Tagovi

Proglašene istine

Vrlo često smo suočeni s izjavama medija, oporbe, udruga civilnog društva a i dijelova vladajućih stranaka kako nam je za sadašnju gospodarsku situaciju kriva pljačka i korupcija u pretvorbi i privatizaciji (ovo je naročito zanimljivo ovima prvima) a vlastodršci govore o velikim štetama u agresiji Srbije na našu dragu domovinu što je uništilo naše gospodarstvo. Poslije godina ponavljanja sve ovo je postala istina.
Naravno rješenje problema gospodarstva a cijele države prvi vide u procesuiranju pretvorbene pljačke i privatizacije pa je čak u tom smjeru mijenjan i ustav što je naročito dostignuće naših političara, a drugi tj. vlastodršci su za rješenje donijeli program gospodarskog oporavka i uveli nultu toleranciju prema korupciji prvenstveno svojih neistomišljenika i članstvo u EU kao imperativ i jedne i druge politike.
Čim se to riješi mi ćemo biti najbolja država za živjeti u Evropi i svijetu.
Međutim i jedni i drugi potpuno ignoriraju stvarnost, a ona je potpuno drugačija.
Najlakše ju je dočarati kroz industriju tekstila i obuće koja je upošljavala jako mnogo radnika i bila je orijentirana i na izvoz. U izvozu na zapad 90% bio je lon posao, samo usluga rada, a u izvozu na istok prodavalo se proizvode. U isto vrijeme , krajem 80-tih godina, mi smo masovno išli u Trst ili Istambul po kvalitetnu talijansku i Tursku robu.
Već i tada je bilo u pojedinim firmama, koje se nisu prilagođavale izvoznim tržištima problema u isplati plaća pa su se javljali i prvi ne štrajkovi jer su oni bili nezamislivi u socijalističkom samoupravnom društvu tj. nemogu radnici štrajkati sami protiv sebe već se to zvalo obustava rada. Obustava rada je bila prihvatljiva a štrajk je ipak izraz kapitalizma i kontrarevolucije koja je rušila naše samoupravno socijalističko društvo.
Rušenjem Berlinskog zida i urušavanje komunističkih sistema na istoku otvorile su se granice. Više nismo imali potrebe ići u Trst ili Istambul već sada roba došla kod nas. U tih par godina propali su svi trgovci na poznatoj pijaci u Trstu Ponte roso jer je nestalo kupaca iz bivše Jugoslavije. U isto vrijeme prvi naši trgovci Fižulić(Magma), Filipović (Planet obuća) janjevci iz Konjščinske odlaze i na daleki istok u Kinu, Vijetnam, i počinju uvoziti još jeftiniju robu prvenstveno obuću, tekstil, igračke i drugu robu široke potrošnje.
Početkom devedesetih mi krećemo u privatizaciju firmi a među njima i industriju tekstila i obuće. Dok smo se mi bavili privatizacijom i počeli ratovati izvoz u industriji obuće i tekstila je svake godine naglo padao. Naravno da je zato kriv rat.
Međutim, kako je roba iz Trsta došla u Zagreb došla je i u Moskvu, Kijev, Bugarsku, Rumuniju, Mađarsku, Češku i sve druge zemlje u koje smo izvozili 90% našeg izvoza u toj industriji. Ta roba je bila jeftinija, ljepša i kvalitetnija i naravno da su naši kupci prestali kupovati. Izgubili smo ta tržišta.
Paralelno je Kina još jeftinijom proizvodnjom postala prijetnja i zapadnoj industriji i trgovini. Pa su zapadne firme raskinule ugovore o lohn poslovima s našim i drugim firmama u Evropi, zatvorile i svoje proizvodnje u Evropi i preselili komplet proizvodnju u Kinu, Vijetnam i druge zemlje dalekog istoka. Što je većinom uništilo i industriju obuće i tekstila u Italiji, Njemačkoj i drugim zemljama.
Naši samoupravljači su prodavali svoje dionice u pravilu novim vlasnicima povezanim s upravama poduzeća koja su se prodavala. Novi vlasnici suočeni s u prosjeku 30% viška radnika i brzim gubitkom tržišta u izvozu počeli su tražiti načine da nešto zarade. Jedna od varijanti je bilo dizanje kredita za financiranje proizvodnje. Ti krediti su vrlo često imali kamate preko 20% a i do 30% i naravno da se nisu mogli vratiti pa su poduzetni vlasnici iz tih kredita nabavljali repromaterijale za preuzeta poduzeća u pravilu od firmi u kojima su bili vlasnici ili su vlasnici tih dobavljača bili njihovi prijatelji i rođaci. Na taj način proizvodnja koja se odvijala u tim pogonima služila je u pravilu za zaradu novim vlasnicima koji su sve više nepovoljnim kreditima opterećivali poduzeća koja su kroz neko vrijeme propadala jedno po jedno. Ljudi na Zavod za zapošljavanje, neki u prijevremenu mirovinu, neki u rat pa opet u mirovinu.
Što bi se dogodilo da novi vlasnici nisu dizali nepovoljne kredite u bankama , za koje su i oni i bankari znali da ih neće moći vratiti, i da nisu repromaterijale kupovali od svojih firmi po vrlo često puno većim cijenama od tržišnih tj. da su repromaterijale kupovali po tržišnim cijenama?
Po meni, propali bi odmah , ne bi agonija radnika trajala godinama a u nekim firmama traje i danas.
Dali bi stanje u tekstilnoj i industriji obuće bilo drugačije nego danas? Dali bi više ljudi radilo u tim industrijama nego danas?

Što je učinio mrski kapitalizam i poduzetnici u EU ?
Proizvodnju svih jeftinih i masovnih proizvoda preselili su u Kinu i na daleki istok, a u matičnim zemljama ostavili proizvodnju dizajnirane robe i robe vrhunske kvalitete po skupim cijenama koja se prodaje u specijaliziranim prodavaonicama po Evropi i svijetu. Sačuvali su 20-tak% industrije obuće i tekstila.
Što smo učini mi ?
Ništa dvadeset godina i tek sada smo se odlučili na jedan mali projekt povezivanja domaćih dizajnera i ovo malo industrije što je ostalo.
Kako naši političari vide rješenje?
Oporba i sve moguće i nemoguće udruge građana rješenje vide u rješavanju pljačke i korupcije u vrijeme privatizacije jer je to osnova za bilo kakav početak ponovno.
Vlasti kažu da nije bilo ratnih razaranja lakše bi bilo riješiti nagomilane probleme ali i pored agresije Srbije i JNA i silnih troškova obnove provođenjem mjera gospodarskog oporavka i ulaskom u EU svi će se problemi riješiti.
Oni ekstremni, bar ih ja tako doživljavam, će reći dogovoreni rat Tuđmana i Miloševića bio je krinka za preuzimanje svih gospodarskih resursa ove bogate i lijepe zemlje. Oni nisu prezali od toga da ubiju nekoliko stotina tisuća ljudi u Hrvatskoj i Bosni da ovladali ovom moćnom industrijom

A istina da je naša predratna industrija bila već u kolapsu i bez privatizacije, pljačke, rata i da neefikasna s viškom zaposlenih s lošim i nekvalitetnim proizvodnim programom nije mogla konkurirati na do tada samo našim tržištima , istočna Evropa, jeftinoj i kvalitetnijoj proizvodnja prvo sa zapada a poslije i Kine i dalekog istoka.
To nije nikome bitno jer se neuklapa u njihove teorije.

U ovom dnevniku pisao sam samo kroz perspektivu industrije obuće i tekstila a jednako je stanje i u svim drugim granama industrije. Loše i malo radimo i zato je naravno kriva pljačka i korupcija u privatizaciji, agresija Srbije i JNA, HAG,UDBA, KOS i svi mogući i nemogući domaći i vanjski neprijatelji

Komentari

Planika Kranja nije bila

Planika Kranja nije bila ratom porušena a propala?
Misliš da bi Borovo opstalo da nije porušeno? Naši političari a i obični ljudi često kažu Vukovar je zbog rada izgubio 28000 radnih mjesta a činjenica je da bi Vukovar jednako ta radna mjesta izgubio i da nije bilo rata. Borovo kakvo je bilo 1990 nije se moglo oduprijeti konkurenciji sa zapada a poslije i Kine.
Rat je samo ubrzao proces. Umjesto agonije od 10 tak godina propalo je u par mjeseci.
Tu je rat sporedna stvar a ne uzrok.

Tko je glasao

Planika Kranja nije bila

Planika Kranja nije bila ratom porušena a propala?
Misliš da bi Borovo opstalo da nije porušeno? Naši političari a i obični ljudi često kažu Vukovar je zbog rada izgubio 28000 radnih mjesta a činjenica je da bi Vukovar jednako ta radna mjesta izgubio i da nije bilo rata. Borovo kakvo je bilo 1990 nije se moglo oduprijeti konkurenciji sa zapada a poslije i Kine.
Rat je samo ubrzao proces. Umjesto agonije od 10 tak godina propalo je u par mjeseci.
Tu je rat sporedna stvar a ne uzrok.

Acinum sada pišeš gluposti i to velike... Borovo ko kombinat uz malu modernizaciju (što bi normalno slijedilo) bi se ko od šale razvio i opstao... Na desetine malih tvrtki sa Zapada su iskoristile situaciju uništavanja naše tekstilne industrije i jednostavno preuzele primat u kvalitetnoj odjeći ...

Izgubili smo brend zato što nitko nije vodio računa o tome , najbolji primjer ti je Đuro Salaj kojem poslije rata mijenjaju ime , kako bi se oprala i još bolje ukrala lova... To tudumi ne mogu shvatiti , da ime je nekada važnije od proizvoda...

Slijedeće što je slijedilo je bahatost ljudi koji nemaju veze sa vezom sa tekstilom , industrijom i ekonomijom i njihovo sustavno uništavanje tih tvrtki ... Koliko su oni vodili računa o tim tvrtkama govori ti činjenica da većinu svog "radnog " vremena su provodili u provodima, ljetovanjima , zimovanjima i sličnim glupostima...

Kontrole učinka nije bilo , adekvatne nagrade za najbolje radnike i promocije NIJE BILO (što je gore radnicima su spuštene plaće na minimum , dok su razni članovi uprava izvlačili na različite načine novac, npr. reprezentacija, putni troška, službeni putovi, dnevnice, terenski rad...) Možda tu najbolji primjer je iz druge vinkovačke tvrtke kada su puna 3 kamiona vrata vraćena zbog nepravilnih mjera što je za tu tvrtku takva bila pljuska da je to strašno...

Koliko se kralo dovoljno govori podatak da je u većini šefovskih kuća u podrumima i garažama završavalo brdo odjeće i obuće ..., pa bi djeca kod igranja žmire po kući susjeda slučajno se zapitala odakle to sve njima...

Justice for all !

Tko je glasao

Borovo 1990 godine moglo je

Borovo 1990 godine moglo je dobiti kredite sa kamatama od 20-30% godišnje jer je to bila cijena kapitala kojeg tada nije bilo.
Tržište je bilo orjentirano na istok, a otvaranjem granica na domaće tržište su došli bolji i jeftiniji proizvodi iz Italije i Turske a već od 1993 i iz Kine.
Borovo nije imalo nikakve šanse niti danas takva proizvodnja kod nas ima šanse, pogotovo ne firma veličine 28000 radnika.

Borovo i Đuro Salaj su bili brend u Jugoslaviji i u istočnoj Evropi dok su te granice bile zatvorene za proizvode iz zapadne Evrope a u zapadnoj Evropi to nisu bili brendovi jer nisu ni postojali na tom tržištu.

Tko je glasao

U pravu si za krađu ali nisu

U pravu si za krađu ali nisu zato propale. Nije rezultat krađe iz firme propast firme .
Iste takve proizvodnje u drugim državama s boljom tehnologijom, boljim proizvodima i nižom cijenom a nije bilo krađe, rata, privatizacije su također propale.
Zašto?

Tko je glasao

U pravu si za krađu ali nisu

U pravu si za krađu ali nisu zato propale. Nije rezultat krađe iz firme propast firme .
Iste takve proizvodnje u drugim državama s boljom tehnologijom, boljim proizvodima i nižom cijenom a nije bilo krađe, rata, privatizacije su također propale.
Zašto?

Ti misliš da u drugim državama istočne i srednje Europe nije bilo krađe ? Nemoj me nasmijavati ... Jedino gdje je spriječena grabež i pljačka i nastajenje novokomponiranih tajkuna je u Bjelorusiji što se završilo tako da je Lukašenko proglašen diktatorom... Svugdje drugdje je bila pljačka u tim privatizacijama , pa čak i u toliko opjevanoj Češkoj i Slovačkoj... Imao sam priliku pričati sa ljudima iz svih tih zemalja tranzicije i jedna jedina riječ se najviše čula : PLJAČKA iliti KRAĐA...

Ako ti svako drugo odjelo ukradeš , da radnici rade "na trepavicama" ne bi uspjeli takve manjkove pokriti ...

Usporedi imena ko Paul Shark i Tom Tailor sa susjednom uništenom Rašicom, Starsice sa Startasicama... , Fred Perry sa Varteksom i sve će ti biti jasnije ... Razlike u kvaliteti su toliko malene , ali zašto mi svoje ne možemo prodati po jeftinije i kako su takve tvrtke (koje su vani doslovno prije rata harale ...) uništili razni dikliči i "ekonomski stručnjaci - bolje rečeno lopovi... ostavljam tebi na razmišljanje...

Justice for all !

Tko je glasao

Bjelorusija

Nisam siguran da su ti usporedbe na mjestu. Pa gdje je Bjelorusija danas? Na trećini BDPa http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_GDP_(nominal)_per_capita Hrvatske. Također zvuči mi nevjerojatno da su sve postkomunističke zemlje opljačkane, pa zar su prije bile bogate?
Lijep pozdrav, Pointer

->Pointer

Tko je glasao

Nisam siguran da su ti

Nisam siguran da su ti usporedbe na mjestu. Pa gdje je Bjelorusija danas? Na trećini BDPa http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_GDP_(nominal)_per_capita Hrvatske. Također zvuči mi nevjerojatno da su sve postkomunističke zemlje opljačkane, pa zar su prije bile bogate?
Lijep pozdrav, Pointer

Nažalost kada se netko uhvati ekonomije , a pravo ne zna kako ekonomija funkcionira , jedino što mu je mjerodavno je BDP ... Kada će "ekonomisti " svijeta naučiti da BDP je obična glupost , pravi pokazatelji ekonomije neke države su zaposlenost, beskućnici , zdrastveno i socijalno osiguranje , pravo na svoj stan ili kuću ...

Evo kada si se već uhvatio BDP da ti odgovorim :

3 Singapore 57,238

http://www.youtube.com/watch?v=r2bP0sBBuag

5 Brunei 47,200

http://www.youtube.com/watch?v=YCw1dvHM3CM

6 United States 47,123

http://www.youtube.com/watch?v=us3iSDU5oPY

12 Ireland 38,685

http://www.youtube.com/watch?v=91qLldz5lf8

17 Iceland 36,681

http://www.youtube.com/watch?v=HgPnv0M8EOY

Statistika je kao bikini , sve otkriva i ništa ne pokazuje...

Da li ti je sada sve jasnije iako čisto sumnjam, lako je živjeti u zabludi i pored sirotinje, beskućnika i gladnih prolaziti koda ih nevidiš i onda kasnije stavljati glupave ekonomske pokazatelje koji u biti ništa ne pokazuju ...

Lijep pozdrav Branimir Puškarić - Busola - ekonomist koji gleda realne pokazatelje , a ne gluposti...

Justice for all !

Tko je glasao

Ti prvi

U daljnim odgovorima već se da naslutiti pogrešnost tvojih zaključaka.
Napisao si:
"pravi pokazatelji ekonomije neke države su zaposlenost, beskućnici , zdrastveno i socijalno osiguranje , pravo na svoj stan ili kuću ... "
U bivšoj Jugi, danas na Kubi i Sjevernoj Koreji, Bjelorusiji... nema niti puno nezaposlenih (http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_unemployment_rate, dakle u Bjelorusiji samo 0,9%), beskućnika jako malo, svi imaju besplatno zdravstveno osigurnanje, socijalu... Pravo na stan i kuću....
Eli eto ljudi su riskirali živote pa iz Ex Yu bježali trbuhom za kruhom diljem svijeta,
Iz Sjeverne Koreje bježe u Južnu Koreju makar u Sjevernoj Koreji imaju i stanove i besplatnu hranu (istina jako malo iste).
Iz doživotne sigurnosti Kube riskiraju život i u malim brodićima (http://www.youtube.com/watch?v=1OlIUNE4ZJY&feature=related) bježe u SAD gdje je i nezaposlenost 8 puta veća, a kriminal da ne govorimo.
Zbilja bi volio da svi koji misle kao ti odu u raj Sjeverne Koreje, tamo neće imati pristup internetu.
Lijep pozdrav, Pointer

->Pointer

Tko je glasao

Kako se tebi ekonomisti moglo

Kako se tebi ekonomisti moglo ovako ne[to oteti?!

pravi pokazatelji ekonomije neke države su zaposlenost, beskućnici
Kanada ima isti postotak nezaposlenih kao i Hrvatska (7,3%) i više beskućnika.

Tko je glasao

18,3 %

Postotak nezaposlenih u Hrvatskoj je puno viši.

http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6191

Tko je glasao

"seneka Znam i slažem se, ali

"seneka
Znam i slažem se, ali nije puno manja ni u Kanadi. 5,5% Kanađana zivi od socijalne pomoći, sigurno je toliko i umirovljenika. U čemu je onda problem pa hrvatski i kanadski standar nisu usporedivi?
Evo u čemu je:
1. Korupcija je ovdje zanemariva
2. Država nema prema nikomu pardona pri ubiranju poreza. A među poreznim obveznicima su vrlo, vrlo rijetki oni koji kadkad pokušaju zatajiti prihode. Jednostavno, prijavljivanje prihoda i plaćanje poreza je za mnoge dokazivanje časti.
Nadalje, od od poreza akumuliranih sredstava država isplaćuje korisnike socijalne skrbi i primatelje naknade za nezaposlene. Visina ovih primanja nije baš pohvalna, ali može pokriti stanarinu i režije nekog skromnijeg stana, te troškove za skromniju hranu, A dok je čovjeku čitav krov iznad glave, kao i, kako tako, pun stomak dotle nema bogzna kakvih opasnosti od izbijanja revolucije. U protivnom bilo bi drukčije.

Tko je glasao

Naša moćna industrija je 1990

Naša moćna industrija je 1990 bila nikakva i orjentirana na istočna tržišta.
Varteks i druge tekstilne tvrtke su za zapad radile samo lohn poslove, nisu imale svoje modne marke i one na tom tržištu nisu značile ništa.
Proizvodni program Borova nije imao nikakve šanse ni na istočnom ni na zapadnom tržištu kada su se otvorile granice.
Te su firme jednostavno bile loše i morale su propasti. Krađa koja se u njima događala je samo malo ubrzala te propasti a nije bila uzrok propasti.

Kako to da u zadnjih dvadeset godina nitko nije otvorio novu tvornicu tekstila ili obuće i svorio svoju preopznatljivu modnu marku i uspio na tržištu. Mislim na tvornice od 500-600 radnika ako to može poslovati a istovremeno su ulagani milijuni u drvnu industriju i neke druge industrije a u tekstil i obuću baš nitko.

Tko je glasao

uvoz-izvoz

Nemam puno vremena za komentare, ali samo kratko.
Ti bi trebao znati da je kožna jakna Đure Salaj uvijek koštala oko tisuću DM a iz Turske i Trsta se uvozile jakne po 300-400 DM. To što je Đurina bila bolja nije pomoglo prodaji na domaćem tržištu a izvoz je propao posve.
Pozadina svega se opet svodi na repormaterijal.
Jedan uspješni eu poduzetnik svoju prvobitnu akumulaciju kapitala je stekao na vrlo jednostavan način. Kupovao je sirove ovčje kože u australiji, prodavao turcima u ljetnim mjesecima, koju su ovi preradili a tržište im je bilo usmjereno na kavkaz i ruske polarne zime;) rusi su većinu kontejnera otkupili, a ono što je ostalo turci su proizvodili kožne jakne, brandirali i takve prodavali u bližoj i široj regiji. Zato se ne treba čuditi njihovim niskim cijenama. Jasno je da ne možemo biti konkurentni.
Dobar dio naše proizvodnje propalo je i propada zbog repromaterijala. Prehrambena i drvno prerađivačka se može spasiti, jer možemo i imamo repromaterijala, ali tekstilna i obućarska teško, za ostalo baš nisam upućena.
Ja sam Popijaču, kada je zasjeo u ministarsku fotelju uputila jedan mail u kojem ga pozivam da razmisli što je nekadašnja Astra značila za gospodarstvo i industriju i predložila mu da se napravi mješovita tvrtka, 50% vlasništvo države, 50% svih zainteresiranih gospodarstvenika kako bi zajednički radili na nabavi repromaterijala, i nastupali na međunarodnom tržištu na kojem je utakmica žestoka. Njegovo odgovor bio je da je ideja zanimljiva i da bi volio o tome sa mnom popričati…ali, tu se sve završava. Bar je iz pristojnosti odgovorio, za razliku od nekih drugih. Ne tvrdim da sam u pravu, ali logika svega onog što pratim i vidim što se događa na globalnom tržištu uvijek me vraća na tu ideju. Klasteri su previše rascjepkani, a usijane glave teško se mogu dogovoriti, jer uvijek postoji pitanje, a gdja sam tu ja?

Tko je glasao

Ideja ti je dobra i

Ideja ti je dobra i vjerojatno znaš da nije ni nova. Slično ima regija u Italiji Friuli-Veneto-Gjulia tj. regija Trst koja ima svoju komoru i poduzeće poreko kojeg nabavljaju repromaterijal za svoju industriju a imaju i svoja predstavništva u mnogim regijama u Evropi i pokušavaju pronaći i tržište za proizvode svoje industrije. Tako posluju koliko mi je poznato u industriji namjesštaja i drvoprerađivačkoj industriji.
Malo prepisati iskustva drugih i to bi bilo mnogo bolje rješenje od mnoštva mjera iz gospodarskog oporavka. Država bi tu imala mogućnost da sufinancira nabavku materijala umjesto da daje novce koji se poslije upotrijebe za isplatu plaća.
Treba riješiti uzrok, eventualno skupa nabava repromaterijala, a ako nisu u stanju s jeftinim repromaterijalom zaraditi svoje plaće i treba da propadnu.

Tko je glasao

Ovo sada što ima u Borovu je

Ovo sada što ima u Borovu je mksimum i opstat će sve dok budu mogli proizvoditi vlastite modele koji će biti u trendu

zapravo je to ključ, da budu u trendu. tj moraš zauzeti neku nišu koju drugi ne mogu, ne žele, neznaju ili iz bilo kojeg drugog razloga je ostala neprepoznata. A da bi to mogao moraš imati državu koja će stvoriti okvir koji pogoduje poduzetništvu, znači zakoni koji će podupirati poduzetništvo, edukacijski sustav koji će stvarati inovativne ljude itd itd.

Tko je glasao

Samo Borovo je imalo 28000

Samo Borovo je imalo 28000 radnika 1990 a danas oko 800. Hrvatska država je dosta pomogla Borovu inače se nebi mogla ni pokrenuti proizvodnja.
Proizvodi Borova nisu svima financijski dostupni i zatoono neće imati više dominaciju na tržištu kao što je imalo 1990 - to nije mogućno dok god postoje otvorene granice, sloboda trgovanja i jeftina proizvodnja dalekom istoku i naš nizak standard.
A da je jedno od rješnje zadržati nešto od te velike inmdustrije u obliku koji sada ima Borovo i pokušavaju neki drugi slično svakako jeste, ali ne treba tu očekivati neka čuda i velike rezultate u kratkom periodu.

Tko je glasao

da li čuda ne treba očekivati

da li čuda ne treba očekivati ni u kojem sektoru. ukoliko želimo gospodarski rast morati ćemo imati slične vrlo teške borbe za svaku tvrtku, svaki proizvod. ništa neće biti lako. ali vrlo lako je trošiti više nego se zarađuje.

Tko je glasao

Poluistina

Uvod - tendeciozan.
Argumentacija tekstilom i obućom - bizarna. S istim su se problemom suočile i mnoge druge zemlje. Zbog toga im nije cijela privreda kolabirala.

Pretvorba i pljačka nije se sastojala samo u bizarnoj otimačini i rasprodaji društvenog/državnog vlasništva, već u "restrukturiranju" ekonomije na način grabeža i izostanku bilo kakve održive strategije razvoja kojoj je cilj prosto rečeno - dati narodu kruh u ruke. Naprotiv, cilj je bio, a sažet u toliko puta u prežvakanoj rečenici dragog nam prvog predsjednika - "stvoriti 200 bogatih obitelji" u maniri nagrubljeg oblika neoliberalizma.

Evo kako (i ukratko):
- Trgovački lobi - industrija se uništava ili minimizira, tisuće ljudi ostaje bez posla. Orijentacija isključivo na uvoz - uvozi se jeftino, država sretna jer se odmah namiruje putem poreza i davanja, marže visoke, cijene visoke - opljačkan potrošač. Velika lova se pretače u malen broj džepova.
- Građevinski lobi - gubi poslove vani, orijentira se na domaće tržište. Gradnju (što se tiče velikih infrastrukturalnih projekata) financira država novcem građana i kreditima koje će građani vraćati. Stanogradnja cvate, a novac upumpavaju građani kojima banke velikodušno odobravaju lihvarske kredite (http://www.vecernji.hr/vijesti/hrvat-stan-vraca-45-tisuca-eura-vise-slov...). Velika lova se pretače u malen broj džepova.
- Bankarski lobi - poluga gore navedenih zločina. Toliko hvaljeni Rohatinski nerealno jakom kunom direktno pogoduje bankama, trgovačkom i građevinskom lobiju. Građani sa svojim kreditima s deviznom klauzulom njegovi su taoci, pa se ne bune.
...dalo bi se nabrojati još toga (INA, rasprodaja nacionalnog bogatstva - vode, šume, plin...)

Stanje koje imamo rezultat je zločinačke organizacije koja harači već 20 godina i još joj se ne vidi kraj!

Tko je glasao

Zanimljivo mi je kako ste

Zanimljivo mi je kako ste sami sebi kontradiktorni i još dobijete potporu većeg broja pollitičara.

Kažete da je argumentacija tekstilom i obućom bizarna a u tim bizarnim industrijama smo u zadnjih 20 godina izgubili preko 200 000 radnih mjesta koja nikada nismo zamjenili drugim mjestima u nekim drugim industrijama ili sektorima.
Potom kažete da su taj problem imale i druge države i da im nisu uništile cijelo gospodartstvo. i tu ste djelomično u pravu
U zapadnim zemljama nije uništeno gospodarstvo već samo te i slične industrijske grane. U tim zemljama nije bilo privatizacije i pljačke u privatizaciji i opet su dijelovi industrije propali
U istočnim zemljama koje su ukinule državni socijalizam kao što su Mađarska, Rumunij, Bugarska, Ukrajina i dr. su propala kompletna gospodarstva jer su ljudi bili željni robe koja je bila ljepša, bolja, kvalitetnija i koja je otvaranjem granica postala dostupna svima bez potrebnih veza.
Zar ste zaboravili da je i naša Jugoslavenska industrija bila nesposobna proizvesti dovoljno benzina i drugih goriva pa smo vozili prema tablicama par-nepar i gorivo kupovali u redovima i preko veze. Nije bilo deterdženta, kave i drugih proizvoda široke potrošnje. Auto se kupovao preko veze uz godinu dana čekanja.
Glavna izreka radnika je bila : "Nemogu me malo platiti koliko ja mogu malo raditi"
Takvu industriju i takav radni moral radnika smo imali 1990 i kada su se otvorile granice jer su ljudi bili željni robe sve je propalo.

U privatizaciji i pretvorbi devedesetih godina je bilo pljačke, bio je rat ali niti jedno nije uzrok propasti naše industrije jer da su to uzroci tada u nebi u Zapadnoj Evropi također propadale industrijske grane jer tamo nije bilo pretvorbe i privatizacije nije bilo pljačke i nije bilo rata a opet propast.
I vi i dalje tvrdite da je uzrok propasti naše industrije obuće i tekstila koje su zapošljavale najviše radnika u Hrvatskoj 1990 propale zbog pljačke i korupcije u privatizaciji tih poduzeća.

Ostalo što ste napisali vrijedi dijelomično samo za period zadnjih 10 godina kad je industrija koju smo imali 1990 davno već propala
-trgovački lobi- je nastao tek zadnjih 10-tak godina i nastao je iz razvoja trgovine koja se počela razvijati početkom 90-tih godina na uvozu roba koje nije mogla proizvesti domaća industrija odjeća, obuća, deterdženti, kava , osobni auti i sva druga roba široke potrošnje i tada je sva loša , neproduktivna proizvodnja propala.
Trgovci poput Agrokora su svoju dobit iz trgovine ulagali u proizvodnju i uz pomoć politike vrlo brzo ovladali većim dijelom tržišta prehrane a sada su dobili konkurenciju iz Evrope.
Trgovci obuće poput Magme, Planet obuće i dr. nisu ulagali u proizvodnju obuće i odjeće kod nas već su uvozili iz početka iz zapadne Evrope a poslije iz Kine i Vijetnama jer se kod nas nije mogla uspostaviti jeftina proizvodnja obuće i tekstila a nemože ni danas.
Ti trendovi nemaju nikakve veze s pljačkom u pretvorbi i privatizaciji ili ratom
- građevinski lobi- početkom 90-tih godina većinom radove izvodi u zemljama istočne Evrope a u zapadnoj Evropi radi se preko detašmana (oko 6000) i to kao kooperanti njihovim velikim firmama.
Otvaranjem granica u istočnoj Evropi i političkon destabilizacijom te regije zaustavljaju se privremeno investicije a kasnije se na tom tržištu pojavljuju njihove domaće firme i Evropske građevinske firme i u toj konkurenciji gubimo većinu posla i radna mjesta jer su ti novi poduzetnici imali bolje političke veze i bolje su radili. Naše firme u vrijeme Jugoslavije su imale klirinško plaćanje tj. prebijanje nekim robama a ta je praksa u istočnoj Evropi prekinuta 1990 godine. I do danas nismo naplatili dobar dio tih radova.
U tom sektoru smo sačuvali radna mjesta na način da su ljudi sami išli u toku rata na gradilišta u Njemačkoj, Austriji i drugim zemljama. Otišlo je preko 300 000 ljudi.
Prvi poslovi ozbiljniji javljaju se tek obnovom porušenih objekata u ratu od 1996 na dalje, prvo obiteljske kuće a tek potom od 2000 ozbiljnije i infrastruktura.
U tom sektoru nisu izgubljena radna mjesta.
Kakav je uticaj pljačke u pretvorbi i privatizaciji na događanja u tom sektoru.

Bankarski sektor je primjer pljačke u pretvorbi i privatizaciji i osim Marčinka i Novalića gotovo nitko nije završio u zatvoru, a ni to nije u mjeri u kojoj se priča. Početkom devedesetih godina banke su uzimale kamate na kredite 20-40% godišnje s valutnom klauzulom i ubrzali su propast većine firmi, a na kraju su preuzele gotovo svu industriju koja je bila loša pa su i one propale.
Tadašnje domaće banke su kreditirale domaću proizvodnju s kamatama 20-40% godišnje i kredit ste mogli dobiti samo preko veze i proviziju 5-10%.

Vi sada kukate za domaćim bankama kao da ste prespavali devedesete godine.

Uvažavam činjenicu da ste eventualno mlađe osobe koje nisu radile u gospodarstvu samoupravnog socijalizma i prvih godina Hrvatske pa neznate pravo stanje stvari već ste se poveli proglašenim istinama o pljački u pretvorbi i privatizaciji, ratu koji je uništio naše tvornice i radna mjesta, UDBI, KOS-u i drugima koji vode specijalni rat protiv Hrvatske države i svim drugim mogućim i nemogućim razlozima zašto nemamo industrije i zašto nestvaramo nova radna mjesta.
Ovo je temelj problema na koji stalno upozoravate da se na lošim temeljima ne može ništa napraviti.

Tko je glasao

@acinum Oprosti mi što ću, sa

@acinum
Oprosti mi što ću, sa riječju-dvije, nadopuniti donji tekst

Uvažavam činjenicu da ste eventualno mlađe osobe koje nisu radile u gospodarstvu samoupravnog socijalizma i prvih godina Hrvatske pa neznate pravo stanje stvari već ste se poveli proglašenim istinama o pljački u pretvorbi i privatizaciji, ratu koji je uništio naše tvornice i radna mjesta, UDBI, KOS-u i drugima koji vode specijalni rat protiv Hrvatske države i svim drugim mogućim i nemogućim razlozima zašto nemamo industrije i zašto nestvaramo nova radna mjesta.

1. 1. 1991. sam u zagrebačkom Danasu (nije mi jasno da je Danas tiskan na samu Novu godinu, ali stranica primjerka kojega imam u ruci nosi taj nadnevak) objavio članak s naslovom "Iseljenici".
Između ostalog, u njemu stoji i ovo:
S obzirom što sam proveo ove godine više vremena u Hrvatskoj nego li pak u Kanadi, stoga sam se osobno uvjerio u kriva polazišta i krive premise nekih istaknutijih pojedinaca političkog i javnog života Republike Hrvatske, a koji se odnose na naše iseljeništvo, njegov ekonomski potencijal, kao i njegovu volju da taj svoj potencijal, u cijelosti ili djelomično, investira Hrvatskoj, pa tako doprinese revitalizaciji njezine privrede. Jer još nitko među onima koji pozivaju i propagiraju povratak tog bogatijeg iseljeništva nisu ni sa čim dokazali da su voljni i spremni eliminirati iz privrede birokratske i korumpirane pojedince i skupine koje su je dovele u kolapsno stanje.

Usput, sjećam se i toga da su se, pri rijetkim pokušajima mijenjanjem kadrovskih struktura, prolamali urlici: "Ovo je revnšizam". Sapieti sat!

Tko je glasao

...bio je rat ali niti jedno

...bio je rat ali niti jedno nije uzrok propasti naše industrije...
I plaće su bile 100 DEM pa nije baš da se iskoristila ta komparativna prednost.

Tko je glasao

"Nitko me nemože tako malo

"Nitko me nemože tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi" ili ste zaboravili ove parole.
Dakle plaća je mogla biti i 0,00 DM i opet bi propalo a tadašnjih 100DM nije bila prednost već mana jer ni tih 100 DM nije bilo zarađeno.

Tko je glasao

telekomunikacijski lobi

je takođe zanimljiva svota za građane

Tko je glasao

+ za "200 obitelji" u navodnicima

@Bigulica, moj + (plus) za navodne znakove za famoznih "200 obitelji" !

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

Pazila sam ;)

Baš sam se tebe bila sjetila oko toga i reko' - sad će mi gledamokosebe sprašit minus (opet!).

Tko je glasao

Epur si muove !

Baš sam zadovoljan !

Učite i Vi ostali od mene .. . Mali, ali dostižni ciljevi !

Dakle, nema u Hrvata "200" hajduka, nego barem 200.000 parazita koji nemilosrdno pljačkaju i uzimaju 100 puta više nego što im treba i 1000 puta više no što su sami stvorili !

Kako bilo, moje metode daju rezultat. Idemo dalje, borba koja je u tijeku, i koja predstoji, duga je i teška. Treba izdržati ... To je maratom, a ne kao što misli V.J. utrka na 100m.

Pozdrav, i gledajte oko sebe !

Tko je glasao

:)))

ja to u najboljoj namjeri. hebi ga, kad nisam ja premjerka... :)

Tko je glasao

Da, maraton!

Sa sprintom na početku ;)

Tko je glasao

26 000 godina je sitan podatak u velikoj politici današnjice

Samo uz malu dopunu Biga - obrazac nije nastao spontano, dapače osmišljen je davno prije devedesetih i nije ga moguće neutralizirati podaničkim sklopom jer se perpetuira kroz politiku. Veoma je znakovito kontinuirano povečanje Schumann-ove rezonancije iliti pulsa Gea-e.

Tko je glasao

FREKVENCIJA MISLI

Neznam što je tko izmjerio i na koji način - ali siguran sam da misaono stanje promatrača mjeritelja utječe na rezultate.
DuorPula@gmail.com

Tko je glasao

Ajde to malo elaboriraj...

nama neukima :) Kako bi se ovo moglo primijeniniti na nas (ako si na to mislio)?

Tko je glasao

Bilo Gea-e završava na broju 13

Biga, cijenim tvoj napor da razumiješ. Pomalo sam umoran u raskrinkavanju znanja koje to nije, a nije slučajno takvo. Krhko je znanje posebice ono koje nije nastalo jučer i ne nestaje sutra. Što je 26000 god u životu jednog smrtnika sa istočnim grijehom. Ali kad ta epoha od 26000 godina izmiče u ovakvoj kozmičkoj tutnjavi čija frekvencija se primiče broju 13 - kada život u mnogim svojim segmentima trokira naočigled onih kaj niti vide niti ćuju, tada dolazi vrijeme da se osvrnemo iza - da bi shvatili korake isprijed. I ne bojim se da nećeš shvatiti ovu poruku; tko gleda vidjet će - tko traži, naći će. Djeci treba pokazati sliku koju vidjeti neće, treba im pustiti glazbu koju njihove uši ne raspoznaju. A umjetnika je tako malo i prestrašeni su pred posljednjim sudom...

Tko je glasao

Ladyes first !.

Prije nego se krene u veliku potragu za pravim odgovorom, za savjet zapitajte i Lijepu Jelenu !.

Ona sigurno zna i pravi put kojim trebate ici, pa cak i ono sto cete tamo naci...

http://www.youtube.com/watch?v=t6HCEErirMI&feature=related

Tko je glasao

Sjajno!,

Odlicno, @acinum, odlicno !.

Iako mi je pomalo zao, jer se i sam nosah mislju o pisanju jednog dnevnika koji bi bio veoma slican ovome. No, bolje je sto ga napisao nisam, jer ja, eto, "porez ne placam u Hrvatskoj" i to bi me vec unaprijed diskvalificiralo.
Dodao bih samo to da je prosjecna satnica vijetnamskog/kineskog textilnog radnika/radnice prije dvije godine iznosila otprilike 0,50 Eurocenti. Pa, ako su hrvatski radnici/radnice spremni raditi za barem 0,45 Centi (i bez ikakvog socijalnog i mirovinskog osiguranja, prava na bolovanje, porodiljnio i sl.) mozda budu imali sansu za koji poslic dok i kad konjuktura traje.

Hoce li oni onda moci kupovati te svoje proizvode - neka procjene sami...

Da, stvarnost je, nazalost upravo takva kakvom si ju opisao.

Jos jednom: Onaj tko misli da o tome moze izvuci drugaciji zakljucak, morat ce se dooobro i uzaludno napregnuti. A bojim se da ce to biti samo suplje fraze, jer drugo nije ni moguce...

Tko je glasao

Talijanski kapitalisti u Rijeci,

Acinum,

našu stvarnost izuzetno dobro ste prikazali opisujući tekstilnu industriju .

Svojevremneo su u Rijeci, uz blagoslov državnih i gradskih vlasti;
talijanski kapitalisti pokušali preuzeti RIO, Riječku industriju odjeće.

Kada im to nije uspjelo; u starim industrijskim skladištima, koji su spomenik kulture;
otvorena je tvornica "Lumik", u kojoj su bezobzirno eksploatirane brojne riječke žene i muškarci;
a koja je bila direktna konkurencija RIOu.

Kako sam i sama radila tamo pet mjeseci,
uvjerila sam se da, priče koje su se na sav glas pričale po Rijeci o eksploataciji;
ne samo da su istina;
nego da se pričalo malo i premalo proziovalo odgovorne.

Kada im je postalo poslovanje preskupo,
jednostavno su otpustili sve radnike.
te nestali u pravcu istoka.

Odgovorni dužnosnici, koji su tada držali lojtre Talijanima,
sada pokušavaju prodati nekakvu ekonomsku kritiku vlasti;
a onome koga prozivam, Liniću;
bilo bi bolje da ode u mirovinu i anonimnost;
kako svojim jadnim istupima ne bi diskreditirao oporbu;
jer sam je doprinio ponižavanju svojih sugrađana..

Pozdrav
Mirtaflora

Tko je glasao

kineska mudrost

Dodao bih samo to da je prosjecna satnica vijetnamskog/kineskog textilnog radnika/radnice prije dvije godine iznosila otprilike 0,50 Eurocenti. Pa, ako su hrvatski radnici/radnice spremni raditi za barem 0,45 Centi (i bez ikakvog socijalnog i mirovinskog osiguranja, prava na bolovanje, porodiljnio i sl.) mozda budu imali sansu za koji poslic dok i kad konjuktura traje.
Imala sam prilike tri godine raditi i surađivati s kinezima kao brand manager i ponešto sam i ja od njih naučila ;)
Da, kinezi rade pod nama nemogućim uvjetima, žive u kampovima, daleko od svojih obitelji koje vide prosječno dva puta na godinu. Oni su radili i još uvijek rade za pohlepne zapadne industrijalce, štedili su za neka bolja vremena, dok smo mi svi trošili i bahatili se.
Sada, nakon desetak godina situacija se polako mijenja. S postotkom rasta od 10% na godinu mogu diktirati globalno tržište po svom izboru.
Danas kinezi naručuju whiskey od amera,standard im raste, ali i inflacija od 4,6% prošli mjesec.
Kinezi nisu imali izbora, uz previše gladnih usta samo takvo dugoročno planiranje dovelo ih je na stupanj na kojem danas jesu.
Najveći procvat kina je doživjela gradeći željezničku infrastrukturu i brzu željeznicu, dok smo mi gradili autoceste i zapuštali svoje luke, živjeli na kredit i upropaštavali domaću proizvodnju. Nije nama europa kriva, jer ni tamo nije puno bolje, ali je problem u odricanju, nitko to ne želi.
Ljepše se vozit u limuzini nego na biciklu ;)

Tko je glasao

I kakve je konkurentske šanse

I kakve je konkurentske šanse imala i ima sada naša tekstilna i obućarska industrija na tržištima kao Rusija pored Kineskih firmi za istu vrstu proizvoda.
Takvim pristupom su Kinezili uništili veći dio i tih industrija u Evropi. Nedavno, prije par godina bio je čak i ograničen uvoz u EU. EU i Amerika su uticale na Kinu da uvede izvozne carine mislim u visini 10% za tekstilne proizvode koji idu u Evropu i USA.

A mi pričamo o ratnim štetama, svjetskoj zavjeri, pljački, privatizaciji sto razloga samo da se izbjegne istina.

Tko je glasao

Nedavno, prije par godina bio

Nedavno, prije par godina bio je čak i ograničen uvoz u EU

mislim da je i sada tako. mislim da još uvijek postoje nekakve kvote uvoza tekstila u EU a te kvote uglavnom pokupe velike tekstilne tvrtke pa i nisu baš najpoštenije.

Drugo cijena rada u Kini je narasla. Mislim da je minimalna plaća između 1500 i 2000 RMB te da su im prije par godina dosta narasla socijalna prava (prije svega za radnike koji su najniže plaćeni). U vijetnamu su znatno niži troškovi rada nego u kini trenutno te se očekivalo preseljenje tvornica iz kine u okolne zemlje industrija koje su radno intezivne a koje se nije dogodilo barem ne u onoj količini u kojoj se očekivalo. Naime, kinezi su zadnjih desetak godina znatno ulagali u tehnologiju što im je očuvalo konkurentnost i u takvim industrijama kao što je tekstilna čak i više nego što su sami očekivali.

jedna od velikih razlika između kine i hrvatske a koju ljudi nikako ne uočavaju na prvu jest da se u kini potiče proizvodnja a kod nas samo deklarativno jer zakoni koji se donose u hrvatskoj znatno otežavaju rad pa i proizvodnju. u kini ćeš npr vrlo brzo, jeftino i jednostavno pokrenuti bilo kakvu proizvodnju a kod nas će ti trebati godine samo da dobiješ sve dozvole. realno ako si poduzetnik početnik treba ti godina dana samo da pročitaš narodne novine da bi vidio koji te se sve zakoni dotiču.

najbolji dugoročni pokazatelj u hrvata je svakako nezaposlenost. 1.5 do 2% rasta koja sada država reklamira kao "uspjeh" nije dovoljno niti da kamate plaćamo a država kao investitor i kao pokretač velikih projekata umjesto privatnog sektora je u najmanju ruku sumljiva ideja. naime, povijest države kao upravljača nije baš sjajna. u svakom slučaju ja se nadam uspjehu ali sam skeptičan...

poanta dnevnika je u ok.

Tko je glasao

Tko zna - može

Kao i u cijeloj Europi, Danska tekstilna industrija i industrija odjeće trpi pod pritiskom jeftine konkurencije iz Azije, ali i iz istočne Europe. Treba znati da su troškovi rada (odnosno plaće radnika) u Danskoj najviše u EU, a možda i u Svijetu.

Medjutim, znanjem i poslovnom spretnošću, Danci su uspjeli zadržati kreativni dio i dio specijalne proizvodnje u zemlji, tako da je pokrivenost uvoza tih proizvoda izvozom oko 85% , a u tome sektoru je zaposleno oko 18,000 ljudi. Ukupni izvoz je oko 25 milijardi DKK.

Kako je to moguće? Kreativnost i razvoj modnih marki medjunarodnog značaja, ekskluzivna proizvodnja i poslovnost na svjetskom nivou.

Dakle, tko zna i hoće, može.

The Observer

Tko je glasao

upravo tako. Samo mi u svemu

upravo tako. Samo mi u svemu pa i tome kasnimo 20 godina a imamo izvrsne izgovore. Uglavnom svi su krivi osim nas.

Tko je glasao

pijani milijarderi

Eu je imala uvozne kvote za tekstil iz kine, ali ne baš na sve. I tu se lobiralo i pregovaralo kako i koliko je bilo u interesu jačih igrača na eu tržištu.
Za rusko tržište potrebno je imati velike količine ako se radi o masovnoj narudžbi nekog proizvoda, ali još uvijek postoji skupa klijentela koja kupuje skupe proizvode a koja se proizvode većinom u eu tvornicama. Samo u moskvi ima 10000 milijardera ;)
Tu je hrvatska ispustila svoju šansu, i trebala je naglasak staviti na strana ulaganja poznatih modnih kuća koje obrću ogromne pare. Ali ne, privatizacijskom pljačkom uništilo se baš sve! Naša sposobna menadžerija, kumovi i kumice izmuzli su što se izmusti dalo i bacilo radnike na ulicu.

Tko je glasao

Imate li kakvu ideju , osim

Imate li kakvu ideju , osim privatizacijske pljačke, zašto nitko u zadnjih dvadeset godina nije napravio takvu firmu i pokušao iskoristiti priliku na tržištu.
Radnika ima, strojeva ima, hala ima, para ima a opet nitko ne otvara i ne zarađuje te novce koje se po vama nude.
Za skupu klijantelu imamo još žešću konkurenciju nego za jeftinu robu. Samo smo za jeftinu robu svjesni da nemožemo konkurirati a za skupu robu nismo ni pokušali.
Privatizacija i pljačka u privatizaciji se dogodila od 1990-1997 glavnina nije tada bilo toliko bogataša u Moskvi i drugim državama istoka. Tražila se kvalitetna i jeftina roba masovne potrošnje kao i danas ali sada i zadnjih 10 tak godina mogućno je prodavati i bezobrazno skupu robu koju nismo nikada ni proizvodili.
Koji naš proizvođač proizvodi robu tih kriterija i koliki može biti obim te proizvodnje.
Tek danas se u toj industriji došlo do toga da se proizvodi dizajnerska odjeća i proći će godine da ju počmu kupovati ruski milijarderi. Tek možda srednji sloj koji može kupiti kvalitetnu i lijepu odjeću i obuću a da nije preskupa.
Možda se to moglo napraviti i ranije ali nismo imali dizajnera u čemu ni danas nismo nešto.

Tko je glasao

pohlepa

Imate li kakvu ideju , osim privatizacijske pljačke, zašto nitko u zadnjih dvadeset godina nije napravio takvu firmu i pokušao iskoristiti priliku na tržištu.
Radnika ima, strojeva ima, hala ima, para ima a opet nitko ne otvara i ne zarađuje te novce koje se po vama nude.

Imam ideju, @acinum;)
Kamensko je npr. imalo licencu Pierr Cardin-a a tko je i kako vodio to kamensko, znamo. Zar je čudno da su ostali bez licence?
Ima ih koji rade. Npr. Amadeusjeans proizvodi košulje za ruse. Ako jedan može, mogu i ostali. Ja sam poljacima prodavala hrvatski tekstil. ;)
Dakle, odgovor je jednostavan. Želja za velikim zaradama, bogaćenju, a ne svijest o društvenoj odgovornosti, to je glavni razlog.
Drugi, ne manje bitan je što uvijeti za strana ulaganja nisu bila povoljna, i još uvijek to traje.
Puno je jednostavnije naručiti iz kine cnt. npr. tenisica koje plaćam po 1$ i ovdje prodajem po 50$.
Pohlepa je najgora ljudska osobina.

Tko je glasao

Sloga Koprivnica je imala

Sloga Koprivnica je imala licencu za Adidas, Varteks je imao neku američku za traperice i sl. ali su te licence istekle i nitko nije imao interes da ih produži.
Adidas većinu proizvodi u Vijetnamu kao i Nike, Puma i drugi i Sloga nije imala nikakvu šansu da te patike proizvodi po cijenama Vijetnamaca i morala je propasti. Pokušala je i nekakvu vlastitu liniju i opet zbog kvalitete neuspješno.
Nema to nikakve veze sa ratom, privatizacijom ili bilo čime drugim niti će se popraviti kada uđemo u EU niti će taj problem riješiti program gospodarskog oporavka.
Trgovci kupuju gdje roba jeftinija i kupuju ono što misle da mogu prodati a tko je proizvođač nije njihov problem niti oni o tome vode računa a mislim da i netreba da vode računa. Mora postojati interes i proizvodnja mora biti održiva.

Tko je glasao

I@acinum, i za to postoji

I@acinum, i za to postoji odgovor zašto su propali, odnosno zašto su izgubili licence, a točan odgovor glasi: repromaterijal.
To je nazivnik svih propalih hrvatskih tekstilaca koji se nisu bolje organizirali u nabavi. Jer ako ja npr. odem u indiju i kupujem desetine cnt pamuka cijena će sigurno biti puno niža nego ako kupim jedan. To se direktno odnosi na trošak proizvodnje i kvalitetu proizvoda.
jednostavno, zar ne?

Tko je glasao

nije baš tako. u azijskim

nije baš tako. u azijskim zemljama ti malo znači koju količinu kupuješ. ukoliko možeš kupiti jedan ctnr njima je obično dovoljno. ukoliko kupuješ ispod nekog minimuma (koji ti obično trgovac sam odredi ali je isto i stvar dogovora) neće ti htjeti ni prodati. cijena će ti biti tu negdje, max 10% za 1 ctr i neke ogromne količine a neka roba i znatno manje. na repromaterijal to i nije neka ušteda naročito ako je udio repormaterijala u cijeni mali.

Tko je glasao

nije baš tako. u azijskim

nije baš tako. u azijskim zemljama ti malo znači koju količinu kupuješ.
Moja iskustva govore mi drukčije.
Samo jedan primjer. Kineska tvornica obuće koja radi s cijelim svijetom. Poslani uzorci odgovaraju. Pregovor oko cijena. Kinez nudi 1$ za 10000 pari jednog modela i jedne boje. Ja mu objašnjavam veličinu hrvatske, odnosno broja stanovnika kako je to neprihvatljivo, odnosno prihvatljivo je četiri boje i četiri modela. Kinez ne pristaje. Ja mu se zahvalim i idem dalje. Za par dana kinez se opet javlja. Nudi 4$. Ne pristajem i tražim 2$. opet ništa. Ja i dalje tražim. Drugi dan kinez nudi 3$, ja mu kažem može 2,5$. kinez pristaje i narudžba se zaključuje. Ali, tu se radi o gotovom proizvodu.
Kod repromaterijala je drukčije, pogotovo kod pamuka koji se obično kupuju sa trgovačkih brodova jer tvorničari s istoka najlakše tako prodaju i zapravo je formiranje cijena pamuka u sivoj zoni. Ove godine cijena pamuka porasla je za gotovo 50% i bit će interesantno pratiti što će se dalje događati s cijena gotovihh tekstilnih proizvoda.

Tko je glasao

Esperanca, Jel je tebi

Esperanca,

Jel je tebi poznato kolko se vremena utroši na preuređenje jedne proizvodne trake, za drugu vrstu proizvoda.

Čim veči broj jednog te istog prizvoda siđe sa trake, tim je jeftinij taj isti po komadu. Proizvođač gotove sirovine, prodaje izvjesnu količinu svojeg proizvod jeftinije u jednoj, nego u četri boje.

Tko je glasao

ili si kupila znatno manje

ili si kupila znatno manje nego traženih 10000 pari ili nisi dobro dogovorila cijenu (realno 10000 pari za 1 usd je 10000 usd ukupno što znači da kinez nije tražio bog zna kakvu količinu od tebe da kupiš). Ukoliko mu kupuješ npr 1000 pari pretpostavljam da se kinezu to neda raditi uopće. znači ti si ovdje trgovac na malo, zapravo jako malo. po meni ti poslovni model ne odgovara. ukoliko imaš 5-6 modela pa ti je narudžba barem 1 ctr onda si možda trebala tražiti drugog dobavljača. uzmi ugrubo da ti je 10000 usd i jedan ctr donja granica isplativosti rada sa kinom. isto tako uzmi u obzir da u Hrvatskoj imaš tvrtki koje voze i 1000 ctr godišnje pa trebaš paziti u koje se područje upuštaš jer 2.5 usd za nešto što se može kupiti po 1 usd možda nema tržišnu prođu.

Tko je glasao

@chaos99 i @Skviki, potpuno

@chaos99 i @Skviki, potpuno ste u pravu, ali poanta mojeg komentara bila je u smjeru količina i cijena općenito. I nikako se ne radi o stvarnim količinama i cijenama.

Naglasak je upravo na isplativosti kineske proizvodnje, minimuma cijena i količina ispod kojih ne idu, ali i mogućnosti da se ispregovara i povoljna cijena. To je zapravo odgovor o isplativosti uvoza u hrvatsku i regiju kineskih proizvoda jer je uvijek naglasak na materijalu i modelu, a obzirom da oni imaju povoljne i raznolike cijene repromaterijala to im daje mogućnost da se igraju s cijenama što naši proizvođači mogu samo sanjati.
Drukčija je cijena i ako sam šalješ svoj proizvodni paket, od željenog materijala, dizajna, ambalaže.. dakle radiš svoj brand tamo negdje daleko.
Dobar primjer je kako posluje Walmart. Dva puta na godinu raspisuju tendere za dobavljače iz cijelog svijeta. To je tako detaljno organizirano da bih o tome mogla napisati traktate.:) Ali poanta je u onome što oni traže i što ti nudiš, koju vrstu robe, količine, kvalitetu, cijene koje prihvaćaju, a da bi te prihvatili kao svog dobavljača ponude ti ugovor koji samo najhrabriji mogu potpisati.;) Rokovi isporuke su zakon, a o penalima da i ne pričam. Većina te robe proizvodi se u kini, pa tako ni hrvatima nitko ne brani da se jave na njihov tender, jer amere boli neka stvar gdje ćeš ju ti proizvesti tako dugo dok im odgovara cijena i kvaliteta.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. MUP je kardinalno pogriješio glede lex Perković od sjenka komentara 2
  2. Slijedećih 50 godina - u svjetlu pogrešnih očekivanja iz 1960-ih od Zoran Oštrić komentara 11
  3. sistem za uništavanje Zemlje od aluzija komentara 0
  4. Raskol među "obiteljašima" zbog ekonomske filozofije? od Zoran Oštrić komentara 13
  5. VelikoSrpske laži hvataju korijen i u zraku-na letećim sjemenkama podvale i podmuklosti! od ppetra komentara 66
  6. GAZA i znakovi apokalipse, REAGIRANJA (2) od Ljubo Ruben Weiss komentara 24
  7. GAZA i znakovi apokalipse, REAGIRANJA (1) od Ljubo Ruben Weiss komentara 69
  8. autor izumitelj i radnik kopirant (osvježeno) od aluzija komentara 1
  9. Kad padnu maske poštenja od spvh komentara 10
  10. Tko ubija ljude u zadnjim zrakoplovnim nesrećama - slučajnost ili namjera !? od Busola komentara 44
  11. Drugi prekrasni primjer velikosrpskoga podmetanja proizašao iz " Neke laži blistaju i treba ih strpljivo otklanjati" od ppetra komentara 33
  12. Ekskluzivno: upravo je u tijeku natječaj za najjeftiniju rukicu u gradskom vijeću grada Vukovara od StarPil komentara 7
  13. referendumska ilegala od aluzija komentara 0
  14. Prekrasni primjer velikosrpskoga podmetanja proizašao iz "Neke laži blistaju i treba ih strpljivo otklanjati" od ppetra komentara 62
  15. BRICS ruši svjetski monopol dolara? od Zoran Oštrić komentara 12
  16. Preferencijalni glas - glas razuma od StarPil komentara 22
  17. Igre bez granica - Sve je dobro kad dobro završi od walpurga komentara 7
  18. Odluka o cetvrtku od bosancero komentara 3
  19. razumijevanje čovjeka sisavca razumitelja jučer-danas-sutra od aluzija komentara 0
  20. Od viška glava ne boli!? od Feniks komentara 13
  21. Moćnik broj 1 od boltek komentara 34
  22. Nije naš izbor "tržište ili socijalizam". Trebamo više jednog i više drugog, istovremeno od Zoran Oštrić komentara 17
  23. GAZA i znakovi apokalipse (III) od Ljubo Ruben Weiss komentara 48
  24. Cunning plan od magarac komentara 7
  25. GAZA i znakovi apokalipse (II) od Ljubo Ruben Weiss komentara 67

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • 2573

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 13

Novi korisnici

  • LisaRAlexander
  • tomislav prgić
  • lynnwilson
  • zoellagenab214
  • Anna Radesic