Tagovi

Prkos, odbijanje, slom … I

(Napisano 01. 02. 2013.)

U našem narodu je poznata uzrečica:

„Hoćeš dobro? Neću! Hoćeš zlo? Obim rukama!“

Po tom principu prihvaćanja zla hrvatski narod je prihvatio Franju Tuđmana i otada sve što radimo je rad u korist vlastite štete.

Ne znam postoji li u povijesti nekakv primjer, osim Njemačke, da je neki narod uspio sam sebi u tako kratkom vremenu zabiti više autogolova, ali Nijemci te svoje „uspjehe“ bar ne slave, a mi ih slavimo kao i „autora“ tih „uspjeha“.

Doslovno sve što se Hrvatskoj i Hrvatima dogodilo od Tuđmanovog preuzimanja vlasti, pa do današnjeg dana, bez ikakvog izgleda kako bi išta moglo poći nabolje, je naprosto, kako sam već napisao, rad u korist vlastite štete.

Ne znam može li ikoga tko osjeća makar malo odgovornosti u ovom našem jadnom društvu ostaviti ravnodušnim sve što se dogodilo, a i dalje se događa od vremena kad smo raspoznali Franju Tuđmana kao onoga koji nas treba izvesti na pravi put.

Ili, zar je zaista netko mislio da će bezobzirno rušenje sustava i institucija i njihova zamjena lošim surogatima dati ikakve druge rezultate osim rasapa, jednako države kao i društva?

Što je itko mogao očekivati od sveopće deprofesionalizacije represivnog aparata i pravosuđa nego nasilje, kaos i anarhiju, a tom procesu putovanja u propast pridružila se negativna selekcija kadrova i prevođenje dotadašnjeg funkcionalnog teritorijalnog ustrojstva zemlje u potpuno nefunkcionalno i zastarjelo, da i ne spominjem zamjenu samupravnog sustava, dakle sustava direktne demokracije, zastarjelim sustavom višestranačja, koji je prikazivan kao nešto spasonosno i kao krajnji i nedostignuti oblik demokratskog odlučivanja u društvu.

Gledamo danas sve ove švercere kroz život, falsifikatore i “kompilatore”, pogotovo ove s kamenjara ili “Tamnog vilajeta” okupljene oko “jakog stožera”, Tomislava Karamarka, na čelu HDZ-a i ne možemo pobjeći od činjenice, kako je i sam utemeljitelj tog zločinačkog poduhvata zvanog HDZ bio zapravo arhetip “kompilatora”, protiv kojega su neki od pokradenih autora vodili čak i sudske procese.

Da, Franjo Tuđman, samozvani mesija, bezobzirni nedoučeni nasilnik i ljigavi lažljivac, koji čak nije završio ni srednju školu, imao je administrativnu potvrdu kojom mu vlasti priznaju srednju spremu, temeljem koje je valjda upisao Višu vojnu akademiju, koju je i završio, stekavši tako više stručno obrazovanje.

Dakle, Franjo Tuđman već i radi toga što nije imao VSS, nije uopće mogao pristupiti obrani doktorske dizertacije, niti steći pravo na akademski naslov doktora znanosti.

A upravo se to dogodilo, tadašnji sekretar OOSK Filozofskog fakulteta u Zadru, dr. Dalibor Brozović, uspio je Tuđmanu izboriti pravo da na tom fakultetu obrani svoju “kompilaciju”, pardon doktorsku dizertaciju i stekne pravo na akademski naslov doktora humanističkih znanosti.

Nedoučen, zadrt, uvjeren u svoje poslanje, Tuđman je prednjačio i u osebujnom poimanju demokracije, vrhunac je bilo “jedinstvo vlasti”, koje je onda valjda trebalo dovesti do “jedinstva naroda i vlasti”, nastojanje koje je Klaus Kinkel prepoznao kao “pokušaj uspostavve nacional-socijalističke države u srcu Evrope na pragu 21. stoljeća”.

Isto je bilo i s njegovim aktivnostima na drugim područjima ljudskog djelovanja kojima je udarao osobni pečat.

On je primjerice potpisivao sve što mu je “stavljano na stol” nikad ne misleći da se potpisano treba poštivati, diplomciju je poimao kao momačko nadjebavanje, tko će koga prije prevariti.

Uvijek se postavljao beskompromisno i prijeteći nepopustljivo, čime je zemlju nekoliko puta doveo na prag izricanja međunarodnih sankcija, da bi pod pritiscima reterirao pristajući na svaki diktat moćnih, uz jedini rezultat koji je postizao, nepovratno gubljenje dragocjenog vremena.

Pa i u procesu osamostaljenja Hrvatske, izabirući rat, a ne diplomaciju, polučio je to da je RH postala subjektom međunarodnog prava uz cijenu nepotrebnog gubitka mnogih života, rušenja i uništavanja mnogih materijalnih dobara, ali i uništenja materijalne osnove društva; hrvatsko gospodarstvo bilo bi uništeno i bez pljačke provedene kroz nepotrebnu pretvorbu društvenog vlasništva i nakaradnu privatizaciju, već samim gubitkom dragocjenog jugoslavenskog tržišta, čime je nepovratno izgubljeno više od 500.000 radnih mjesta.

A da, plod Tuđmanove genijalne politike bio je Plan Z-4, od primjene kojega nas je spasio i samo Tuđmanu ravan “genije” Mile Martića, koji je odbijanjem potpisa omogućio “Oluju” kojom je slomljena pobuna dijela Srba u Hrvatskoj u kojoj su “Trenkovi panduri” poznati i kao “Josipovićev ponos” kroz počinjene zločine pokazali svoje pravo lice.

“Tuđmanovi sinovi”, a to su svi pripadnici hrvatskog političkog establishmenta, neovisno o stranačkom “predznaku”, jednostavno su “upili” sve pobrojane Tuđmanove “vještine” pa se ponašaju prema tom predlošku i postižu isti rezultat – gubljene dragocjenog vremena.

Ta “razborita” politika kao rezultat je dala samo to da je pomaknula toliko željeni prijem u članstvo EU za desetak godina, a da ništa od onoga radi čega smo se toliko junačili nismo postigli:

http://pollitika.com/prkos-odbijanje-slom

Nastavljali smo svađe sa Slovencima i oko granica i oko Ljubljanske banke,odbijajući i samu pomisao na nalaženje nekakvih kompromisnih rješenja, pa čak i poslije najave Ivana Jakovčića o realnim mogućnostima rješenja spora:

http://pollitika.com/pocetak-sloma

ili najave slovenskog ministra vanjskih poslova:

http://pollitika.com/quot-slovenija-ce-dobiti-sve-sto-trazi

Znamo da je u međuvremenu rješenje graničnog spora između RH i Slovenije prepušteno arbitraži, odnosno prihvaćena je opcija, koja je bila "na stolu" odmah nakon odbijanja ratifikacije parafiranog sporazuma Račan-Drnovšek, koji je, vrijeme će pokazati, bio maksimum koji je Hrvatska mogla "izvući".

Ostalo je još pitanje rješenja problema zvanog Ljubljanska banka bez kojega Slovenija ne pristaje ratificirati Pristupni sporazum, a bez te ratifikacije nema prijema RH u EU sa 01. 07. 2013. kako je planirano.

A problem LB je jednako kao i problem granica sa Slovenijom bio odavno rješiv da nije bilo diplomatskog djelovanja a la tuđmaniana koji je iznjedrio jedino gubitak vremena, a na kraju će, bar prema najavama ministrice Vesne Pusić, vjerojatno rezultirati s po RH najgorim rješenjem, jer je prebacivanje dugovanja LB hrvatskim štedišama i dugovanje hrvatskih poduzeća LB u sukcesijsku msu i njihovo prebijanje bila opcija koja je od samog početka spora bila "na stolu":

http://pollitika.com/ljubljanska-banka-radi-li-se-o-dugu-ili-dugu

Ali godine su potrošene uludo u uvjeravanje Hrvata kako su Slovenci naši neprijatelji, kako su zli i kako ne rade ništa drugo nego nam samo pakoste, a ja sam se osobno pred više od pet i po godina uvjerio da tome baš i nije tako:

http://feniks.bloger.index.hr/post/pogl ... 02740.aspx

Vrijeme je pokazalo koliko su Slovenci tada bili u pravu.

Komentari

Vidimo da ti

o1.o2,2013. nije nešto bilo dobro.

sve dobro...

Tko je glasao

nešto mi nije jasno

Tuđman je preko 12 godina mrtav, poslije njega su se na vlasti izmijenili oni koji su po svi svojim postupcima raskrstili s tuđmanizmom. drugim riječima imali su mogućnosti da poprave ono što je Tuđman uprskao. na žalost svjedoci smo kako ne samo nisu ništa popravili već su i dalje nastavili s politikom koja se u biti ne razlikuje s onom politikom od koje se javno ograđuju, a to je politika u kojoj su osobni interesi ispred općeg dobra. na kraju će ispasti kako je Tuđman bio puno bolji od svojih nasljednika.

w. ;)

Tko je glasao

@walpurga

Članove političkog establishmenta u Hrvatskoj možemo mirne duše prozvati "Tuđmanovim sinovima".
Svi oni su Tuđmnovi vjernici, nitko nikad nije niti pokušao raskrstiti s tuđmanizmom.
I sve dok je tome tako, mi ćemo biti "muljevito dno Evrope".

Tko je glasao

Tajni dogovor F.Tuđmana i M.Martića

Ali godine su potrošene uludo u uvjeravanje Hrvata kako su Slovenci naši neprijatelji, kako su zli i kako ne rade ništa drugo nego nam samo pakoste, a ja sam se osobno pred više od pet i po godina uvjerio da tome baš i nije tako:Slovenci su naši prijatelji samo ih je poharao, isto kao nas gospodarski tornado "dr.Franjo Tuđman". Oni su bili te sreće da ih je poharao posthumno, jer je bio zabavljen stvaranjem hrvatske države i dogovorom sa S.Miloševiće.
Franjo je sa S, Miloševićem napravio sporazum kojim se dogovorio da Milošević samo malo zadimi po Sloveniji, te da ostavi prostor za bivše komuniste i J.Janšu, te Jankovića i slične da razmašu tornado "dr Franjo Tuđman" i pripreme Sloveniju za euROPSKO gospodarstvo.

I ova zbrka s aflatoksinima, je Franjino posmrtno djelo, jer je s Alijom napravio dogovor, da kada Francuzi osvoje hrvatsko mljekarstvo, uskoči bosanski centar za ispitivanje kvalitete mlijeka, kako bi upropastili preostale bankare.

Osim toga Milošević je imao dobra poznanstva u Rusiji, pa i njegova gospođa i general Kadijević, te su se dogovorili da Ruse nagovore da prema privatizacijskome tornadu "dr. Franjo Tuđman" ulože novac u banke na Cipru. Danas, posmrtno Tuđmanovi dogovori izbijaju na vidjelo, pa su EU-demokrate odlučili spriječiti njegov privatizacijski tornado na Cipru i odlučili su nagovoriti Ciprijance, da ukradu Rusima, ono što su Rusi pokrali Rusima, jer jedini koji smiju legalno krasti po Europi su EU unionci.

Z-4
A da, plod Tuđmanove genijalne politike bio je Plan Z-4, od primjene kojega nas je spasio i samo Tuđmanu ravan “genije” Mile Martića, koji je odbijanjem potpisa omogućio “Oluju” kojom je slomljena pobuna dijela Srba u Hrvatskoj u kojoj su “Trenkovi panduri” poznati i kao “Josipovićev ponos” kroz počinjene zločine pokazali svoje pravo liceGenijalan plan. Mile Martić, bio je Tuđmanov špijun u redovima "RSK". Dogovorio se s Franjom, mimo Miloševića, da Tuđman prihvati Z-4, pa ga on neće prihvatiti, i RH će se prikazati kooperativna, a time će i "uštrojiti" Miloševićeva operativca, koji ih je iz Zagreba došao nagovarati da prihvate Z-4.
Martić je izigrao Pupovca i postupio prema s Tuđmanom unaprijed dogovrenom planu i odbio Z-4.

Budući da Franjo nije baš bio od riječi, a i dogovor sa Slobom, na onoj salveti ga je opterećivao, onda je odlučio poslati M.Martića u Srbiju kod Miloševića.
Martić nije želio otići sam, već je po dogovoru s Franjom pokupio svu bližu i dalju rodbinu i krenuo u osvajanje "Divljega istoka".
Milošević se javno rugao Martiću, ali su se izmirili, jer Franjo nikada nije priznao svoj tajni plan s Miloševićem, a pogotovo s Martićem, jer se šuškalo da Milošević ima umočene prste u slučaj "Napad na Banske dvore" u kojemu nisu uspjeli pogoditi rušitelja Jugoslavije i budućega predsjednika, kako su se prethodno dogovorili.
Franjo se s Martićem dogovorio i da ovaj malo potpraši po Zagrebu, da trgne uspavane Zagrepčane, a i da si Mile da malo oduška i da se potvrdi pred svojima, kako ne bi, ne daj Bože, netko posumnjao.

ps. ovo otkriće o dogovoru dr. F.Tuđmana i M. Martića, je samo zbog toga da @Feniks vidi kako je Franjo bio podmukao tip koji je čak i iznevjerio vjerne suradnike, kakvi su bili S. Milošević, M. Martić i upropastio posao istinskome zagovaratelju plana Z-4 u RH koji sve poduzima da to ostvari u miru, pa se muči s ćirilicom kako bi krenuo u novi Z-4, ne preko Knina, nego Vukovara.

Otkriće je samo iz samilosti prema @feniksu, jer u ove blagdanske dane treba podariti i malo sreće dušama koje se pate demonima koji ih iznutra razdiru, gore od vječnoga ognja.
A gospodarski uragan "dr. Franjo Tuđman" još kruži Europom, nakon Grčke, Mađarske, Portugala, Španjolske, Italije, Irske, Islanda, Slovenije i sada Cipra, sprema se na Hrvatsku. Zna on da gospodarski tornmado nije za Njemačku i ostali sjever, već samo za jug Europe.

Tko je glasao

Zamjerka

Premda se sa puno stvari u blogu mogu složiti, neka razmišljanja su blago rečeno naivna.
Jugoslavija je od osnivanja postojala isključivo kao diktatura - prvo pod kraljem, a onda pod Titom. Sve socijalne, kulturne, nacionalne i vjerske razlike među mnogobrojnim "narodima i narodnostima" mogle su se držati pod kontrolom isključivo čvrstom rukom i u jednopartijskom sistemu.
Da se razumijemo - Titovu vladavinu smatram pozitivnom, uz zamjerku da je država bila organizirana za "jednokratnu upotrebu" - dok je Tito živ. Titovom smrću i uvođenjem demokratskog višestranačkog sistema, sasvim je jasno da SFRJ jednostavno nije mogla opstati.
I tu nastaje problem - sve tadašnje federativne republike su u konačnici pristale da granice republika postanu granice novostvorenih država, osim Srbije. Srbija je - računajući na Srbe u drugim republikama - zastupala tezu da je Srbija tamo gdje žive Srbi. Uz Miloševića se svrstala i sila (JNA), pa mi je nejasno ovo tvoje razmišljanje

"...procesu osamostaljenja Hrvatske, izabirući rat, a ne diplomaciju..."

Kakvu diplomaciju? S kim je to Tuđman mogao pregovarati?
Koliko je Milošević spreman na pregovore, dogovore i uvažavanje tuđih razmišljanja pokazao je posljednji Kongres SK, gdje je Milošević pokazao poslovičnu bahatost i ignoriranje bilo kakvih zahtjeva za promjenama, ismijavajući slovensku i hrvatsku delegaciju.
Kada se tako odnosio prema "partijskim drugovima", kako bi tek bio odnos prema višestranačkoj Hrvatskoj.
Milošević je imao silu i bio je potpuno autističan za bilo kakve ozbiljne pregovore.

Tuđmanu se može (i mora) puno toga zamjeriti, ali rat nije mogao nikako izbjeći.
Osim ako se nije htio odreći dijela Hrvatske, uključujući Slavoniju i Baranju , koje su Srbi svojatali, premda su tu bili manjina i ni u kojem pogledu nije bila "srpska".

Tko je glasao

@laufer

Ako se prihvate stereotipi i ako se ne misli svojom glvavom, onda se dolazi do takvih zključaka do kakvih si došao ti.
Ili si samo prihvatio Tuđmanove flokule, jer ti je tako lakše!?

Jugoslaviju nije sušilo ni samoupravljnje ni gosopdarsk kriza, već prvenstveno hevatski separatistički nacional-šoviniza, kojem se ksnije pridružio slovenski separatizam i velikosrpski homogenistički nacionalizam.

Nadalje promišljajući demokraciju i demokrtske standarde samoupravni delegtski sustav je svjetlosne godine iznad višestranačja.
Ne vjruješ?
E pa onda idi danas u svoj mjesni odbor, pa na predkandidacijskom skupu predloži svojeg susjeda, prijatelja, znanca .... čovjeka za kojega ti misliš da bi nas najkvalittnije zastupao u Evropskom parlamentu, a onda poslije provedenog kandidacijskog postupka zaokruži 12 imena između 160 koji su se poslije provedenog kandidacijskog postupka našla na glasačkim listićima, ne obazirući s pritom ni na stranke ni na bilo kakvu drugu pripadnost bilo kojeg pod kandidata.
A ne možeš?
Pa kako si to onda mogao u nedemokratskom sustavu?

Moj gospodine, kad smo "sjašili s maršala na generala", sjašili smo mi i doslovno s konja na magarca.

Kakvu diplomaciju? S kim je to Tuđman mogao pregovarati?
A s kime je u daleko težim okolnostima unitarne države i velikosrpske dominacije dr. Vladko Maček ispregovarao Banovinu Hrvatsku?

SFRJ je imala institucije u kojima se moglo prdlagati, dogovarati i odlučivati ... Zašto je to Tuđman izbjegavao, reci ti meni, ti tvrdiš da je on želio mir, a ne da ja kažem tebi, jer ja znam da je želio rat?
Da je želio mir, ne bi dovlačio utašku emigraciju, niti bi provodio državni teror nad Srbima.

Uostalom, da se ne ponavljam, pročitaj:
http://pollitika.com/osamostaljenje-hrvatske

Tko je glasao

@Feniks

Ako se prihvate stereotipi i ako se ne misli svojom glavom, onda se dolazi do takvih zaključaka do kakvih si došao ti.

Ja sam došao do zaključaka na osnovu činjenica, koje usput rečeno nisi demantirao, osim /tvojih/ praznih floskula.
Jugoslavenski sustav je bio beznadežno neefikasan i bez Tita (koji je mogao presjeći) vodio u beskrajna prepucavanja i nadmudrivanja i u konačnici blokadu cijele države.

SFRJ je imala institucije u kojima se moglo predlagati, dogovarati i odlučivati ...

Naveo sam primjer posljednjeg kongresa SK, gdje se jasno pokazala mogućnost "predlaganja, pregovaranja i odlučivanja".
U Miloševićevoj režiji.

Jugoslaviju nije sušilo ni samoupravljnje ni gosopdarsk kriza, već prvenstveno hevatski separatistički nacional-šoviniza, kojem se ksnije pridružio slovenski separatizam i velikosrpski homogenistički nacionalizam.

Milošević je šetkao svoje "antibirokratske revolucionare"(1988/89) na "mitinzima istine" ,rušio sistem i postavljao svoje ljude u vrijeme dok je za Tuđmana znala samo Ankica i poneki milicioner.
Kada je Tuđman došao na vlast (1990) , SFRJ de facto više nije postojala.

Bilo je samo pitanje - kako se razići.
Rata ne bi bilo da je Milošević pristao da se raziđemo po granicama republika.
Osim toga, tko je prvi potegao oružje?
Kninski Srbi, pod zaštitom tzv "JNA", koja nakon blagonaklonog gledanja na srpsku pobunu, definitivno više nije "jugoslavenska". O kasnijem "dejstvovanju" da i ne govorim.

Srbijansko nepristajanje na republičke granice kao na granice novih država, na kraju im se obilo o glavu.
Htjeli su uzeti trećinu Hrvatske, a ostali su bez Kosova.

Tko je glasao

@lfr

N knm dlj s tstčnm ljdm rsprvljt ...
JN nt j ptcl Knnjn n pbn, nt h j nržvl, nt j stjl z njh, Vkvr s dgđ gdn dn ksnj ...

št vlčš 14. zvnrdn kngrs SKJ prč, kd n nj b mjst n kjm s mgl dnjt kkv dlk?

Sm jš v, km j Tđmn spstv zhtjv z rzdržvnjm, k s vć pzvl n stvn prv, mnd s j bl rd brtt nm tk j stv dn, jr sm tj j mg slbdt JN d njn stvn bvz d štt trtrjln ntgrtt SFRJ.
Nkkv tvrsn dkmnt z Hrvtsk nkd nj zprmljn Vjć rpblk pkrjn Skpštn Jgslvj, jdnm mjst n kjm s rzdržvnj pć mgl gvrt.
n krj kd j kk Tđmn pć mkr pkš szbt knnsk pbn.
Nmj m sm hlkptrm kjm pćw nj bl plcjc.

Tk j prv ptgjn ržj?
Hrvtsk prvjsk, prvjn s bl HS ZNG, npdjć JN! Ngdj JN nj PRV npl hrvtsk prvjn sng.
d j ZNG b prvjn pvrđj Vrhvn sd brzlžnj svj sđjć prsd Glvš.

Dj prčtj:
< hrf="http://plltk.cm/smstljnj-hrvtsk" ttl="http://plltk.cm/smstljnj-hrvtsk">http://plltk.cm/smstljnj-hrvtsk

Tko je glasao

@Feniks

I što uvlačiš 14. Izvanredni kongres SKJ u priču, kad on nije bio mjesto na kojemu se mogla donjeti ikakva odluka?

Da, u SFRJ Savez komunista nije bio nikakav faktor.
Odlučivali su "delegati u mjesnim zajednicama".

Ne kanim dalje s autističnim ljudima rspravljati ...

Slažem se u potpunosti.

Tko je glasao

feniks,

Tko je prvi potegjnuo oružje?
Hrvatska paravojska, a parvojni su bili io HOS i ZNG, napadajući JNA! Nigdje JNA nije PRVA napala hrvatske paravojne snage

zašto lažeš? tko je prvi napao kijevo i dalj???

evo što je govorio milan babić na svjedočenju u haagu protiv mile martića...

ZAGREB, DEN HAAG - Jugoslavenska narodna armija (JNA) tijekom rata u Hrvatskoj 1991. godine sve do napada na Kijevo u općini Knin imala je funkciju "tampon-zone", a u tom je hrvatskom selu prvi put djelovala ofenzivno, rekao je jučer u Haagu Milan Babić kao svjedok optužbe na suđenju Milanu Martiću, ministru unutarnjih poslova i obrane srpske paradržave u Hrvatskoj, tzv. SAO Krajine.

- Provokacije je organizirala policija tzv. SAO Krajine (kojom je zapovijedao Mile Martić). Onda bi hrvatska policija odgovorila, a nakon toga bi se JNA razmjestila kao tampon-zona - rekao je Babić.

Babić, koji je posjetio selo dan nakon napada, potvrdio je da je stanovništvo izbjeglo a kuće bile porušene, da bi zatim bile opljačkane i spaljene.

- U napadu su sudjelovale jedinice 9. kninskog korpusa JNA, jedinice milicije Krajine i lokalne teritorijalne obrane - rekao je svjedok i dodao da je Martić osobno skinuo zastavu sa zgrade PP u Kijevu, što je prikazala i televizija.

Babić je, na zahtjev tužiteljstva, opisao dva paralelna zapovjedna lanca koja su egzistirala u to vrijeme nad oružanim strukturama u Krajini. Prvi je išao od generalštaba oružanih snaga SFRJ, štaba Vrhovne komande iz Beograda preko jedinica JNA do teritorijalne obrane.

Drugi je lanac išao preko policije, SDB-a, MUP-a Srbije i milicije tzv. Krajine do dobrovoljačkih postrojbi, a na vrhu obaju lanaca bio je Slobodan Milošević, rekao je Babić i citirao omiljenu Miloševićevu rečenicu koju je ponavljao vodstvu tzv. SAO Krajine: "Ne brinite se, štitit će vas JNA".

http://www.jutarnji.hr/babic-svjedocio-u-haagu--kijevo-je-prvo-selo-koje...

a evo što se dogodilo u dalju, lažovčino...

1. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima srpski pobunjenici su uz pomoć JNA (koja se napadom topništvom na postaju hrvatske policije po prvi put u sukobu otvoreno svrstala na srpsku stranu) napali policajce, gardiste i pripadnike civilne zaštite koji su se nalazili u zgradi policije, tražeći njihovu predaju. Nakon gotovo desetosatne opsade - pucanja po okruženoj zgradi, čak i iz tenkova - postaja je zauzeta i svi koji nisu ubijeni u opsadi, likvidirani su odmah potom, i to 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri člana Civilne zaštite, koji su i izmasakrirani.

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

S kim je to Tuđman mogao

S kim je to Tuđman mogao pregovarati?

Ajmo ća ponovo! Oni srpski čoban u Hrvatskoj nije o ničemu drugome razmišlja nego o tome kako prisvojit krajinu, Slavoniju i Baranju.

Tko je glasao

Točno tako @Kurir

samo bez ironije.

Kad je propaganda i emisari iz Bgd.-a odradila svoje ,upravo se to može reći za svakog srpskog čobana. Dapače.

sve dobro...

Tko je glasao

Ispada da ti oćeš reč kako su

Ispada da ti oćeš reč kako su hrvatski političari bili totalna katastrofa da nerečen glupavi naspram Slobinih ili da su jednostavno tili rat koliko i srpski. Trećega nema!
Šta je hrvatska strana učinila da srpska ne odradi svoj posal odnosno da ti srpski čoban ne ostavi ovce i familiju pa krene na barikadu? Ček, da se prisjetin, aha evo... NIŠTA! Dapače učinila je sve u korist Slobine propagande.

Tko je glasao

Poslije emisara

iz Bgd-a bili su zasljeplejeni ,osim određenog broja ne tako malog , urbanih građana srpske narodnosti.
Pošto im se zagudilo u nacionalnu žicu i pravoslavnu vjeru zatomljavanu 50 godina ,pa pošto su im objasnili da će ih "ustaše opet voditi na klanje ,pa pošto su im zorno objasnili da će ,oni privelegirani ostati bez privilegija itd. ,bili su gluhi i slijepi.

Pored toga ,uzdali su se u JNA i ne manje bitno ,one koji su se dvoumili su jednostavno "uvjerili" metodama koje se već koriste u takvim prilikama-zastrašivanje ,fizičko sprriječavanje da dođu na posao sa sela u grad ( autobus vozi radnike u željezaru Sisak iz nekih srpskih sela - jednostavno ih Martićevci zaustave i potjeraju kućama), mobilizacijom i dr.

Mislim da baš nisi najbolje upućen u ta događanja. Ne smiješ vjerovati baš u sve što je pisao Feral i sl. , a posebno ne nasjedati na ovakve bolesnike poput @Feniksa.

sve dobro...

Tko je glasao

U principu točno...

ali si ga malo "zafekalio" primjerom - iz slučaja "Sisak" proizlazi da su neki koji su uspjeli stići na posao u Željezaru gadno pogriješili...

Kao uostalom i oni koji se nisu pridružili "bežaniji"...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Ti @Bigi

znaš da se to zove spirala zla.

Možeš pratiti na netu suđenje u Osjeku koje se održava za zločine i "zločine" u Sisku.

Opt.Milanković i Bošnjak.

Objavljuje novinar Prerad ,dopisnik Večernjeg iz Siska na portalu Sisak.info.

Stalno lijepi zapisnike sa suđenja ,izjave svjedoka ,rodbine pokojnih i sl.

Ta fama o Sisku je preuveličana otprilike kao broj ubijenih u Jasenovcu.

Na kraju se izlicitiralo i 1 700 000.

Iz željezare sam kao dragovoljac otišao u rat. U mom OOUR-u je ostalo raditi podosta Srba.

Trpili su granatiranje i bili ranjavani i ginuli pod vatrom iz Petrinje i okolnih brda.

Neki su kasnije mobilizirani i uredno se odazvali. Srećem ih skoro svaki dan ,neki su u mirovini.

HRVI

sve dobro...

Tko je glasao

Kako te nije sram...

Toliko si u posljednje vrijeme počeo falsificirati povijest, sve onako lepršavo, s "četnicima koji kolju sve živo što je veće od puške, pa i one manje", jer ti ih "znaš jer si živio s njima", a sjećam te se i po izjavama kako je (po sjećanju) "lukavo to Tuđman izveo s bežanijom, jer da nije bilo bi krvi i puno više" - uskoro bi mogao i sam povjerovati u vlastita izmišljena sjećanja. I još mi se usuđuješ davati minus, zajedno s pripadajućim čoporom, pa onda onako po narodski nastaviti diskutirati sa mnom... fuj, pljuc...

Istina, u Jasenovcu nije ubijeno 1.700.000 ljudi, nego "tek" 83145, od čega "samo" 20101 djece. - http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6284

I sa Siskom se "licitiralo", pa se spominjalo i više od 700 žrtava - a na kraju popisana "tek" 121 osoba - http://www.snv.hr/tjednik-novosti/603/u-sisku-ubijena-121-osoba/.

Ovdje se nalazi i nepotpuni popis (ubijeni velikom većinom u ljeto 91.) - http://www.nacional.hr/clanak/10316/osudeni-smo-jer-mene-mrze - a kako grdilin voli popise, a sumnja da ljudi čitaju linkove, evo i c/p:

Ubijeni i nestali
Nikola Arbutina, radnik “Graditelja”, u ljeto 1991. pronađen mu je leš, pokopan je na sisačkom groblju.
Stanko Arbutina, umirovljenik, ubijen u svom stanu u kolovozu 1991., pokopan na sisačkom groblju.
Damir Begić, čuvar “Brodoremonta”, ubijen u noći 6. rujna 1991. u čuvarskoj kućici vatrenim oružjem 22. kolovoza 1991. u selu Kinjačka, u tzv. noćnoj akciji, pokopan na groblju u Kinjačkoj.
Marko Banjac, umirovljeni potpukovnik JNA, odveden s ulice 26. kolovoza 1991. na ORA, tamo ubijen, leš nije nađen, ubojstvo izvršila grupa za likvidacije u okviru 55. bojne.
Dragan Biškupić (1947.), Bestrma, ubijen je 22. kolovoza 1991. u selu u tzv. noćnoj akciji vatrenim oružjem, sahranjen na groblju u Bestrmi.
Željka Boinović (1968.), tekstilna radnica, Trnjani, ubijena 22. kolovoza 1991. u selu u tzv. noćnoj akciji vatrenim oružjem, sahranjena na groblju u Bestrmi.
Stevo Borojević (1946.), radnik, na punktu antiterorističke grupe Odra zaustavljen u vozilu 6. rujna 1991. i odveden na ORA. Sava je izbacila na obalu leš koji je bio u vodi sedam dana. Iz patološkog nalaza bolnice Sisak vidi se da je od 6. do 11. listopada 1991. bio podvrgnut strašnoj torturi. Sve kosti bile su polomljene, a vitalni organi uništeni. Živ je bačen u vodu, a tada je pogođen s nekoliko metaka. Supruga Jasenka išla je k načelniku policijske uprave Đuri Brodarcu da se raspita za supruga. On je pregledao neke popise i rekao joj: “Nije ni na jednom popisu za likvidaciju.” Vozilo su prisvojili pripadnici antiterorističke grupe Odra. Upisan je u matičnu knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisačkom groblju. Podnesena je kaznena prijava K-844/91., ali postupak nije pokrenut. U vrijeme Stevina ubojstva likvidacije je vršila 161. bojna vojne policije.
Vladimir Božić, vozač “Slavijatransa” iz Petrinje, prilikom redovite vožnje Petrinja – Zagreb 2. kolovoza 1991. izvučen je iz autobusa na punktu u Odri i nasmrt pretučen od pripadnika antiterorističke grupe Odra. Umro u bolnici Sisak. Smrtonosne udarce navodno su mu zadali Stjepan i Mato Brajković iz Odre. Podnesena kaznena prijava 538/91. Postupak nije pokrenut.
Miloš Brkić (1925.), u ljetu 1991. odvezen u Duševnu bolnicu Popovača. Tamo nije nikada stigao, negdje je likvidiran. Leš nije nađen.
Branko Cetinski, Tišina Desna, u kolovozu 1991. doveden u MUP kao navodni snajperist. Likvidiran. Leš nije nađen. Organizatori smaknuća navodno su Stanislav i Božidar Gavron iz grupe pri MUP-u.
Pero Crljenica (1941.), elektrotehničar, Kinjačka, ubijen 22. kolovoza 1991. u tzv. noćnoj akciji, sahranjen na groblju u Kinjačkoj.
Jovo Crnobrnja (1936.), umirovljenik; ubijen 27. kolovoza 1991. Pred kuću mu je došlo devet osoba u maskirnim odorama s automatima. Jovo nije htio otvoriti vrata. Otvorena je paljba po kući i u nju su ubačene dvije bombe; među napadačima svjedoci su navodno prepoznali Stjepana Brajkovića, Ninu Hodaka, Željka Bjelića i Željka Posavca; upisan je u knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisačkom groblju.
Milan Cvetojević, radnik “Elektre” Sisak, iz Mošćenice, u ljeto 1991. Sava izbacila njegov leš na teritoriju SRJ; sahranjen je na groblju u Dvoru.
Nedeljko Neđo Čajić (1947.) radnik, Bestrma; ubijen 22. kolovoza 1991. u tzv. noćnoj akciji; kuća mu je zapaljena; pokopan na groblju u Bestrmi.
Milan Čakalo (1928.), Kinjačka: ubijen ljeti 1991. u selu.
Miloš Čalić (1942.), radnik, odveden iz bolnice u Zagrebu gdje je bio na liječenju. Ubijen 9. listopada 1991. u šumi Brezovica. Patološki nalaz: prostrijelna rana u predjelu srca i teške ozljede tijela od prethodne torture. Prije odlaska na liječenje kuća mu je minirana, a supruga Rada u njoj ranjena. Pokopan na sisačkom groblju. Navodno su ga ubili pripadnici antiterorističke grupe Novo Selo.
Veljko Čosić, radnik Željezare Sisak, u kolovozu 1991. obješen u svom stanu, što je navodno počinila antiteroristička grupa Novo Selo, pokopan na sisačkom groblju.
Stojan Čorić, radnik Željezare, Capraška Poljana, ubijen u naselju ljeti 1991. od ljudi u crnim odorama i s crnim maskama.
Ljuban Čenić, Tišina Lijeva, odveden iz sela navodno u organizaciji Stanislava i Božidara Gavrona iz grupe pri MUP-u pod izlikom da je snajperist; leš nije pronađen.
Branko Dabić (1953.), čuvar u Rafineriji Sisak, 15. rujna pošao je u treću smjenu, na autobusnoj stanici na Trgu slobode u vozilo su ga pozvale tri osobe; više se nije vratio; sinu Goranu Robert Ahmetagić navodno je rekao da mu je ubio oca; proglašen je umrlim.
Nenad Denić, pripadnik sudske straže u Remetincu, policija ga je 17. kolovoza 1996. odvela s plaže na Kupi; Sava izbacila leš kod naselja Crnac; upisan u knjigu umrlih Matičnog ureda Sisak, pokopan na sisačkom groblju, navodno odgovoran Vladimir Milanković.
Jovo Didulica, umirovljenik, u ljeto 1991. odveden od kuće i negdje likvidiran, vjerojatno od antiterorističke grupe Odra.
Mika Draić, Kinjačka, početkom kolovoza 1991. odveden iz sela i negdje likvidiran.
Nikola Drobnjak (1933.), Mošćenica, u ljeto 1991. Sava mu je izbacila leš u selu Gušće, upisan u knjigu umrlih Matičnog ureda Gušće, pokopan na sisačkom groblju.
Damir Dukić (1964.), ubijen u Sisku 6. siječnja 1994. revolverskim metkom; ubojica poznat, ali postupak nije pokrenut.
Miljenko Đapa (1951.), radnik Rafinerije Sisak, 22. kolovoza 1991. u stan njegove majke Dese oko 21.30 došli su Dubravko Antolić i jedan policajac, a pred kućom je bio veći broj ljudi u odorama; odvezli su ga i više se nije vratio. Majka je pitala za sina, ali joj je u MUP-u rečeno da je on špijun, a ako bude za njega pitala da će je zatvoriti. Javili su joj da je ubijen. Patološki nalaz: prostrijelna rana abdomena, nad njim je vršena tortura, upisan u knjigu umrlih Matičnog ureda Sisak, pokopan na sisačkom groblju. Stan i stvari u njemu prisvojio jedan hrvatski branitelj.
Ratko Đekić (1918.), Blinska Greda, ubijen 22. kolovoza 1991. u selu u tzv. noćnoj akciji, sahranjen na groblju u Bestrmi.
Ljuban Erak, autoprijevoznik, odveden ispred benzinske pumpe kod “Autoprometa” i navodno likvidiran od pripadnika antiterorističke grupe Odra, kamion su mu prisvojili.
Miloš Grubić, umirovljenik iz Blinskog Kuta, u ljeto 1991. leš nađen blizu sela Komarevo, pokopan na sisačkom groblju.
Nikola Grubić, Blinski Kut, ubijen u kolovozu 1991. u selu; upisan u matičnu knjigu umrlih u Sisku; pokopan na sisačkom groblju.
Vaso Jelić (1931.), umirovljenik, 15. rujna 1991. oko 22 sata u kuću je došlo pet osoba u maskirnim uniformama. Grubo su ga izvukli iz kuće i odvukli u vozilo u kojem je bio šesti čovjek i Boško Subotić, koji je također bio priveden; odvezli su ga i više se nije vratio; tražen je svuda, ali nitko ništa nije znao. Suprugu Anu 11. veljače 1992. izvijestili su da je leš pronađen. “Pozvana sam u mrtvačnicu radi identifikacije. Leš meni nije ni pokazan, ali sam morala potpisati da je to on”, izjavila je Ana. Patolog: strijelna rana glave i grudi. Sahranjen je na sisačkom groblju i upisan u matičnu knjigu umrlih u Sisku. Podnesena kaznena prijava K-422/92., ali postupak nije proveden.
Petar Kičić, umirovljenik iz Galdova, sredinom kolovoza 1991. pred njegovu kuću došlo je vozilo s četiri uniformirane osobe, bio je policijski sat, ubijen je vatrenim oružjem, poliven benzinom i zapaljen – sektor 55. bojne; upisan u matičnu knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisačkom groblju.
Dragica Kičić, Petrova supruga, ubijena na isti način.
Milan Kladar (1940.), vozač; ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Blinska Greda, u tzv. noćnoj akciji; sahranjen na groblju u Bestrmi.
Duđan Komosar (1927.), radnik Željezare Sisak, u kolovozu 1991. u njegov stan su ušli Siniša Mažuran, Vlado Buzuk i Jure Josić, svi iz Capraške Poljane. Bilo je to za vrijeme policijskog sata. Siniša je rekao: “Trebam ovog idiota.” Odveo je Dušana u sobu i stravično ga prebio. Supruzi Milji zaprijetio je da mora šutjeti. Dušana su odveli i više se nikada nije vratio; njegov leš nije nađen.
Stanko Končar, umirovljenik, u noći 2./3. kolovoza 1991. došli su mu u stan pripadnici antiterorističke grupe Odra u maskirnim odorama, odvezli ga žutim kombijem, uzeli mu novac i lovačku pušku; odveden je i negdje likvidiran; supruga Ljuba živi u Prigrevici u Vojvodini.
Kuzman Kovačević, čuvar vodotornja, ubijen vatrenim oružjem na radnom mjestu u srpnju 1991.
Radovan Kragulj (1955.), ubijen 22. kolovoza 1991. u Blinskom Kutu u tzv. noćnoj akciji, pokopan na groblju u Bestrmi.
Nedeljko Kušić (1929.), umirovljenik, ubijen 5. veljače 1991. hicem iz vatrenog oružja u Žirčici, prije toga masakriran; pokopan na obali Save.
Petar Kušić, radnik Rafinerije, stradao na isti način kao i Nedeljko Kušić.
Ljuban Lovrić (1948.), prometnik HŽ Žabno, u ljeto 1991. odvezli su ga s benzinske pumpe na Zagrebačkoj ulici pripadnici antiterorističke grupe Odra. Nađen ubijen na obali Save uzvodno od Siska. Ubijen hicem 25. rujna 1991. Auto “mazdu” ubojice su prisvojili. Upisan u knjigu umrlih u Sisku, pokopan na sisačkom groblju.
Branko Lukač, radnik Rafinerije, ubijen u kolovozu 1991., Sava mu je izbacila leš.
Đuro Lukač, umirovljenik, radio u Rafineriji, ubijen u ljeto 1991., voda izbacila leš, upisan u matičnu knjigu umrlih u Sisku; pokopan na sisačkom groblju.
Stanko Lukić, radnik Pošte Sisak, ubijen u ljeto 1991. Sava mu izbacila leš, upisan u matičnu knjigu umrlih u Sisku; pokopan na sisačkom groblju.
Ilija Martić, automehaničar, ubijen u kolovozu 1991. u jednom lokalu vatrenim oružjem; ubojica poznat, ali nije osuđen.
Ranko Martinović, ubijen 22. kolovoza 1991. u Blinskom Kutu u tzv. noćnoj akciji; pokopan na groblju u Kinjačkoj.
Đorđe Mitrović, Romsko Naselje, odveden od kuće i negdje ubijen.
Gradoljub Nikolić (1941.), radnik Rafinerije, 26. rujna 1991. za vrijeme druge smjene došle su u krug tvornice vozilom tri uniformirane osobe i odvele ga, više se nije vratio. Od mjerodavnih nitko ništa o njemu nije znao. Nakon mjesec dana obitelj je doznala da je 28. rujna 1991. nađen u lokvi između sela Topolovac i Budaševo s dvije prostrijelne rane u trbuhu. Pokopan je na sisačkom groblju bez znanja obitelji. Ubili su ga pripadnici grupe za likvidacije 55. bojne.
Vaso Novaković, odvezen na ORA i više se nije vratio.
Stojan Miodrag (1950.), radnik, ubijen 28. rujna 1991. vatrenim oružjem, upisan u knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisačkom groblju.
Pero Obradović, trgovac iz Mošćenice, Milja, Dejan i Jovanka, u rujnu 1991. odveli su sve četvero od kuće i likvidirali pripadnici “Handžar divizije”.
Vaso Obradović, radnik Željezare, prema svjedocima, ubijen, ali leš nije pronađen.
Branko Oljača, policajac, odveden od kuće i likvidiran iza crkve u Komarevu.
Petar Pajagić, diplomirani ekonomist, radio u Rafineriji, 20. rujna 1991. oko 17.15 izveden iz svog stana s lisicama na rukama u pratnji triju osoba u crnim odorama i s maskama na licu, u zelenom policijskom vozilu. Vozač je bio Željko Majkić. Odveli su ga “Vukovi” na ORA i istu večer likvidirali pripadnici grupe za likvidaciju pri 55. bojni. Bačen je u Savu.
Pero Palija, umirovljenik, jednog ljetnog dana 1991. pred zgradu u kojoj je stanovao došli su pripadnici antiterorističke grupe Odra, tražeći “opasnog četnika”. Odveden je i više se nije vratio.
Đuro Pandurić, radnik meteorološke stanice, ljeti 1991. odveli su ga pripadnici antiterorističke grupe Odra kao “velikog četnika”.
Miljenko Pavić, prema izjavama svjedoka, izmasakriran na ORA i bačen u Savu.
Igor Pavičić (12), ubili su ga vatrenim oružjem pred kućom u kojoj je dječak stanovao u Ulici Pavla Markovca. Ubojice su navodno Mirko Marijanović i Milan Konjević.
Nenad Pajić (1951.), tehničar, ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Kinjačka u tzv. noćnoj akciji; pokopan na groblju u Kinjačkoj.
Nikola Pavljanić iz Komogovine (Kostajnica), ljeti 1991. skinut s autobusa u Novom Pračnu; nađen ubijen zavezanih ruku i nogu u sektoru djelovanja antiterorističke grupe Novo Selo.
Dragan Rajšić (1927.), umirovljenik, 26. kolovoza 1991. odvela ga je policija na ORA, gdje je na zvjerski način ubijen, a leš nije nađen. Proglašen je umrlim.
Stevo Simić (1937.), ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Brđani Kosa u tzv. noćnoj akciji; pokopan na groblju u Brđanima.
Ljubica Solar (1972.), kozmetičarka, ubijena hicem iz “magnuma” 17. rujna 1991. u stanu svog zaručnika Duška Malovića u vrijeme policijskog sata; upisana u matičnu knjigu umrlih u Sisku i pokopana na sisačkom groblju.
Dragan Sundać (1932.), pravnik, ubijen 2. veljače 1991. na crti bojišnice u Komarevu, ondje je i pokopan. Uhapsili su ga Stjepan Brajković i Danijel Horvatić. Navodno ga je ubio policajac Ruda Klasnić iz automata. Supruga je od Đure Brodarca tražila informaciju o suprugu. Rekao joj je: “Ništa mu se neće dogoditi.”
Lazo Stanić (1934.), ubijen 22. kolovoza 1992. u selu Čakale u tzv. noćnoj akciji, pokopan na groblju u Starom Selu.
Slavko Slijepčević, odveden iz stana; proglašen umrlim.
Rade Ostojić, radnik Željezare, potkraj kolovoza 1991. obješen na radnom mjestu, upisan u matičnu knjigu umrlih Matičnog ureda u Sisku, pokopan na sisačkom groblju.
Milovan i Vera Stevanović, odvedeni od kuće na ORA u kolovozu 1991. i negdje likvidirani.
Željko Škrebac, čuvar u “Brodoremontu”, u ljeto 1991. ubijen u blizini radnog mjesta, upisan u matičnu knjigu umrlih u Sisku, pokopan na sisačkom groblju.
Rade Španović (1935.), radnik Željezare, ubijen 14. rujna 1991. Sava izbacila izrešetani leš kod sela Gušća; upisan u matičnu knjigu umrlih u Sisku, pokopan na sisačkom groblju.
Miloš Špoljar, Blinski Kut, ubijen u svom selu u ljeto 1991. od pripadnika hrvatske policije; pokopan na groblju Kinjačka.
Đuro Šušnjar, radnik HŽ-a, odveden s radnog mjesta i negdje likvidiran.
Ljuban Tatišić (1932.), ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Mađari u tzv. noćnoj akciji; pokopan na groblju u Starom Selu.
Nikola Trivkanović (1942.), radnik Poduzeća za ceste Sisak, 25. kolovoza 1994. pred njegovom kućom stao je bijeli kombi, u kojem se dovezlo devet uniformiranih osoba, čija su imena poznata. Odveden je na ORA gdje je podvrgnut torturi. Prema nalazu patologa ubijen je 26. kolovoza 1991. i bačen u Savu. Sava je izbacila leš kod sela Gušća. Izjava svjedoka: “Polomljena mu je noga, na više mjesta izboden je nožem.” Na njegovu tijelu bilo je dvadesetak prostrijelnih rana. Upisan je u matičnu knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisačkom groblju.
Zoran Trivkanović, stradao na isti način kao i otac Nikola, proglašen umrlim.
Berislav Trivkanović, stradao na isti način kao otac Nikola i brat Zoran; leš nije nađen.
Milorad Vasiljević, čuvar u sisačkom pristaništu, u kolovozu 1991. ubili su ga na radnom mjestu pripadnici antiterorističke grupe Odra.
Nedeljko Vejnović, odveden iz baraka “V. Gortana” i likvidiran na obali Save kod sela Žirčice.
Vatroslav Vergaš (1959.), čuvar “Brodokomerca”, 29. rujna 1991. oko 22 sata na radno mjesto došla su tri policajca i odvela ga. Svjedoci su čuli njegove povike: ”Što sam vam ja kriv?” Ubijen je s tri metka. Sava je 1. prosinca 1991. izbacila leš na obalu kod sela Gušće. Za sinovu smrt majka je doznala od susjeda. Upisan je u matičnu knjigu umrlih u Sisku i pokopan na sisačkom groblju.
Marko Vila (1928.), piljar, ubijen 25. kolovoza 1991. na obali Kupe ispred zgrade MUP-a hicem u glavu, a potom bačen u rijeku; pokopan na obali Kupe, poslije prenesen na sisačko groblje, sva mu je imovina opljačkana. Privođenje i likvidaciju navodno izvršili pripadnici “Vukova” i antiteroristička grupa Odra.
Evica Vila (1933.), odvedena sa suprugom Markom i ubijena.
Željko Vila (1963.), sin Marka i Evice, trgovac, na livadi nedaleko od kuće usmrćen je s četiri uboda nožem istoga dana kad su mu ubijeni roditelji, a potom mu je glava smrskana tvrdim predmetom; pokopan na sisačkom groblju.
Mladen Vila (1951.), sin Marka i Evice i Željkov brat, ubijen nekoliko dana poslije na ORA hicem, pokopan na sisačkom groblju i upisan u matičnu knjigu umrlih.
Dušan Vila (1959.), piljar, nakon strašne torture ubijen je 28. kolovoza 1991. s dva metka iz pištolja na ORA. Leš bačen u Savu. Ubojica poznat.
Ljuban Vujnović, odveden od kuće i likvidiran na ORA.
Đuro Vujnović, ubijen na isti način kao i otac Ljuban.
Ivan Vojnović, u kolovozu 1991. na ulici u Novom Selu navodno ga je ubio Duđan Dobrijević, navodno po naredbi Ice Mirića; pokopan na sisačkom groblju.
Mladen Vranešević, ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Kinjačka u tzv. noćnoj akciji; pokopan na groblju u Kinjačkoj.
Zoran Vranešević (1965.), policajac, zaustavljen na rampi u Odri; ubijen hicem u šumi Stari Grad 1. kolovoza 1991., pokopan u Kinjačkoj.
Milan Mišo Vučinić, ubijen 22. kolovoza 1991. u selu Blinska Greda u tzv. noćnoj akciji, pokopan na groblju u Bestrmi.
Dragan i Draga Vujačić, ubijeni u akciji uništenja sela Klobučak.
Bogdan Vukotić (1950.), potkraj siječnja 1992. otišao obići njivu u Brđanima. Nije se vratio. Nakon mjesec i pol nađen ubijen blizu Donje Kinjačke. Lubanja mu je bila smrskana tupim predmetom.
Simo Zlokapa, ubijen u ljeto 1991. i bačen u Savu; pokopan na groblju u Crkvenom Boku, novac od prodanog automobila opljačkan.
Damjan Žilić, inženjer u Rafineriji, 23. rujna 1991. ubili su ga pripadnici grupe za likvidacije pri 55. bojni: Ahmetagić, Šarić, Kovačević i Kostrić. Bacili su ga u Savu kod Jakuševca. Ubojice su pomilovani.
Stana Živković, Sava joj je izbacila leš kod Županje, pokopana na sisačkom groblju.
Slavko Ivanjek (1948.), ubijen u Sisku 7. rujna oštrim predmetom.
Ivica Đukić (1957.), valjač metala, ubijen 11. listopada 1991. u Sisku hicem iz vatrenog oružja.
Đorđe Letić, inženjer u Rafineriji, odveden od kuće i likvidiran u sektoru 55. bojne.
Dragan Rapajić, oficir JNA, u ljeto 1991. ubijen u stacionaru Jodno polijevanjem kipućom vodom, navodno ga je ubio Zlatko Mešinović.
Vukašin Zdjelar, radnik Željezare, u ljeto 1991. zatukao ga je kod dječjeg vrtića u naselju Željezar jedan Musliman koji stanuje u Ulici A. Hebranga 36.
Vlado Svetić, umirovljenik, ubijen u ljeto 1991. u blizini nastambe Samačke Željezare.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Nije čudo @Bigi

što si takva kad čitaš to što čitaš i vjeruješ u takve gluposti. Čista srpska propaganda.
Ovako. Neću demantirati sve jer ne mislim pisati plahte teksta.

Samo nekoliko sitnica koje će ti stvar razbistriti.

Sve gore na tom popisu što je poginulo dana 22.kolovoza 91. ti je pobijeno u borbi tj. u akciji deblokiranja ceste Sisak- Sunja kroz sela Bl.Kut ,Kinjačka ,Bestrma ,Brđani ... Blinska Greda ,Mađari ,Staro Selo.. (sela pod okupacijom)
Četnici su blokirali cestu i trebalo ju je odblokirati. Prije toga su danima iz tih sela granatirali industrijsku zonu Siska ,dimnjake vide kao na dlanu. Svi koji su poginuli iz tih sela ili u tim selima poginuli su prilikom činjenja kaznenog dijela "Oružana pobuna.. ,prilikom pokušaja uspostave ustavno-pravnog poretka -pružajući oružani otpor.

Sudjelovao sam u toj akciji. U mjestu Brđani cesta imaš spomenik palim hrvatskim borcima toga dana.
Taj dan ,22.08. je bio i proglašen danom "Opštine Caprag" kako su taj dio okupiranog teritorija u "Krajini" nazivali.
Borba se vodila po danu i nema govora o nikakvim noćnim akcijama.

Ime Branko Oljača ,policajac "odveden od kuće i ubijen iza crkve u Komarevu".

Gledaj ,riječ je o Srbinu hrvatskom policajcu koji je tog dana poginuo u akciji.

Vila Dušan i braća ostali Vile ,u birtiji prilikom svađe i naguravanja zaklao je nožem jednog pripadnika skupine " Vukovi" ,dobrovoljci pretežito iz Zgb.-a ,pa su ga njegovi kolege po svemu sudeći osvetili. Nije lijepo ali to je procesuirano ili je na sudu.

Ono što spominješ Handžar diviziju. Oni tada nisu bili tu tj. u Mošćenici. Radili su pizdarije ,ali ne i taj slučaj ,po mome.

Onaj što se objesio u željezari ,utvrđeno je samoubojstvo.

Itd. itsl.

Ne tvrdim da među navedenima nema i nevinih žrtava. Za neke su neki odležali ,za neke počinitelji nisu utvrđeni. Ratni metež,jebi ga.

Upravo ubacivanjem na isti popis žrtava i "žrtve" oskrnavljuje se nevina žrtva.

Znači ,poluistinama iz radionice Save Štrpca ne možeš me demantirati.

Naime ,ima nas još previše živih ,a nije kao poslije WW2 da se na objede ne smije odgovarati.

sve dobro...

Tko je glasao

Aha, kužim...

"Spirala smrti"... "četnici koji kolju sve veće od puške, pa i one manje", pa onda "ratni metež" i "jebi ga" ... onda niš' - idem ja pomaknuti sat, sretan ti Uskrs i laka noć...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao
Tko je glasao

Hvala...

Vidiš, drvo, to je jedan grozan primjer "spirale zla" koju si gore spomenuo... kad prethodni zločini rađaju nove zločine...i nove zločine... i nove zločine... pa se na kraju nekima zavrti u glavi i ostane od cijele spirale samo "jebi ga" i "srbi kolju sve koji su veći od puške, pa i manji"....

Ima takvog i sličnog linkovlja ko blata, ali mi se ne da danas...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Zaboravila sam dodati...

Ima takvog i sličnog linkovlja ko blata i na popularnim hrvatskim stranicama - ne moram tražiti "savoštrpčeve"...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Ja nisam

napisao da "srbi kolju sve veće od puške" nego sam tamo uporabio izraz "četnici".
Vrag je u detaljima..

Hrvatska je mala zemlja. Dobrim autom stigneš s jedne na drugu stranu u danu. Imamo telefone,u svakom kraju poznate ljude.
Znači ,ne moramo vjerovati svemu što pišu novine.

Nazoveš prijatelja ili rođaka iz tog kraja ,te ostali paralelni načini informiranja.

Spiralu zla je teško zaustaviti ,stvari počnu funkcinirati same od sebe. Zato je najbolje ni ne započinjti.

sve dobro...

Tko je glasao

Eh da, zaboravija san šta se

Eh da, zaboravija san šta se tiče ironije. Tija ti ne tija Hrvati žividu u ironiji i to od stoljeća pretpotopnog. Normalno, tuđon krivicon.

Tko je glasao

Kakvu diplomaciju? S kim je

Kakvu diplomaciju? S kim je to Tuđman mogao pregovarati?

Ajmo ća ponovo! Oni srpski čoban u Hrvatskoj nije o ničemu drugome razmišlja nego o tome kako prisvojit krajinu, Slavoniju i Baranju.

Tko je glasao

Činjenice našem drugu Feniksu

Činjenice našem drugu Feniksu uopće nisu bitne jer su njemu neki drugovi rekli da je moglo biti i drugačije a ti ovim svojim komentarom to dovodiš u pitanje. Sigurno si neki Tuđmanovac iz reda klerofašista ili prikriveni ustašuljak kao i svi mi koji smo ga pokušali uvjeriti da ispod savskog mosta teče Sava ali ne ide . Njemu su rekli drugačije.

Tko je glasao

@acinum

Hajde ti, "poznavatlju materije", kojem su uvijek u životu drugi govorili što će misliti, makar pokušaj, koristeći sve međunarodno prihvaćene i priznate definicije pojmova, pisanu građu, od ustavnih i zakonskih rješenja iz bivše države, pojma države prema teoriji države i prava, uz činjenicu da Tuđman nikad nije niti pokušao pitanje osamostaljenja Hrvatske riješiti kroz institucije sustava ... argumemntirano oboriti ijednu moju postavku ili tvrdnju.

A ja kategorički tvrdim i argumentirno dokazujem da su proglašene istine, sve do jedne, ordinarne laži ili Tuđmanove podvale.

Jedino što je nesporno je to da je Hrvatsk danas subjekt međunarodnog prava, što opet ne govori ništa o tome kakva je ona kao država i na kakvoj je cijeni.
Sam termin "muljevito dno Evrope" kojim je RH opisao The Economist, dovoljno govori sam za sebe i ja sigurno nisam sretan radi toga.

Pa dalje, jel' RH svojim ustavom definirana kao sekularna država?
Mislim da nije sporno da je!
A jel' RH stvarno sekularna država prema važećim definicijama sekularnosti?
Sasvim sigurno nije!

Eto o tome s radi!

Dakle, ništa ne možete, osim škrgutati zubima i nasrtati na mene poput rabičnih pasa.
Vi ste kadri oprostiti puno toga, ali znanje i pamet nikad ne opraštate!
Valjda zato što ste insuficijentni na tim "artiklima".

Tko je glasao

Koji su to drugi meni

Koji su to drugi meni govorili što ću misliti?

Nekoliko puta sam ti oborio sve tvoje teorije i tvrdnje vezane za Tuđmana i Republiku Hrvatsku a naročito propast Jugoslavije.
Utvrdili smo zajednički da za tebe problemi Jugoslavije počinju s dolaskom Tuđmana na vlast u Hrvatskoj uz totalno zanemarivanje svih događaja od početka 80-tih godina koji su stvarni uzrok proasti Jugoslavije a Milošević a potom i Tuđman su posljedica propasti Jugoslavije.

Tuđman nije inicijator događanja u Jugoslaviji on je reakcija Hrvatske kojeg podržava hrvatski narod na velikosrpske aktivnosti Miloševića koji djeluje insitucionalno.

Dali će biti rata ili ne nije odlučivao Tuđman niti se odlučivalo o tome u Hrvatskoj. Sve odluke vezane za ratove u bivšoj Jugoslaviji rezultat su Miloševićeve politike podržane Generalštabom JNA.
Milošević je plasirao velikosrpsku ideju da se Hrvatska može odcijepiti od Jugoslavije ali da tada Srbi imaju pravo da se odcijepe od Hrvatske i to smo slušali na svim mitinzima istine po Hrvatskoj i prije nego li je Tuđman došao na vlast u Hrvatskoj.
Ekstremni velikosrpski krugovi su odredili i granicu Virovitica, Karlovac, Karlobag u kojoj bi se Hrvatska mogla odcijepiti od Jugoslavije.

Da je bilo tko u Hrvatskoj htio razgovarati o odcijepljenju u takvim granicama možda bi sve i završilo bez rata a kako nije bilo takvih političara u Hrvatskoj velikosrpskoj politici je jedini izlaz bio rat.

To što Tuđman i tadašnje rukovodstvo za mišljenje o osamostaljenu Hrvatske kroz insitucije SFRJ nije pitao Miloševića i JNA ništa ne mjenja niti bi bitno promjenilo tijek zbivanja. Rata bi bilo jer nije postojao niti jedan srpski političar koji se u to vrijeme nije zalagao za pravo Srba da se odcijepe od Hrvatske u svojim zamišljenim granicama i o ničemu drugom nisu ni htjeli razgovarati jer su imali oružje i JNA iza sebe da svoje zahtjeve i ostvare.

Što se sekularnosti Hrvatske tiče , ona je jednako sekularna kao i Austrija ili Njemačka ili Italija , a što ti o tome misliš je u odnosu na stvarnost sasvim sporedno.

Znanja o nekim stvarima imaš a pameti da vidiš da ispod savskog mosta teče rijeka Sava očito nemaš i ne možete ti se pomoći

Tko je glasao

@acinum

Što ti ti to, nesretniče, meni oborio, tako ad meni nešto "staviš u usta" a onda se na to okomiš kao da je to moj stav!?

I klad i gdje sam se ja to i s kime složio da problemi Jugoslavije počinju s Tuđmanovim dolaskom na vlast?
Kao da je Tuđman svoj rušilački pohod počeo 1990.!?
Tuđman je prišljamčivši se Hrvatskom proljeću izrazito destruktivno djelovao, kompromitirajući i hrvatsko vodstvo i njegove ciljeve.

Nadalje, Milošecvić sve do Kadijevićeve ostavke, koja je uslijedila tek poslije međunarodnog priznanja RH, ne kontrolirn JNA.
JNA je u početku rata u Hrvatskoj bila treća strana u sukobu.

O "K-K-V granici" ni na hrvatskoj ni hna srpkoj strani ne lupeta nitko osim Loše i Šešelja. A o čemu je to Šešelj odlučivao u to doba?
Iz Batine skele?
A Lošo je još naveliko denuncirao hrvatske kadrove u JNA prokazujući ih kao ekstremne nacinal-šoviniste.

I kako bi Tuđman bez rata istjerao Srbe iz Hrvatske i kako bI bez rata dijelio BiH?

Ali ne, nije Tuđman izgonio Srbe iz Hrvatske, božemesačuvaj, gdje bi on to, oni su se samoizagnli, zar ne?
Ali ne, nije Tuđmn dijelio BiH, njemu je Alija nudio dijelove BiH, zar ne?

Čitaj i uči!
http://pollitika.com/osamostaljenje-hrvatske

Tko je glasao

Nije za Feniksa nego za one koji hoće pročitati i nešto drugo

Da vidimo što Feniks ovdje navodi, a što govori Mamula:
Citiram Feniksa:
------------------------------------------------------------------------------------
"Nadalje, Milošecvić sve do Kadijevićeve ostavke, koja je uslijedila tek poslije međunarodnog priznanja RH, ne kontrolirn JNA.
JNA je u početku rata u Hrvatskoj bila treća strana u sukobu.

O "K-K-V granici" ni na hrvatskoj ni hna srpkoj strani ne lupeta nitko osim Loše i Šešelja. A o čemu je to Šešelj odlučivao u to doba?
Iz Batine skele?
A Lošo je još naveliko denuncirao hrvatske kadrove u JNA prokazujući ih kao ekstremne nacinal-šoviniste.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

General Mamula za Monitor :

MONITOR: Što mislite o osvrtu na tzv. dubrovačku operaciju u Kadijevićevoj knjizi Moje viđenje raspada?

MAMULA: U svojoj knjizi Kadijević negira gotovo cjelokupno političko i vojno djelo građeno u Jugoslaviji. U svemu tome je sudjelovao, bezrezervno se slagao i na kraju preuzeo čelni položaj u vojsci izgrađenoj na konceptu koji negira. Borislav Jović u svom dnevniku Poslednji dani SFRJ 5. jula 1991. bilježi „kategoričke zahtjeve vojsci". Kadijeviću zahtjeve nalažu Slobodan Milošević i Jović, a „Veljko ih bez ikakve diskusije prihvata", da se glavne snage JNA trebaju koncentrirati na linijama: Karlovac - Karlobag na zapadu, Baranja - Osijek - Vinkovci - Sava na istoku i Neretva na jugu, kako bi se pokrile teritorije gdje žive Srbi, do konačnog raspleta. Da bi se izvršili postavljeni operativno-strategijski zahtjevi vojsci, Kadijević, u ideji manevra, predviđa da glavnim snagama JNA oslobodi Istočnu Slavoniju i produži napad k Zagrebu, Varaždinu i granici Slovenije. Na jugu zemlje „jakim snagama iz rejona Herceg Novi - Trebinje blokirati Dubrovnik s kopna i izbiti u dolinu Neretve", da bi sadjejstvovao snagama na pravcu Mostar - Split. Kako je poznato, napad JNA prema Varaždinu, Zagrebu i granici Slovenije nikada nije izveden. Operacija Mostar - Split bila je, u samoj zamisli, nerealna i besmislena. Došlo je do borbi kod Dubrovnika, što nije bila prvobitna namjera JNA. Plan je izmijenjen, trebinjsko-hercegnovska grupacija JNA je dobila zadatak da oslobodi Prevlaku i blokira širi rejon Dubrovnika. Stvarni objekat bila je Prevlaka, koja kontrolira ulaz u Boku kotorsku. Na Prevlaci su se nalazila glavna raketna skloništa i suvremena poligonska oprema za ispitivanje novih raketnih oruđa. Sve drugo, uključivo Dubrovnik, služilo je kompromitaciji JNA, Srbije i Crne Gore, koje su stajale iza nje.

MONITOR: Iz crnogorskoga rukovodstva su, naknadno, rekli kako ih je JNA obmanula tvrdnjom da se, prije ratnih sukoba, na Debelom brijegu nalazi „20.000 ustaša". Ispade da su bili „naivni". Što mislite o tome?

MAMULA: Kako je došlo do napada na Dubrovnik dijelom je otkriveno u presudama izrečenim pred Tribunalom u Hagu. Otvaraju se novi postupci. Predmeti su pred sudstvom i moraće se dalje raščišćavati slika događaja oko Dubrovnika. Među ostalim, odgovornost i drugih struktura rukovođenja i komandovanja, a ne samo vojske. U kritičnim ratnim uslovima u komandovanju JNA je bilo različitih utjecaja i situacija. Odluke su se donosile i na drugim mjestima složenog sistema rukovođenja i komandovanja a ne samo u vojnim štabovima i Generalštabu.
Neuvjerljiva je bila informacija da će Hrvatska napasti Crnu Goru i da se pripremaju jake vojne snage za operaciju na Boku kotorsku. Poznato je da Franjo Tuđman tokom ljeta 1991. još uvijek izbjegava šire sukobe sa JNA, da je sužavao front.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Dakle više Feniksa nema smisla demantirati sa bilo kakvim natpisima Hrvata. Ne drži se on ni odluka Haškog suda.
Njemu treba pd nos gurati što kažu Srbi, u ovom slučaju admiral Mamula-admiral flote (četiri generalske zvjezdice), koji je nakon Titove smrti je od 1982. do 1988. bio jugoslovenski ministar odbrane.

Tko je glasao

uspio je Tuđmanu izboriti

uspio je Tuđmanu izboriti pravo da na tom fakultetu obrani svoju “kompilaciju”, pardon doktorsku dizertaciju

Jedan moj prijatelj dok je studira na tome fakultetu u Zadru je vidija taj diplomski ili disertaciju. Sad se više nesićan šta je točno bilo ali se sićan kako mi je reka da je na tome radu pisalo "ocjena dovoljan".

Tko je glasao

Toliko si otkvacen da

Toliko si otkvacen da nezirecivo bolje predstavljas svoju suprotnost (velicinu Franje Tudmana), nego ono sto tako zarko zelis i to je ustvari nocna mora koja ti ne da mira.
Sto te vise mori, tim se vise dajes u velicanju onoga sto ne zelis.

Na neki nacin nije to ostalo neprimjeceno i u povijesti, tako da se u prigodnim zdravicama doista pravih domoljuba (npr zdravica Petra Preradovica) takvima obraca na visokom drugom ili trecem mjestu (prvo se po obicaju nazdravlja i podsjeca nase nikad prezaljene i umrle za majcicu domovinu, a onda na iznenadujuce visokom drugom mjestu svim onim zivim pogubljenim i zabludnjelim da se vrate u njezino krilo, ...obicnom puku nazdravlja se tek predkraj takve prigodne zdravice).

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci