pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

gale, gornja dva komentara su tipični primjeri Tvoje argumentacije koji zorno pokazuju da nisi savladao kriterije pravilnog neslaganja, a koje si upravo Ti nedavno ovdje promovirao.

Moze bit da sam propustio poantu (cesto se to dogodi u razgovoru s Tobom). Razlozi tom propustu mogu biti razliciti, naravno.

Ja pokušavam distingvirati dvije različite upotrebe pojma "solidarnost": (1) u značenju pružanja podrške i (2) u značenju "vezivnog tkiva" društva koje u funkcionalnoj ravnoteži drži društvene pod-sustave. Iz toga dalje izvodim da:

Znaci, govorimo o davanju podrske?

(i) Svatko ima svoje više ili manje izgrađene ili principijelne razloge da se "solidarizira" (čitaj: podrži) s ovim ili onim u društvu. I to je u domeni autonomije pojedinca ili pojedinke. Osjećaj solidarnosti se nikome ne može nametnuti. Mogu se nasilno ishoditi prilozi u novcu ili robi, ali to u nikoga neće usaditi solidarnost, ako ju on ili ona ne osjećaju. Iz toga slijedi da se o kriterijima za pružanje podrške nekome ili nečemu može diskutirati, ali se oni nikome ne mogu nametati.

Nitko nije otok, niti je pojam ideje podrzavanja nekoga nepromjenjiva dogma. Dapace, dojma sam da je upravo ovo i problem. Ljudi podrzavaju one koji su im vizualno ili povijesno slicni, a ne one koji se zalazu za zajednicke interese koji nuzno moraju biti poopceni kada se radi o davanju podrske.

Zakljucak uocenoga jeste da se mora pocet djelovati na promjenu kriterija solidarizacije pod nuzno. Naravno, ko nece, bez njega se mora. No, ako cemo i dalje furat pricu na vizualno-historijskom nivou, nikad od nas nista.

Mjesta za povrsnost u donosenju odlluke o davanju podrske NE MOZE BIT. Umjesto toga, puuuuno je bolje ukljuciti RAZUM.

A povrsnost je do sada bila lajtmotiv kod poziva na opcu solidarizaciju. I zato nije dobro da se taj detalj olako preskace, a jos je gore ako se taj detalj dogmatizira kao nepromjenjiv. Dapace, forsiranje dogme oko detalja koji je nuzno mjenjati, moglo bi biti kobno za svako daljnje djelovanje.

ii) Neki interesi se teško ili teže samo-organiziraju zato što su difuzni (raspršeni su) njihovi nositelji jednako kao i oni koji ih prema autonomno izabranim kriterijima podržavaju. Dakle, nije dilema koga podržati, već kako difuznim interesima omogućiti samo-organiziranje. JOT princip bi u tome, vjerujem, bio vrlo efikasno sredstvo.

Ako nije dilema koga podrzati, to se onda mora primijeniti. Jer to dilema mora biti.

Naravno, drugi par rukava je jacanje mrezne infrastrukture. I tu jasno dajem do znanja da u tom slucaju cak nije bitan niti JOT, s obzirom da je JOT bitan prije svega u procesu legitimacije (kroz dogovaranje i javno oblikovanje politickih stavova) nekog zahtjeva, a ako su kriteriji vec utvrdjeni, onda to bas i nema pretjeranog smisla.

No dobro. To je moje misljenje. A interesira me, cemu JOT u toj prici gdje je legitimacija na mikrorazini neupitna i donesena a priori (samim time nije niti otvorenostojna, sto je bitan aspekt JOT ideje, no ajde, idemo dalje).

Međutim, nitko nema monopol na JOT. Sa ili bez JOT-a, dominacija jednog ili nekoliko interesa u društvu na račun svih ostalih dovodi do:

(iii) Propadanje vezivnog tkiva društva ili slabljenja društvene solidarnosti (2). A kad se to dogodi (kao što je slučaj u Hrvatskoj), onda je suvišno teoretizirati i debatirati o kriterijima, preferencijama, pravilima neslaganja itd., jer je svaka akcija unaprijed osuđena na propast upravo zato jer je upropašteno tlo (društvena solidarnot) na kojem ona jedino može uspješno rasti. Zato ja predlažem JOT obnavljanje DRUŠTVENE solidarnosti i to na grassroot razini u formi, primjerice, građanskih vijeća.

Upravo naprotiv. Omogucavas ljudima da shvate zbog cega nekada do solidarnosti dolazi, a zbog cega nekad do solidarnosti ne dolazi (vjerujem da je svima jasno da do solidarnosti ne dolazi uvijek). Tako se zatvorenici nece ljutiti na ostale zato sto u datom trenutku njihovi zahtjevi nisi bili kohezivni faktor, dok je recimo slucaj Dalmatinke to bio.

Umjesto toga, ako nemas kriterije, preference, pravila i slicno, dogodit ce se ili

1) ljuta ekipa koja nije dobila podrsku i koja ne zna zasto, ali je ljuta na drustvo u cjelini - to unistava mogucnost daljnje solidarizacije
2) svi su dobili podrsku oko svega, ali to nije utjecalo na nista, jer sira publika o kojoj sve ovisi ideju davanja podrske vise ne dozivljava s obzirom da ne postoje nikakvi kriteriji koji bi jasno oslikali i njihov interes u tome.

UZDP-Tiaktiv

Obzirom da si prilično dobro skicirao (neku) društvenu osnovu, ad praktičnog komentiram jedan dio.
Zato ja predlažem JOT obnavljanje DRUŠTVENE solidarnosti i to na grassroot razini u formi, primjerice, građanskih vijeća.
Procjenjujem da to, iako načelno odgovara, kao jako puno toga uglavnom može biti kontraproduktivno i da bi ta koncepcija bila korisnija kao "interesna" i/ili "minimalistička" javna vijeća - nešto malo više od ovoga što raspravljamo, dovođenje istog na radnu pa čak možda minimalno poslovnu razinu, a ne više od toga jer bi vjerojatno bilo kontraproduktivno kako zbog slobode tako i zbog produktivnosti (nema smisla da 0,01 % zamjenjuje 99,99 % toga, pogotovu u ekstraliberalnim okolnostima zabava i forsanja, novčanih poslovanja i u vezi svega proaktivnog).

Građanska vijeća ne bi praktično uspjevala jer se je građanska praksa, nakon zbilja odlične furije nakon Napoleonova prodora, specifično jako razvila (to što neki misle da nema po njihovim kriterijima ne znači da je nema, kao što za gale nema ništa izvan internet veze). Pa bi kao takva neminovno bila jošš jedna fora u beskraju fora, izvan ključnih minimalističkih djelova poslovanja, onih koja se nikako ne mogu zaobići i bez kojih ne samo da nema nikkakvih promjena u poslovanju nego se ne tekuće poslovanje ne može odvijati bez ozbiljnih ljuljanja.

Za krajnje skraćeno, ono što se ne može izbjeći po EU i u vezi EU je slično kao kod nas:
1. zajednička poslovanja oko stanovanja, komunalija i ostalih prostornih djelova (više od 50 % zajedničkog novčanog i drugog poslovanja o kojem se može odlučivati, slijede lokalni izbori;
2. zajednički djelovi procesi gospodarstva i rada (jako zahvalna tema i u vezi sa 1., obzirom da oni imaju dulje i pouzdanije poslovanje oko 1. a opet rade jaka previranja, dok oko ovoga 2. rade non stop a kod nas stavrno nije ni započelo, jer je to jako sporedna tema pored prevažnih, a da je ovo 2. jako vezano za 1. je nešto nepoznato i istovremeno inercijom jako uhodano za kokošarenje, dakle fantastično);
3. šta se stvarno dešava u tzv. nadgradnji, pobliže u onome profitabilnijem djelu, koju guta cca 80 % troškova, dok niža razina voli igrati ulogu žrtve sa 20 %, sve kao za "kulturne revolucije";
4. minimalizam lokalnih zajednica, od čega se u lokalnim poslovanjima Zagreb, Split ... kreće cca 50 % zajedničkih novaca i poslovanjaa oko kojih se m ože odlučivati (preklapa se sa 1. i 2. i 3., ali nee potpuno i može se i imalo bi smisla obrađivati i kao samostalne djelove, takve sitnice od poslovanja).

Tu se nazire ono prethodno, da bi malo javno-savjetodavno-šljakerskog poslovnog bavljenja moglo biti produktivnije na tim djelovima poslovanja od drugih mogućih bavljenja. Naravno, s ograničenom odgovornošću jer je potpuna odgovornost izbačena iz zakona i pokazala se dokidajućom po samu sebe, svi potpuno odgovorni pa nije nitko ni za šta. Ali bez neke i sićušne odgovornosti također salbo ili još gore, pa je poslovno interesni aspekt važan, kao u outsource koncepcijama, još važniji nego u tome (jer se 0,01 % ipak u nekoj mjeri moraa suočiti sa jako puno zajedničkih milijardi i poslovanja, ako ne bi prmjenilo bar 10 mlrd kuna iz gubljenja u živom blatu u jaku igru zaa daljnjih 50 mlrd kuna ništa od toga, bez veze je, jer to skoro da pojedinci mogu postići).