Prilika genaracije 80-tih

• Dnevnik hatepogodak - Ned, 31/07/2011 - 13:06
• Glasujte
  12 Up Down
• Komentari 12 dodaj komentar

Generaciju rodjenu 80-tih rodile su generacije rodjene 40-tih i 50-tih. Poslijeratne generacije jos su osjecale duboke podjele II svjetskog rata. Djeca onih koji su ratovali na stani partizana osjecali su sve privilegije toga da su im roditelji izabrali dobru stranu. Djeca porazenih snaga osjecala su posljedice krivog izbora svojih roditelja. Iako je to sikaniranje sa godinama slabilo, gorcina je ostala u odrasloj djeci.

Porazene snage bile nacionalno obojene, a pobjednici su bili internacionalni. Kada su poceli jacati nacionalizmi 90-tih godina podjelili su su se prema linijama koje su jos zacrtali njihovi roditelji. Ne vodeci uopce racuna o svojoj djeci. Generaciji 80-tih. Generaciji koja je sve te stare podjele vec bila nadisla. Koja je bila internacionalna kao i pobjednici. Kada te se odgaja u jednom sistemu sa vremenom prihvacas vrijednosti koje on glasno propagira. (Bez obzira na to sto stvarnosti nije nikad tako crno-bijela kakva se propagira.)

Generacija 80-tih u cijeloj bivsoj Jugoslaviji imala je slicno djetinjstvo. Jednako popularni bili su i Azra, Zabranjeno pusenje ili Riblja corba. Tajci ili Lepa Brena. Nitko nije vodio racuna o nacionalnostima niti iz kojih je republika dolazila zabava koju smo gutali. Citalo se stripove i sa ijekavicom i sa ekavicom. Bitno je bilo da je bio Zagor, a ne na kojem dijalektu je tekst u oblacima. Ionako smo ga razumjeli u potpunosti, nesvjesni dubokih podjela medju jezikoslovnim akademicima koji se silom nisu htjeli razumjeti.

Mozda sam ja samo bio glupasto dijete, ali meni se logicno cinilo da je dijete iz Hrvatske Hrvat, dijete iz Bosne Bosanac, dijete is Srbije Srbin. I dobar dio ljudi moje generacije sa kojima sa razgovarao dijelio je isto razmisljanje. Kako klinac iz ulaza pored moze biti nesto drugo kada zivimo na par metara udaljenosti. Zivimo u istom kvartu, govorimo isto, igramo iste igre, citamo iste stripove, patimo za Tajci... Tek sam u ratu naucio da je situacija nesto kompleksnija, ali mislim da bi zivot bio ljepsi bez te lekcije.

Kada su krenula ratna zbivanja generaciju 80-tih nitko nije nista pitao. Da li zele da im se mali susjedi sa kojima su se igrali rasele? Da li zele provesti ostatak djetinjstva u sklonistima? Kada je izasla iz sklonista generacija se u dobroj mjeri podjelila prema podjelama svojih roditelja i djedova. Propaganda novih vrijednosti novog sistema bila je efikasna. Propaganda funkcionira. Utemeljena je na psihologiji, sociologiji i antropologiji. To je primijenjena znanost.

Ali te podjele rata 90-tih sa godinama blijede. Generacija 80-tih vidi da su im i novi nacionalisticki lideri zadnjih 20 godina prodavali maglu istodobno kraduci njihovu buducnost. Frustracija raste sa pojacavanjem ekonomske krize, a generacija 40-tih i 50-tih je na svom prirodnom zalasku. Sa svakom godinom biti ce sve vise sprovoda i slika bolesnih staraca - negdasnjih mocnika.

Ali drzava je i danas jos uvijek puna mrtvih kapitala i moglo bi se u njoj lijepo zivjeti. Globalna kriza nije samo prijetnja ekonomskog kraha Hrvatske. Globalna kriza je prilika. Cijelo okruzenje je u problemima mozda cak nezgodnijima od nasih. Slovenska privreda se slomila pod dugovima. Madjarska je u ogromnim problemima, nacionalizirali su drugi stup mirovinskog sustava, valuta je proklizala. Grcka je bankrotirala. Italija je u duznickim problemima slicnima Grckoj i pred velikim reformama. Sa pametnim liderima Hrvatska moze iz krize izici kao regionalni pobjednik.

U generaciji 40-tih i 50-tih nema vise niti vizije, niti energije za njihovo ostvarivanje. Generacija 80-tih jos nema vizije, a ni vlastitih predstavnika u politici na bitnim polozajima. A ne postoji niti ona kohezija generacije ili politicke grupe potrebna da se vizija pocne ostvarivati. Potrebno je da u njima probudi vrijednosti koje su im stvorilo djetinjstvo iz 80-tih. Da probudi u njima Vukove Ontarija koji cijene prijateljstvo, postenje, iskrenost, hrabrost, zajednicki cilj i pozrtvovnost u njegovom ostvarivanju.Da probudi u njima vrijednosti internacionalizma i tolerancije. I zelju da stvore bolji svijet za svoju djecu.

Mislim da polako sazrijeva svijest u generaciji da je vrijeme za pokret. Iako je to jos uvijek neartikulirano, oprezno, moze se vec vidjeti, cuti i osjetiti. Generacija ce se probuditi prije ili kasnije. U to nema sumnje. Ali ukoliko bi se to dogodilo prije moglo bi se jos iskoristiti ovu krizu za postavljanje temelja za nekoliko desetljeca rasta kao sto je bio period do 80-tih.

Preuzeti kontrolu nad zemljom u 30-tima daje sansu da se u promjene unese puno energije i da se ima dovoljno vremena da se neke stvari dovrse prije prirodnog kraja generacije. Sto te blokira generacijo? Cega se bojis? I sto uopce zelis za sebe i svoju djecu?

• Dnevnik hatepogodak - Ned, 31/07/2011 - 13:06
  
• Komentari 12
• 1052 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar