PRO PATRIA (2) – Politički „kreacionizam“!

• Dnevnik frederik - Ned, 03/05/2009 - 21:15
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 7 dodaj komentar

Danas je 3 svibnja „Međunarodni dan slobode medija“ kad „Freedom House“ (neprofitna i nezavisna međunarodna organizacija osnovana 1941 godine u Ujedinjenim nacijama) daje svoje procjene o slobodi medija u zemljama svijeta. Slovenija spada među zemlje slobodnih medija (na 49 mjestu od 195 zemalja svijeta). Hrvatska pada u kategoriju djelomičnih medijskih sloboda (na 81 mjestu - od 195 zemalja svijeta - a ako nekoga interesira izvještaj može se skinuti ovdje ). Pozicije na ljestvicama direktno ovise o stupnju razvijenosti demokratskih standarda; u manje razvijenim demokracijama je borba politike za utjecaj nad medijima ključna za opstanak deficitarnih partitokracija, jer neki jednostavno ne znaju vladati a da ne manipuliraju i zloupotrebljavaju s pravima javnosti na istinu.

Eto zašto se dobro podsjetiti da je na današnji dan rođen i onaj čuveni Niccolo Machiavelli koji je stvorio čuvenu maksimu „Finis sanctificat media”, što bi se mogli prevesti kao „cilj opravdava sredstva“ , ali i modernije i suvremenije kao „ mediji ostvaruju (nečije) ciljeve“ . Naime, vlasnici medija danas su najvećim dijelom oni koji utječu na slobodu izražavanja, a najbolji lijek protiv uzurpacija medijskih sloboda jest uporno ponavljanje vijesti koje vrijeme izbaci iz fokusa javnosti – a naročito one koji se namjerno podmetaju pod tepih.

Tako se polovinom 2007 u naše medije godine prelio jedan ozbiljni slovenski politički skandal: SOVA (slovenska tajna služba) je 2004 godine zabilježila telefonski razgovor između Janeza Janše (tadašnjeg premijerskog kandidata uoči slovenskih parlamentarnih izbora) i našeg premijera Ive Sanadera. Prema tim zapisima su ta dvojica prijatelja i političkih blizanaca međusobno dogovarali granične incidente u Savudrijskoj vali-Piranskom zaljevu, a incidenti su podgrijavali desno orijentiranu političku scenu Slovenije i podizali rejting desno orijentiranog Janše. I mi smo na pollitika.com-u o tome pisali ( sm u postu od 04/07/2007 „Dogovaranja ipak bilo? – pogled preko granice“ te Vesna u postu od 23/06/2007 pod nazivom “SOVA-SOA“ ).

Kako je baš insistiranje na raščišćavanju muljanja znak slobode medija, kod nas je ova priča ubrzo splasnula, ali se u slovenskim medijima ta priča i danas povlači. Tako je 10.03.2009 slovenski Dnevnik čak objavio jedan dio tih zapisa tajnih službi:

Ne pošiljaj več ribičev v Piranski zaliv, ankete nam dobro kažejo naj bi po doslej znanih neuradnih podatkih septembra 2004, tik pred volitvami, po telefonu rekel Janez Janša Ivu Sanaderju. Dnevnik je prepričan, da je Sova telefonske pogovore Janše in Sanaderja snemala nezakonito, zato vztraja pri zahtevi po dostopu do teh posnetkov.
U prijevodu bi to bilo ovako:
"Ne šalji više ribare u Piranski zaljev, ankete pokazuju da nam dobro ide (da dobro stojimo)navodno je Ivi Sanaderu preko telefona rekao Janez Janša (po do sada poznatim podacima iz septembru 2004. pred same izbore). 'Dnevnik' je uvjeren da je Sova telefonske razgovore Janše s Sanaderom snimala nezakonito, stoga ustraje na zahtjevu dostupnosti tih snimaka."

Ljudi iz SOVA-e su tumačili da su snimanja vršena radi prevencije incidenata na granici koji su bili učestali, pa su razgovori njih dvpjice slučajno uhvaćeni (nije ih lako objaviti jer snimanje domaćeg političara i stranog premijera nije nešto s čime se možeš olako izlaziti u javnost). Naravno da su to tada i Sanader i Janša demantirali, a Sanader je sve to nazvao najobičnijom glupošću, što je u našim „djelomično slobodnim“ medijima „upalilo“, jer je priča imala prizvuk nevjerojatnosti pa je ubrzo zaboravljena.

No da li se zaista radilo o „običnoj gluposti?? Danas kad smo pozitivno suočeni s činjenicom da doista postoje ljudi toliko gladni vlasti da postaju politički „kreacionisti“ koji su spremni izmišljati stotine tisuća nepostojećih glasača kako bi nabildavali svoje političke mišiće, ovaj mali slovensko-hrvatski predizborni „kreacionizam“ se čini najobičnijom provincijskom mađioničarskom predstavom.

Po svemu sudeći Janez Janša i Ivo Sanader po mnogo čemu se doista čine kao „politički blizanci“. Pripadaju istom euro-pučkom političkom profilu (kojim rukovodi i koordinira EPP - Europske pučka stranka na čelu s Wildriedom Martensom, a koji su i sami spremni učiniti sve pod kapom nebeskom da pod svoj kišobranom okupe što više članova pa makar im progledavali kroz uobičajene demokratske standarde). Osim kreiranja pograničnih incidenata (koji su se u međuvremenu razvili do velike smetnje i nepovjerenje među građanima dviju susjednih i tradicionalno prijateljskih zemalja) njih dvojicu ujedinjuju i skandali s „PATRIOM“ (famoznim finskim proizvođačem oružja i vojne opreme). Janšina vlast je ustvari politički destabilizirana baš nakon otkrića Finske državne televizije, da je kod narudžbe oružja Patria podimićivala slovenske političare. Taj skandal je posve destabilizirao Janšinu vlast, da su najprije „popušili“ na slovenskim predsjedničkim izborima (gdje je Tuerk premoćno osvojio izbore ispred Janšinog kandidata), što ga je toliko zaljuljalo (jer po demokratskim standardima je nepojmljivo da vladajuća opcija nema potrebnu podršku u javnosti –a to su predsjednički izbori jasno pokazali), da je Janša u Državnom zboru odmah dao ostavku, koja nije usvojena, budući da je na Sloveniji bio red šestomjesečno predsjedanje Europskom unijom. No kad je to predsjedanje isteklo, izbori su raspisani i Janša je izgubio izbore.

A onda su započele velike nevolje za „braću po političkoj krvi“. Janez Janša se našao pred parlamentarnim istragama i jakim udarom javnosti Svakodnevno su mediji rastezali obje priče, kako onu o pograničnim aranžmanima s hrvatskim vlastima, tako i onu o finskoj Patriji. S druge strane je Hrvatska zapala u krizu i skoro nepremostive poteškoće u približavanju Europskoj uniji. Naime u Europskoj uniji su postali svjesni grešaka olakog primanje Rumunjske i Bugarske, pa su Hrvatskoj nametnuli mnogo oštrije kriterije glede reformi pravosuđa i naročito korupcije (koja je svoje pipke provukla do samih vrhova vlasti). A EPP (Martensova Europska pučk stranka) se počela raspadati pa je njeno lobiranje postalo posve jalovo. Tako su se „stari prijatelji“ opet našli u prilici da spašavaju jedan drugoga. Na slovenskoj strani je trebalo izmišljati blokade Hrvatskoj, jer su takve slovenske blokade pripomagale „bratu“ - najprije na hrvatskim parlamentarnim izborima, a zatim i „kreiranju“ alibija za politički zaokret, u kojem približavanje Europskoj uniji privremeno više neće biti nacionalni prioritet. Uigrani tim „starih prijatelja“ i „političkih blizanaca“ maestralno je odigrao predstavu. U slovenskom Državnom zboru je parlamentarna većina odbila potvrditi Janšina financijska izvješća, a Janša je odbio glasovati za pristup Hrvatske NATO-u. Potom su Janšini koalicijski partneri (oni isti koji su skupa s njime izgubili vlast) izborili pravo za skupljanje potpisa za Referendum o hrvatskom pristupanju NATO-u. Naravno, kasnije skupljanje potpisa potrebnih za Referendum nije išlo glatko, jer nitko za njega nije ni bio zainteresiran – ta samo se radilo o unutarnjopolitičkim natezanjima između Janšine i Vladajuće opcije, kako bi se izbjegle istrage oko sumnjivih nabava iz finske PATRIE.

A „ćorsokak“ u kojeg su zapale hrvatske vlasti glede ispunjavanja uvjeta i rokova za pristupne pregovore (otvaranje i zatvaranje pregovaračkih poglavlja) je izluđivao hrvatske vlasti, pa su im slovenska unutarnjopolitička natezanja dobro došla da taj mrski teret skinu s dnevnog reda barem do hrvatskih lokalnih i regionalnih izbora. Naime, ovi izbori bi mogli postati presudni za politički opstanak koalicije na vlasti (na isti način kao što je i u Sloveniji bilo s predsjedničkim izborima). A svaki nagli silazak s vlasti, baš kao i kod Janše, bi mogao izazvati teške posljedice za razne političke sudbine, jer se i u Hrvatskoj zahuktava skandal opet s onom istom Janšinom PATRIOM, najprije s kamionima, da bi opet ona ista mrska Finska televizija objelodanila kako finske antikorupcijske vlasti istražuju ne samo hrvatski uvoz kamiončića, nego sad i tenkića, pa čak i polovnih ratnih brodića. Političke perspektive su postale više nego neizvjesne i nepredvidive, pa su smutnje oko slovensko-hrvatskih granica opet visoko dobile na cijeni.

Da igre još nisu gotove ukazuje vijesti iz Slovenije. Slovensko Delo je nedavno (06.02.2009) objavilo korektan članak o stalnom podgrijavanju slovensko-hrvatskih graničnih sporova pod naslovom „Spor, s katerim se hrani politika“, a Borut Pahor je pred par dana izjavio kako Rehnov plan opet ovisi o Janši ( kako prenosi Jutarnji od 01.05.2009).

Nama, iz ove primitivne balkanske vizure izgleda pomalo neshvatljivo da bi bilo tko u Finskoj postavljao tako skandalozna pitanja u javnosti nekome tko igra važnu ulogu u finskom gospodarstvu pa čak i ako pritom podmićuje nekakve tamo poludivlje balkanske političare. No sve će vam postati jasnije ako pogledate izvješće „Freedom housa“ o medijskim slobodama – naime, Finska na Rang tablici Global Press Freedom Rankings 2009 se nalazi na 2 mjestu (od 195 zemalja svijeta – "zeznuo" ih je jedino Island - apsolutno prvi u svijetu po slobodi medija).

Lako je moguće da najnoviji „veliki manevri“ starih prijatelja neće donijeti nekih velikih rezultata, jer je i jednima i drugima politička vjerodostojnost spala ispod kritične razine. No treba pričekati pa vidjeti. Da stvari stoje prilično loše govori najnovija izjava Ollija Rhena 01.05.2009 „Korupcija Hrvatsku koči na putu u EU“ , istovremeno dok Sanader pušta maglu „domoljubno tvrdeći da ćemo u EU, kao i u NATO, ući bez teritorijalnih ustupaka , prešućujući onaj pravi problem koji nas je za duže vremena zaustavio pred vratima EU.

Nije lako Janši jer slovenski mediji spadaju u slobodne pa se s njim teško može manipulirati, ali možda više neće biti lako ni Sanaderu mada Hrvatska po medijskim slobodama spada u djelomično slobodne zemlje. Naime i u Hrvatskoj ima (elektronskih) medija koji uživaju više slobode od učmalog prosjeka, i koji su već do sada teško nagrdili političku vjerodostojnost do grla korumpirane vlasti u Hrvata, pa takvo nešto u elektronski premreženom svijetu više ne prolazi olako.

Gubitak političke vjerodostojnosti je vražja stvar!!

P.s.
29 i 30. Travnja 2009 g. je u Warszawi održan kongres EPP (Europske pučke stranke koji se pripremaju za izbore za EU parlament kroz mjesec dana - početkom lipnja).

Prema Jutarnjem od 04.05.2009 proizlazi da je Sanader potvrdio da se sastao s Janšom
KRAPINA - U kratkom obraćanju medijima prije ulaska na skup podrąke kandidatima HDZ-a i partnera Krapinsko-zagorske županije na predstojećim lokalnim izborima, premijer dr. Ivo Sanader odgovorio je na tek dva od niza pripremljenih pitanja: o prijedlogu Olli Rehna o rjeąenju graničnog spora sa Slovenijom te o tome je li se, ili nije sastao s Janezom Janšom u Varšavi, o čemu je bilo nepotvrđenih informacija.
No, rekao zapravo nije ništa određeno.

• Dnevnik frederik - Ned, 03/05/2009 - 21:15
  
• Komentari 7
• 4179 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar