Tagovi

Pro Patria (3) – Kako doskočiti neovisnom pravosuđu?

Wag the owl

Čini se da u ovoj državi odnos vlasti prema pravosudnoj piramidi općenito, a posebice prema Ustavnom sudu predstavlja ona gromadu koja se stalno valja nizbrdo, i pretvara u lavinu kamenja koja bi Hrvatsku mogla posve zasuti. U javnosti (a i ovdje na pollitika.comu) se mnogo pisalo o srozavanju hrvatskog pravosuđa kroz uništavanje vjerodostojnosti Ustavnog suda (kao najviše institucije hrvatskog pravnog poretka). Mada ne treba ponavljati sve što se oko tog suda (i njegovih sudaca) događalo, općenito možemo zaključiti da se gotovo niti jedna institucija nove Hrvatske države nije tako i toliko prostituirala.

Čudesnim se doima što sve neki ne bi učinili u ime i za „domovinu“. Dok su obični ljudi s normalnim domoljubnim osjećajima pod znakom „za domovinu“ (ili „Pro Patria“) još donedavno spremno žrtvovali sebe i sve svoje za uzvišene domoljubne ciljeve, neki drugi su bili spremni žrtvovati sve oko sebe - osim samih sebe, a „najbolji“ su bili oni kojima pojam „domovina“ nije predstavljao ništa. Sve gore nabrojano svakodnevno gledamo oko nas; od onog domoljublja u njegovom najčišćem izdanju, preko karikatura iskrivljenih kao u cirkuskom zrcalu, do posve izvrnutih vrijednosti - kao kad gledamo kroz „prizmatične naočale“.

Od svega je najžalosnije da smo se na ovakve devijacije i podvale većinom navikli kao da ih gledamo kroz prizmatične leće, pa ih javnost prihvaća kao skoro „normalne“ pojave, a nositelji devijacija se ponosno šepure među nama kao ekskluzivni građani ove zemlje. Oni pak na koje prizme ne djeluju i koji na takve anomalije s nezadovoljstvom reagiraju, većinom se mire sa „salonskim kritikama“ - bez želje za odgovarajućom akcijom - u čemu političke stranke sramotno prednjače, kao da im „status quo“ posve odgovara. A vjerojatno i odgovara!

Ovo o izvrnutim slikama je posebice interesantan fenomen pa zahtjeva pojašnjenje. Fiziološki gledano, ljudsko oko se smatra fiziološkim i funkcionalnim produžetkom ljudskog mozga - a zajedno imaju skoro nevjerojatnu sposobnost kompenziranja deficita nastali radi raznih razloga. Fenomen vizualnog prilagođavanja kroz iskustvo poznato je u oftalmologiji i psihologiji (ali ne samo s vidom). Leća u ljudskom oku prelama svjetlost tako da na dno oko pada potpuno izvrnuta slika. Ta činjenica za naše gledanje nema bitnog značenja, jer se naš mozak navikao da obrnute slike dekodira kao normalne. Prizmatičnim naočalama takvu „anomaliju“ možemo „popraviti“ tako da na dno oka primamo „ispravnu“ sliku, no naš će ju mozak ipak dekodirati kao obrnutu. No, stalnim nošenjem takvih naočala ćemo s vremenom sve početi doživljavati „normalnim“ - čovjek nastavlja funkcionirati kao da se ništa neobično ne događa. O tome se često čine eksperimenti (kao u ovdje iznesenom slobodnijem prijevodu):

Izvrsnu vizualnu igrariju postižemo kad nekima stavljamo naočale s jakim prizmama na njima. Prizmatične leće vizualno pomiču sve što čovjek vidi, tako da sve stvari i aktivnosti poprimaju drugačije položaje. Npr. u igri loptom nećete biti precizni ni u dodavanju, ni u hvatanju. Ipak, ljudi izloženi prizmatičnim iskrivljavanjima se ubrzo prilagođavaju, viđenje se „normalizira“, greške u motoričkim aktivnostima nestaju. No kad se takve naočale skinu, ljudi su se u međuvremenu toliko naviknuli na iskrivljavanja da sada ponovno čine iste greške, sve dok se oko i mozak opet ne prilagode povratku na normalno! Oni koji ovakve igrarije gledaju ili oni koji u njima sudjeluju se obično jako zabavljaju.

Ljudski um (kao odraz adekvatnih moždanih aktivnosti) je također sposoban vršiti kompenzacije mada to u društvenoj praksi najčešće nije baš zabavno. Naime, politika se ljudima često nameće kao „prizmatične naočale“ kroz koje nas se sili da određene događaje ili društvene vrijednosti gledamo na način koji najviše konvenira bolje plasiranima na ljestvici društvene moći. Takvoj „agresiji“ na zdrav razum se većina (sljedbenika ili promatrača) teško može othrvati, a to u društvu proizvodi teške posljedice i podjele.

U dosadašnja tri nastavka ove „žalosne trilogije“ naglašavao sam sve primjetniju i skoro sveprisutniju pojavu obrušavanja autoriteta vlasti u Hrvatskoj. Taj za vlasti nezgodni trend se iskazuje kroz kontinuirani proces srozavanja njene vjerodostojnosti u očima građana. Kad nešto krene nizbrdo, kad se nezgodne pojave ne sprječavaju, kad ne rješavaju korektno i na vrijeme, proces obrušavanja vjerodostojnosti vlasti se ubrzava. Čini se da upravo nešto takvo se događa pred našim očima, ne samo na unutarnjem nego i na vanjskopolitičkom planu: Zastali su pregovori sa EU; pregovori o granicama sa Slovenijom će biti dobri ako se stvari uspiju vratiti na Račan – Drnovšek sporazum (kojeg je upravo ova vlast proglasila veleizdajničkim –što je ponavljanje poznate priče o ZERP-u); studentski bunt se nije zaustavio (vlasti ga nisu razbili nasuprot naporima ubačenih „specijalaca“ i raznih „štrajkbrehera“ - među koje se sada uključila i Crkva nesvjesna razmjera svoje podrivačke uloge); pobuna mladih akademaca se širi na skoro sve akademske razine; sindikati javnih službi organiziraju generalni štrajk na dan izborne šutnje; Glavaševo se suđenje pretvorilo u sprdačinu nakon što se i on izgubio u „bermudskom trokutu“ susjedne države (gdje je zaštićen kao lički medvjed). Radi svega gore navedenoga a posebice odmetnutog Glavaša ova je vlast dovela u pitanje izbornu tehnologiju pomoću koje je sve svoje dosadašnje pobjede osvajala baš uz pomoć glasača iz bermudskog trokuta (s „karizmatično-fakirskim“ svojstvima istovremenog pojavljivanja na dva mjesta).

Pravosudni „bermudski trokut“, u što su se pretvorile zemlje zapadnog Balkana, u kojem kriminalci svih strana uživaju nedodirljive azile zapravo je nastao i opstaje baš radi jalovosti, nemoći i nespremnosti najviših pravosudnih tijela - u prvom redu Ustavnog suda u Hrvatskoj da štite demokratski pravni poredak. Njihov glavni zadatak se svodi na opstanak njima mile garniture na vlasti i to na neregularan i necivilizirani način. Zato je slučaj ustavne sutkinje Slavice Banić sporedan detalj, tek šlag na torti, jer ona uopće nije važna za opis stanja koje prevladava u Ustavnom sudu, ona je više posljedica. Pravi uzrok pravosudne aljkavosti i profesionalne neefikasnosti Ustavnog suda leži u iskrivljenim standardima koje je politika nametnula naciji. Unutar te gnjile politike sve se uglavnom koncentrira na osobu Vladimira Šeksa, poznatijeg kao Sova, mada bi poslije Glavaševe presude trebalo preispitati i njegove druge dimenzije koje nam se kroz „prizmatične naočale“ nameću kao nekakve pravno-pravosudne mjere svih (izvrnutih) vrijednosti (što je općenito problem daljnjeg preispitivanja prijeratnih, ratnih i poslijeratnih uloga slavonskih „autoriteta“). Zato je zasada o tim skrivenim dimenzijama teško detaljnije razgovarati, pa se zadržimo samo na onome što „Sova“ govori sam o sebi – jer je barem to ono što je neosporno. U Intervjuu u Globusu br 922 od 6.8.2008 on sam izvrsno oslikava vlastiti pravni i demokratski profil:

Danas mogu ispričati jedan događaj iz 1993. godine. Na otvorenome moru kod Otrantskih vrata jedan naš trgovački brod s hrvatskom zastavom je prevozio kemijske supstance. Presreo ga je talijanski ratni brod i pod oružanom pratnjom odveo u Bari gdje su zapovjednik te prvi i drugi časnik broda bili optuženi da su kršili embargo na uvoz oružja u Hrvatsku pod optužbom da su kemikalije bile namijenjene proizvodnji eksploziva. Brod je zaplijenjen, kapetan osuđen na tri, a časnici na po dvije i pol godine zatvora. Bio sam potpredsjednik Vlade i s ministrom vanjskih poslova Matom Granićem molio sam talijanskog veleposlanika da nešto poduzme. On je zvao svoje u Rimu, i nije napravljeno ništa pod izlikom da se država ne može miješati u pravosuđe. Dosjetio sam se kako ćemo doskočiti nezavisnom talijanskom pravosuđu. Izdao sam nalog da se motri i zaplijeni jedna talijanska kočarica koja uđe u hrvatsko teritorijalno more kod Palagruže. Protiv zapovjednika talijanske kočarice i dvoje njegovih suradnika Državno odvjetništvo je podignulo optužnicu zbog ugrožavanja teritorijalne cjelovitosti RH i po kratkom postupku su osuđeni na tri i pol i dvije i pol godine zatvora. U Italiji se oko toga digla velika uzbuna. Talijanskom veleposlaniku sam rekao neka sud u Bariju prvo oslobodi naše pomorce i brod doveze u Rijeku, a nakon toga će naš sud osloboditi njihove ribare. Tako je i bilo!.

Dakako, u ratu se svašta događa, pa se trebalo na razne načine dovijati jer je svaki rat vlastiti rizik - a mi smo bili u ratu. Sankcije koliko god bile neugodne i nepravedne bile su samo naša stvar, a k tome je blokada bila ozakonjena od UN - i kao takva predstavljala „međunarodni zakon“. Civilni talijanski ribari s našim problemima nisu ama baš ništa imali, pa organizirani lov u zamku talijanskih civila radi „obračuna“ s talijanskim nezavisnim pravosuđem je ratni zločin bez presedana (koji k tome jako miriši na osječku ratnu zbilju u koju je i sam bio duboko uronjen) . Samo bi zadnja budala se u javnosti s takvim nečim hvalila, a ovo me živo podsjeća na pokojnog Bobetka (i njegovu knjigu „Sve moje bitke“ koja je postala ključni dokaz na sudu u Hagu – kao što uostalom Bobetkovi „sakupljači kestena“ živo podsjećaju na „ponosne“ Hercegovce koje ovih dana televizija prikazuje, a koje je Glavaš ovih dana toliko usrećio svojom nazočnošću).

Eto, upravo takav čovjek "pravni stručnjak" je postao nosivi stup modernog hrvatskog društva: negdašnji prvi državni odvjetnik, kasniji potpredsjednik vlade, donedavni predsjednik a danas potpredsjednik Sabora, kojeg je k tome Vlada nedavno imenovala voditeljem „komisije za ustavne promjene“. On je u stvarnosti onaj režiser lutkarskog teatra koji je suvereno povlačio konce pri izboru ustavnih sudaca (ovih sadašnjih, ali i onih prijašnjih - dakle svih onih koji tamo sjede ili su sjedili na njihovu i našu sramotu).

Eto, upravo takav „autoritet“ je najvjerojatnije „doskočio“ i neovisnosti hrvatskog pravosuđa, kojeg sada od odmetnutog Upravnog suda brani svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Zadnji „biseri“ njegovog zalaganja za pravni poredak Hrvatske su „akti vladanja“, o čemu lijepo piše Damir Grubiša u Novom listu od 08.05.2009 pod naslovom „Trijumfalizam »akta vladanja« na putu u EU (link je dostupan online svakodnevno iza 17.00 sati). Ti famozni „akti vladanja“ su ustvari iskopani iz neke tamne špilje srednjovjekovne apsolutističke prošlosti. Zvučni no magloviti pojam namijenjen je neukoj publici zaslijepljenoj magičnim svjetlima „Sovine“ lutkarske pozornice, a trebao bi neposlušnike uvjeriti u nedodirljivost „božanskog“ vladanja u kojeg se mi obični smrtnici ne smijemo miješati (mada „sova“ objektivno može biti samo neka vrsta totema za troglodite).

Na Šeksovu žalost ovakve podvale su postale nešto što se olako više ne može prodavati naoštrenoj publici u situaciji u kojoj je vjerodostojnost njega, vlasti koju predstavlja i Sabora u kojem stoluje svedena na najniže moguće grane (nikada niže od nastanka nove hrvatske države). Kako je uopće moguće nasjedati na takve jeftine priče o „aktima vladanja“ kad je pozitivno utvrđeno da se Sabor sam nije pridržavao vlastitih pravila i procedura. U Narodnim Novinama br.26 od 29.02.2008 objavljen je oglas po kojem su se birali ustavni suci. Budući da takve novine malo tko čita spomenuti oglas ovdje citiram (uz napomenu da su kurzivi moji):

Klasa: 021-13/08-08/08
Urbroj: 6521-1-08-01 od 26. II. 2008. (217)
Na temelju članka 125. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora upućuje
POZIV
pravosudnim institucijama, pravnim fakultetima, odvjetničkoj komori, pravničkim udrugama, političkim strankama, drugim pravnim osobama i pojedincima da predlože kandidate za izbor tri suca Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti izabrana osoba koja je:
– hrvatski državljanin
– diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci koji se u toj struci istaknuo znanstvenim ili stručnim radom ili svojim javnim djelovanjem
– doktor pravnih znanosti koji uz ostale ispunjene uvjete ima najmanje 12 godina radnog iskustva u pravnoj struci.
– Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske biraju se iz reda istaknutih pravnika.

Kandidati uz životopis trebaju priložiti dokumentaciju o ispunjenju Ustavnim zakonom propisanih uvjeta.
Rok za podnošenje prijedloga je 60 dana od objave u Narodnim novinama.
Prijedlozi kandidata upućuju se Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora na adresu: Hrvatski sabor, 10 000 Zagreb, Trg sv. Marka 6.
Hrvatski sabor

Da su se Saborska tijela i Sabor (kojima Šeks suvereno "gospodari") pridržavali oglasom propisanih proporcija, mi danas ne bismo imali pravosudni skandal, koji je nadišao granice Hrvatske, a sva proizvoljna i kontraproduktivna „mudrovanja“ (tzv.. „akti vladanja“ su samo „Sovine“ besmislice) ne bi bila ni potrebna. Našao sam se iznenađen pročitavši u članka Jelene Lovrić (Jutarnji od 04.05.2009 pod naslovom „Čuvari Ustava protiv države“) sljedeće:

Zanimljivo, članovi saborskog Odbora sa sadržajem Šeksova pisma Ustavnom sudu nisu upoznati. Niti su ga naknadno, čak ni na izričito traženje, dobili na uvid.

Pa danas ništa nije nedostupno, pa ni sve ono što je ovaj „svjetski stručnjak za razbijanje neovisnosti sudstva“ nadrobio u traktatu dugom 13 stranica (možete ga ovdje skinuti) . Isto tako ovdje možete naći i što je o tom „pretpotopnom pravnom biserju“ rekao (pravi a ne "falši") pravni autoritet Prof. dr. sc. Branko Smerdel čiji životopis ovdje možete skinuti.

Također nikakva tajna nije ni ono s čime je u očima Vladimira Šeksa Slavica Banić zaslužila imenovanje za Ustavnog suca „ta diplomirana pravnica s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci, i sa znanstvenim ili stručnim radom u toj struci ili javnim djelovanjem koje impresionira unatoč uočenim nepravilnostima u uvjetima i procedurama. Tako ovdje možete skinuti potvrdu Zagrebačke Banke, a ovdje potvrdu Humanitarne organizacije IRCT (međunarodnog vijeća za rehabilitaciju žrtava mučenja), pa "uživati" u slikovitom primjeru ostvarivanja "hrvatskog sna" (Croatian dream) - tj. kako jedan humanitarni „administrator“ i „stručni suradnik u Sektoru deviznih poslova“ postaje najviši ustavno-pravni stručnjak u pravno poharanoj državi na brdovitom Balkanu.

Prije dvije godine je ugledni londonski časopis "The Economist" u svom godišnjem pregledu najvažnijih ličnosti i događaja u Europi 2006 godine Hrvatsku proglasio "gnjecavim dnom" Europe , što je kod nas izazvalo burne reakcije. Primjenom Šeksovih i Sanaderovih „prizmatičnih naočala“ na sve načine se pokušava "gnjecavo dno" Europe lansirati u najviše vrhovr i najsvetije institucija nove hrvatske države.

Dne 01.11.2008 Jasna Omejec, predsjednica Ustavnog suda i „Sovin osječki klon“ u „Dubrovačkom Vjesniku“ je izjavila nešto više nego znakovito:
„Čak ni državni protokol ne zna da je Ustavni sud vrhovna institucija u državi!
Njeno čuđenje nije nešto neobično, neobično bi bilo da ona ne zna da se Ustavni sud nije nametnuo državi samo zato što se država nametnula Ustavnom sudu - a oni, "suci u zavjetrini", su izgleda posve zadovoljni sinekurama pa ne "talasaju" bez razloga i povoda.

Da bi ta gospođa popravila svoj do zla boga nezgodan javni status trebalo bi joj više sudačke neovisnosti, građanske hrabrosti i profesionalne etike. Umjesto da s visine „pravosudnog Olimpa“ dijeli packe odmetnutom Upravnom sudu (koji za razliku od nje očito zna razlikovati što su to Zakoni a što pojedinačni akti) mogla bi se za promjenu konačno prihvatiti svog posla, pa godinu i pol dana staru, a u ladicama zametnutu Ustavnu tužbu „Stranke hrvatskih branitelja“ ( možete ju skinuti ovdje ) konačno dati na rješavanje.

Naime, sve zlo u hrvatskom pravnom poretku počinje i završava na sada već egzaktno utvrđenim činjenicama da se ova vlast održava baš na nepravilnostim i nezakonitostima izborne tehnologije, koju je Pollitika-com javno razotkrila - i više ne postoji niti jedan razlog da se nezakonitosti u izbornoj tehnologiji (u popisima birača naročito) i dalje toleriraju. Idealno bi bilo kad bi ovaj namjerno zaboravljeni predmet dovršila baš Slavici Banić, pa da javnost u praksi vidi dokle seže njeno pravno znanje, sudačka savjest i profesionalna hrabrost - jer je kao „sovin klon“ možda ipak samo uvučena u prljave igre. Možda bi joj trebalo dati šansu da popravi loš dojam kojeg je ostavila na javnost stjecajem raznih okolnosti.

Eh, Sova, Sova!

Komentari

Vjerujem da samo laici

Vjerujem da samo laici vjeruju da se pravosudna močvara i njena plutajuća govna razmještena po Općinskim, Županijskim, Vrhovnom i Ustavnom sudu, može isušiti vlastitim snagama.

Za razliku od Domovinskoga rata, hrvatsko biračko tijelo pokazuje da nema snagu i ustrajnost bika, koji će matadore griješne strukture na čelu s vodećim lopovom u državi dr. Ivom Sanaderom smijeniti s vlasti, ili kako bi se to simbolično kazalo nabiti na rogove i iznijeti iz arene.

Iznijeti iz arene u kojoj su se zbog nedostatka dostojnog protivnika, predugo kerili u pozi pobjednika, dok im je masa lažnih birača, lažnih branitelja, lažnih domoljuba, ili jednom rječju rečeno izdajnika vlastitog naroda klicala.

Umjesto puno rječi o tome da nije sve izgubljeno, da postoji tračak nade koje dokazuje da močvara nije nepresušiva i odluke njenih plutajućih govana nedodirljive ukazujem na presudu EUROPSKOG suda za ljudska prava u Strasbouru:

EUROPSKI sud za ljudska prava iz Strasbourga hrvatskoj je Vladi dao rok od 12 tjedana da sklopi nagodbu s Vesnom Balenović, predsjednicom udruge Zviždač, koja je u dugogodišnjem sporu sa Inom zbog kršenja njezinih ljudskih i radnih prava.

"Zadovoljna sam odlukom suda u Strasbourgu. Ovom odlukom Strasbourg je pružio šansu Vladi RH, da amortizira i ispravi nepravdu koja mi je počinjena, nakon što sam prijavila korupciju i višemilijunski kriminal u Ini", kazala je u priopćenju za medije Balenović, nakon što je Sud uvažio njezine brojne argumente.

Balenović je izrazila nadu da postupak mirenja koje ovih dana intenzivno propagira Ministarstvo pravosuđa, nije samo puka propaganda usmjerena udovoljavanju brojnih uvjeta koje Hrvatska mora ispuniti kako bi zadovoljila uvjete za ulazak u EU.

"Nadam se da će Ministar Šimonović pravilno shvatiti poruku suda iz Strasbourga, te da će ovaj slučaj, koji je prilično iskompromitirao hrvatsko pravosuđe, riješiti mirenjem i pravednom nagodbom", zaključila je Balenović.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Svaki natječaj bez obzira

Svaki natječaj bez obzira da li se radilo o radnom mjestu portira u nekoj firmi ili nekoj državnoj funkciji dijeli se na formalni i materijalni dio. Ispuniti uvjete natječaja znači ispuniti kumulativno obje pretpostavke. Prethodno pravno pitanje jest utvrđivanje formalnih uvjeta kandidata, a potom ispunjavanje uvjeta koji izbor kandidata čini optimalnim. To je opće načelo koje vrijedi za sve postupke izbora (natječaja). I u aktulenim izbornim događanjima prvo se utvrđuje da li je kandidat ispunio formalni uvjet dovoljnog broja potpisa za kandidaturu, da bi se moglo uopće pristupiti drugoj fazi - izboru. Logično, legitimno i legalno.

Osim ako se ne zovete Ernest.

Ovo je vijest iz 2001. godine. Kao da je danas.

7. ožujka 2001. - Saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav u ponedjeljak će razgovarati sa svim kandidatima za suce Ustavnog suda RH, odlučeno je na sjednici tog odbora.
Predsjednik Odbora Mato Arlović izvijestio je da je Odbor zaprimio 24 kandidature za tri upražnjena mjesta sudaca Ustavnog suda. Dvije su kandidature poništene jer kandidati D. M. i Tonči Majica uz svoje kandidature nisu predali potrebne dokumente.

Točno. Zaista nisam predao sve dokumente u natječajnom roku. Učinio sam to na način da sam u natječajnom zakonskom roku uredno predao kandidaturu pozvavši se na isprave koje je Odbor već posjedovao povodom nekoliko mjeseci ranije istovjetno raspisanog natječaja. Odbor je pred sobom imao sve isprave, a ipak je "poništio" moju kandidaturu jer da "nisam predao sve dokumente". Moj životopis niti isprave nisu zastarjele za nekoliko mjeseci.

Nu, dobro. Ako načelo predaje potrebnih dokumenata (prema Odboru za Ustav i poslovnik i politički sustav) vrijedi za mene, vrijedi i za sve ostale građane.

Ipak ne! Ustavni sud u slučaju Banić/Juričić utvrđivao je ispunjavanje formalnih uvjeta post festum, umjesto da je ispunjavanje formalnih uvjeta utvrđivao Odbor na isti način kada sam se ja kandidirao 2001 i poništio moju kandidaturu.

Što činiti? Da promijenim ime u Ernest?

Tko je glasao

Što činiti? Možda može

Što činiti?
Možda može pomoći "Šeksov poučak".(Vidi Jutarnji list, br.3909, od 12.5.2009. str.4. Slavomir Ungarov)
"Šeksov poučak" glasi: ako imamo svojeg "klijenta", argumentom političke snage ćemo ga progurati gdje god želimo, bez obzira na to koliku štetu Hrvatska trpi zbog toga!

Tko je glasao

Što činiti? Da promijenim

Što činiti? Da promijenim ime u Ernest?
Tonči,
to ti je Teatar.hr, a znamo kako se zove teatrolog.

Tko je glasao

@ Tonči Majica Što

@ Tonči Majica
Što činiti? Da promijenim ime u Ernest?

Da si mogao znati što se sada zna, trebao si preseliti u Osijek, djelovati kroz SK pa potom HDZ, SDP, SDS i slično, gurati ubaše i oni tebe, povezati se sa velešvercerima alkohola koji su ujedno i paraudbaši (najprije malo Šeks a onda puno više Arlović), mrežno uticati na vrhovna kretanaj i to bi bilo to.

Ali, i da si i sve to napravio mogli bi te izbaciti kroz prozor (Krunislav Olujić) ili ti ne bi trebalo kandidirati jer bolje je imati svoj Ustavni sud i državu (Šeks, Arlović ...) nego se mučiti kandidirati u to.

Tko je glasao

@ap Da si mogao znati što

@ap
Da si mogao znati što se sada zna,
Znao sam barem tri godine unaprijed što će biti, a ipak nisam prihvatio "kriterije".
Znam i danas što će biti za tri godine. Zato sam zadovoljan i siguran sam da nisam ništa propustio.

Tko je glasao

Ovaj članak ima sva

Ovaj članak ima sva obilježja kvalitetnog političkog članka, odličan rad. Opetovano i nimalo "slučajno" skrećem pozornost na činjenicu da su u pet od 10 izbornih jedinica odstpanja bila iznad 5%. To je pravno relevantna činjenica koju ne treba dokazivati, jer je to potvrđeno od strane DIP-a.

Tko je glasao

fredi baby, ti me uvijek i

fredi baby, ti me uvijek i iznova fasciniraš svojim znanjem, obrazovanjem, informiranošću i pameti. nisam zaljubljive prirode - on the contrary - ali u tebe se čovjek, pardon, žena, hehe - može zaljubiti na neviđeno...:))

p.s. ili mi je promakao ovaj intervju with Sova ili sam zaboravila tu priču ali, jednostavno - I was shocked. Doslovce. I onda još on to tako javno kaže..daj, molim te, saznaj nekako negdje, ako možeš, reakciju Talijana, odnosno, kad su to pročitali/saznali, ako je bilo kakve javne reakcije? ili, možemo li to sada reaktivirati, npr. napisat članak na tu temu, based on that interview, pa ovo bi mogla biti prvorazredna priča i škandal erste kategorie..koja bi išla na strane naslovnice, javi što misliš? ja sam voljna isto to do a little research po talijanskim izvorima i šire....ako se odlučiš?

sorry, ako je tekst malo konfuzan, druga čaša vina prije spavanja....:))

CC

Tko je glasao

pridružujem se u fan klub:

pridružujem se u fan klub: za frederika!

svaki put kad pročitam frederikov dnevnik, još mi par kockica dođe na svoje mjesto i odahnem: nisam luda, nisam zločesta samo se nažalost previše toga sjećam! a kega zmija uji, gušterice se boji!

frederik, hvala!

Tko je glasao

To je bilo ljetno vrijeme

To je bilo ljetno vrijeme kad sunce udari u glavu a s malo vina se sve to još više pomuti. Ni ja nisam vjerovao svojim očima a na taj detalj su me upozorili prijatelji. Naš kolega Attila živi tamo, mžda se on može raspitati.

Vjerojatno Talijani nisu pratili što Šeki čini, da su bili Englezi ili Ameri bilo bi frke, no Talijani su tada imali feragosto.

Ali ima jedno još zagonetnije pitanje - s čime su takvi mediokriteti (kakav je Šeki) smantrali učene i neučene glave u Hrvatskoj da da im prolaze ovakve svinjarije kakve čine tu nama doma??

Tko je glasao

Prekopao sam arhive dnevnih

Prekopao sam arhive dnevnih listova ali sam našao samo jedan članak koji govori o ovom slučaju.
Ne mislim da je netko pisao o ucjeni o kojoj govori Šeks a za to su moguća dva razloga:
- nitko nikada nije saznao što se u stvari dogodilo, članak koji vam prenosim potvrđuje tu mogućnost;
- novinarima je naređeno da ne pišu o slučaju (da, i to se događa).
Ukratko, novinar je zapanjen odlukom suda u Trstu koji, ne samo oslobađa dvojicu optuženih, nego i vraća sve što je bilo zaplijenjeno. Govori se o presudi koja pogađa Italiju.
Ironično se poziva švercere oružja da slobodno krstare Jadranom, Italija potpisuje da ih neće uznemiravati.
Razlog oslobađajuće presude je u tome, kaže novinar, što rezolucije Ujedinjenih Naroda nisu provomoćne ako ih zakon pojedinih zemalja ne prihvati. U Italiji taj zakon postoji, od 1990., ali ne vrijedi za međunarodne vode.
Velika bruka za Italiju a možda samo mi znamo, zahvaljujući Šeksu, zašto su Talijani očajnički tražili dobar razlog da puste naše pomorce sa brodom i teretom.
Iluzorno bi bilo očekivati da talijani objave kako su morali kapitulirati pred našom ucjenom. Bilo bi to ponižavajuće a osim toga to su metode koje koristi ispod stola svaka diplomacija.
Po meni jedina bruka je u tome što ovi "detalji" izlaze u javnost baš od strane onih koji bi trebali šutjeti, ako ništa drugo onda da ne dovode u nepriliku tadašnje sugovornike s druge strane Jadrana.
Ali dobro, sada kada je Silvio u igri, imamo dobar bonus gluposti za ispucati ;).

Traffico d' armi in Adriatico: assolti a Trieste i 2 croati che violavano l' embargo ONU
il tribunale di Trieste ha assolto Barcot Frano e Troijc Zdravko, i 2 trafficanti croati, arrestati sull' Adriatico con carico di armi destinate in Croazia.
Clamorosa sentenza che imbarazza l' Italia
"Cari trafficanti d' armi, scorrazzate liberamente per l' Adriatico, purche' in acque internazionali, con i vostri carichi da commerciare nell' ex Jugoslavia. Noi non vi torceremo un capello. Firmato: Lo Stato italiano". Nessuno ha scritto una missiva del genere, ma questa e' esattamente la conseguenza di una sentenza appena depositata al tribunale di Trieste dal giudice Vincenzo D' Amato. Non a caso, uscendo dall' aula, il pubblico ministero Piervalerio Reinotti era livido di rabbia. Non capita tutti i giorni di arrestare due trafficanti sequestrando la loro motonave (la Vela Luka), chiedere sei anni di carcere e assistere a una sentenza che non solo li assolve, ma pone le premesse per restituire loro armi e tritolo, liberi di trasportarseli in Croazia: 170 chili di esplosivo, 39 kalashnikov, un mitragliatore, 69 mila cartucce e attrezzature varie. Di embargo, poi, neanche parlarne: la risoluzione dell' Onu non ha efficacia immediata negli ordinamenti interni agli Stati, senza una legge che la recepisca. In Italia la legge c' e' (e' del ' 90) ma non vale per le acque internazionali. "E se anche cosi' fosse . osserva l' avvocato Enzio Volli, che con il collega Giorgio Borean ha approntato la difesa vincente . sarebbe di dubbia costituzionalita' : come si fa a regolare atti che avvengono in acque internazionali?". "Difetto di giurisdizione": sta tutta in queste tre paroline la resa al traffico bellico che prospera da e per i Paesi dell' ex Jugoslavia, senza che di fatto l' Italia intervenga al di la' della propria fascia costiera. A New York, presso la missione italiana all' Onu, l' hanno definita una figuraccia: "Sapevamo . dicono . che prima o poi sarebbe accaduto. Quando l' Onu adotta le sanzioni, i singoli Paesi devono recepirle. L' Italia non l' ha fatto". L' Adriatico e' sempre piu' crocevia di violazioni dell' embargo: proprio ieri la prefettura di Bari ha ordinato il fermo del cargo Vema, proveniente dal Montenegro. La Vela Luka, invece, era stata sorpresa da una corvetta belga in acque internazionali mentre risaliva l' Adriatico con il carico bellico. Ufficialmente trasportava a Trieste tritolo a uso industriale, ma in realta' era diretta in Croazia. I croati Frano Barcot e Zdravko Troijc, comandante e primo ufficiale, furono fermati e scortati a Bari con il cargo: dichiararono di aver caricato a Durazzo, in Albania, i container gia' chiusi, e di aver ignorato il contenuto illecito. Furono giorni d' imbarazzo per le autorita' italiane: l' embargo era appena entrato in vigore e nessuno sapeva cosa fare. E quando il comandante, spazientito, manifesto' l' intenzione di riprendere il mare, la Finanza decise di scortare la Vela Luka a Trieste, unico porto attrezzato per lo scarico di esplosivi. Qui i due hanno passato dieci mesi in carcere in attesa del processo. Accusati d' introduzione illegale di armi in Italia e di violazione dell' embargo Onu, la sentenza li ha rimessi in liberta' per il "difetto di giurisdizione". Quanto al primo punto, il giudice ha ritenuto che la motonave sia entrata in Italia non spontaneamente, ma per ordine delle autorita' . Quanto al secondo, e' stata respinta la tesi dell' accusa, secondo cui la risoluzione Onu equivale a una convenzione internazionale ed e' quindi applicabile ovunque. Ora la Vela Luka beccheggia pigramente al porto di Trieste, i due imputati si sono precipitati in Croazia da dove stanno per chiedere la restituzione delle armi. Il pubblico ministero e' gia' ricorso in Cassazione, ma a questo punto l' Italia non ha titolo a trattenere piu' nulla.
Morelli Roberto

Tko je glasao

Ovaj članak ustvari

Ovaj članak ustvari potvrđuje Šeksove navode, pa ostaju nejasni motivi Šeksove samohvale

- s nečim s čime u "tihoj diplomaciji" nitko normalan ne hvali u javnosti ni kad prođe vrijeme;
- i da su u ovoj igri civili (ribari) trampljeni za ratne ("švercere oružjem koji su probijali blokadu UN) - što je nedopustivo bilo kad i bilo gdje na svijetu.

Svakako, cijeli slučaj, pa i sam naš Šeks imaju jednu dimenziju iz ratne perspektive, ali iz mirnodopske perspektive mi se moramo suočiti s činjenicom da je čovjek koji je zloupotrebljavao pravosuđe druge zemlje (zarobljavajući im i sudeći civile je ucjenjivao pravosuđe tuđe zemlje) danas je navodni prvi pravosudni faktor i kreator najviših sudbenih institucija (do Ustavnog suda igdje je Slavica Banić najeklatatniji primjer rušenja pravnog poretka države), i da je taj lik istovremeno i kreator promjena ustava koje su u tijeku - što znači da će opet sve učiniti da bi "doskočio" i hrvatskom neovisnom pravosuđu - jer je to njegov stil i pravni habitus.

Glavaš je (nepravomoćno) osuđen za ratne zločine po zapovjednoj odgovornosti, jer je takvo vrijeme bilo da su civili bila stvar o kojoj se u Osijeku nije mislilo. Isti taj duh je vladao i kod Šeksa, samo ga je on proširio na međunarodne odnose. Sad se pitam koliko je istine bilo u Glavaševim tvrdnjama da je iza svega stajao ustvari Šeks kao ratni vrhovni zapovjednik svega što se u ratnom Osijeku događalo. Možda ga BiH pravosuđe ipak izruči pa da saznamo više iz prizivnog procesa (jer je očito da bismo ovaj puta mogli doznati više jer je očito da je nekakav dogovor ovih vlasti s Glavašem izigran a na to sluti i sramotno Šeksovo svjedočenje u Glavaševom procesu).

Moram reći da su samo dva grada bila u sličnoj situaciji - Vukovar i Dubrovnik - (koji su bili potpuno okruženi - samo Dubrovnik na sreću nije bio toliko rušen jer je svijet nad njim bdio više nego nad Vukovarom) - ali da se u njima ipak s hrvatske strane civili nisu zloupotrebljavali - no u jednom Osijeku jesu - gdje su Glavaš i (opet) Šeks bili gospodari života i smrti. To je naravno trebalo kazniti ali dosljedno (tj. ne samo Glavaša). Interesantno da se u Dubrovaniku vodi jedan jedini slučaj gdje je neki Jovan Pejovič (istina istaknuti pročetnički lokalni politički - ali ipak civil) kao civil također bio zloupotrebljavan (obučen u vojnu odoru je mijenjan za hrvatske vojnike u Bršadinu) - i da je opet u sve to je bio umiješan Šeks.

Reklo bi se: Tko je to uopće bio Vladimir Šeks!? U ratu i miru!!

Tko je glasao

čuj, daj vidi nek se Atila

čuj, daj vidi nek se Atila raspita...pa MORAO je biti neki redak-dva u tal. novinama, oko tih ribara barem, itd. a sigurno ima načina da se dalje iskopa kako je to talijansko pravosuđe dopustilo da bude zapraff ucijenjeno, ovo, ono..uf, to bi bio pravi rajc, istražiti cijelu tu priču......

drugo, ja ne bih podcjenjivala Šekija (u nekom smislu JEST mediokritet, ofkors, ali istovremeno je i prokleto lukav, nije ugodno imati takve protivnike, itd.) a to da je smantao učene glave, hm, sumnjam ja da ih je on doista smantao; ali, Šeki ima - MOĆ, i to ti je to, kužiš..evo, recimo, u razgovoru kojeg sam nema tome davno vodila s jednom osobom iz viših pravnih krugova rečeno mi je kako je dr. Smerdelu, kao vrhunskom kapacitetu itd. nuđeno mjesto u Ustavnom sudu (ne sjećam se više koje godine) i da je lik odbio, navodno na finjaka ali s laganom indignacijom. čini se da pravi stručnjaci zaziru od nekih top pozicija u državi, jer znaju da će, kad-tad, morati odustati od svoje stručnosti, itd. i TU ja vidim problem...

CC

Tko je glasao

čini se da pravi

čini se da pravi stručnjaci zaziru od nekih top pozicija u državi, jer znaju da će, kad-tad, morati odustati od svoje stručnosti, itd. i TU ja vidim problem...

i tako onda na mjesta koja zahtjevaju stručnjake dobijamo one daleko manje stručne, ali spremne zaboraviti čak i to malo struke ukoliko se to od njih zatraži. i to se širi dalje poput neke pandemije, jer takvi na višim mjestima postavljaju one na nižim po potpuno istom principu. tu doiste JESTE, po meni, bit problema.
razgovarala sam sa nekim ljudima koji su se jedno vrijeme premišljali da li bi ušli u političke vode ili ne, imali su potencijala. potpuno ista stvar. odustali su nakon što su razmislili uz odgovor da će kad-tad od njih biti zatraženo da naprave nešto što se kosi sa svim njihovim uvjerenjima, a da ih nakon odbijanja toga čeka politička smrt. pa zašto onda uopće i ulaziti u to.
tako da mi u državi imamo poštene i stručne ljude koji stoje sa strane, dok oni nestručni i nepošteni dobro koriste laktove.

Tko je glasao

Da ne bi bilo zabune - imamo

Da ne bi bilo zabune - imamo mi i stručne i nepoštene! Čisto matematički: stručni i pošteni su samo jedna od četiri moguče kombinacije a još ih očekivati na pravim mjestima (trenutno) graniči s utopijom...

Tko je glasao

sad sam dugo izvan tokova,

sad sam dugo izvan tokova, frederik će znati bolje, ali imati posla s talijanskim sudovima nije velika razlika do naših (bar je tako bilo unatrag 6-7godina - dok sam još bila u struci) tamo su poslovni subjekti nastajali i nestajali preko noći i uvijek je bilo poprilično riskantno raditi s njima. obični mali ljudi ne ulaze u sudske procese ako baš ne moraju: do pravde je teško doći i skupo se plaća.
"naše" izbjeglice, mislim na one koji su bili smješteni na našem području po hotelima, uvijek su se sprdali na račun Šekija i prepričavali njegova čuvena spavanja po kanalima i uz cestu. navodili su to kao dokaz da se baš ništa promjeniti neće, dok smo mi još vjerovali da će nešto bolje biti čim prođe rat....nažalost, bili su u pravu...

Tko je glasao

Unatoč tome što je svima

Unatoč tome što je svima koji pojam "pravna država" ne shvaćaju tek kao poštapalicu vještih političara jasno o čemu se ovdje radi, zbog činjenice da su odluke, žalbe, očitovanja i presude napisane na mnogo stranica što manje vičnima može zamagliti pogled i otežati fokusiranje na bitno, pokušat ću malo dopuniti podsjećanjem na meritum stvari.

Za ustavnu sutkinju je izabrana kandidatkinja za koju jedni tvrde da ispunjava uvjete a drugi da ne.

Sve se vrti oko tumačenja sljedećeg uvjeta iz javnog poziva za predlaganje kandidata za suce Ustavnog suda:

– diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci koji se u toj struci istaknuo znanstvenim ili stručnim radom ili svojim javnim djelovanjem

A što se tu zapravo ima tumačiti?

Da kandidat mora biti diplomirani pravnik? Da mora imati 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci? Ili možda to da mora biti istaknut (u pravnoj struci) svojim znanstvenim ili stručnim radom ili pak svojim javnim djelovanjem?

Dok je ocjena o tome da li je kandidat "istaknut" doista stvar procjene nadležnog saborskog odbora i u sferi prava na diskrecijsko odlučivanje, činjenicu da li je netko diplomirao i ima određeni broj godina radnog staža na određenim poslovima se nikako ne može procjenjivati već isključivo utvrđivati iz relevantne dokumentacije koju je kandidat dužan priložiti.

Upravo je potonje bilo sporno.

Kandidat, odnosno kandidatkinja je priložila presliku radne knjižice (dokaz o duljini radnog staža) i potvrdu (dokaz o vrsti poslova) samo posljednjeg poslodavca koji ne može imati izravnih saznanja niti je ovlašten potvrđivati bilo koju činjenicu koja se odnosi na druge poslodavce. Dakle, priložila je dokaze samo o duljini radnog staža (najmanje 15 godina) ali ne i o vrsti poslova (pravnih) koje je obavljala.

Upravni je sud upravo zato poništio odluku Hrvatskog sabora, rekao bih potpuno opravdano.

Priča Vladimira Šeksa o tome kako je odbor "imao u vidu cjelokupnu dokumentaciju" i kako "nitko od kandidata nije bio dužan priložiti potvrde poslodavaca", snažeći to očitovanjem kako su brojni drugi suci ranije bili imenovani bez da su priložili potvrde poslodavaca je samo puštanje dima ili, kako se nekada davno u slučaju prodaje Večernjeg lista izrazio predsjednikov savjetnik Ivić Pašalić, zamagljivanje stvari.

Uzgred, zanimljivo je kako se "pravna stajališta" Hrvatskog sabora, njegovih odbora i napose Vladimira Šeksa mijenjaju prema trenutnoj potrebi. Kad se prošle godine naveliko raspravljalo o tome može li Radimir Čačić aktivirati mandat i vratiti se u Hrvatski sabor, stajalište "Sabora" je bilo da ne može jer da se ne može pozivati na "ranije slučajeve u kojima se nije postupilo kako treba", odnosno da "raniji propusti ne mogu biti opravdanje, temelj i razlog da se ponovno postupi protivno propisima".

U slučaju Slavice Banić je očito da raniji propusti saborskog odbora, nisu tražili dokaze o vrsti poslova koje su kandidati obavljali (potvrde poslodavaca), i tek kako "mogu poslužiti kao temelj da se ponovno postupi protivno propisima".

Žalosno je što Ustavni sud takav argument priznaje kao opravdanje za u pravnoj struci nečuven i skandalozan postupak (obrazloženje) "zakonodavca", odnosno vladajućeg HDZ-a, odnosno Vladimira Šeksa, ili još točnije, Ive Sanadera.

Za hrvatsku državu je još žalosnije što će nas o pojmu "pravna država" po tko zna koji put podučavati međunarodni sudovi.

Jer od naših, s časnom iznimkom Upravog (u ovom slučaju), i dalje nikakve koristi.

Tko je ono rekao da se "zakona ne treba držati kao pijan plota"?

B-52

Tko je glasao

Odnos vlasti prema

Odnos vlasti prema pravosuđu vidljiv je i iz najsvježije izjave Ive Sanadera , u povodu presude Glavašu, da se vremenom donošenja i visinom kazne, sudstvo uključilo u predizbornu kampanju!!!
Ne samo da takova izjava pukazuje , dobro poznat, odnos vlasti prema pravosuđu u cjelini, već pretstavlja nastavak kršenja Ustava RH.
Ustavom je propisana trodioba vlasti na zakonodavnu( Sabor), izvršnu (Vlada) i sudbenu.
Sudbena vlast je neovisna i samostalna, a sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Za kršenje ustavnih načela , pa tako i u odnosu na sudbenu vlast, u svakoj bi se uljuđenoj državi morale snositi konzekvence.
Jer, svako je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poradak RH:
Da se kršiteljima Ustava i zakona ništa neće dogoditi, a što je notorna činjenica, svjedoči i primje iz Frederikog dnevnika odnosno, detaljčić o domišljatosti kako doskočiti " neovisnom talijanskom pravosuđu".
U istom broju Globusa Šeks je izjavio, u povodu pobijanja odluke Sabora o izboru S.B za ustavnu sutkinju, da mu je " pravno nezamislivo da bi Upravni sud mogao poništiti odluku Parlamenta."
Je li snosio posljedice? Je li Državno odvjetništvo pokrenulo postupak za kazneno djelo pritiska na pravosudnog dužnosnika?
Je li se Upravni sud oglasio kakovim priopćenjem?
Ma, može ih se razumjeti. U kolovozu su svi bili na godišnjim odmorima ( kao i Šeks ) a i sunce udara u glavu, velika je žega...
Samo, ako bi to moglo biti opravdanje, pitam se zašto sada prije velikih vrućina ( mislim na klimatološke vrućine) nema reakcija na najnoviji "biser" tj. Odluku Ustavnog suda kojom je ukinuta presuda , "pravno nezamisliva", kojom je poništena odluka Parlamenta, kao nezakonita, o izboru jednog suca Ustavnog suda?
Možda bi suvislo obrazloženje trebalo tražiti u činjenici da je donesena 30. travnja , neposredno prije "produženog" vikenda, pa su se časni ustavni suci požurili na zasluženi odmor, nakon iscrpljujućih tri mjeseca koliko je dugo predmet bio na "obradi"?
Možda su i novinari bili na odmoru (čast izuzecima) ili su bili zaokupljeni važnijim temama (svinjska gripa) i svakako opasnijim od ove teme ili nedajbože, od popisa birača.

U svoj toj šutnji začuđuje me šutnja onih koji su poništavanjem odluke Parlamenta bili prozivani u javnosti , kojima su "kršena ljudska prava uključivo i pravo na rad", te nezainteresiranost da ranije iznašane "objede" demantiraju.
Očekivala sam da jasno i nedvosmisleno kažu: izabrana sutkinja je priložila na natječaj dokaze te i te, ima toliko i toliko iskustva na pravnim poslovima, to je dokazano....i naknadno provjereno dokumentima pribavljenim u toku postupka....
Ali, ništa od toga.
Kao šlag na torti, ponavljaju se floskule o političkim aktima Sabora koji se donose voljom vladajućih, o prekoračenju ovlasti suda, o nedopustivosti sudske kontrole odluka koje donosi Sabor...
Pozivaju se pri tom vrli ustavni znalci na pribavljena stručna mišljenja koja su im , valjda trebala olakšati posao.
No, ne kažu koji je , poimence, konzultirani "stručnjak" najviše "pomogao"
Da to kažu, morali bi, pretpostavljam, objasniti koje stajalište zastupaju nesporni ustavno-pravni autoriteti kao što su:Prof. dr. sc. Branko Smerdel. Ivan Koprić, ( Pravni fakultet u Zagrebu), doc. dr.sc. Sanja Barić ( Rijeka ), mr.sc. Zoran Malenica (Split ), te mr. sc. Hrvoje Momčinović i Mladen Žuvela jedni od najcjenjenijih ustavnih sudaca ( u mirovini)...
E, to bi bilo malo teže.
Puno je bolje pozivati se na "bezimene", za koje ipak javnost znade ( Osječani- Zvonimir Lauc i Branko Babac) te na mišljenje saborskog Odbora..Ha, ha.
Kad smo kod potonjega, vrag mi neda mira, pa moram i o tome nešto reći.
Kao što piše Frederik, a bilo je jasno vidljivo " uživo" na TV-u, a i Leko je potvrdio, da to mišljenje nije dao Odbor, da ga nije ni vidio a kamoli da iza njega stoji .
Pa , ako je to tako, šta ti članovi odbora rade u njemu? ne bi li bilo za očekivati da, kao što napuštaju sabornicu, napuste i odbor ( članstvo u odboru) a ne da služe kao pokriće?
Ja osobno dvojim da je Šeks napisao to pismo-mišljenje, i da se jadničak krivo optužuje.
Zašto? Pa zato što se u njemu poziva na raznorazne komisije Vijeća Europe, smjernice Venecijanske komisije, praksu Europskog suda za ljudska prava,ustaljenu praksu, dakle na sve samo ne na Ustav i zakone ove države.
Koliko je meni znano , bez obzira na njegovo pravničko obrazovanje, on je prvenstveno "stručnjaj za domaće pravo".
A ni stil pisanja nije mu nalik, pogotovo ako piše onako kako govori.
Zato mi se čini da ga se ne bi unaprijed trebalo sumnjičiti za tako sastavljen uradak-domaću zadaću.
Kada učenik, ne baš briljantan, napiše domaću zadaću koja nije uobičajena za njega, svaki bi ga profesor usmeno ispitao da provjeri tko mu je napisao ili bar pomogao napisati domaću zadaću.
Zato bi bilo dobro da se otkloni svaka sumnja preispitati učenika Šeksa po mogućnosti iznenaditi ga na nekoj tiskovnoj konferenciji, da obrazloži ili barem ponovi napisano u domaćoj zadaći , posebno sve te silne "smjernice", ustaljenu ustavno sudsku praksu, praksu međunarodnih intitucija ( i to na engleskom ).
Da, možda bi mogao puku objasniti od kada su to " smjernice", " preporuke" e.c. iznad domaćeg Ustava, zakona i međunarodnih ugovora, te dali se koriste samo u konkretnom slučaju, tj. kada poštivanje Ustava i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu "nema racionalni temelj ni razumno opravdanje".
Mislite li da bi učenik Šeks prošao takvu provjeru znanja?

Tko je glasao

Rose Parks dear, ne kkužim

Rose Parks dear, ne kkužim na koga aludiraš u ovome: "....U svoj toj šutnji začuđuje me šutnja onih koji su poništavanjem odluke Parlamenta bili prozivani u javnosti , kojima su "kršena ljudska prava uključivo i pravo na rad", te nezainteresiranost da ranije iznašane "objede" demantiraju.

i ne kužim sasvim što misliš reći time da Šeki možda nije sam pisao to pismo, i.e. da li imaš neka saznanja ili pretpostavljaš tko mu je event. pomogao..

P.S. Imaju u vidu da sam na drugoj, sad već trećoj čaši vina.. pa malo sporije kopčam....a tvoj post sam ipak pažljivo pročitala i jako me jako zaintirigirao....

CC

Tko je glasao

Checkpoint Charlie, kada je

Checkpoint Charlie,
kada je krenula "afera"oko izbora ustavnih sudaca u svibnju 2008. Slavica Banić je nakon prisege na Pantovčaku izjavila da su sve to budalaštine i da će javno odgovoriti na sve objede.
To sam shvatila na način da će javnosti pokazati "papire" tj. dokaze da ima Ustavnim zakonom propisanih 15 godina iskustva u pravnoj stuci- na pravnim poslovima i da je te dokaze priložila uz svoju kandidaturu. Jer ispunjavanje propisanih uvjeta se mora dokazati do zadnjeg dana roka natječaja. Takva je i "ustaljena praksa" Ustavnog suda i po njoj moraju postupati svi kandidati na svim razinama, pa bi bilo za očekivati i na najvišoj državnoj razini.
Međutim, koliko je meni znano, to dotična nije ućinila. Zašto?
Zbog toga što je nemoguće dokazivati nepostojeće. Mislim da se to u pravu naziva "negativnom činjenicom"
Iz čega izvodim takav zaključak?
Prvo, iz njezine šutnje.
Drugo, iz šutnje medija.
Treće, iz istupa Jasne Omejec, koja se obrušila na Upravni sud i njegovu presudu govoreći da je pisana površno i da je prepuna netočnosti. Nije rekla u čemu se sastoje te netočnosti!!
Ali je rekla da Upravni sud radi po zakonu preuzetom iz bivšeg sistema. Pa po kojem bi zakonu Upravni sud trebao postupati nego po tom, jedino postojećem, i tko ga je preuzeo iz bivšeg sistema? Suci sigurno nisu.
Sudac Aldo Radolović, zamjenik predsjednice, je u intervievu Vjesniku od 2. 5. 09. izjavio da je utvrđeno u postupku pred Ustavnim sudom da gospođa Banić ima 15 godina , 4 mjeseca i 15 dana "radnog staža".
Iz te izjave je vidljivo da se opet ne govori o radnom iskustvu na pravnim poslovima. A iz radne knjižice je vidljivo ( vidi presudu Upravnog suda) da ima 15 godina 9 mjeseci i ( čini mi se) 26 dana?!

U Odluci Ustavnog suda,koje nema više na web stranici Ustavnog suda, je jasno napisano da za sporni staž u međunarodnoj humanitarnoj udruzi nema nikakovog pismenog traga ( opp. osim onog u radnoj knjižici i životopisu) jer nije uspio pokušaj da se takav dokaz pribavi . Navodno da nije kao udruga registrirana u RH. O obraćanju Danskoj Vladi ili pribavljanju dokaza putem Ministarstva vanjskih poslova..ni slovca. Iako takav dokaz , pribavljen po završetku natječaja ne smije biti pravno relevantan, ipak bi njegovo pribavljanje ev. moglo otkloniti sumnju o nepostojanju uvjeta.
.Ono, o povredi prava na rad je prenijeto iz obrazloženja Odluke.

E, sad malo o Šekiju.
Dugo živim i dugo pamtim. Još iz "vremena mraka" pamtim njegovo pisanje advokatskog komori SR Srbije, kad je tražio upis. Pamtim stil, jezik, pismo...
Najsvježiji primjer njegovog oratorstva mogli smo vidjeti prigodom bacanja letaka sa galerije u sabornici. Tako je siromah zanijemio da sam se pobojala da ga ne pogodi infarkt.Stil i način pisanja je sličan kao "jaje jajetu" onom u ustavnoj tužbi, u Odluci Ustavnog suda ali i u još nekim pisanijama u tom predmetu. Osim toga Šeki je ipak pravi praktičar-"operativac", a meni se ovakav profesorski stil nikako ne uklapa ....
Osim toga, nekako mi intuicija govori da Šeki nije tip koji bi u ovim godinama mogao promijeniti išta nabolje, a kamoli sebe i svoje pisanje. Kao i svi političari , koji smatraju da politika nije struka koju se mora učiti, naučio je par floskula među kojima sigurno nisu one o smjernicama, komisijama, ...ma kako i one nebulozne bile. Poslužile su svrsi (cilju).

Tko je glasao

@ RoseParks Osim toga,

@ RoseParks
Osim toga, nekako mi intuicija govori da Šeki nije tip koji bi u ovim godinama mogao promijeniti išta nabolje, a kamoli sebe i svoje pisanje. Kao i svi političari , koji smatraju da politika nije struka koju se mora učiti, naučio je par floskula među kojima sigurno nisu one o smjernicama, komisijama, ...ma kako i one nebulozne bile. Poslužile su svrsi (cilju).
Malo s druge strane medalje.

Takvi kao Šeks su ipak iznimniji i dragocjeniji od većine stereotipne masovne političke pragmatike.

Možda je to od toga što je nekada bio ambiciozan i malo veći kapacitet, ali on, za razliku od te masovne prakse, veoma nesebično i jasno otvara prave slike, servira svima pikanterije, slično kao Borislav Jović i Stipe Mesić te razni. Npr. Joža Boljkovac mrtvo hladno govori kako su svi bili za pustiti ubojicu Arkana iz zatvora te da je uzeto i 1 mlijun DEM, a šikaniranje i "likvidacija" predsjednika Vrhovnog suda Vjekoslava Vidovića nije vrijedno ni spomena, kao nešto kolateralno neupitno taj "detaljčić" je nevažan u odnosu na značenje Arkana, Joce Amsterdama i sličnih velikana.

U danom trenutku (pravog osjećanja), a koji trenutak je samo pitanje kraćeg vremena, biti će dovoljno samo se nakašljati i cijela ta arhitektura će, kao u bajci, nestati u mišje rupe, a Šeksu, kao velikom borcu za ljudska, nacionalna, intelektualna i razna prava, neće biti teško dodatno ih locirati, identificirati i transferirati. Kad mu nije bilo teško "pokopati" jače igrače, te razne "sitne" će mu biti rekreacija. Tako da su svi takvi naivni, Šeks će ih "pokopati" a svi drugi se neće truditi oko bilo kakvih nijansi tog čina.

Tko je glasao

Drago mi je Frederice da Vas

Drago mi je Frederice da Vas vidim na ovim stranicama!
Jeste li ikada vidjeli, dozivjeli da pojedinac moze promijeniti kompletni, godinama izgradjivani sustav?!
Korupcija, bahatost, bezvlasce s puno vlasti onih koji na to najmanje imaju pravo, infiltriralo se u nase, hrvatsko drustvo uz druge, jos otuznije kategorije: prodana zemlja stranom vlasniku, prodana zemlja belosvjetskom gangsteru. Za to su doista odgovorni pojedinci, zacementirani politicari, koji su umjesto da zemlju vode u prosperitet, kroz svoje osobne interesne okulare, prodali zemlju u bescjenje. Bojim se i zauvijek!
No, drago mi je da se jos uvijek bunite, borite! Moje cestitke.

Tko je glasao

Ništa nije vječno, treba

Ništa nije vječno, treba nastojati! I pritom biti uporan!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Kako se gradonačelnica skoro spotaknula o zakon. od bosancero komentara 0
  2. MUP je kardinalno pogriješio glede lex Perković od sjenka komentara 35
  3. Slijedećih 50 godina - u svjetlu pogrešnih očekivanja iz 1960-ih od Zoran Oštrić komentara 12
  4. sistem za uništavanje Zemlje od aluzija komentara 0
  5. Raskol među "obiteljašima" zbog ekonomske filozofije? od Zoran Oštrić komentara 13
  6. VelikoSrpske laži hvataju korijen i u zraku-na letećim sjemenkama podvale i podmuklosti! od ppetra komentara 74
  7. GAZA i znakovi apokalipse, REAGIRANJA (2) od Ljubo Ruben Weiss komentara 33
  8. GAZA i znakovi apokalipse, REAGIRANJA (1) od Ljubo Ruben Weiss komentara 96
  9. autor izumitelj i radnik kopirant (osvježeno) od aluzija komentara 1
  10. Kad padnu maske poštenja od spvh komentara 10
  11. Tko ubija ljude u zadnjim zrakoplovnim nesrećama - slučajnost ili namjera !? od Busola komentara 45
  12. Drugi prekrasni primjer velikosrpskoga podmetanja proizašao iz " Neke laži blistaju i treba ih strpljivo otklanjati" od ppetra komentara 51
  13. Ekskluzivno: upravo je u tijeku natječaj za najjeftiniju rukicu u gradskom vijeću grada Vukovara od StarPil komentara 8
  14. referendumska ilegala od aluzija komentara 0
  15. Prekrasni primjer velikosrpskoga podmetanja proizašao iz "Neke laži blistaju i treba ih strpljivo otklanjati" od ppetra komentara 62
  16. BRICS ruši svjetski monopol dolara? od Zoran Oštrić komentara 12
  17. Preferencijalni glas - glas razuma od StarPil komentara 22
  18. Igre bez granica - Sve je dobro kad dobro završi od walpurga komentara 7
  19. Odluka o cetvrtku od bosancero komentara 3
  20. razumijevanje čovjeka sisavca razumitelja jučer-danas-sutra od aluzija komentara 0
  21. Od viška glava ne boli!? od Feniks komentara 13
  22. Moćnik broj 1 od boltek komentara 34
  23. Nije naš izbor "tržište ili socijalizam". Trebamo više jednog i više drugog, istovremeno od Zoran Oštrić komentara 17
  24. GAZA i znakovi apokalipse (III) od Ljubo Ruben Weiss komentara 48
  25. Cunning plan od magarac komentara 7

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • indian

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 19

Novi korisnici

  • data miner
  • greg0rynash
  • LisaRAlexander
  • tomislav prgić
  • lynnwilson