Neovisni, ali ne i neutralni

Dugo sam cekao na ovu noc, iako se ovim poslom bavim dugi niz godina i iako sam u politicke brazde zasao jos pocetkom proslog desetljeca kada se za vrijeme sirena trazila „kita vise“, jos nikada nisam dobio ovako unosan posao. Nije unosan zbog profita, dobio sam i manji honorar nego inace, vec zbog marketinga. Ovime sam dotakao sam vrh Hrvatskog politickog sektora te cu na osnovu ovog iskustva svoje seksualne agilnosti moci naplacivati po ekskluzivnim cijenama i prodavati ih pod luksuz.
Zenske escort usluge namjestaju pimpovi, svodnici i ini „poslovnjaci“ koji su ne bez razloga na zlu glasu. Zelim reci kako je i u vom biznisu spolna diskriminacija rasprotranjena sve do terminologije, ja naime imam managera koji mi ugovara poslove i kojem mogu biti zahvalan za ovu razinu poslovnih uspjeha.
Veceras cu spavati s premijerom! Veceras cu izvrsavati njegove zadatke i podilaziti njegovim uzdasima, osjetiti cu njegov zeljezni ego na svojoj kozi i profesionalno se smjesiti njegovim „default“ pohvalama. Biti cu na par sati prva muska dama drzave, dok ce njezini stanovnici spavati svoj san pred radni dan ja cu krojiti raspolozenje njihovog poglavara. Misliti cu na sve vas veceras dok mu budem snifao vrat i laskao mu kao sto on to vama cini. Dragi sugradjani i sugradjanke, ako vas je ovaj covjek ikada „jebao u zdrav mozak“ osvetiti cu vas jednakom mjerom, samo malo manje metaforicki. Radujem se nasemu premijeru i svom tajnom zadatku, da ga zadovoljim i udovoljim njegovoj makrolicnosti na svojom ugodnom i glatkom, mikrospolovilu.
Valjalo je ne kasniti i biti na dogovorenom mjestu, ako bilo kakva sila bude utjecala na vecerasnji plan, bez obzira na moju krivicu, ja cu vjerojatno zauvijek ispasti iz igre. Tako da se trebalo i pomoliti, sto ja redovito cinim kada se obracam nasem Bogu kurvi i bludnica kojega ne smijem imenovati iz vjerskih razloga. Morao sam si i kupiti kutiju onih tankih cigareta jerbo je to takodjer dio propagande i stajlinga, iako mi je mrsko pusiti stapice za raznjice koji se ne dime, ali sto bi premijer rekao da izvadim kutiju plavog waltera iz dzepa? Manager me stotinu puta nazvao da vidi jeli sve u redu samnom kako nebi sto po zlu krenulo, natjerao me cak da i popodne izmjerim temperaturu za svaki slucaj. Podsjetio me i da masturbiram oko tri popodne kako bi nastimao vrijeme seksa na zadovoljavajuci raspon, da se ne dogodi da se previse napalim i poprskam premijera dok on to ne ocekuje. On je pogotovo covjek od plana, pa nista, cak ni ejakulacija ne smije iznenaditi. Manager je bio brizljiv covjek, ali iznimno uspjesan, prosao je NLP tecaj prije nego li su to nasi politicari poceli pohadjati, pa je svojim sposobnostima neuromanipulacije rusio barijere i dospio do mjesta „savjetnika za seks“ u drzavnom ministarstvu, kako sam ga ja od milja zvao. Uglavnom, u osam i po na trgu Francuske republike, obucen u pretpostavljene krpice za raspoznavanje i s naredbom za cekanje daljnjih uputa i znakova.
Dok sam cekao razmisljao sam i veselio se glatkoj kozi ministarskih automobila i predvidjao kakve sve funkcije i pogodnosti nude te „pokretne vile“. Siguran sam bio da imaju frizider sa cugom, a sanjao sam i o pedikeru koji ce mi sredjivat noge dok se vozimo, mozda ima i kakva masaza, barem sjedala koja masiraju. Kao da sam osjetio da grijesim kako se priblizio automobil kojeg cekam i u kojeg moram uci nakon sto mi dva puta blicne. Bilo bi presumnjivo da kakova drzavna makina stigne po mene ovdje usred Ilice, ako nas cvakne koji paparazzo ispitati ce moje poslove i eto ti vraga. Nesto slicno vragu mi je i blicnulo dva puta tog trenutka, Cady od „Slobodne Dalmacije“ je dosao obaviti tu visoku duznost i prevesti me do slijedeceg odredista, jerbo ne znam ni sam jos cudne puteve premijerske. Ali drndavi Cady, sta je to najbolje sto su mogli? Trebali bi paziti na moju volju za seks, ako premijer zeli najbolje od mene onda nek mi ubuduce osigura visi stupanj amortizacije. Ovako moram prije njegove kite osjetiti i svaku rupu zagrebackih cesta, sta me prije premijera moraju guziti i gradske vlasti? Ah!
Nije mi se dalo nista pricati sa vozacem, previse me frustriralo to sto sam dobio Cadya od sveg voznog parka na Pantovcaku. Nakon nekog vremena shvatio sam da se vozimo u Gracane, malo elitniji dio Zagreba. Ajde, barem nakon ove trube od auta necu zavrsiti jos u nekoj trosnoj kolibi na Sljemenu. Premijer se izgleda ipak nece odreci komfora. Ulazi vozac u neko dvoriste a mene polako peckaju crvici ispod koze. Trnci kod mene znace da se uzbudjujem i da je sve u redu. Stali smo iza kuce a „CadyDriver“ me uputio na straznja vrata da udjem, bez kucanja i zvonjave te da se smjestim u predsoblje. Tako i ucinih, presoblje ove kuce odavalo je luksuzan interijer cijele unutrasnjosti, ali vec sam vidio da je bez stila i samo skupo, nista vise od toga. Za oko mi je zapeo jedino zidni sat s kojega su visila dva okvira za slike i njihala se kao dva klatna, valjda po sekundama. Zanimljivo!
Dosadjivao sam se sigurno pola sata u dosadnom luksuznom predsoblju. Na policama za knjige bili su neki kozmeticki naslovi, ne znam zasto ne izmisle plasticne ukrase u obliku knjiga. Toliko bogatasa kupuje knjige koje pristaju uz boju zida ili se uklapaju u interijer. Siguran sam da su dobrih svih 12 nastavaka „Gordane“ od M. J. Zagorke ali to nitko ovdje nije ni otvorio, kao sto sam siguran da je izrazito dosadna „Povijest Hrvata“ od V. Klajica, kakve su to gluposti?
Vedro nebo podarilo nas je svojim poznatim gromom, iza ledja na ona ista straznja vrata banuo je premijer sa jos nekom dvojicom, koji se vjerojatno i sluzbeno zovu „neka dvojica“. Presjekla me neka energija iz koljena prema gore, jeli trema ili uzbudjenje? Ma nemam ja treme, ili je mozda cijelo vrijeme imam ali je tek sada siknula? Mozda su me samo prepali.

- „Oh! Gospodine pa malo ste....“
- „Gospodine. Neka ostane tako. Za svaki slucaj!“

Prekinuo me sa laganom strogocom, igra na sigurno pa zeli ostati pod bontonskim pseudonimom, sta misli da sam ozvucen? Prosla me pocetna nervoza i polako sam ocitavao sifre iz njegovih blago krvavih ociju. Bio je lagano opijen, dali je premijer na vinu ili kokainu? Cime je nahranio svoj 'saborski testosteroncic'?

- „Podjite gore ovim stubama pa skrenite na lijevo, u sobu. Brzo cu vas slijediti.“
- „ Dakako.... Gospodine!“

Otisao sam gore i slijedio upute. Soba je bila jednako snobovska kao i predsoblje. Takav ne-stil vise ne mogu ni komentirati. Tajkuni, dajte meni pare ako ne znate sta cete s njima! Zapalio sam onu groznu stapic-cigaretu. Zbog stajlinga kako bi moj menager rekao, bojao sam se da je ne izgubim medju prstima koliko je tanka. Cujem korake po stepenicama, evo nam ga nas kolektivni sef. Sto ocekivati?

- „Tako znaci, o vama se prica na veliko 'eli? Nadam se da su price realne?“ Bio je direktan.
- „ Ne znam ja sto ste culi, gospodine. Ali sam siguran da cu ispuniti vasa ocekivanja. Nije li da do vas
stizu samo najbolji?“ Simpaticnim smjeskom sam ispratio ovo izlaganje.
- „Ah! Provuce se greska tu i tamo. Ljudi smo prije svega. Ne sumnjam svejedno, da ste iznad prosjeka.“

Dok je dijalog pohvala nastavio teci sluzbenim tonom, premijer mi se poceo dosta „nesluzbeno“ priblizavati. Dok nije stigao skroz blizu i zastao na kratko.

-„ Pa... Istina je da se vasa osobnost osjeti na daljinu. Doista sam se uznemirio sada kad ste se ovako priblizili...“ Laskao sam.

Premijer je podlegao svojim hormonima. Najprije je 'odlozio' usnice na moj vrat a onda me zgrabio i pribio se uz mene. Opa bato, evo ga i njegov „Cock“, kako sam se uzviseno osjecao dok je njegov „unutarnji suradnik“ pokusavao probiti njegove lanene hlace. Htio je mene taj suradnik, hehe. Srusio me na krevet na potpuno trivijalan nacin, svi su znali za tu scenu od kada je svijeta i televizije. Ali oprastam, ovom covjeku moram sve oprostiti i smatrati svaki njegov pokret maestralnim. Samo nek malo manje slini po meni, osjecam plitvicka jezera na ramenu.
Suptilnom gestom uputio me u „gore“, kako sam znao da nasem premijeru fali inferiornosti. Od silne dominacije koja mu je u opisu radnog mjesta, svatko bi pozelio da bude na kratko i sam izmanipuliran, tek toliko da vidi kako je narodu dok ga on „jase“. Ostalo je samo jedno otvoreno pitanje, ulazim li ja ili on? Nastavio sam ga zadovoljavati i davao sve od sebe, kako bi se pitanje samo do sebe rijesilo. Bilo bi glupo da za ovu nedoumicu moramo zvati Europsku komisiju u arbitrazu. Premijer stenje i van sebe je, takvoga ga jos nitko od vas nije vidio. Ja sam takodjer stenjao, ali nije me nosila struja vec profesionalnost, nek on misli da sam opije njegovim tijelom. Smijem i ja imati svoju 'aktivnu propagandu'?! Uvidio sam da bi ipak previse bilo nakon sto sam na njemu, da jos udjem i u njega. Zapravo sam vrlo brzo shvatio da ce on ulaziti, i to je potkrepljivalo njegovo penetriranje kaziprsta u moj anus. Zamalo da mi je plala na pamet ideja da kazem kako se ta disciplina u njegovoj drzavi izjedacava sa rukovanjem. Ali je ideju preduhitrio diktat: „Hej, radis za sebe, nema prosvjeda“! Tko jos strajka u vlastitoj firmi? Premijer se dosao odmoriti od pravosudja i vanjske politike, a ja si ovu gazu ne smijem zabrljati, jos sam i placen unaprijed. Kakvog li postenja!
Vec smo bili goli, ja sam naravno skinuo i sebe i njega. Boze, sto njegov 'unutarnji suradnik' bio slinjav. Alo, gospodine, pa kakvi su to incidenti? Zar sam toliko dobar ili niste dugo? – mislio sam u sebi sa smjeskom. Kako sam se poceo spustati plazeci po njegovom tijelu i pokusavajuci ga oralno zadovoljiti, on me je dizao i davao mi na znanje da ne zeli to. Oh, valjda su ga u skoli ucili kako je to necasno.
Pa sam sjeo! Popracen trubama, nas je sesni diplomata usao u mene, a ja sam se pravio kao da mi je sudnji dan.
Grebao sam ga po prsima, dizao ruke visoko da primjeti kako sam cist i gladak ispod pazuha, slinio mu po uhu i saptao uzvisene prostote, mijenjao poze i dovodio ga u najneugodnije polozaje. Volio je to, bio sam dobar u ovom poslu jer sam u rapidnom roku znao procitati sto muzjaci vole. Mozda je moja homoseksualnost samo strah da zenu nebi mogao tako zadovoljiti, ali kada sam tako dobre novce zaradjivao na tome, koga je bilo briga? Muzjake je uvijek lako procitati, testosteron je poprilicno lako gradivo, valja mu samo tepati da je najbolji i u datom trenutku transormirati se u zivotinju. Slijedi erupcija. Gotovo je bilo, premijer je stigao do finala, prerano po mojim osobnim mjerilima ali grubo bi bilo biti subjektivan. Nakon ovako „dobrog“ seksa, pih. Dok je on punio pluca glasnim i teskim udisajima kao da hiperventilira, ja sam ga gadjao s jos pokojom pateticnom tepaljkom iz svog repertoara, da odradim tezgu kako treba. Dom sam u sebi razmisljao o tusiranju jerbo me grozno uneredio, sjemena tekucina mu uopce nije bila nimalo premijerska, vise je bila ruralna i tog ljepljivog fluida bilo je posvuda. Bljakic! Sada je samo valjalo jos prepoznati tocan tren kada je dosta profesionalnog tepanja i kada cemo se vratiti u „svjetovnu“ dimenziju. Tocno sad!
Ja sam se digao s njega i poceo navlaciti krpice, on je jos malo lezao a zatim je opet postao premijer. Iako je kasnije krenuo, prije od mene se obukao i sisao stubama dolje. Ja sam ga slijedio nekoliko trenutaka poslije i pridruzio se njemu i nekom covjeku u predsoblju. Taj je covjek valjda osiguravao tajnost. Pricao je s njim i zakopcavao rukave od kosulje te se okrenuo prema meni blagim i naklonim pogledom.

- „Pa... Gospodine... ne znam....!“
- „ Znam ja. Bilo je iznad ocekivanog. Ne mogu garantirati da je ovo nas zadnji susret, iako me ceka predizborna kampanja pa sam primoran stediti energiju...“
- „ Ne morate racionalizirati. Osvojili ste upravo jedan veliki glas. Ja se nadam da sam i ja dobio koji glas, ako va snetko pita...“ Sugerirao sam mu preporuku.
- „Naravno, necu morati lagati. Podjite prije nego svane. Auto vam je iza kuce.“
- „ Hvala vam gospodine, jos jednom bilo mi je...“
- „Podjite. Sve je u redu.“ Prekinuo me a ja sam posao.

Nije me vise cekao Cady nego neki noviji Smart. Da ovo nije bio premijer, nebi imao o cemu razmisljati ali ovako se imam cime zabavljati. Uzet cu si odmor, nakon ovoga uslijediti ce vjerojatno zahtijevniji i vise placeni pozivi, treba biti spreman odgovoriti zadatku.

- „Stanite mi kraj kioska molim vas, samo da kupim dnevne novine na brzinu. Hvala!“

VAZNO: Svaka slicnost sa stvarnim osobama je izrazito slucajna. Ako me itko prozove zbog ovog teksta znaci da se sam prepoznao u njemu. Ja nisam za nikoga lobirao i samo ja znam jeli ova prica istinita ili ne. Samo ja cu to i znati. Izadjite na izbore!