Tagovi

Primanja, imovina, siromaštvo i državna pomoć

Prije svega ovo je potpuno nov projekt, koji nije vezan ni za sustav mirovinskog osiguranja, ni za sustav socijalne skrbi. Njime se ni na koji način ne dira u postojeća prava korisnika mirovinskog osiguranja (pravo na mirovinu, visina mirovine…) kao ni u prava korisnika socijalne skrbi.

U prosincu 2006. u Republici Hrvatskoj bilo je 1.110.086 korisnika mirovine. Dakle ¼ građana RH su umirovljenici. Činjenica je da veliki broj umirovljenika prima jako niske mirovine čiji iznos varira između 1.000 i 1.600 kn. Jednako tako to je jedini izvor primanja tih ljudi. Centar za socijalni nauk Katoličke crkve procijenio je da je donji prag siromaštva – 1.500 kn po osobi. Dakle veliki broj umirovljenika, prema svojim primanjima, živi ispod granice siromaštva. Dodamo li tome da Nezavisni hrvatski sindikati procjenjuju iznos umirovljeničke košarice za dvije osobe na 3.357,00kn (siječanj 2007.) jasno je da ti ljudi svojim primanjima ne mogu zadovoljiti ni osnovne životne potrebe. S druge strane dio umirovljenika, čija je mirovina iznimno niska, ima u vlasništvu određenu imovinu, dobrim dijelom nepokretnu (nekretnine). Problem je u tome što im ta imovina ne donosi nikakvu dobit ili prihod jer nije funkciji. Štoviše ta imovina predstavlja mrtav kapital i nerijetko samo donosi dodatne troškove. Stariji ljudi koji imaju u vlasništvu poljoprivredno zemljište nisu ga više u stanju obrađivati, a mogućnost da ga prodaju ili daju u najam je minimalna. Štoviše država im još nameće i porez na neobrađeno poljoprivredno zemljište. Nema razlike ni sa, primjerice, stanovima u gradovima – visoke režije, komunalne naknade, doprinosi, obveza uređenja fasada i sl. Rastući troškovi, nemogućnost privođenja nekretnine funkciji a samim time i ostvarivanja dodatnih prihoda stavljaju umirovljenike u još nepovoljniji položaj.

Sustav mirovinskog osiguranja je tu nemoćan. Sustav socijalne skrbi nezaposlenim osobama nesposobnim za rad jamči pomoć u visini do maksimalno 600kn, a sposobnim za rad do maksimalno 400kn (ovisno o visini primanja). Jedino država može nešto napraviti. Konkretno, pravo na pomoć trebalo bi ovisiti i o primanjima i o stanju imovine. Naravno to je nemoguće bez sustava imovinsko-poreznih kartica, pomoću kojih bi se jednostavno i učinkovito pratilo stanje imovine (ulaz, izlaz, prinosi…). Tada bi se moglo pristupiti stvaranju i razradi modela za pravedniju i učinkovitiju brigu o umirovljenicima čije su mirovine jako niske.

Model o kojem želim raspraviti ima nekoliko ključnih točaka:

* Prije svega dobrovoljan je! Dakle onaj tko želi, pristupa mu dobrovoljno i ni na koji način ne umanjuje ili mijenja svoja prava iz mirovinskog osiguranja ili socijalne skrbi,
* Ovlašteni stručnjak, procjenitelj, procjenjuje vrijednost imovine i sastavlja elaborat. To je službeni dokument na temelju kojeg se vrše daljnje radnje.
* Država sklapa ugovor sa vlasnikom nekretnine (zemljišta, stana…) u kojem se određuju prava i obaveze. Nema muljanja, kamatarenja, doživotnog i dosmrtnog uzdržavanja ili fige u džepu. Ugovor na temelju stručnog elaborata za ispunjenje kojeg jamči država.
* Država mjesečno isplaćuje ugovorenu potporu/rentu čiji iznos ovisi o procijenjenoj vrijednosti nekretnine i dogovoru stranaka.
* Građani i dalje ostaju vlasnici i korisnici spomenutih nekretnina.
* Nakon smrti, država vrši obračun u koji ulazi visina isplaćene potpore/rente temeljem čega država stječe određeni udio (postotak) u vlasništvu nekretnine. Nasljednici umrlog odlučuju da li žele otkupiti udio države u vlasništvu nad nekretninom ili država može od njih otkupiti preostali (njihov) udio u vlasništvu nad nekretninom sukladno vrijednosti utvrđenoj stručnim elaboratom.

Primjer: Građanin sklapa ugovor s državom koja se obvezuje, temeljem stručne procjene vrijednosti nekretnine (elaborat), svaki mjesec građaninu isplaćivati određeni novčani iznos (npr. 2.000kn). Nakon njegove smrti država obračunava visinu isplaćenih sredstava i temeljem postojećeg elaborata stječe određeni udio u vlasništvu (npr. 10%). Nasljednici umrlog odlučuju da li će otkupiti državnih 10% po cijeni naznačenoj u elaboratu ili će prodati državi svojih 90%, također po cijeni naznačenoj u elaboratu.

U konačnici može se reći da je ovdje riječ o dobrovoljnom modelu, koji funkcionira kao zaseban sustav (neovisan i o mirovinskom i o socijalnoj skrbi) i uređuje odnose između građana s nepokretnom imovinom i države. Nema posrednika, lažnih ugovora, lihvarenja, obmana i protupravnog ponašanja. Na ovaj način omogućuje se umirovljenicima s jako niskim primanjima da svoju nekretninu stave u funkciju i da im ona donosi primanja do kraja života a da pri tome ostaju i vlasnici i korisnici nekretnine. Umjesto mrtvog kapitala i imovine koja nosi gubitke država nudi model pomoću kojeg se umirovljenicima daje mogućnost da temeljem ugovornog odnosa ostvare dodatna mjesečna primanja.

drlesar.bloger.hr

Komentari

U prosincu 2006. u Republici

U prosincu 2006. u Republici Hrvatskoj bilo je 1.110.086 korisnika mirovine. Dakle ¼ građana RH su umirovljenici.

Ovo me upućuje na neke detalje koje inače nigdje ne objavljuju a koje bi kolega Lesar mogao najlakše dobaviti:
- kako se kretao broj umirovljenika u 10-god
- kako se kretao broj nezaposlenih u 10-god.
- kako se kretao broj zašposlenih u zadnjih 10 god.
Tek kad uspostavimo odnos ovih triju pokazatelja bismo mohgli komentirati razvojnu uspješnost Hrvatske, jer sve drugo se lako može izmanipulirati.

Naime, svugdje u svijetu u razvijenim zemljama se broj zaposlenih i napredovanje po tom kriteriju smatra uspješnom politikom, i tamo se toga nitko ne srami pokazivati. Dapače, najviše se ističe kao mjerilo uspješnosti nečije politike.

Jedan drugi detalj koji je predmet manipuliranja je uspoređivanje naših uvjeta s onima na istoku najprije u Rumunjskoj i Bugarskoj. Precjenjeni kurs usidrene kune nam pokazuje nerealne odnose. To je može lijepo prikazati usporedbom sindikalnih košarica u nacionalnim valutaamai onda preračunati u Eure za usporedbu. Radi niske vrijednosti EURa kod nas naša košarica u kunama i košarica u npr Rumunjskoj ili Bugarskoj bi pokazala realnije odnose.

Problematična djelovanja visokog kursa eura kod nas se najljepše odražavaju u turističkim ponudama Hrvatske prema drugim nama konkurentnim zemljama gdje recimo kod nas Euro vrijedi isto toliko ili manje a u Turskoj Eurio vrijedi 1,20 a to je previše da bismo bili konkuretni, i zato rast turizma ne čini više efekte koje bismo trebali očekivati, s jedne strane, a s druge strane recimo domaća poljoprivreda bez obzira na "kroaktivne" akcije nije dovoljno zastupljena u troškovima turističkih poduzeća, pa proizlazi da turizam kao možda naš najveći izvoznik ustvari najviše stimulira uvoza, a ne našu unutarnju proizvodnju. Time mu se mijenja društvenu opravdanost, s jedne strane a visoki kurs kune u odnosu na Eur k tome bi trebalo tretirati kao dodatni državni porez, kojeg država namjerno održava najviše zato što je prezadužena i što po prioritetu mora vražati dugove, paako treba i gušeći izvoznu privredu.

Mislim da bi jedna mala analiza ovakvih pokazatelja bila visoko vrijedna u političkom razobličavanju euforija raznih vrsta. Ja znam da promjene kursa bi mogle izazavati goleme poremećaje, ali istinitim pristupom bi se moglo utjecati da odgovarajućim državnim mjerama i potporama se stvore efikasniji uvjeti izvoznicima od one obične priče s kojom nas je Vukelić usrećivao poslije posjete Turskoj, a koja neće ništa učiniti jer kod nas ipak vlada uvozni lobi.

Tko je glasao

Hrvatska politika oko

Hrvatska politika oko poljoprivrede, stanova i socijalnih koncepcija je namjerna, čvrsta i nepromjenjljiva i zasad nema niti prijedloga promjena, a i ovo je s tim u vezi.

Zajednički dio te politike je potpuno ovladavanje sa tim uz pomoć države do stupnja ništa niti hrvatsko, niti evropsko niti nužno nije poželjno niti dopustivo.

U poljoprivredi se to radi preko 50 godina pomoću kontrole glavnih djelova - prozvodnje, trgovine i poticaja. Ide do stupnja da je nemoguće da u turizmu uredni proizvođač vrata do vrata isporučuje bolje i jeftinije povrće turističkom poduzetniku. Onaj manji segment koji se probija ili funkcionira to radi također pod kontrolom najnižih struktura manjih prekupaca, tržnica i sličnog. Intenzivna praksa je u obrnutom smjeru, kako i taj neki nedisciplinirani dio uključiti u disciplinu. Slovenci su prije više od 50 godina morali obrnuti. Kako su Todorić i Mišković dogovorili suradnju, ta praksa će samo ojačati. jedno od nužnih pravila je država tu i u najboljem izdanju više trošak i opasnost za daljnje dublje poremećaje, karikirano da vrlo brzo moraju obaviti konačne dogovore samo nekolicina naših i nekolicina iz Srbije šta sa svim sitnim imanjima i poslovima.

Sa stanovima je slično, samo još luđa priča. Najjednostavnije je ako je obrnemo. Kad smo dosad uspjeli da ogromnih ulaganja nemamo ništa nego samo ogromni trošak i nove troškove, a tu smo zadnji u svijetu, kako će bilo koji projekt tu donijeti socijalnu korist. To je kao da najokorjelijim pijancima povjerimo pažnju oko bačava vrijednog vina.

Socijalne koncepcije su takve kakve su, u biti nema koncepcije i radi se krpanju uz prekomjerni trošak za rezultate. Za bilo kakve pomake bi trebalo imati bar minimalnu ukupnu koncepciju, da bi i najbolji evropski projekt imao ploda.

U globalnom odnosu je puno uspješnije davati bilo kakvu podršku bilo čemu uspješnom i smislenom, i onom na rubu pameti i logike, samo je bitno da se bar za jedno pravo razdoblje, dok nešto bar malo ne stasa, više ne smije nasjedati i davati kontrola u ruke bilo kakvoj državi, stranci, pojedincima i bilo kome.

Tko je glasao

Hvala svima koji su mi

Hvala svima koji su mi komentarima pomogli uočiti moguće "crne rupe" u modelu.
No, neki strahovi izraženi u komentarima su neosnovani.
1. Za model je potreban novi zakon
2. Ne postoji mogućnost veće isplate pomići od vrijednosti nekretnine (silverci)
3. Poljoprivredno zemljište - problem zakupa-rente - SM je potpuno u pravu. Napominjem da vlasnici neobrađenog polj. zemljišta palaćaju porez na neobrađeno zemlju- obrađivati ne mogu - prodati ne mogu jer kupaca nema.
4. Udomiteljstvo (Esseker) nije rješenje- postoji i sada ali se zove a)dosmrtno ili b) doživotno uzdržavanje. Pogledaj "crne kronike" kako prolaze ti jadni ljudi koji se upuste u to.
5. porezni odbitak (valjda neoporezivi dio dohodka) za mirovine ispod 3ooo kuna nije ništa jer se one i sada ne oporezuju
6.U prihode se dakako računaju i ino-mirovine (mrak) ali si dobro uočio. HR mirovina im je recimo 8oo kuna i kod nas su siromašni, ali ino-mirovina (koje se u HR NE oporezuje) može biti i veća od naše prosječne.
7. Socijanla pomoć (mrak) sada propisi glase: ima pravo samac - radno sposoban ako prihodi nisu veći od 4oo kn a radno nesposobni 6oo kn mj. Socijana pomoć MORA biti u vezi s imovinom, ali u HR ne postoje imovinsko-porezne kartice.
Slijedi dorada modela. Moja procjena je da u ovom trenutku oko 100 tisuća ljudi može biti obuhvaćeno ovim modelom.

Tko je glasao

2. Ne postoji mogućnost

2. Ne postoji mogućnost veće isplate pomići od vrijednosti nekretnine
Znači, nemam više kuću, a ni država mi više ne isplaćuje ništa. Nakon nekoliko godina takvog aranžmana imam manje nego na početku priče.
Super prijedlog. Podržavam odmah.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Svaka čast na ovakvom

Svaka čast na ovakvom modelu rasprave, ali vidim da moram malo pojasniti neke svoje izjave: Dakle, udomiteljstvo o kojem govorim ne uključuje prijenos vlasništva nad nekretninom, već sufinanciranje troškova smještaja u privatnim domovima koji su puno kvalitetniji od državnih (osim zloupotreba koje treba oštro kazniti). Stariji ljudi za koje je ovaj prijedlog namjenjen najčešće ne mogu živjeti sami, dakle nisu samo novci u pitanju, već i skrb.
Neoporezivi dio dohotka o kojem govorim, odnosi se na sve osobne prihode (plaće, poljoprivredni dohodak isl.) prvenstveno za vrijeme radnog vijeka. Ovaj problem (staračka domaćinstva bez prihoda) demografski je i dugoročan, treba osigurati trajna sredstva, a najbolje je potaknuti građane da sami štede za mirovinu, umjesto stvaranja dodatne državne birokracije. Što se tiče visine mirovina, slažem se da je 1500 kn granica siromaštva, ali reći kako su male mirovine izmišljotina ljudi koji primaju njemačke mirovine pitam: A šta sa poljoprivrednim mirovinama i svima onima koji nemaju uplaćeni puni radni staž, te umirovljenicima iz ostalih jugo-republika ? Ima tu jako puno sirotinje. Ponovno, za zloupotrebu i krivo usmjerena sredstva (pogrešno utvrđen popis umirovljenika za isplatu dodatka) netko treba odgovarati.
Sam prijedlog je zaslužio raspravu u Saboru, samo naprijed.

Tko je glasao

Napominjem da vlasnici

Napominjem da vlasnici neobrađenog polj. zemljišta palaćaju porez na neobrađeno zemlju- obrađivati ne mogu - prodati ne mogu jer kupaca nema.

Ne mogu prodati? Ozbiljno? Molim te pokaži mi zemljište koje se ne može prodati za 1 kn.

Slijedi dorada modela.

Bacanje vremena. Taj projekt, srećom, ne može proći u Saboru.

Moja procjena je da u ovom trenutku oko 100 tisuća ljudi može biti obuhvaćeno ovim modelom.

Nije li HNS trebao biti nekakva laissez-faire stranka koja potiče tržište? Iz tvog pisanja, ne bi se reklo.

Simun.info

Tko je glasao

Možda da ti navedeš jednog

Možda da ti navedeš jednog privatnog vlasnika poljoprivrednog zemljišta koji bi ga prodao za 1 kunu?

Jedini je način da ga nekim modelom otkupi država, pa onda nek ga ona prodaje za kunu. Privatnik sigurno neće. I to bi se državi isplatilo jer bi se posjedi okrupnjavali i obrađivali kako treba.

B-52

Tko je glasao

Želiš li reći da drlesar

Želiš li reći da drlesar nije u pravu kada kaže:

Napominjem da vlasnici neobrađenog polj. zemljišta palaćaju porez na neobrađeno zemlju- obrađivati ne mogu - prodati ne mogu jer kupaca nema.

Mogu li ili ne mogu prodati?

Simun.info

Tko je glasao

Ako sam dobro shvatio,

Ako sam dobro shvatio, čovjek državi prodaje svoju nekretninu ratu po ratu umjesto odjednom, a država postaje vlasnikom nakon njegove smrti.

A što u slučaju da čovjek poživi duže od planiranog? Pa država isplati vrijednost cijele nekretnine, a čovjek neće i neće da umre.
Hoće li onda nasljednicima država ispostaviti račun od npr. 157% vrijednosti, jer je za toliko uplatila?

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

U strateškom smislu stvarno

U strateškom smislu stvarno stanje je slijedeće:
- uz pomoć države i politike se doslovno sve hapa bez ikakvog novca i zatim to moramo još plaćati, osim manjih oaza specifičnog stanja i otpora (ovakva imovina, Podravka, nešto vodotoka itd.);
- u sve nove aranžmane se uključuje državu i slično, makar neizravno, radi dodatnih cca 30 % profita i draži dobiješ sve samo potpiši (kao kolonizacije), što daje totalnost prakse;
- sve konkurentne strane se nadmeću oko finesa a oko globala se slažu;
- stvar se širi na podatke, logična mijesta (objedinjavanja upravljanja državnom imovinom itd.) i u svim još nezaposjednutim smjerovima;
- draž totalitarizma se množi na logičnim dodirnim točkama gdje je loše, pogotovu beznađe kao ovo.

I uz najbolje namjere bilo kakve koncepcije, tko da to provede a da sve ne ode npr. u ruke "sposobnih". Slični modeli su poharali hrvatska područja prije 100 godina.

Zašto sve u ruke države i tzv. napredne konkurencije za najmanje 30 % skuplje, zašto isto ne bi moglo oslobađajuće i malo jeftinije.
Npr. već postojeća sredstva i oblike bi se moglo premodificirati tako da se za stanove i kuće daje POSovo pravo beneficija kao neki certifikat a ostalo je uvijek u stanju riješiti bolje i jeftinije postojeći potencijal. Ad zapuštene zemlje isto preusmjeriti sredstva poticaja, kao što to Slovenci imaju desetljećima, manje više isto, što omogućuje okrupnjavanje gdje to ima smisla, zadruge, veoma propulzivni gemišt sa malo poljoprivrede malo rekreacije malo turizma i razno drugo što u Hrvatskoj ima već dugu tradiciju.
Npr. zašto se sve novčane operacije vode preko ZABA, HypoAAB itd., zašto se bar poticajna i slična sredstva ne realiziraju putem HPB i zašto se bar već davno komercijalni dio ne brani nekom bankovnom politikom, što se i u uvjetima najbestidnijih pravila radi.
U koliko i dalje ne bude išlo, ovo je jedini strateški način da se nešto očuva ne više od 200 obitelji nego od bitno manjeg broja interesnih društva i obitelji i starci znaju da vode tu bitku.

Tko je glasao

Pohvalno je ukoliko je HNS

Pohvalno je ukoliko je HNS napravio projekt na temelju ideje o kapitaliziranju imovine siromašnijih slojeva građana i poljoprivrenih staračkih domaćinstava.

Ideja s poljoprivrednim zeljištem je u nekim krugovima razmatrana još prošle godine. Neki, recimo ja, izbacili su ideju i zalagali se da država donese podzakonski akt kojim bi se omogućilo da poljoprivredno zemljište obrađuju oni koji se poljoprivredom doista bave, a da dio prihoda pripadne vlasnicima zemlje. Interes za to bi trebao biti obostran jer bi se poljoprivredno zemljište okrupnilo i omogućilo veći prihod onima koji je obrađuju, dok bi npr. staračko domaćinstvo od "mrtvog kapitala" ipak ostvarilo neki prihod. To ne bi nužno bio veliki prihod, ali svakako veći nego da zemlja ostane neobrađena. To bi se odnosilo i na mlađe ljude koji su zemlju naslijedili, ali je ne obrađuju jer se bave sasvim desetom poslom. Tu bi i država našla svoj interes kroz stavljanje poljoprivrednog zemljišta u funkciju.

Sa stanovima valja biti oprezniji jer isti predstavljaju vrijednost koje bi se ljudi teško odrekli, bez obzira kako žive. Ovo s toga što se ugrožava interes nasljednika koji bi u stanu poslije mogli živjeti, iznajmiti ih ili nešto treće. Koliko god zemlju ne može svako obrađivati i zato bi je se lakše odrekao, to se ne može reći za stanove. Naravno, stvar bi funkcionirala s vlasnicima stanova bez nasljednika.

Mislim da navedeni primjer ne daje prave veličine i odnose. Ukoliko bi vlasnik stana dobivao 2000,00kn mjesećno, to bi za npr. deset godina iznosilo 240.000,00kn, a ako bi to predstavljalo samo 10% vrijednosti stana, isti bi vrijedio skoro dva i pol milijuna kuna. Onaj tko bi imao takav stan lako ga može prodati, kupiti novi i s ostatkom novca živjeti jako dobro.

Ideja je OK, ali je red veličina sigurno drugačiji. Svakako je vrijedno razmatranja i traženja odgovarajućeg i prihvatljivog modela. Zapravo, čini mi se da je sve bolje od ovog kako je sada.

B-52

Tko je glasao

Neki, recimo ja, izbacili su

Neki, recimo ja, izbacili su ideju i zalagali se da država donese podzakonski akt kojim bi se omogućilo da poljoprivredno zemljište obrađuju oni koji se poljoprivredom doista bave, a da dio prihoda pripadne vlasnicima zemlje. Interes za to bi trebao biti obostran jer bi se poljoprivredno zemljište okrupnilo i omogućilo veći prihod onima koji je obrađuju, dok bi npr. staračko domaćinstvo od "mrtvog kapitala" ipak ostvarilo neki prihod.

Ako postoji obostrani interes, stvari se vrlo lako daju riješiti bez državne intervencije i "podzakonskih akata".

Ovo što ti zagovaraš je otimačina privatnog vlasništva.

Simun.info

Tko je glasao

E, ne daju se vrlo lako

E, ne daju se vrlo lako riješiti.

U trenutnoj praksi se pitanje zemlje koju staračko domaćinstvo ne može obrađivati rješava davanjem zemlje na obradu ili, kako kod mene kažu, "harendu". To nije stimulativno za one koji uzimaju u obradu jer nema čvrstog jamstva da će ista (harenda) trajati dovoljno dugo da bi se isplatilo u zemlju ulagati, pa u velikom broju slučajeva zakupac iscrpljuje zemlju intenzivnom sadnjom ili sijanjem.

Ukoliko bi se rečeni aranžman uredio propisom i sklopljenim ugovorom uz jamstvo države ili JLS, obje strane dobivaju sigurnost što ih može dodatno motivirati. Taj model ne mora nužno značiti prijenos vlasništva, ali u uvjetima dobrovoljnosti može. Dobrovoljnost se može i dodatno stimulirati određenim većim iznosom rente vlasniku zemlje u kojem bi participirala država.

Tako bi zemljoposjednik višestruko dobro unovčio svoju zemlju i osigurao si doživotni prihod, zakupac bi si osigurao dugoročnu sigurnost da će zemlju moći neometano obrađivati (a u uvjetima pristanka vlasnika steći i vlasništvo), a državni bi interes bio da se okrupne parcele što garantira kvalitetniju obradu i veće prinose, a time i jeftiniju (konkurentniju) poljoprivrednu proizvodnju.

Ne znam doduše u kojem si dijelu moga teksta našao da bi se zemlja nekome oduzela (otela).

Otimačina ne može ni biti ukoliko se vlasnik dobrovoljno i uz vrlo povoljnu naknadu u vidu rente tog vlasništva odrekne. To je čak za njega povoljnije nego da ju ponudi na prodaju i dobije manji jednokratni novčani iznos s kojim ne može bog zna što napraviti.

Inače, puno je zemlje zato neobrađeno. Interes svih mora biti da se zemlja stavi u funkciju, odnosno da se na njoj nešto proizvodi. Porez na neobrađeno zemljište nije dao rezultate, a ni inače nije dobro rješenje.

I sam imam nešto naslijeđene zemlje, a ne pada mi na pamet, a nemam ni s čim, obrađivati je. To je mrtvi kapital jer ja nikada neću moći (htjeti) postati poljoprivredni proizvođač. A mnogo je takvih. I to čini puno zemlje koja vapi za obradom.

B-52

Tko je glasao

U trenutnoj praksi se

U trenutnoj praksi se pitanje zemlje koju staračko domaćinstvo ne može obrađivati rješava davanjem zemlje na obradu ili, kako kod mene kažu, "harendu". To nije stimulativno za one koji uzimaju u obradu jer nema čvrstog jamstva da će ista (harenda) trajati dovoljno dugo da bi se isplatilo u zemlju ulagati,

Ako ne vjeruju da će se pothvat isplatiti, zašto se u njega upuštaju? Zašto bi im država trebala jamčiti isplativost? Zašto samo njima, zašto ne i zidarima, programerima ili frizerima?

Ponavljam: ako je u interesu obiju strana, ugovor će se dogoditi. Ako nije, neće. Tako i treba biti.

Inače, puno je zemlje zato neobrađeno. Interes svih mora biti da se zemlja stavi u funkciju, odnosno da se na njoj nešto proizvodi.

Zašto? Ne postoji niti jedan razlog zašto bi svima trebalo biti u interesu da zemlja bude obrađena. Naprotiv, bilo bi idealno da bude potpuno neobrađena, jer obrada zagađuje tlo.

Ono što jest svima u interesu je poštivanje zakona o vlasništvu i provedba ugovora. Pa ako netko misli da se obrada zemlje isplati, samo naprijed. Ako netko želi dati svoju zemlju u zakup, također - samo naprijed. Dodatni zakonski akti i subvencije ne samo da nisu potrebni, nego su i štetni!

Simun.info

Tko je glasao

Reskirajući da dobijem još

Reskirajući da dobijem još jednu lošu ocjenu (vidim da ocjenjuješ u odnosu na slaganje ili neslaganje sa stavom), pokušat ću još jednom pojasniti ti specifičnost poljoprivredne proizvodnje.

Zemlju se u zakup ne isplati uzeti na jednu godinu jer istu treba odgovarajuće pognojiti, a efekti gnojidbe ne počinju odmah, pogotovo kod NPK, P, i K gnojiva. Dakle, novčano ulaganje se ne može povratiti kroz jednu godinu zakupa zbog čega zakupac ili ne koristi potrebno gnojivo (mali prinos) ili uopće ne uzima zemlju u zakup, pa ista ostaje neobrađena.
Zato je nužno da ima višegodišnji zakup što je vrlo teško dogovoriti s vlasnicima koji je ne obrađuju. Država im ne treba jamčiti isplativost nego stimulirati davanje zemlje u dugoročni zakup ili otkupljivati takvu zemlju da bi je potom ona davala u višegodišnji zakup. To se radi s neobrađenom državnom zemljom, ali netransparentno.

Što se tiče ovog drugoga, doista mi nije jasno kako netko može dvojiti o potrebi da se poljoprivredno zemljište obrađuje. S ekološke strane bi doista bilo dobro da je zemlja neobrađena, ali poljoprivreda je strateška grana i nema države koja bi si dopustila takav luksuz.

Činjenica je da ima mladih i naprednih poljoprivrednika koji bi mogli i htjeli obrađivati više zemlje, ali ne mogu do nje. Također je činjenica da ima puno neobrađene zemlje u privatnih vlasnika koji je ne mogu obrađivati. Tu očito nešto ne štima, a kad u tako važnom segmentu gospodarstva nešto ne štima, država mora reagirati. Ali pametno.

B-52

Tko je glasao

poljoprivreda je strateška

poljoprivreda je strateška grana i nema države koja bi si dopustila takav luksuz.

Poljoprivreda je strateška grana bila nekada, u davna vremena kada se veličala samodostatnost. Ta vremena su prošla, i dobro da su prošla. Danas je samodostatna jedino Sjeverna Koreja.

Činjenica je da ima mladih i naprednih poljoprivrednika koji bi mogli i htjeli obrađivati više zemlje, ali ne mogu do nje.

Upravo tako. Nije da zemlje nema, nego oni ne mogu do nje. Zašto? Zato jer je većina poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj neisplativa. Zemljišta naime ima koliko hoćeš, ako si spreman platiti cijenu. To što zemljište stoji neobrađeno je znak da poljoprivreda nije dovoljno profitabilna da ga netko kupi i obrađuje. Mislim da je sve jasno i da ne trebam crtati dalje, ali pokušavam ti objasniti da je zemljište samo jedan resurs u proizvodnji. Neki drugi sektori trebaju druge resurse, a nitko se ne treba baviti djelatnošću u kojoj ne može platiti resurse koji ulaze u proizvodnju.

Jer ako poljoprivrednicima treba nabaviti zemljište, zašto brodograditeljima ne nabaviti čelik, programerima ne platiti ceritifikate, frizerima ne kupiti salone... shvaćaš li analogiju?

Da se vratim na neisplativost poljoprivrede. Činjenica je da u razvijenom svijetu postoje visoke subvencije poljoprivrednoj proizvodnji, pa tako i kod nas država otkupljuje pšenicu po cijenama koje su više od onih u okolnim zemljama, i slično. U redu, to je tako kako jest, nasljeđe prošlosti. Ono što nipošto ne smijemo raditi je poticati još više ljudi da se uključi u taj neprofitabilni sektor. Posebno mladih ljudi. Time ne stvaramo uvjete za samodostatnost, nego stvaramo grupu ljudi koja će uvijek ovisiti o subvencijama i pomoćima.

Dakle tvoj prijedlog o dodjeli/subvenciji/garanciji glede zemljišta ne samo da nije koristan, nego je dugoročno vrlo štetan. Ako se zemljište prepusti tržištu, za poljoprivredu će ga kupovati samo oni kojima se to isplati. Ako takvih nema, onda je bolje da stoji neobrađeno.

P.S. - visoke ocjene dajem člancima/odgovorima koje mislim da vrijedi pročitati. Nisam ja kriv što su to uglavnom oni s kojima se slažem ;-)

Simun.info

Tko je glasao

Sa aspekta polj.

Sa aspekta polj. zemljišta:

Lesarov model je gubljenje vremena, energije i novca.

@sm...oporezovanje neobrađenog zemljišta jest dobar model uništavanja 'korova'. ljudi ne daju rado zemlju u zakup zbog malo novca koji poljoprivrednici mogu platiti, zbog seoskog jala, zbog komocije koju imaju (kao ti), gastajbajterske bezbrižnosti...Ako si na to mislio, većina tih ljudi imaju novca za možebitnu kaznu. Taj propis se u Slavoniji ne provodi jer bi tužitelji trebali biti lokalci, a to malo teže ide. Okrupnjavanje zemljišta se već provodi prirodnim putem tako da se zapravo ništa ne gubi na tempu.

@šimun...da li ti doista misliš da se proizvodnja hrane može tako uskogrudno gledati - 'money but money', vjeruj mi - hrana ne raste u Lidlu, da li slučajno znaš što stoji iza jeftine sveameričke, kineske ili zapadnoeuropske hrane...
...

Tko je glasao

šimun, kada nađeš

šimun,
kada nađeš pojoprivrednika koji je u svoju tehnologiju ulupao milijun-dva eura tada ćeš naći vrlo uspješnog poljoprivrednika(a investicija 1-2mil to ti je red u grubo veličine investicije za kupnju nove generacije opreme u proizvodnoj tvrtci od 10-20 radnih mjesta)

poljoprivreda ima sve kriterije da bude strateška grana, a uz uvoz hrane od oko 2mlrd eur godišnje prostora za prodaju ima koliko hoćeš (recimo sada se puno priča o etanolu i biodizelu, to su ti potrebne stotine tisuće hektara samo za to)

može se i u poljoprivredi dobro zaraditi samo treba malo mućnuti glavom i uložiti truda

Tko je glasao

Osvrnuo bih se na ovo o

Osvrnuo bih se na ovo o prostoru za prodaju i strateškoj grani.

Po mom mišljenju, 90% ljudi o poljoprivredi razmišlja na potpuno krivi način. Ne znam koliko sam puta čuo na TV da imamo dovoljno vlastite proizvodnje samo tri stvari (jaja, jabuke i pšenica?). Ili, da je uvoz hrane toliko i toliko milijardi i da raste, dok zemlja leži neobrađena.

To je nešto s čim se nitko normalan ne bi trebao zamarati, a kamoli zabrinjavati. Uvoz hrane je dobra i pozitivna stvar.

Promoviranje samodostatnosti u poljoprivredi nema nikakvog smisla, odnosno ima smisla koliko i promoviranje samodostatnosti u proizvodnji automobila, računala i televizora. Potpuno je kontra logike.

Simun.info

Tko je glasao

Šimun, znam ja što tebe

Šimun,

znam ja što tebe muči, a to je rentabilna poljoprivredna proizvodnja i tu ću se složiti odmah jer apsolutno nema smisla proizvoditi nešto što negdje drugdje možeš kupiti jeftinije (its a hard life).
No stjecajem okolnosti znam ponešto o tome (da ne kažem da baš krajem veljače idem u brisel na trodnevni sastanak upravnog vijeća jedne ogromne međunarodne poljoprivredne udruge) i mogu ti reći samo slijedeće (a o tome sam i na svom blogu svojevremeno pisao).
Američki farmer kupi satelitsku sliku svojeg zemljišta, softver analizira sastav zemlje na temelju slike, ti podaci se ubace u traktor i onda se ovisno o sastavu tla dozira gnojivo na određenim dijelovima oranice.
U gradišću sam prije 15 godina gledao svinje kako uredno stoje u redu čekajući hranu (a svinje NISU bile u nekoj vodilici pa da naprave lijepi red) jer automatski dozator hrane zna kojoj svinji treba dati koliko čega i kada...

e kada takve stvari počnu kod nas dolaziti onda će ti biti jasno da je i kod nas moguće napraviti rentabilni poljoprivredni proizvod

uostalom, samo da jednom u životu vidiš jedan jedini nizozemski staklenik za rajčicu biti će i sve jasno

sve je moguće, uključivo i poljoprivreda (sada sam se sjetio, izraelci sakupljaju kišnicu, preko zime u njoj uzgajaju ribu, a potom s tom istom vodom koja je zasićena svakojakvim za biljke hranjivim tvarima navodnjavaju staklenike)

sve što treba učiniti je malo čitati, posjetiti koji sajam, posjetiti kojeg nizozemskog ili izraelskog farmera - ako su uspjeli oni onda možemo i mi, apsolutno nema nikakve zapreke da i hrvatski seljak ne bude uspješan

Tko je glasao

sve što treba učiniti je

sve što treba učiniti je malo čitati, posjetiti koji sajam, posjetiti kojeg nizozemskog ili izraelskog farmera - ako su uspjeli oni onda možemo i mi, apsolutno nema nikakve zapreke

Podržavam tvoj optimizam :)
Ja o poljoprivrednoj proizvodnji ne znam ništa, tako da ne mogu ocijeniti koji projekt ima kakve šanse.

Simun.info

Tko je glasao

Ja o poljoprivrednoj

Ja o poljoprivrednoj proizvodnji ne znam ništa, tako da ne mogu ocijeniti koji projekt ima kakve šanse.

Nakon toliko tvojih komentara, ovaj ti je najbolji. Za četiri zvjezdice. :)

B-52

Tko je glasao

da, nepopravljivi sam i

da, nepopravljivi sam i donekle neracionalni optimista

stvar je naravno daleko kompleksnija od toga, no samo želim ilustrirati da ako jedna austrija može biti zemlja koja izvozi poljoprivredne proizvode onda to sasvim sigurno možemo i mi; pitanje je samo managementa i znanja

vjerujem da je identična situacija i s bilo kojom drugom industrijom

pogledaj primjerice IKEAu, tvrtku lociranu u jednoj od najskupljih i socijalno najopterećenijih zemalja svijeta a izvoze i proizvode namještaj za cijeli svijet; istovremeno imamo domaću industriju koja je u propasti, a neki dan sam čitao da smo 150.000m3 drveta izvezli

poljoprivreda je samo jedna grana koja je sustavno uništena i zatirana, ima toga još

Tko je glasao

Loša ideja,

Loša ideja, nažalost..
Putevi u pakao popločani su dobrim namjerama. Zašto ?
Kao netko tko je upao i jedva se izvukao iz ralja državnih činovnika (bez maraka u džepu od obnove ništa!) i što mislite da se desilo ? Hrvatska koju sam želio koštala me kuće i svega u njoj, sami smo je morali obnoviti, a zašto ? Jer su čekali da baka umre. A sad pomnožite ovu ideju sa brojem žrtava (pardon, klijenata).
Vrijednost nekretnine nužno raste, a gdje su sve manipulacije sa procjenama...Kako to zaobići? Pa privatnim poduzetništvom !
Već imamo pravne temelje za udomiteljstvo, razradite ga, uključite i one koji sada moraju plaćati ogromne svote za privatne domove, a nemojte onemogućiti raspolaganje nasljedstvom.
Još jedno osobno iskustvo: bakica u susjedstvu umrla pred rat, šestero djece (!!!) rasulo se po cijelom svijetu, a kuća propada napuštena, jer nitko ne može otkupiti cijelu nekretninu.
Vjerujem da ste tu udarili u još jedan pravi problem: kako pravno pomoći pojedinom nasljedniku/kupcu da otkupi vlasništvo od nepoznatog, nedostupnog ili nezaintereseiranog vlasnika.
______________________
P.S. povećajte porezni odbitak za 1000kn i uvedite minimalnu nacionalnu mirovinu (kao i zaštitni dodatak) za sve mirovine ispod 1000 kn i riješili ste problem!
U nadi je spas.

Tko je glasao

povećajte porezni odbitak

povećajte porezni odbitak za 1000kn i uvedite minimalnu nacionalnu mirovinu (kao i zaštitni dodatak) za sve mirovine ispod 1000 kn i riješili ste problem!

ispada da je u tom najdonjem rangu primanja mirovina ujedno i daleko najveći broj onih koji svoju mirovinu primaju iz inozemstva

efekt priče ti je da je u posljednjoj božićnici za umirovljenike najveći dio maksimalno iznosa božićnice upravo otišao onima koji dobijaju inozemne mirovine i dok je njihov kunski iznos malen, istovremeno su im primitci u eurima (koje isplaćuju zemlje u kojima su mirovinu stekli) daleko veći
bilo je nekoliko tekstova o tome ali je priča brzo pokopana pa očito nije pala u fokus javnosti

Tko je glasao

Štoviše ta imovina

Štoviše ta imovina predstavlja mrtav kapital i nerijetko samo donosi dodatne troškove. Stariji ljudi koji imaju u vlasništvu poljoprivredno zemljište nisu ga više u stanju obrađivati, a mogućnost da ga prodaju ili daju u najam je minimalna.

koji mogući motiv može država imati da kroz rentu ulazi u vlasništvo imovine koja je po početnoj premisi tržišno nezanimljiva (a ako je tržišno nezanimljiva i proizvodi troškove onda potencijalno ima i negativnu novčanu vrijednost?)

koja je razlika između toga i socijalne pomoći? što ako nasljednici nemaju novaca da otkupe državni udio, a ne žele prodati svoj?

i naravno, što kada štefica referentica u novom marofu odlučuje o tom komadu zemljišta koje potom proda svojoj krizmanoj kumi po nekoj kikiriki cijeni jer je imovina ionako nekonkurentna?

država treba bježati glavom bez obzira od svih ovih aranžmana

i na kraju, koja je razlika između predloženog modela i hipotekarnog kredita?

Tko je glasao

Temu stavljam na

Temu stavljam na raspravu.
Doista molim sve za mišljneja.
Zbog obaveza na radnom mjestu u Saboru , na pitanja i dileme ću odgoviriti kroz vikend.
Model nisam izmislio. našao sam ga u nekim članicama EU-a.

Tko je glasao

Prije svega pohvale za

Prije svega pohvale za nastup, iako ne smatram da je sama ideja realno provediva (mrakov komentar efikasno ocrtava osnovne probleme). Čak i ako se cijeli projekt samostalno dobro koncipira, vrlo ga je teško zadovoljavajuće provesti u praksi i realno nemoguće odvojiti od samog mirovinskog sustava. Tim više što smatram kako će, samim time što kategorija umirovljenika sa malim mirovinama koji nemaju značajnu imovinu nije beznačajna, takav prijedlog nužno izgledati nepravedan, barem dijelu populacije a imamo dovoljno politikanstva u politici da već netko to nezadovoljstvo (makar bilo i nerealno) zloupotrijebi. Uostalom kako spriječiti one sa prihodima i dosta imovine da pokupe 50% ili više sredstava namijenjenih za to iako oni sami možda čine 1% broja umirovljenika?

Ono što smatram bitnim vezati uz raspravu o mirovinama je odnos države, politike i umirovljenika. Sam status HSU kao parlamentarne stranke je najbizarniji dokaz neproporcionalno velikog utjecaja umirovljenika na politička zbivanja i jasno je kako će na bilo kojim imalo neizvjesnim izborima njihovi glasovi biti značajni ako ne i presudni. Istovremeno, male mirovine su socijalni problem društva, i smatram da su ih ti umirovljenici točno takve i zaslužili. Ovo je brutalno i radikalno oštro, no to je zbog jasnoće stava.

Naime, male mirovine su direktna posljedica mirovinskog sustava kojeg imamo i ne možemo ih analizirati kao problem neovisan o samom sustavu. Sam sustav je marketinški nazvan "solidarnim", no u osnovi funkcioniranja predstavlja priramidalnu shemu poznatu iz "lanaca sreće". Kao takav je naslijeđen iz doba SFRJ, i to je moj glavni argument da su današnji umirovljenici takve mirovine zaslužili - oni su gradili taj sustav i trebaju, makar u jednom moralnom dijelu snositi odgovornost za njegovu propast. Ovako se ta odgovornost prebacuje na one koji danas izdvajaju za taj sustav, a već je davno došao do točke kada se bilo kakav piramidalni sustav lomi (i zbog toga je uostalom i ilegalan).

Jednako tako ne tvrdim da se za umirovljenike koji imaju male mirovine ne treba ništa učiniti. Naprotiv, nužno je tim ljudima osigurati minimalna sredstva za život - ali ne kroz propali mirovinski sustav nego kroz adekvatne oblike socijalne pomoći. U sklopu takvih oblika pomoći, ovaj prijedlog može biti djelotvoran, ako ništa drugo kao oblik zaštite vrijedne imovine umirovljenika sa malim primanjima od prevara.

Jasmo mi je kako bi takav prijedlog reforme sustava bio, sa ovakvim utjecajem umirovljenika na politički proces, politički suicid i nije primjenjih u predizbornoj godini. No bez dramatične promjene mirovinskog sustava, ovakav prijedlog je neminovno samo kozmetički jer će i dalje sam sustav imati sve više korisnika i sve manje prihode. Jedino je stvarno rješenje dati samim ljudima novac u ruke i dati im da sami odaberu mirovinsku metodu za sebe tempom koji žele (tržišno dostupno dvadesetogodišnje "životno osiguranje" je daleko efikasnije od HZMO). Da preduhitrim najčešću kritiku ("ali ljudi su neodgovorni pa neće uplaćivati mirovinsko i onda će pod stare dane postati socijalni slučaj na teret države" - ili neka od varijacija), jasno je da će biti i neodgovornih pojedinaca, no upravo raspravljamo o tome kako je velik broj onih koji su u ovakav sustav izdvajali sredstva svaki mjesec kroz 30 ili 40 godina i danas su, htjeli oni to priznati ili ne, socijalni slučaj na teret države.

Još jednom, vjerujem da je prijedlog dobronamjeran, smatram da je neizvediv na efikasan način a čak i da se izvede da ne može riješiti suštinski problem - no čestitam na otvorenosti i raspravi.

Tko je glasao

ja mislim da kad se povuče

ja mislim da kad se povuče crta da će ispasti da je HSU više štetio umirovljenicima nego što je donio, jer zadnje kalkulacije kažu da povrat duga umirovljenicima je manji trošak (ili u najboljem slučaju jednak) padu prosječne mirovine

dakle HSU je dao legitimitet vladi, a istovremeno su ih ovi zeznuli

toliko o HSU i interesnim skupinama i njihovom uspjehu

Tko je glasao

Model je jednom rječju -

Model je jednom rječju - katastrofalan.

Država se treba što prije i što potpunije maknuti iz bilo kakvog vlasništva nad nekretninama, a ne ulaziti u nova suvlasništva, sa mogućnošću sudskih sporova, birokratskih manipulacija, korupcije i svega ostalog.

Postoje samo dvije mogućnosti:

1. Penzioner ima malu penziju i vrijednu imovinu
2. Penzioner ima malu penziju i bezvrijednu imovinu

U prvom slučaju, može unovčiti imovinu kako bi bolje živio. Državna pomoć mu ne treba. U drugom slučaju, država se opet nema što petljati s nekretninama. Ako postoji osnova za isplatu pomoći, treba ju isplatiti direktno.

Simun.info

Tko je glasao

Hmmm... hmmmmmm... ok, već

Hmmm... hmmmmmm... ok, već neko vrijeme se bavim sa par relativno ospsežnih projekata (drznuo bih se reći i relativno bitnih) pa više čitam postove nego što pišem/komentiram.

Prije svega više je nego pohvalno na ovaj način tražiti/čuti mišljenje o jednom teorijskom modelu. Kapa dolje. Da je (kvazi) javna rasprava o izmjenama zagrebačkog GUP-a bila upola ovako javna (usprkos limitiranom krugu ljudi kojima je dostupna) možda bi se izbjegao cirkus oko Cvijetnog trga. Dakle jedan saborski zastupnik(!) iznosi teorijski model kako bi ga(barem se nadam) mogao poboljšati temeljem tuđih (naših) razmišljanja. Dakle okrugli stol na blogerski način. :))

Što se samog modela tiče moram reći da sam ga, bez problema, razumio. Odmah bih se nadovezao na gornji komentar. Umirovljenici koji imaju vrijednu imovinu (a mala primanja) gotovo nikada ne mogu tu imovinu unovčiti. Uzmimo za primjer veći stan u centru Zagreba. Recimo na Gornjem gradu. Dakle osoba s malom mirovinom ima u vlasništvu vrijednu nekretninu. Svaki mjesec mora plaćati visoke komunalije (zahvaljujući čuvenom Holdingu), pričuvu i sl. Jednako tako Grad Zagreb zahtjeva od takvih ljudi da o svojem trošku obnove fasade kuća. Bandić je izjavio da mogu ili dići kredit ili prodati stan/kuću i iseliti se jer će fasade biti obnovljene na jedan ili drugi način. Što se dešava? Umirovljenici dižu kredite, najčešće kod kamatara jer ima banka bez stotina instrumenata osiguranja ne želi omogućiti kredit (u pravilu vrlo niskog iznosa pod nepovoljnim uvjetima). Podstanare ne mogu primiti jer je taj stan potrebno adaptirati i renovirati, što je prilično skupo. Ostaju im još tri rješenja - 1) sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju (i završiti na naslovnici novina kao prevareni i opljačkani), 2)prodati stan i kupiti drugi u drugom dijelu grada (nakon 50, 60, 70 godina provedenih u tom stanu) ili 3) imati imućne i odgovorne potomke koji će im pomoći. Dakle gotovo da ne postoji jednostavan način kako staviti vrijednu nekretninu (imovinu) u funkciju kapitala.

S druge strane ovaj model je načelno dobar. Naravno postoji nekoliko pravnih momenata koje treba razraditi ali ne želim vas sada opterećivati detaljima. Dakle prvo, koliko shvaćam, riječ je o dobrovoljnom modelu. Dakle 'ko hoće, neka koristi a 'ko neće, ne mora. To mi je skroz OK. S druge strane polazimo od premise da će država početi preuzimati odgovornost što je još uvijek utopija. Doduše, ako ova Vlada ne dobije povjerenje građana (a moje su izgubili prije 3 godine) možda će iduća vlast (HNS-ova???) uspjeti pokrenuti državni aparat. Što se udjela u vlasništvu tiče mislim da nije moguće da država stekne 152%. Prvo pravno je nemoguće steći više od 100%. Drugo na temelju stručnog elaborata se sklapa ugovor i određuje visina rate/rente. Dakle država ima mogućnost procjene. Ako osiguravajuće kuće rade nešto slično svakodnevno ne vidim zašto i država ne bi mogla uposliti ljude za takve stvari. Treće ugovor je ugovor i njime se može ograničiti do kojeg postotka se može ići i sl. Od tuda izraz "sloboda ugovaranja"... ali opet sam zastranio u detalje.

Da zaključim. Sviđa mi se da netko razmišlja u uvođenju dobrovljnih modela kojima se dobrom dijelu građana može olakšati materijalna situacija. Ako se malo razmisli i razdradi od ovoga se može napraviti kvalitetan program. Ako ništa drugo dala bi se mogućnost starijim ljudima na otocima da ne moraju biti pod konstantnim pritiskom investitora i beskrupuloznih građevinaca. S druge strane tužan sam što moramo razmišljati o ovakvim stvarima umjesto da je država već razmislila o njima i dovela ih u red. Tko zna, možda i Jaca pusti koju prigodnu suzu.

Tko je glasao

2)prodati stan i kupiti

2)prodati stan i kupiti drugi u drugom dijelu grada (nakon 50, 60, 70 godina provedenih u tom stanu)

Ajmo ovako: netko ima 100 000 eura na bankovnom računu. Zar da ih troši, nakon što ih je 50, 60, 70 godina skupljao mukotrpnim odricanjem? Po tvome, treba mu dati državnu pomoć. Jer jest da sjedi na lovi, ali za istu je emotivno vezan.

Svašta :-)

Ovaj drlesarov prijedlog nema nikakvog smisla.

Simun.info

Tko je glasao

Model za stanove je

Model za stanove je vjerojatno nužan, svaku pijansku treba dovesti do daske jer u protivnom ostaje osjećaj da smo još mogli i jer otrežnjenje ide sigurno samo ako se ode do daske.

Stanovi koštaju društvo dosad 40 milijardi EUR-a više od prakse nordijskih socijaldemokracija i desetljećima guše ekonomiju i društvo.
Država je od 1944. nadalje preuzela na razne načine puno stanova iz privatnog vlasništva i preraspodjelila ih. Zatim su desetljećima građeni državni i još više društveni stanovi. Sve to je dobila najviše jedna trećina zaposlenih a zapravo četvrtina, uz minimalnu nadoknadu i bez. naravno da je u nekoj mjeri trebalo platiti i nadoknadu oduzetog i slično, tako da je u takav krug gospodarenja i uz te uvjete trebalo dodati novaca.
Naravno da se je to odrazilo na ekonomiju i sve društvena pitanja, uz ostalo da najvitalniji djelovi društva to financiraju i financiraju ne imajući od toga išta te su naravno potom prinuđeni rješavati vlastite stambene uvjete na preskup i nepriličan način. Vitalni djelovi društva moraju platiti svoj stan cca 200 %, enormni kapitali se vrte u krugu neiskorištenosti i zapuštenosti, izvan ekonomije i socijalnog života, rastu neprimjerene kuće i vikendice, sve sa odstupanjima više od 40 % već od Slovenije i 80 % od raznih evropskih zemalja. Stanovi su sami za sebe dovoljni za ekonomski nesposobno i socijalno defektno društvo.

Brojka od 40 mlrd je uzeta umanjena iz najbolje ekonomske studije sa opsežnim dokazima, umanjeno za 20 %.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Slon u staklarni ili diskriminacija od boltek komentara 5
  2. Možda im nije jasno, da HRVI ne žele više promatrati uništavanje države koju su stvarali? od ppetra komentara 3
  3. O budućnosti europske energetike u Brislu i Londonu od Zoran Oštrić komentara 2
  4. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 72
  5. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 74
  6. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 17
  7. Tko gnoji hrvatski meinstream fašizmom od sjenka komentara 31
  8. Nevenka Topalušić, 100%tni HRVI i ostavke ministara F. Matića i A. Kotromanovića od ppetra komentara 30
  9. osvajači samoStalnosti RH od aluzija komentara 0
  10. Odletio Milanović. Na Krilima Kvarnera. od Papar komentara 0
  11. Delanec od pravednik vz komentara 22
  12. u povodu ratovanja daleko oko nas od aluzija komentara 0
  13. Dezinfekcija i čišćenje- za laži poraženih i frustriranih od ppetra komentara 75
  14. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 39
  15. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 39
  16. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 24
  17. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 15
  18. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 64
  19. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 15
  20. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  21. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  22. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  23. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  24. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  25. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • 3103
  • acinum
  • boltek
  • leddevet
  • lunoprof
  • ppetra

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 6
  • Gostiju: 30

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko