Priča o lutkama
Plava plastična lutka iz splitske „Jugoplastike“, bila je „obučena“ u obojanu nabranu haljinu. Nije imala noge, već se haljina spuštala do stopala po valjkastom tijelu. Zbog toga nije ju se moglo presvlačiti iz njene plave haljine s crvenom mašnom, a i kosa joj je bila samo plastični obojani odljev, kao i nabori odjeće. Ipak, bila je to naša lutka, uvijek spremna na igru, kada bi se to nama prohtjelo i spremna na šutnju i zapećak, kada bismo imali druge zanimacije.
Danas ima svakakvih lutaka. Proizvođači u njima često oponašaju stvarne ljude, bebe i njihove potrebe, djevojke, mladiće, ali i razne „snagatore“. Čudna stvar u toj proizvodnji lutaka: dok lutke sve više liče na stvarne ljude, ovi što ih proizvode sve više sliče lutkama.
Ništa bez dobrih glumaca, režisera, scenarista. Nije lako glumiti, treba imati talenta, lucidnosti, ali i životnih prilika. Put do dobrih uloga, koje lansiraju nove zvijezde često je trnovit, zakulisan i nimalo bajkovit.
Osim školovanih, živih glumaca, za uloge se natječu i crtani likovi i lutke.
Posebne priče pričaju marionete. Lutke čiji pokreti ovise o njihovim upravljačima koji spojnim nitima određuju njezine kretnje, osjećaje, udahnjuju im umjetni život. Upravljačke niti, upravljačke ruke, a pogotovo lica često nastoje ostati skriveni, jer se, kod publike, teži postići osjećaj kako je lutka stvarno živa, samostalna i svoja.
To je moguće, dok lutka „glumi“ pred nedoraslom publikom, željnom opsjene ili pak, ako su upravljači – „majstori svoga zanata“.
Kada bi upravljačke niti bile vidljive, bio bi vidljiv šareni svijet prepun marioneta. Upravljačka središta i ruke marionet-majstora otkrivao bi koloplet niti, koje ustrajno nekamo vuku. Sve je ispremreženo i umreženo mnogobrojnim nitima. I samim marionet-majstorima, putem još debljih nit, upravljaju još bolji i tajanstveniji velemajstori, od kojih najdeblje, a često sve krvavije i krvavije niti idu do samoga središta marionetlanda.
Do „običnih“ građana pružaju se mnogobrojne tanke niti. Ljepljiva paučina ih dotiče preko mita, korupcije, kriminala, uredbi, zakona, pravila...
Majstori i velemajstori potežu niti, konce, konopce, čeličnu užad, zakone o golfu, o poljoprivrednom zemljištu, o udruživanju u asocijacije, a marionete plešu svoje igre, potežu svoje marinetice i pričaju priče. Svugdje kimavci i klimavci. Niti ih povezale, i svi kimaju i klimaju u zadanom ritmu, do propasti.
Najsnažnija nit upravlja glavama marioneta. Ona je uredno održavana, podmazivana, ojačavana preko „slobodnih“ medija, obrazovnih sadržaja i „cilja iznad svih ciljeva“.
Zamjena marioneta, nakon njihove istrošenosti, vrši se pedantno i usklađeno sa kompletnom strukturom. Zadržavaju se upravljačke niti, a nova lutka prilagođava se svojim osobinama trenutku raspoloženja, ocjenama i procjenama, marionet-gurua, velemajstora i majstora marionetizma. Ipak, svi uvijek s nadom očekuju: ljude umjesto marioneta, pravoga dječaka, umjesto Pinocchia.
Paučina je splet niti, većinom ravninski raspoređenih. Služi za jednostavan lov i slučajne, ali dobro uplanirane, žrtve. Nju pletu sigurni predatori računajući na neoprez, iznenađenje, paniku i strah uhvaćene žrtve, te vlastitu snagu.
Nije žrtvi lako, osloboditi se paučine, a svaki njen pokušaj oslobađanja, najčešće vodi sve težem položaju. U sretnim okolnostima žrtva se ponekada i izvuče, ali jedini joj je spas na vrijeme uočavati ljepljive, sluzave, opasne niti i kloniti ih se.
Paučina u kutovima soba, upozorava na odsutnost domaćina ili njegovu zaokupljenost važnijim stvarima.
Paučina u polju, s kapljicama rose:
http://www.youtube.com/watch?v=ofg8UuF7bf4
budi sjećanja i upozorava na opasne predatore.
S marionet-nitima je puno teže. Najčešće, žrtve, svojevoljno pristaju biti njima povezane, omamljene zabavom sa sitnijim nitima svojih vlastitih marionetica i nagradama koje stižu kroz kontrolne niti urasle im u krvne žile i dišne putevi.
Marionet-tkanje je prostorni koloplet naizgled kaotičnih niti, ali gledajući mjesta konvergencije nitnih snopova uočavaju se pravilnosti i njihovi skriveni limesi. Puno sitnijih niti skuplja se prema dostatnom broju lokalnih čvorova, a od njih jače niti idu prema sve važnijim i važnijim čvorovima.
Po marionet-tkanju ne gmižu opasni pauci, već se šire hobotnice. Tu vladaju prirodni zakoni jačega
http://www.youtube.com/watch?v=OFwRc_NvIH0&playnext_from=TL&videos=s5TBL...
http://www.youtube.com/watch?v=p9A-oxUMAy8&feature=channel
Ako ih se naseli previše na isto tkanje:
http://www.youtube.com/watch?v=4Gkxp2K-m00&feature=related
Vrlo rijetko, događa se:
http://www.24sata.hr/video/podvodni-sukob-jato-riba-napalo-i-pojelo-hobo...
(a da bi do toga došlo ribe moraju biti šarene, složne, nepopustljive i gladne.)
Kada se koloplet marionet-tkanja zatrese u epicentru, tsunami iz dubokih voda, velikom brzinom, proširi se u plitke vode i raspali velikom žestinom.
http://www.youtube.com/watch?v=mTCPj6G7044
http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews[backPid]=23&tx_ttnews[tt_news]=72045&cHash=421d4eeb9c
Danas ima svakakvih lutaka. Proizvođači u njima oponašaju stvarne ljude.
Čudna stvar u toj proizvodnji lutaka: dok lutke sve više liče na stvarne ljude, ovi što ih proizvode sve više sliče lutkama.
Odličan tekst. Za moj ukus
Odličan tekst. Za moj ukus (koji nije baš nešto :)) previše poetičan i alegoričan, ali u svakom slučaju odličan, štoviše...... punobojan, rekli bi englezi.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaojaaako dobar dnevnik, a
jaaako dobar dnevnik, a uistinu ima smislenih metaforičkih prikaza od svega pomalo.
Šaroliko i točno predstavljanje stvarnosti.
Stvarnost je najrealnija kroz šareni prikaz boja.
Kao da gledaš dugu i diviš se ljepoti stvaranja.
Mi iz naše stvarnosti gledamo Grke i u sebi se nadamo da se nama ne dogodi isto, a trebali bi biti osvješteni poput njih i reći bankarskom lobiju; Tko vas je.., mi možemo i bez vašeg šarenog papira kojeg ste nazvali novac, a još bolje možemo živjeti bez velike prevare koju ste nazvali kamate.
Kad uspijemo srušiti moć novca,moći ćemo kazati da živimo život.
- odgovori
-
- 2 votes
Tko je glasao