nažalost ,suviše su ogorčeni i zgađeni ,a da bi pokazali ikakvu želju da preurede svijet.
Traže samo da ih se pusti da na miru uživaju raskoš beznačajnog ritma neradnog dana .

Kako bi različit bio novi dan kada bismo ,umjesto političara ,za savjet pitali veterana !
Ovlastili smo, od samog novog početka ,šaku licemjernih ,ambicioznih ljudi ,koji nikada nisu znali što znači patiti da nam preurede život. Nama stoki sitna zuba !
Kakvu mogućnost ima usamljeni pojedinac da se usprotivi ,kad samo svojim ranama ili smrću opravdava svoj protest?
Tko mari za rane kad rat završi?
Želimo natrag na posao ,nastaviti život tamo gdje smo ga prekinuli ,još nas ima koji smo jaki i u snazi.Mrtvima se dižu spomenici a invalide se umirovljuje. Sve više stječemo dar neposrednosti .Razvijamo sposobnost primjećivanja, poimanja analiziranja, sintetiziranja ,kategorizacije ,artikulacije .Sastavi element stvari brže se otkriva našem oku. Bol je neopisiva . Ali idemo dalje .Pitam se kamo ?