Tagovi

Preduvjeti prosperiteta

Država ne raspolaže s dovoljno novca da pomogne svakom građaninu. Ona stoga u pravilu pomaže da samo odabrani prosperiraju dok će ostatak građana biti iskorišten da kroz poreze financira prosperitet ove prve skupine.

Neki bi mogli reći kako socijalna pomoć, pa i najmanja, nema nikakve veze s prosperitetom no ukoliko čovjek X koji za primjer raspolaže s 0 HRK primi i 1 HRK na račun građana Y koji ostaje bez 1 HRK onda X u odnosu na Y nedvojbeno prosperira dok ovaj deteriorira. O mehanizmima redistribucije novca u ovom primjeru brine vlast, a radi se o klasičnom primjeru planske redistribucije kapitala posredstvom politike (karakteristika kolektivističkih ideologija poput socijalizma, fašizma, komunizma, nacionalizma) kao suprotnost redistribuciji kapitala posredstvom slobodnog tržišta (Liberalizam).

U primjeru tipa osobe X radi se o ljudima koji koriste vlast kako bi lakše ostvarili vlastite interese. Međutim nije problem u ostvarivanju vlastitih interesa, to svatko od nas radi (npr. odlaskom na posao ili neki poduzimanjem), već činjenica kako tome posreduje legitimna vlast pa se podrazumijeva, iz perspektive tipa osobe X, kako je ostvarivanje vlastitih ciljeva na taj način moralan i legitiman čin. Pače zakoni tako postavljene države napisani su da to omogućuju pa pravne greške nema. Postoje samo očite posljedice prakticiranja takve politike (segregacija, siromaštvo – često se spominje i 1:99 efekt). Jednu od osnovnih ljudskih osobina, pohlepu, na taj način se pretvara u vrlo štetnu osobinu.

Može li pohlepa uopće biti pozitivna i korisna?

Ako govorimo o osobi X koja svoju pohlepu zadovoljava kroz ostvarivanje koristi uz pomoć vlasti (pristup javnom proračunu, oslobođenje porezne obveze, povlastice i namješteni ugovori) stoga posljedično na štetu ostatka građana koji nemaju takve privilegije već samo obveze prema proračunu, onda je sasvim sigurno pohlepa loša stvar. No kažnjavati pohlepu neće rješiti problem. Problem jest okvir u kojem je uopće moguće ostvarivati vlastite interese kroz sustav vlasti, zakona pa čak i nedostataka u elementarnom državnom aktu – Ustavu. Dakle ne treba zanemariti da se bolest ne eliminira liječenjem simptoma već otklanjanjem uzroka bolesti pa tako vrijedi i u ovom slučaju. Pravosudna reforma nakon koje bi bila uspostavljena vladavina prava bio bi logičan početak rješavanja srži problema.

Postaviti ću stvari drugačije od ovoga kako su postavljene danas. Zamislimo da živimo u slobodnoj državi, a nju ću za primjer postaviti ovako (prema osnovnim liberalnim načelima):
Porezi su toliko niski da građanima ne predstavljaju bitno opterećenje (npr. flat tax od 15% u usporedbi sa hrvatskim porezima koji iznose od 50-70%), da postoje tek administrativni servisi za građane (ne mislim primarno na socijalne servise jer se tu vraćamo na potenciranje segregacije i siromaštva), zatim vlast koja je minimalna i nema mogućnost raspolagati enormnim proračunom (poput hrvatskog – vrijedi usporediti tu veličinu sa klasičnom ekonomskom mjerom BDP da se shvati koliko je našeg novca u rukama vlasti) i jednako bitno da ta vlast nema mogućnost miješati se u slobodne ekonomske tokove između građana, a nikako mogućnost da se u ime građana kreditno zadužuje na tržištima novca. Uz navedeno bitna je vladavina prava (a ne čovjeka) što znači da pravni akti moraju biti općeniti i nikako ne ulaziti u zone interesa pojedinih građana na štetu drugih (primjerice štetan i nepravedan zakon je Zakon o golf terenima u kojem je vlast omogućila da se osobi Y silom oduzme zemljište ukoliko osoba X želi graditi golf teren).

Vrijedi spomenuti kako je hrvatska vlast u proteklih 10 godina građane zadužila kreditima preko 50 milijardi HRK, a prema Ustavu taj dug dužni su vratiti građani. Osjećamo li na vlastitoj koži, ili kada pogledamo oko sebe, da smo prosperirali u čemu na račun tih milijardi? Moje mišljenje je da nismo, a potvrđuje se često da je to mišljenje činjenica jer kada se objavi novo stanje vanjskog duga vidimo da on konstantno raste. Građanima je poznatija analogija “dug po rođenom djetetu”. Istovremeno možemo naići i na primjere onih koji su prosperirali ekstremno, dakle na tipove osobe X koju provlačim kroz tekst.

Uz malu digresiju u prethodnom pasusu postavio sam za primjer liberalnu državu, u najosnovnijim okvirima u kojima građani imaju svu slobodu poduzimanja, rada i međusobne suradnje, za vlastitu korist, a sve idealno zaštićeno vladavinom prava i sustavima očuvanja sigurnosti građana (vojska i policija).

Što predstavlja pohlepa osobe X u ovom okviru i može li ona koristiti vlast, kao što to čini u hrvatskom okviru, za vlastite interese? Ne, vlasti nije dana moć da pogoduje osobi X, niti osobi Y niti nekoj trećoj osobi, dakle nikome se ne omogućuje besplatan novac iz zajedničkog proračuna, nikome se posebno ne umanjuje obveza sudjelovanja u zajedničkom proračunu, pred zakonom vrijede ista pravila i interesi svakog pojedinog građana zaštićeni su na jednak način. Rodbinske i kumovske veze gospodarstvenika i političara ne utječu na društvene odnose jer politika u ovom modelu ne odlučuje o prosperitetu spomenutih osoba. Pohlepu dakle građani jedino mogu utažiti jedni pred drugima.

Upravo zadnje izračenog ljudi se toliko boje da je iz tog straha nastala kompletna kolektivistička platforma zajedno sa apsurdnim političkim postavama sa promućurnima na vrhu i masom indoktriniranih građana ispod njih. Democidi koje su kolektivističke vlasti provodile nad građanima tijekom 20.st. širom svijeta odnijeli su više života nego svi ratovi u stoljećima koja su prethodila 20.st.. Lajtmotiv kolektivizma je prosperitet. Jesu li unutar tih ideologija prosperirali Rusi, Kinezi, Jugoslaveni ili Kubanci? I da li u ovom trenu prosperira 50.000 ljudi zarobljenih u logorima Sjeverne Koreje? Ne znam, možda prosperiraju, samo ja na to gledam naopako.

Što dakle znači utažiti pohlepu u liberalnoj i slobodnoj državi? Spomenuo sam kako svakodnevno ustajemo i odlazimo na posao, nas milijun i pokoja tisuća iznad tog broja. Zašto to činimo? Zašto ne ostanemo u krevetima i zanemarimo alarm koji nas budi i tjera da krenemo zaraditi novac? To dakle činimo svjesno i zbog shvaćanja da će odlazak na posao učiniti za nas veću osobnu korist od ležanja u krevetu. Na potpuno isti način reagira i naš poslodavac, on organizira posao i zapošljava radnika s obzirom na procjenu da će to zapošljavanje donijeti korist tvrtci od koje će i on sam imati veću korist pa i sve veću korist tijekom vremena ako to želi. Je li on pohlepan? Pa ispada da jest, na isti način kao i mi sami. Ispada da pohlepa ipak nije loša osobina ako se dešava unutar slobodnih međuljudskih odnosa. Jer u protivnom poslodavac bi radnikovu plaću u potpunosti zadržao za sebe i uopće ne zaposlio radnika. No tada bi pohlepa (u negativnom smislu) brzo završila jer posao ne bi imao tko obavljati niti će se takvim stavom vlasnika tvrtka razviti niti on prosperirati.

Pohlepa s druge strane može biti loša kada osoba X od države otkupi tvrtku za 1 HRK, preuzme obveze prema vjerovnicima i radnicima i onda sustavno uništava njenu strukturu i izvlači korist. Prema tvrtci dobivenoj za 1 HRK vlasnik će se ponašati kao prema 1 HRK, a interes će prebaciti na realnu vrijednost koja se nalazi u infrastrukturi tvrtke i od iste se okoristiti. Građani ovu pojavu nazivaju kapitalizmom neznajući da se u stvari radi o kleptokraciji i kronizmu, a oba povezana pojma nemaju nikakvih dodirnih točaka sa kapitalizmom, upravo suprotno. Takve ideje rađaju se u glavama osoba X koje se same uspiju domoći vlasti pa cijeli sustav okrenu sebi u korist.

Možemo li dakle očekivati od vlasti da odjednom ispravi tu nepravdu ili izgradi temelje pravne države? Bojim se da ne, jer zapravo niti ne znamo koga smo točno na vlast izabrali ali jasno je da i sada svjedočimo identičnoj namjeri da se planski, putem vlasti, osigura prosperitet za sve. I to ne funkcionira pa čuđenje konstantnom gospodarskom padu ide na sramotu našoj neinformiranosti, neznanju i nedostatku želje građana da se ozbiljnije zainteresiraju za problematiku. Većina i danas voli reći kako je apolitična pa je vlasti još i lakše činiti malverzacije zahvaljujući apolitičnosti i velikodušnosti građana da iste financiraju kroz porezni sustav.

Na slici ispod je moje viđenje liberalizma s tržišnom redistribucijom (dobrovoljna suradnja građana) u usporedbi sa kolektivizmom s planskom redistribucijom. Trenutni Hrvatski društveni i ekonomski model uvelike odgovara kolektivizmu i planskoj redistribuciji kako je opisano na slici: (bio sam dobio mogućnost dodavanja slika pa očito u međuvremenu izgubio stoga evo samo link)

http://kapitalac.files.wordpress.com/2012/10/redistribucija.gif

Kolektivizam i planska redistribucija:
Osnovna postavka društva je porezni sustav i državni proračun kojeg pune građani Y. Već sam spomenuo, ali ću ponoviti, kako građani u taj proračun danas uplaćuju od 50-70% svega što zarade. Isti proračun koristi se i kao stimulans glasačkog tijela kroz socijalnu državu i poticajne programe. Ako novca nema dovoljno vlast ima moć zadužiti se kreditima koje otplaćuju građani Y.
Vlast je iznad svega, koristi novac kao produkt rada građana Y kako bi omogućila prosperitet sebi i odabranima (osoba X, Zakon o golfu, Zakon o poticanju ulaganja…). Istovremeno definira ekonomski okvir kojem podređuje građane Y kako bi djelovali u korist vlasti i odabranika X. Ukoliko neka osoba Y nađe načina da se izvuče iz tog ekonomskog okvira vlast mijenja zakone i krpa rupe te osigurava podređenost sustavu. Vlast utječe na vojsku, a vojska na građane (prisilna regrutacija), policija na građane (primjerice gušenje prosvjeda po nalogu vlasti ili traženje mita za oslobođenje od kazne i odgovornosti). Vlast utječe i na pravosuđe. Primjerice imamo jednog državnog odvjetnika o kojem se u zadnje vrijeme pišu čudne vijesti. Osim toga vlast piše i mijenja zakone kako god joj odgovara u određenoj situaciji i ovisno o planu koji želi izvršiti. Vlast mijenja Ustav prema vlastitoj želji i vlastitoj potrebi, te ima mogućnost ne pridržavati se ustavnih odredbi jer je pravosuđe u konačnici u funkciji vlasti i djeluje po njenim uputama. Građani X su u potpunoj protekciji vlasti (i sami članovi vlasti dio su tog skupa).

Liberalizam i tržišna redistribucija:
U liberalnoj državi društvo se nalazi izvan okvira utjecaja vlasti. Vlast je minimalna, služi kao koordinator u očuvanju funkcionalnost pravnog i sigurnosnog okvira i nema utjecaj na građane niti se upliće u njihove odnose. U slučaju spora koji nastane među građanima dužnost arbitra ima pravosudni sustav, a isti je zadužen za pravnu konzistenciju i djelovanje u skladu sa zakonima svih državnih tijela. Građani mogu mijenjati vlast brzo ukoliko ona ne djeluje u njihovom zajedničkom interesu, a isti je vrlo uzak – pravosuđe i sigurnost. Građani pune javni proračun koji mora biti mali i konstantno i javno monitoriran, kroz niske poreze, a isti se koristi prije svega kroz decentralizirane mehanizme (disperziranu moć je lakše kontrolirati od centralizirane pa tako i potrebe s realnim troškovima koje ima manja zajednica). Ekonomija je dio međuljudskih odnosa, dakle tržište nije jedini oblik komunikacije ljudi već služi da osigura redistribuciju i ekonomizaciju resursa koje građani stvaraju i slobodno razmijenjuju. U slobodnoj razmjeni tržišne ekonomije obje strane dobivaju što žele, za razliku od planske ekonomije gdje su razmjena i efekti iste dio političke ideje vlastodržaca. Vojska je profesionalizirana i u istu se građani uključuju dobrovoljno.
U liberalnoj državi iznad svega je Ustav koji mora biti kompletan pravni akt kojeg se može u cijelosti i smisleno tumačiti. U Hrvatskom ustavu imamo mnoge članke koji govore kako je Ustavom nešto garantirano osim ako se nekim daljnjim zakonom ne odredi drugačije. I to je primjer loše definiranog temeljnog pravnog akta koji omogućuje vlasti da pisanjem i mijenjanjem zakona prema potrebi uvijek i u potpunosti bude usklađena sa Ustavnim okvirom. Primjer solidnog Ustava jest Ustav SAD, a primjer kako vlast Ustav i zakone podređuje svojem političkom planu jest nedavna izmjena tog akta koja je za posljedicu građanima SAD umanjila osobnu slobodu na način da dozvoljava organima vlasti da pod izlikom sumnje u terorizam čak građaninu oduzmu život. Tom ustavnom izmjenom represivni postupci vlasti i organa reda postaju legitimniji od pravosudnog okvira i vladavine prava.

Moje mišljenje jest da prosperiteta u kolektivizmu, pa tako i socijaldemokraciji kao jednom subelementu, nema. Osnovni problem je prevelika vlast koja vuče sve konce, zakonski regulira, dekretima odlučuje pa potom u beskrajnim iteracijama ispravlja greške proizašle iz prethodnih odluka. Prevelika vlast vrlo brzo razvija sklonost korupciji zbog moći koju drži, a da bi joj sve to bilo moguće građani jednostavno moraju biti podređeni. Dakle to mi ne izgleda kao prosperitet.

Vjerujem da se prosperitet nalazi u liberalizmu jer okvir koji sam naveo ne dozvoljava da se itko u društvu pozicionira kao dominantan te upravo ta nemogućnost govori ljudima da naprijed mogu samo savjesnim i odgovornim radom koji neizbježno uključuje međusobnu suradnju. Prosperitet u slobodnom društvu prije svega predstavlja građansku slobodu zaštićenu vladavinom prava iz kojih se prema vlastitim ambicijama svakog građanina polako stvara i materijalni prosperitet.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Komentari

Enivej, shema

Enivej, shema libertarijanizma svodi se na negaciju drzave. Isti ukazuju kako nema korupcije tamo gdje nema drzave. I to je tocno. Ali postoji problem. Drzava postoji jer je potrebna. Potrebno je uspsotaviti naime politicki dogovor oko definiranja zajednickog i javnog, s obzirom da smo drustvena bica. A to je zadatak politike koja se svodi na drzavu.

Tamo gdje nema politike, tamo gdje nema drzave, tamo gdje nema javnog, niti zajednickog, korupcija uistinu nije moguca, jer tko ce tu koga onda korumpirati u odnosu izmedju dvije slobodne jedinke?

I onda uocivsi taj detalj, dogadja se abrakadabra, mice se drzava, javno, zajednicko, doslovno sve i zakljucuje se da korupcije vise nema.

Ali ostaje problem politike. Naime, ako je politika koruptna, a jeste, onda su i zakoni koruptni, a jesu. I onda opet nemas nista suvisloga, osim da rasprodaju vrse korumpirani ljudi zbog kojih je i zapoceta teza negacije politike. Osim toga korumpirani politicari donose i takve zakone, pogoduju ne javnom, ne indivudalnom, vec onome tko je u poziciji da ih osigura potrebe. To obican svijet uobicajeno nije. Nesto cesce je kapitalist, kriminalac, obavjestajac, crkvenjak, bilo tko tko je u datom trenutku mocan.

I onda se opet nista ne rjesava, jer drzava ostaje i korumpirana ekipa koja je mozda reducirala javno dobro do neprepoznatljivosti, te je rasprodala javnu imovinu u bescjenje i uklonila javni prostor i javno dobro, te je smanjila ukupne slobode gradjana, uz lose zakone koji lose reguliraju i opet ne idu za dobro pojedinca, vec mocnika.

Opcenito je taj djir negacije usudim se reci ipak previse infantilan da bi se njime suvisle osobe kontinurano bavile.

Ista stvar je btw sa dogmatksim komunistima koji su eto uocili problem u samoj ideji kapitala, pa bi onda sam kapital ukinule (sto god to znacilo), ili recimo opakih nam nacionalista koji su eto primijetili da interesi vanjskih i interesi unutarnjih faktora nisu ista stvar, pa bi onda radili rezove po pitanju prava i sloboda onih koji ne nose ime svoje nacije po zeljenim kriterijima.

Negacija do negacije i pokreti koji su ipak stasali u neko drugo , predinfomracijsko doba, namijenjeno za dogmate i antiintelektualce, eventualno sa dozom populistickog stiha, ali samo po principu predrasuda i simplifikacija bez pozitivne vrijednosti.

DAnas je ipak doba informacijske revolucije, otvorenostojnih misli i ideja, u procesu smo demitologizacije i dedogmatizacije drustva, a ove ideje iz usudim se reci predpovijesti vise sluze za umni trening i smicanje trolova.

Ne za ozbiljno promisljanje s obzirom na defektnost negacijskog pristupa.

Tko je glasao

Infantilni libertarijanci...

Opcenito je taj djir negacije usudim se reci ipak previse infantilan da bi se njime suvisle osobe kontinurano bavile.

Dobro, Gale, možda libertarijanski princip negacije države jest infantilan, možda smo mi libertarijanci stvarno kao mala dječica koja se za razliku od odraslih usuđujemo pitati "a zašto ne?"

Iako nije stvar u negaciji države već afirmaciji slobode izbora, tržišta i dobrovoljnih međuljudskih odnosa bez posredstva političara i birokrata, ali nema veze jer to su ionako svi skloni konstantno zanemarivati...Libertarijance na cesti čovjek može lako prepoznati vizualno. Plavi su u licu od neprestanog i uzaludnog ponavljanja što jest a što nije libertarijanizam...

Ali onda bi svi oni koji to smatraju infantilnim trebali biti zadovoljni sadašnjim stanjem. Jer eto država ipak brine o svima nama i javnom dobru.

Prekrasan primjer brige je dao Profesor u svom komentaru ovdje. Infantilni libertarijanci bi pomislili da nije potrebna nikakva regulativa oko imena firme, da je dovoljno da to ime nije zauzeto. Gluposti, libertarijanci su budale, ovdje je riječ je o brizi i zaštiti za hrvatski jezik. Taman bi nam još to trebalo da svaka šuša može registrirati ime kakvo hoće, to bi zastrašujuće smanjilo slobode građana i poduzetnika. Ne može to tako...

I onda se opet nista ne rjesava, jer drzava ostaje i korumpirana ekipa koja je mozda reducirala javno dobro do neprepoznatljivosti, te je rasprodala javnu imovinu u bescjenje i uklonila javni prostor i javno dobro, te je smanjila ukupne slobode gradjana, uz lose zakone koji lose reguliraju i opet ne idu za dobro pojedinca, vec mocnika.

Možda bismo mladim ljudima koji odlaze trbuhom za kruhom u zemlje koje ih u manjoj mjeri štite trebalo zabraniti izlazak iz RH. Mislim, to je za njihovo dobro...trebamo ih zaštititi. Silom ako treba, kad ne razumiju što je dobro za njih...

Pa eto, ni korupcija nije problem, jer korupcija je ionako dio života, pa onda je bolje da je ta korupcija usmjerena na veliki proračun nego na mali, na veliku zakonsku regulativu nego na malu, zar ne? Takva korupcija bolje štiti slobode građana a javno dobro je veće.

Dovraga, pa zašto bismo onda išta mijenjali?

Ustvari straha nema, ionako nećemo ništa promijeniti u načinu na koji ova zemlja funkcionira. Ekstremistička infantilna laprdanja libertarijanaca o nekakvom pravu na slobodu izbora su ionako samo teorijske naravi... :-)

Tko je glasao

Ali onda bi svi oni koji to

Ali onda bi svi oni koji to smatraju infantilnim trebali biti zadovoljni sadašnjim stanjem. Jer eto država ipak brine o svima nama i javnom dobru.

Zasto bi? Ja recimo nisam zadovoljan sadasnjim stanjem. Upravo naprotiv.

Prekrasan primjer brige je dao Profesor u svom komentaru ovdje. Infantilni libertarijanci bi pomislili da nije potrebna nikakva regulativa oko imena firme, da je dovoljno da to ime nije zauzeto. Gluposti, libertarijanci su budale, ovdje je riječ je o brizi i zaštiti za hrvatski jezik. Taman bi nam još to trebalo da svaka šuša može registrirati ime kakvo hoće, to bi zastrašujuće smanjilo slobode građana i poduzetnika. Ne može to tako...

Taj dio nije sporan. Barem s moje strane.

a eto, ni korupcija nije problem, jer korupcija je ionako dio života, pa onda je bolje da je ta korupcija usmjerena na veliki proračun nego na mali, na veliku zakonsku regulativu nego na malu, zar ne? Takva korupcija bolje štiti slobode građana a javno dobro je veće.

Korupcija je ogroman problem, no ona se ne rjesava negacijom problema.

Dakle. To sto vidim tvoj pristup kao infantilan, ne znaci da se i sam ne slazem sa detaljom da stvari treba mijenjati.

Tko je glasao

Kula stražara...

Plavi su u licu od neprestanog i uzaludnog ponavljanja što jest a što nije libertarijanizam...

Ja sam mislio da su to Jehovini svjedoci :)

Samo bih napomenuo da je velika razlika između borbe da državni aparat bude otvoren i transparentan (što je po mom mišljenju ispravan put), a sasvim drugo ukidanje nekih državnih servisa ili prebacivanje nekih poslova iz javne u privatnu sferu.

Srećom - neki se ciljevi mogu podudarati - recimo, javan i transparentan rad (državni proračun, javni natječaji, informatizacija javne uprave) tako da odgovaraju i jednima i drugima - smanjenje troška i poboljšanje učinkovitosti javne uprave.

Tko je glasao

Jel se ti to zalazes za JOT?

Jel se ti to zalazes za JOT? :-p

Tko je glasao

Libertarijanski svjedoci...

a sam mislio da su to Jehovini svjedoci :)

:-)

Velika je razlika između prihvaćanja i razumijevanja. Stvarno ne očekujem da ljudi prihvate i slože se s idejama libertarijanizma, ali bi se možda ipak mogli potruditi razumjeti o čemu uopće ti libertarijanci pričaju i ne "prišivati" im ideje za koje se ne zalažu.

Samo bih napomenuo da je velika razlika između borbe da državni aparat bude otvoren i transparentan (što je po mom mišljenju ispravan put), a sasvim drugo ukidanje nekih državnih servisa ili prebacivanje nekih poslova iz javne u privatnu sferu.

Apsolutno.

Srećom - neki se ciljevi mogu podudarati - recimo, javan i transparentan rad (državni proračun, javni natječaji, informatizacija javne uprave) tako da odgovaraju i jednima i drugima - smanjenje troška i poboljšanje učinkovitosti javne uprave.

Slažem se. Ali možda bi ponekad ipak mogli razmisliti o tome i da poneku stvar naprosto ukinemo. Neke se stvari ne daju popraviti jer imaju feler u temeljnoj ideji.

Tko je glasao

Srećom - neki se ciljevi mogu

Srećom - neki se ciljevi mogu podudarati - recimo, javan i transparentan rad (državni proračun, javni natječaji, informatizacija javne uprave) tako da odgovaraju i jednima i drugima - smanjenje troška i poboljšanje učinkovitosti javne uprave.

Odlično, drago mi je da imamo dodirnih točaka!
Nego zašto ovo što kažeš u praksi nikako ne uspijevamo uspostaviti da funkcionira kako treba?

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Zbog toga sto sustav nije

Zbog toga sto sustav nije JOT, niti nema veze s JOTom. Tako postoji deklarativna jednakost i realni kastinski ustroj, a korupcija je proizvod te diskrepanije, da budemo precizni.

Tko je glasao

zašto?

Zbog loših zakona i propisa, zbog nepostojanja želje s vrha da se stvari najzad srede.

Iako, mislim da si na pravom mjestu - ova je stranica ipak poznata po projektima "Vizualizacija državnog proračuna" kao i objavi kompletnog registra Javne nabave. Dakle - volja postoji, tehničko znanje postoji.

No, dok ne postoji i materijalna posljedica za one koji ne poštuju ni minimum čak ni ovako nedorečnih zakona, nema ni napretka.

Evo, da ne ispadne da pričam u prazno, jedan moj pokušaj analize jednog posla javne nabave:
http://pollitika.com/javna-nabava-nacionalni-program-ranog-otkrivanja-ra...

Tko je glasao

Libertarijanizam ne negira

Libertarijanizam ne negira državu. Vrtimo se stalno ukrug oko miskoncepcija. Nije ni čudo stoga da se često razilazimo u stavovima do krajnjih granica.

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Negiras svrhu postojanja

Negiras svrhu postojanja javnog dobra i potrebe da ono bude politicki regulirano.

Tko je glasao

ovu izjavu ne možeš staviti u

ovu izjavu ne možeš staviti u isti kontekst kao i krivu interpretaciju libertarijanskih načela što često stvara konfuziju.

Dakle objasni detaljno:
1. što je javno dobro, ?
2. koja je svrha tako definiranog pojma ?
3. zašto mora biti politički regulirano ?

Nakon toga ćemo vidjeti što si mislio rekavši kako ja "negiram svrhu postojanja javnog dobra..."

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

OK. Moj rijecnik: Postoji

OK. Moj rijecnik:

Postoji znaci privatno i javno (ok, neko dere po zajednickom, ali whatever po tom pitanju). Ja kao slobodar isto tako ne vidim nikakav smisao u reguliranju necijeg privatnog zivota, preciznije privatne sfere. To je ona sfera gdje je covjek suveren, gdje radi za sebe, sa sobom, gdje ima potpunu slobodu jer to je njegov prostor.

Imas i javno, a to je ono sto zajednica dijeli. To javno zahtjeva odredjeni oblik arbitraze s obzirom da je polje potencijalnih sukoba. Mozes li pisati u javnom parku ili ne mozes, etc? Javno je regulirano politikom, znaci zajednickim dogovorom. Politika po sebi regulira sto je to javno, a sto privatno u svrhu kreiranja harmonije unutar zajednice. Nekog optimalnog prostora zivljenja, jeli.

Javno moze predstavljati i ideju interesa. Recimo, pitka voda za sve. Prometna infrastruktura svima dostupna, skolstvo, zdravstvo i tako dalje. Stvar je dogovora i politicke volje sudionika procesa.

Ono sto se meni pak cini da kod vas libertarijanaca postoji teznja zbog straha od korupcije (koja se ne rjesava negacijom, vec artikulacijom uskog grla i sanacijom problema), zelite minimalizirati prostor javnoga u korist privatnoga, sto je imo posljedica djetinjeg pogleda na problem politicke korupcije.

Sad da odgovorim na konkretna pitanja:

1. Sve ono sto politicka zajednica definira kao javno dobro. Znaci , arbitrarno je.
2. Da se lakse barata prostorom politicke artikulacije interesa.
3. Zato sto zivimo u drustvu i nismo otok.

Iliti, ako imas trg i ako neko stavi rampu i ogradi ga, izazvat ce konflikt. A politika je tu da rijesi taj konflikt bez upotrebe sile i siledjijstva sto se dogadja kada nemas artikuliran politicki proces.

Tko je glasao

To je ona sfera gdje je

To je ona sfera gdje je covjek suveren, gdje radi za sebe, sa sobom, gdje ima potpunu slobodu jer to je njegov prostor.
Primjerice uvođenjem Poreza na imovinu, vlast očekuje da će se aktivirati mnoge nekorištene nekretnine tvrtki i građana, njihove cijene pasti, čime bi po njihovom mišljenju trebala porasti potražnja i mnogi bez nekretnina naći se u prilici kupiti jednu. Taj potez je prema njihovom tumačenju javno dobro.

Pogledajmo kako stvari stoje, banke i investitori koji su vlasnici mnogih nekretnina (npr. stanova) iste drže neprodanima jer imaju dovoljno rezervi da dulje vrijeme čekaju da se situacija popravi i da prodaju po cijeni koja im trenutno odgovara. Zakon će možda u nekoj mjeri povećati ponudu nekretnina ali kako će reagirati na to ionako osiromašeni građani jednostavno nije moguće znati. Moguće je a) da će početi kupovati nekretnine ili b) da i dalje neće kupovati. U oba slučaja na banke i investitore zakon vrši financijski pritisak i oni se rješavaju tog kapitala pod mus istovremeno sebi na štetu, a posljedično i na štetu gospodarstvu jer su dio njega.
Što je s građanima koji imaju dvije ili više nekretnina? Zakon se primijenjuje i na njih. Neki su drugu nekretninu gradili tijekom cijelog života. Podijelimo te građane u dvije kategorije a) imućni b) siromašni. Imućni građani plaćanjem poreza ostat će bez dijela gotovog novca u korist državnog proračuna umjesto da istim novcem imaju slobodu raspolagati i ulagati ga u primjerice poduzimanje nečega, što opet djeluje dobro na ekonomiju. SIromašni građani bit će stjerani u kut, dovedeni do ruba egzistencije, a mnogi će u nemogućnosti plaćanja tog poreza biti prisiljeni za male novce prodati nekretninu samo zato da bi izbjegli ovu zakonsku obvezu i sačuvali svoj budžet kojim egzistiraju.

Prema ovim opcijama porez na imovinu, javno dobro, ide na štetu baš svakoj osobi pa tako i tebi, slobodaru poput mene, i našem pravu da u okviru naše imovine imamo potpunu slobodu.
Ako se javno dobro definira slijedom politika>vlast onda imamo slučajeve da se javno dobro koristi za interese vlasti, i to je po meni loše jer stimulira njihovu samovolju, a ona u ovom slučaju ide na direktnu štetu građanima. I načelno to je osnovni problem libertarijanaca, samovolja vlasti. Dakle to je osnovni strah libertarijanaca, a taj problem se rješava kroz vladavinu prava, počevši od ustava pa nadalje. Dakle djetinji problem na koji upućuješ proizlazi iz prilično neutemeljenih pogleda na libertarijanstvo.

Zamolio sam već neke, budem i tebe, uzmi neku od knjiga libertarijanskih autora da vidiš kako je postavljena država u tom pogledu. Do sada uglavnom nisam naišao na kvalitetnu kritiku libertarijanstva jer uglavnom se diskusija vrti oko pokušaja da ispravim netočne navode i često u tome ne uspijevam jer sugovornik ne želi odmaknuti od zacrtane slike libertarijanstva koju ima u glavi. No to je suludo. :)

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

...porez na imovinu, ... ide

...porez na imovinu, ... ide na štetu baš svakoj osobi ..., i našem pravu da u okviru naše imovine imamo potpunu slobodu.
Ovo bi se moglo reći protiv baš svakoga poreza.
Ali, ljubitelji kapitalističke dinamike trebali bi, mislim, pozdraviti porez na nekretnine, jer bi se time novac trebao preusmjeriti u "življe" stvari: poduzetništvo, dionice,...

Tko je glasao

kad kažeš "jer bi se time

kad kažeš "jer bi se time novac trebao preusmjeriti " time već impliciraš da se to provodi po nečijem planu, dakle suštinski odudara od libertarijanskih načela.
Basic point liberalnog kapitalizma jest da se odvija slobodnom voljom građana, dakle ukoliko oni sami žele preusmjeriti novac u nešto drugo onda će napraviti što je za to potrebno, u analogiji sa ovim porezom to bi značilo da će sami spustiti cijene nekretnina jer im se više isplati taj kapital preusmjeriti u nešto drugo. Ovako vlast vrši prisilu nad slobodom odluke građana, i ništa dobro niti vezano uz liberalni kapitalizam u tome nema.

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Dalje: Ovako vlast vrši

Dalje:

Ovako vlast vrši prisilu nad slobodom odluke građana

Građanin nema slobodu raditi lose stvari, ako time ostecuje druge. Tu se vjerujem slazemo.

Tko je glasao

Ako imas jednog prebogatog i

Ako imas jednog prebogatog i 10 000 gladnih, ne ides graditi takav sistem. Preciznije, zbog cega bi gradio takav sistem, ako ce velika vecina u tom sistemu biti nesretna? Zbog ideologije? Jeli ta ideologija onda na nivou bilo kojeg drugog fundamentalizma koji ne mari za nista osim sebe samog? Bilo koja druga Crkva, komunizam, fasizam? Postoji li razlika?

Tko je glasao

...

Korupcija ide prema dijelu države... stoga bi logičan zaključak bio da - ako se ukine država, da će nestati i korupcija.

No, država ukinuta na taj način ukida sve zajedničko. A ukinuti i državu i mogućnost korupcije kao takvu?

Postoje društva, primitivna naravno - gdje korupcija uopće nema smisla. Ako si pripadnik indijanskog plemena - kako ćeš im objasniti korupciju? Kako ćeš objasniti korupciju zajednici Amiša?

"I knew the Anarchists were right — the whole thing must be changed, the whole thing was wrong — the whole system of production and distribution, the whole ideal of life".

Voltairine de Cleyre

Tko je glasao

Za korupciju je potreban

Za korupciju je potreban objekt korupcije, a to je osoba koja ima javne ovlasti. Korumpiras tako sto navedes tu osobu na ovaj ili onaj nacin da zloupotrijebi te ovlasti tebi u korist. Moze biti mito, usluga, uguz bilo koja gesta kojom ides na ruku osobi i koju ti onda ta osoba honorira kroz zloupotrebu.

Tko je glasao

Naivno pitanje

Pa evo jedno, libertarijanski naivno pitanje:

Ako imaš gomilu funkcija s javnim ovlastima na koju dovedeš ljude od krvi i mesa koji su u prirodi stvari skloni korupciji - nije li rješenje u smanjenju količine funkcija s javnim ovlastima, tj. dosega javnih ovlasti?

Tko je glasao

Nije rjesenje ukinuti javni

Nije rjesenje ukinuti javni interes, te privatizirati proces, kako ne bi bilo potrebe za javnim. Jer opet ostaje sustinski problem, a to je korumpirane politike koja onda kroji zakone medjju privatnim subjektima protiv opceg interesa.

Dakle, kada se definira javni interes, javno dobro, javna sfera, tada netko to polje regulira. I to su ljudi od krvi i mesa. Ako njih pak hoces uciniti nekorumpiranima, moras osigurati transparentnost i smjenjivost. I to je onda opce rjesenje za problem korupcije, koje mi se nesto vise svidja s obzirom da pociva na afirmaciji uocenog stanja i rjesavanju uskog grla.

E sad. Kako osigurati transparentnost? Tako sto ono sto je javno bacas u javnu sferu i ne kontroliras informaciju, te je ujedno s dobrom namjerom sortiras u pregledan sadrzaj. Ako to ne radis, moras lako biti smjenjen. I to jeste usko grlo politickog procesa, a to je detalj da mi nemamo politickog kapitala, pojedinaca i grupa koje bi mogle slobodno konkurirati u polju politickog trzista.

Umjesto toga imamo samo promrezenu oligarhiju i kurta murta sindrom.

Tko je glasao

javni - privatni sektor

Da, to je što se tiče javnog sektora.

Ali ideja da će "nestajanje države" tj. ostavljanje poslova samo u rukama "biznisa" otkloniti korupciju je - smiješno. Ili pokazuje ogroman nedostatak praktičnog iskustva.

Svatko tko je ikada bio u odnosu sa "jačima" - bio to privatni trgovački lanac, veliki privatni naručitelj... zna koliko je tu korupcija nezgodna i česta pojava. A budući nema države kao regulatora, onda i teže kažnjiva, tj. kažnjiva samo interno, što znači da je mogućnost ponavljanja ogromna.

Tko je glasao

Korupcija ( ili da budemo

Korupcija ( ili da budemo precizniji, primanje i davanje mita ) je moguća u situacijama kada neka osoba ima ovlaštenje za trošenje tuđeg novca. Taj novac može biti javni, državni, korporativni ili privatni. Osobe koje primaju i daju mito mogu biti iz javnog i državnog sektora, ali isto tako iz privatnog i korporativnog.
Razlog, zašto se zakonski sankcionira samo primanje i davanja mita u raspolaganju javnim i državnim novcem je u logičnoj pretpostavci da će privatni i korporativni entiteti sami uvoditi kontrolu i nadzor nad novčanim izdacima, a isto tako primijeniti i interne sankcije za pokušaje, ili davanje i primanje mita.
MOL-u ne pada na pamet istraživati ulogu Z.Hernadyja u slučaju MOL-Sanader, a mađarskom pravosuđu još manje. Za njih su njihovi dečki jednostavni bili "sposobni".

Tko je glasao

crno bijeli svijet

Ali ideja da će "nestajanje države" tj. ostavljanje poslova samo u rukama "biznisa" otkloniti korupciju je - smiješno. Ili pokazuje ogroman nedostatak praktičnog iskustva.

Ovo je tvoja ideja, ne libertarijanska, i time jedino ti pokazuješ nedostatak znanja o tome što libertarijanci smatraju državom. No to smo apsolvirali već bezbroj puta kao i činjenicu da se unatoč svemu i dalje ti i pojedinci ne namjeravate informirati o libertarijanskim pogledima na ta pitanja, ono čisto da spoznaš iz koje perspektive govorimo.

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Stvar izbora

Ali ideja da će "nestajanje države" tj. ostavljanje poslova samo u rukama "biznisa" otkloniti korupciju je - smiješno. Ili pokazuje ogroman nedostatak praktičnog iskustva.
Svatko tko je ikada bio u odnosu sa "jačima" - bio to privatni trgovački lanac, veliki privatni naručitelj... zna koliko je tu korupcija nezgodna i česta pojava. A budući nema države kao regulatora, onda i teže kažnjiva, tj. kažnjiva samo interno, što znači da je mogućnost ponavljanja ogromna.

Ako je korumpiran službenik u trgovačkom lancu mogu u krajnjoj liniji mijenjati trgovački lanac jer imam izbor. Ako je korumpiran državni službenik onda si ne mogu pomoći jer ga štiti državni PROPIS koji kaže da htio ne htio moram ići kod njega inače ću biti kažnjen. Možda to ne izgleda kao neka velika razlika, ali jest. I to ključna.

A i država mi je jak regulator. Kao da se nikad nisi susreo s ekipom koja se međusobno štiti (iako bi se nominalno trebala kontrolirati) i prepravlja dokumente retrogradno ako treba, žmiri širom otvorenih očiju, ne čuje, ne vidi, ne govori. Koza nostra.

Doduše, čovjek bez praktičnog iskustva poput mene koji živi u oblaku sapunice iznad potoka i o životu raspravlja čisto teoretski možda nema pravo reći ništa o državnom i privatnom jer nema nikakvog doticaja ni s jednim ni s drugim...

Čemu to omalovažavanje sugovornika, Zaphode?

Tko je glasao

nije omalovažavanje

Nije mi bila namjera, htio sam reći da stvarno ne znam imaš li iskustva kada u poslu između dvoje privatnih pravnih osoba nešto ugovoriš (po pravilima jačega), pa ti dođe poslovođa prodavaonice i pokaže svoj džep... i kada ne udovoljiš njegovom zahtjevu, tvoja uredno isporučena roba stoji mjesecima neotpakirana u njihovom skladištu... kada se postavi namjerno na krive police gdje nitko ne traži tvoj proizvod... i razne slične greške koje bi se dale izbjeći uz samo malu šušku u džep poslovođe.

Ovo samo kao primjer iz prakse... koji pokazuje korupciju na najnižem stupnju, ali koju je jako teško detektirati i ukloniti. I kao primjer da je korupcija uvijek ista - bez obzira je li riječ o državi ili privatnom vlasniku.

Kako bi korupcija izgledala kada bi se npr. kompletan mirovinski, zdravstveni ili slični fondovi potpuno prenijeli u privatne ruke - mogu samo zamišljati (ili čitati o propasti stranih mirovinskih fondova, ili zaključivaja vrlo sumnjivih polica zdravstvenog osiguranja itd.). Zato mislim da je u tom segmentu bolje da država time upravlja - jer je moguć jači politički pritisak.

Tko je glasao

Pritisak

Ok, gledaj imao sam privatnu firmu, radio sam svašta i sa privatnim i javnim poduzećima, a da pustolovine s birokratskim sustavom i ne spominjem. Moja težnja za smanjenjem ovlasti i petljanja države upravo proizlazi iz mog osobnog iskustva. Naravno, govorim samo za sebe, možda si ti imao brojna loša iskustva s privatnim firmama a dobra s državom i javnim poduzećima, ali to je stvar koju možeš komentirati samo ti.

Slažem se da je korupcija moguća i u privatnim poduzećima i neke od tih stvari nije moguće riješiti. Život nije savršen, pa ni mi libertarijanci ne nudimo utopiju savršenog društva.

Ali ipak postoje daleko veće mogućnosti izbjegavanja i amortiziranja korupcije u privatnim firmama nego u javnim ili državnim. Nije stvar u moralu ljudi, naravno, već u činjenici da država javne i državne firme štiti zakonima i propisima i u principu su stvari postavljene tako da čovjek nema mogućnost izbora. S privatnim firmama nije tako. Imaš nekakvu konkurenciju, ako nije u pitanju korporacija, onda u pravilu imaš i vlasnika koji je vrlo zainteresiran da posao funkcionira kako treba. Zato privatne firme u pravilu rade ekonomičnije i kvalitetnije od državnih. Privatne firme moraju preživjeti na tržištu. Država ne mora.

Državna regulacija i kontrola u principu tu ne znači ništa. Znam da se često izvlači argumentacija o nepristranosti državne kontrole i regulacije, ali hajdemo staviti ruku na srce i zapitati se da li je to stvarno tako. Po mom iskustvu nije. Mislim da su tržišni mehanizmi i želja za "dobrim glasom" puno bolji motivator za postizanje kvalitete rada od nekakvih potkupljivih inspektora i trosmislenih propisa. A da ne spominjem kako se državna kontrola i regulacija koriste za ograničavanje konkurencije čime naprosto onemogućiš pristup tržištu novim igračima. Takvu državnu regulaciju može koristiti država da kreira monopol državnoj firmi ili privartni lobi. Ne radi se tu o kontroli kvalitete ili zaštiti potrošača.

I sad gledaj, desetljećima slušam iste priče kako sustav treba napraviti transparentnim, nekorumpiranim, kako na položaje trebaju doći novi, pošteni ljudi, koji će bolje zaštititi javne interese... i svejedno se ništa ne mijenja.

To me naprosto navodi na libertarijanski zaključak da je neke stvari najbolje ukinuti jer ih ne možeš popraviti.

Bolje je ostaviti stvari kako jesu i dalje jurišati na vjetrenjače? Možda, ali ja već dugo ne vjerujem u to.

Zato mislim da je u tom segmentu bolje da država time upravlja - jer je moguć jači politički pritisak.

Ali, Zaphode, ovo jednostavno nije istina. Reci mi što misliš što bi bio jači pritisak: masovni prosvjed pred kordonom policajaca ili masovni bojkot trgovačkog lanca?

Mogućnost izbora između više alternativa (javnog i privatnog zdravstvenog osiguranja na primjer) daleko je najbolji način pritiska običnih ljudi. Ako ostaviš samo državni segment onda zaboravi priču.

Tko je glasao

Državna regulacija i kontrola

Državna regulacija i kontrola u principu tu ne znači ništa. Znam da se često izvlači argumentacija o nepristranosti državne kontrole i regulacije, ali hajdemo staviti ruku na srce i zapitati se da li je to stvarno tako. Po mom iskustvu nije. Mislim da su tržišni mehanizmi i želja za "dobrim glasom" puno bolji motivator za postizanje kvalitete rada od nekakvih potkupljivih inspektora i trosmislenih propisa.

Postoje stvari gdje se slobodno trziste moze isfurati i gdje stvari fino ferceraju za opcu dobrobit. Postoje stvari koje po svojoj prirodi ne funkcioniraju u okrilju slobodnog trzista (veliki biznis ima mogucnost uspsotave kartela zbog malog broja sudionika procesa) i gdje je ukljucivanje drzavnog monopola opravdano.

Postoje i stvari koje ne nose profit, a koje predstavljaju javno dobro, gdje je oblik zajednickog pokrivanja troskova odrzanja definirano kao javni interes i kao takvo prihvatljivo. Recimo, cuvar gradske plaze.

Tko je glasao

Mislim da su tržišni

Mislim da su tržišni mehanizmi i želja za "dobrim glasom" puno bolji motivator za postizanje kvalitete rada od nekakvih potkupljivih inspektora i trosmislenih propisa.
ima jedan sitan trzisni mehanizam koji se konstantno ignorira - moras imati mogucnost NE KUPITI NISTA ukoliko nijedan proizvod ne zadovoljava. sve djelatnosti koje to zadovoljavaju apsolutno trebaju biti iskljucivo na trzistu.

I sad gledaj, desetljećima slušam iste priče kako sustav treba napraviti transparentnim, nekorumpiranim, kako na položaje trebaju doći novi, pošteni ljudi, koji će bolje zaštititi javne interese... i svejedno se ništa ne mijenja.
neeee? zezas me? nije ti se upalila lampica da se nista ne mijenja jer je to ordinarana laz? doduse, obostrana suradnja je bila potrebna za to - varijanta da je dovoljno zaokruziti pravi broj i mozak na pasu je svakako vrlo primamljiva.

Mogućnost izbora između više alternativa (javnog i privatnog zdravstvenog osiguranja na primjer) daleko je najbolji način pritiska običnih ljudi.
trebalo bi biti jasno da nisu u pitanju isti proizvodi (pa ergo nisu alternative). iako se naizgled cine istim, kvaka je da je jedan osnovan na principu profita, a drugi nije. aj malo ukljuciti mozak i razmisliti koja je posljedica paralelnog upogonjivanja jednog i drugog (i razmisliti kako osiguranje sljaka, jel).

Tko je glasao

[KLIK] Uključio sam mozak...

ima jedan sitan trzisni mehanizam koji se konstantno ignorira - moras imati mogucnost NE KUPITI NISTA ukoliko nijedan proizvod ne zadovoljava.

Možeš, ali često imaš alternativu. S državom nema alternative. Ne znam kako ti, ali ja volim imati izbor. Možda ti voliš da drugi biraju za tebe?

neeee? zezas me? nije ti se upalila lampica da se nista ne mijenja jer je to ordinarana laz? doduse, obostrana suradnja je bila potrebna za to - varijanta da je dovoljno zaokruziti pravi broj i mozak na pasu je svakako vrlo primamljiva.

Naravno da znam da je to laž. Jedino što može promijeniti stvari je uvođenje pune tržišne ekonomije i značajno (ali mislim značajno) reduciranje ovlasti države. No ja sam samo jedan mali nevažni libertarijanac željan slobode i sit toga da ga država i birokrati šikaniraju, nema rizika da će me itko poslušati, bez brige :-)

trebalo bi biti jasno da nisu u pitanju isti proizvodi (pa ergo nisu alternative). iako se naizgled cine istim, kvaka je da je jedan osnovan na principu profita, a drugi nije. aj malo ukljuciti mozak i razmisliti koja je posljedica paralelnog upogonjivanja jednog i drugog (i razmisliti kako osiguranje sljaka, jel).

Znam ja dobro kako osiguranje šljaka. A i reosiguranje :-) Ne tvrdim da sam ekspert, ne vladam baš aktuarskom matematikom ali poznajem problematiku osiguranja malo dublje od prosječnog čovjeka jer sam radio projekte u nekoliko osiguraveteljskih kuća. Ne znam da li si svjestan da na malom HR tržištu postoji više osiguravateljskih kuća koje se bave osiguranjem od autoodgovornosti, kaska, imovine, nezgode... Treba biti jedna državna?

A znaš li ti kako šljaka konkurencija? Je li ti uopće blizak taj koncept?

I malo podpitanje: da li ti svima koji se ne slažu s tobom govoriš da moraju uključiti mozak?

Tko je glasao

ne volim da drugi biraju za

ne volim da drugi biraju za mene. s druge strane, za razliku od tebe, nemam se namjeru zadovoljiti s iluzijom izbora. te dvije stvari (ajmo, klik) su ti iste. recimo, varijanta da nezaposleni mogu birati gdje ce se zaposliti (pa si na duze staze podici primanja) je iluzija izbora (jer biraju izmedju daj sta das i crknut od gladi). posebno, najgori poslodavci ce u tom slucaju zaraditi najvise para (jer imaju najveci profit, do kojeg dodju gazenjem radnika), sto im omogucuje vecu sansu za prezivjeti (a o preuzimanju "dobrih" da ne govorimo). ta vremenska komponenta je prokleto, prokleto bitna, a uvjek je najlaksa za ignorirat pri razmatranju.
takodjer, glasovanje lovom je za gotovo sve proizvode iluzija izbora. hajde, za koliko proizvoda znas (ne mislis - ZNAS) od a do z zasto placas? jebes izbor kad ne znas sto biras (pa ces se prikeljiti na jedino sto znas, a to je cijena).

Jedino što može promijeniti stvari je uvođenje pune tržišne ekonomije i značajno (ali mislim značajno) reduciranje ovlasti države. No ja sam samo jedan mali nevažni libertarijanac željan slobode i sit toga da ga država i birokrati šikaniraju, nema rizika da će me itko poslušati, bez brige
sam si to izabrao. za popravit drzavu/ekonomiju treba dic dupe iz fotelje. za uvest ovo za sto se zalazes isto treba dici dupe iz fotelje. koliko se mora drzavu primoravati da ne bude aktivna kontra trzista (tj da ne donosi preferentna pravila), toliko je se mora primoravati da ne bude neaktivna kontra trzista (da preferentno ne ignorira pridrzavanje pravila). i usput, mozda ti klik proradi, ponavljas identicnu laz (drukcije preformuliranu) - postoji neki lagani gumb za kliknut i sve ce se lijepo posloziti. jelda je primamljiva? sori, varijante u kojoj ti mozes na miru gledat svoja posla a sve ostalo (u kojem god obliku) funkcionira jednostavno nema.

Znam ja dobro kako osiguranje šljaka.
neopisivo mi je drago. s obzirom da ti treba crtati - zdravstveno osiguranje (specificno o njemu pricamo) je jedno od onih proizvoda za koje ti fali detalj koji sam spomenuo, da mozes ne uzeti proizvod ukoliko ti se ne svidja (tj mozes ti al budu ostali platili tj. izabrali). to ne vrijedi za par ovih koje si naveo pa nisu usporedivi. ukoliko istovremeno upogonis privatno i javno, privatno ce uzimati samo isplative (nerizicne), a javnom ce ostati samo neisplativi. ergo cijena javnog ide gore u nebesa, a privatni trebaju biti samo kunu-dvije jeftiniji od javnog, i imas lijepu deracinu (i iluziju izbora). primjeti da sustav konkurencije privatnih zdravstvenih imaju ameri, i da pritom imaju najskuplju zdravstvenu njegu (dil izmedju bolnica i osiguranja gdje svi lijepo zarade, a na racun ekipe koja ima "izbor"). cak, uvodjenje javnog ce im i podici cijenu privatnog, jer ce imati neki (ludjacki skupi) baseline na osnovu kojeg se mjere.

A znaš li ti kako šljaka konkurencija? Je li ti uopće blizak taj koncept?
zar nismo na nekom dnevniku prije apsolvirali da je pojam konkurencije (i to su bile tvoje rijeci) u domeni malih firmi? konkurencija malog broja velikih firmi je iluzija (tj sama od sebe ne postoji). posebno, "konkurencija" malih vs velikih (cak i na potpuno dereguliranom trzistu) je cista besmislica (osim ako ne izbacis vremensku komponentu) - akumulirani kapital je sredstvo prezivljavanja i na duge staze oni s malo sredstava nece prezivjeti (bez obzira na kvalitetu - tj kvaliteta ne akumulira kapital dovoljno brzo).

I malo podpitanje: da li ti svima koji se ne slažu s tobom govoriš da moraju uključiti mozak?
nije vezano uz slaganje ili neslaganje.

Tko je glasao

recimo, varijanta da

recimo, varijanta da nezaposleni mogu birati gdje ce se zaposliti (pa si na duze staze podici primanja) je iluzija izbora (jer biraju izmedju daj sta das i crknut od gladi). posebno, najgori poslodavci ce u tom slucaju zaraditi najvise para (jer imaju najveci profit, do kojeg dodju gazenjem radnika), sto im omogucuje vecu sansu za prezivjeti (a o preuzimanju "dobrih" da ne govorimo).

Mislim da je ovo prava kompilacija promašenih zaključaka.
Idem redom

recimo, varijanta da nezaposleni mogu birati gdje ce se zaposliti (pa si na duze staze podici primanja) je iluzija izbora (jer biraju izmedju daj sta das i crknut od gladi).
Zašto je zaposlenje nezaposlenog pitanje izbora između "daj šta daš" i "crknut od gladi"? Mogao si prije ovog zaključka razmotriti zašto uopće dolazi do nezaposlenosti, razmisliti o svim mogućim kombinacijama.

posebno, najgori poslodavci ce u tom slucaju zaraditi najvise para (jer imaju najveci profit, do kojeg dodju gazenjem radnika)
Poslodavac bez radnika ne može ostvarivati profit. Ako postoji potražnja za radnicima onda će poslodavci jedni drugima preuzimati radnike na način da im ponude bolje uvjete ako se zaposle kod njih. To je naravno u slučaju da imamo slobodno i od države neometano tržište. Dakle izjava poput prethodne vrijedi u slučaju Hrvatske čije gospodarstvo je umrtvljeno i ograničeno. Razmotri sve uvjete u kojima to što eksplicitno tvrdiš vrijedi ili barem reci koji uvjet si razmatrao.

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Ako postoji potražnja za

Ako postoji potražnja za radnicima...
kvaka je u tome da ne postoji. kvaka je u tome da nas ima fakin previse. kvaka je u tome da komplet americke tvrtke od silne potraznje za radnicima mogu (i jesu) komplet svoju proizvodnju preselile u kinu. fakat se ubile od davanja boljih uvjeta. kvaka je u tome da kad ameri od gladi pristanu radit jeftinije od kineza vratice je nazad. ima li drzava ikakve veze s ovim?

sta ti treba crtat uvjete u kojima razmatram ili je ocito da su to ovi koje trenutno imamo, lokalno i globalno?

a ovo s poslodavcem je umno do bola. prevedeno: onaj kome trebaju radnici za ostvarivanje profita ne moze ostvariti profit bez radnika. jes pametno. jedino sto ti je u gro slucajeva "onaj kome trebaju radnici za ostvarivanje profita" takodjer "onaj koji ima kapital", pa komotno moze zaradjivati i rentom (makar i manje). on moze cekati, radnici ne mogu - strpljenje se isplati.

Tko je glasao

aj nemoj se pravit pametan

aj nemoj se pravit pametan molim te i konstantno tražiti priliku da dociraš,

jer opet priču okrećeš oko zaključka van svake pameti >>>
kvaka je u tome da nas ima fakin previse.
ajde objasni zašto nas ima previše?

sta ti treba crtat uvjete u kojima razmatram ili je ocito da su to ovi koje trenutno imamo, lokalno i globalno?
Da, treba crtat jer svatko vidi priču kakvu želi vidjeti i stoga je bitno pojasniti polazište iste da bi sugovornik shvatio. Ovako lako svatko ispadne glup u tvojim očima.

a ovo s poslodavcem je umno do bola. prevedeno: onaj kome trebaju radnici za ostvarivanje profita ne moze ostvariti profit bez radnika. jes pametno. jedino sto ti je u gro slucajeva "onaj kome trebaju radnici za ostvarivanje profita" takodjer "onaj koji ima kapital", pa komotno moze zaradjivati i rentom (makar i manje). on moze cekati, radnici ne mogu - strpljenje se isplati.
Napisao sam u kojem slučaju to vrijedi, a ti opet nisi napisao u kojem slučaju vrijedi ono prije ali si zato okrenuo moju izjavu potpuno naopačke kako bi se ona ukalupila u tvoje okvire kvaziinterpretacije liberalizma.
Pa zašto toliko truda oko izvrtanja pojmova? Zar nije jednostavnije uzeti neko štivo o tome pa pogledaj sam koncepte liberalizma i usput nas poštediš ovih bizarnih diskusija?
O umnosti do bola radije ne bih jer meni ovo oko čega gradiš tu izvitoperenu priču izgleda još gore pa najbolje da se ne bavimo tim deklaracijama, jel se slažeš barem oko toga?

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

kapitalac jeste, porezi su

kapitalac

jeste, porezi su jedan generator nezaposlenosti, tocnije propisana minimalna placa + porezno opterecenje preko granice isplativosti = mrtva privreda = nezaposlenost. jel ima tu drugog rijesenja osim ili smanji porezno opterecenje na rad ili smanji minimalnu placu? nema. mislim da se oko ovog slazemo, ne znam zasto bi to diskutirali - izbora tu nema i to ce se napraviti - jedino je pitanje koliki je ceh za gubljenje vremena.
e sad - ti mozes staviti davanja na rad (ma sve poreze u kompletu) na nulu, i time dobiti komparativnu prednost nad drugim drzavama, al nisu ni one vesla sisale pa ce uciniti isto. daklem, na duge staze to ne mijenja utrku za napraviti jeftiniji proizvod - kljucni parametar ti je koliko placas radnika. mislim, taj dio ti ostaje kakogod, pa mi se cini bitniji.

ako su ameri proizvodnju (tekstilna npr) prebacili u kinu, nadam se da se slazes da je tu u pitanju visak radnika. shvacas koliko je zahtjev "ako postoji potraznja za radnicima" u biti jak - da bi to sljakalo, ta potraznja mora biti globalna. i sad, nezaposleni ameri traze novi posao u usluznim djelatnostima za manju placu (da je bila veca, ne bi radili svoj stari posao, jel). a usluzne djelatnosti jako tesko odrzavaju broj zaposlenih u krizama, i place lagano padaju, te na kraju kad budu bili jeftiniji od kineza dobice svoju industriju nazad. ima nas previse u smislu potrebnog broja radnika za one industrije koje ce svoje proizvode prodati bez obzira na krize (koje imaju potraznju za radnicima no matter what).

da ne bi bilo kako gledamo ono sto zelimo, imam i bolje od crteza - linkic - usporedba rasta bdp-a i medijana placa u sad-u. posebnu paznju obratiti na 1980 nadalje (reagan, deregulacija, smanjivanje poreznog opterecenja najbogatijima). jel moze da ne raspravljamo o ideologijama (i o tome jesam li ili nisam shvatio njihovu bit), vec o direktnom utjecaju mehanizama, sto se i da argumentirati.

Tko je glasao

Gledam i čitam, gore i dolje...

i mislim si - kad i hoćemo li se ikad mrdnuti s pozicije razumijevanja kapitalizma iz 18. stoljeća, te naposlijetku zaključiti kako s kapitalizmom i ovim postavkama iz 18. stoljeća, koje uostalom više niti ne vrijede, nije završio razvoj civilizacije.

Primjerice, ovaj graf doista vrlo jasno pokazuje problem, a nije sporna niti činjenica kako je razlika između bogatih i siromašnih sve veća, te da se društvo u cjelini nije bogatilo proporcionalno s rastom BDPa. Što to govori, koje je rješenje?

Porezi i državna opterećenja doista jesu problem, a ne samo cijena radne snage, koja u nekim industrijama ne premašuju ukupni trošak od 10-15%. Istina je da se neke industrije iseljavaju ne samo zbog jeftinije radne snage, već i zbog državnih regulativa, što se uostalom i kod nas zove "loša investicijska klima". Ono što treba dodatno uočiti jest to da je ta regulativa s druge strane nekima vrlo povoljna, tj. da je ona u službi onih kojima je povoljna, jednostavno, zar ne ;)

Slobodan protok kapitala u ovom svijetu sloboda trebalo bi osnažiti i potpunom slobodom protoka ljudi, ali na sljedeći način - odi njuškom gdje ti je kopanja! Pa da vas vidim, kapitalisti! Nek onda i sam Jobs ode liječiti svoj rak u Kinu, na svježem kineskom zraku i neka mu jahta plovi njihovim žutosmeđim deltama... Isto tako, nek se svi isele u svoje porezne oaze - brzo bi se uvjeti života u istima promijenili na bolje, a u domicilnim zemljama opet bi počeli prosperirati ognjištarci koji žele razvijati pošteni biznis na rodnoj grudi, među sugrađanima/suseljanima...

Kvaku su nedavno počeli kužiti i sindikati (ne sjećam se jel Nizozemske ili Belgije ili Danske) izborivši se za jednake nadnice domaćeg i stranog radnika. Svakom pametnom je jasno da su time zaštitili prvenstveno sebe, a još su ispali i humanisti.

Uglavnom, ništa nije kako se čini, a rješenja zapravo uopće nisu komplicirana niti nemoguća - potrebno je "samo" raskrinkati malignu spregu krupnog kapitala i države, uz lažni alibi demokracije.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

i mislim si - kad i hoćemo li

i mislim si - kad i hoćemo li se ikad mrdnuti s pozicije razumijevanja kapitalizma iz 18. stoljeća, te naposlijetku zaključiti kako s kapitalizmom i ovim postavkama iz 18. stoljeća, koje uostalom više niti ne vrijede, nije završio razvoj civilizacije.
"postavke iz 18. stoljeća" ? Jedna od češćih kritika libertarijanstva upravo je usmjerena vrlo subjektivnom zaključivanju kako je on u suštini primitivan. No u takvom zaključku opet ostaje nejasno o čemu se tu govori, odnosno što je komentator uopće mislio pod time kada kaže da su postavke istog iz 18. stoljeća u nekom pogledu primitivne (?)
Bojim se da se to često samo tako kaže, a kada se autor očituje o tome što je mislio ispada da opet tvrdnja proizlazi iz nepoznavanja libertarijanstva, pa ujedno i "postavki" koje su zaista bile karakteristične za 18. stoljeće i koje su se do danas također razvile kako se i civilizacija razvija u svim drugim smjerovima, tehnološki, društveno, ideološki itd..

Primjerice, ovaj graf doista vrlo jasno pokazuje problem, a nije sporna niti činjenica kako je razlika između bogatih i siromašnih sve veća, te da se društvo u cjelini nije bogatilo proporcionalno s rastom BDPa. Što to govori, koje je rješenje?
graf pokazuje kako je tijekom godina značajno porasao BDP ali istovremeno i household income. U njemu se nikako ne vidi neproporcionalnost bogaćenja. Molim te objasni kako si došla do svojeg zaključka gledajući taj graf.
Dao sam podatak o značajnom padu nezaposlenosti u istom razdoblju pa graf prije dokazuje da je rast gospodarstva doveo do većih prihoda kućanstava (to graf pokazuje na svojim serijama), uz istovremeni nevjerojatan tehnološki napredak i pad nezaposlenosti. Znači više ljudi je dobilo mogućnost zaraditi više u tom periodu. Da se primjerice BDP održavao stalno na istoj razini kako bi se to odrazilo na primanja kućanstava i zaposlenost? Rasli ne bi sigurno jer upravo ekonomija utječe na mogućnost da ljudi zarađuju. Dakle što bi bilo?

Uglavnom, ništa nije kako se čini, a rješenja zapravo uopće nisu komplicirana niti nemoguća - potrebno je "samo" raskrinkati malignu spregu krupnog kapitala i države, uz lažni alibi demokracije.
to je ono što ponavljam vrlo često, dakle velika i jaka vlast ima sklonosti korupciji i dominaciji te u okviru iste radi ovakve stvari, i to je suprotno načelima libertarijanstva i liberalne države. Osnovni problem libertarijanaca je usmjeren u potrebu za obuzdavanjem samovolje vlasti što dovodi do problema sprege krupnog kapitala i države (i to nije kapitalizam, već kronizam i kleptokracija).

Čitajte libertarijance, vidjet ćete da su detaljno razradili sve stvari koje realno muče građane i protiv kojih se nastojimo boriti na način da i dalje onome što uzrokuje probleme dozvoljavamo da ih istovremeno rješava - a to je paradoks čije posljedice nerazumijevanja većine trpimo.

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Jel mi gledamo isti graf?!

Onak, GDP linija raste strrrrrmooo, dok ona druga raste blaaaagooo...

Osim toga, realni prosječni household income je u odnosu na onaj od prije 30 godina 18% manji, s važnom napomenom da je onda jedan privređivao, a sad dvoje. Ili, da nacrtam, danas mama i tata zarađuju 18% realno manje nego kad je prije 30 godina radio samo (najčešće) tata. Ne znam kaj tu nije jasno...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Libertarijanac ce ti

Libertarijanac ce ti odgovoriti zato sto se danas drzava petlja jos vise nego prije i pogoduje korupciji kroz eliminaciju slobodnog trzista. Ergo, smanji drzavu i sve ce biti u redu.

Tko je glasao

Libertarijanac treba dobro razmisliti što će mi odgovoriti

Naime, osim što trend zadnjih nekoliko desetaka godina pokazuje sve veću ulogu države kao kradljivca BDPa, neumoljivo se kristalizira i činjenica da je ono što uspijevaju "spasiti" najbogatiji iz neumoljivih šapa pohlepne države sve veće i veće. Logika i osnovna matematika pokazuje tko tu jedini puši... Da ne velim kako je upravo država posrednik i praonica novca za bogate, što bi zahtijevalo dulju elaboraciju za koju trenutno nemam volje niti vremena.

Uglavnom, postoji gomila paralelnih mehanizama koji ako ćemo iskreno čak i nemaju pretijesne veze s državama, a koji omogućuju gomilanje bogatstva za samo jedan sloj ljudi, a svima ostalima garantiraju osiromašenje. Nema više lova na račiće kao u Forrest Gumpu, gdje prosperiraju hrabri, ludi i poduzetni...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Realno govoreci, kada je

Realno govoreci, kada je isfuran bail out, ufurana je direktna protekcija bankara sa strane drzave uz devizu rizik nas, profit vas, sto istina nema veze sa libertanijanizmom.

Tko je glasao

Bilo bi zanimljivo čuti...

za što se ti bankari smatraju. Kladim se da se smatraju liberalima, premda su u ovom slučaju rado prigrlili marksističku maksimu "nama prema potrebama".

Inače, ovaj je bail out super, dokazuje kako je to lako, niti okom da trepneš ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Bankari sute i financijraju

Bankari sute i financijraju kontraobavjestajne aktivnosti kroz ideoloske dogmate i poticanje medjusobnih sukoba. Tea party vs occupy.

Tko je glasao

slobodno tržište ne raste na grani

Imamo mnoge npr. afričke države u kojima nismo sigurno postoji li uopće država. A opet, nekako ne djeluju baš kao slobodno tržište, više kao gladijatorska arena.

Dakle - izgradnja slobodnog tržišta košta. Moraju se propisati, kontrolirati i poštovati različite stvari. Tek kada do tog stupnja dođe (ako dođe) - onda se može prijeći na sljedeći korak - slobodnije tržište (možda jednom u budućnosti i potpuno slobodno).

No, tu cijenu treba platiti - ne možeš imati slobodno tržište u totalno nesređenoj državi. Sve skupa podsjeća na "Benzin vaš, ideje naše"... ajde VI prvo ustrojite sve što je potrebno (bez da ja participiram u tome), a kada VI to sve napravite, onda ću se uključiti JA i skvičati svaki puta ako moram platiti nešto zajedničko.

Bah.

Tko je glasao

Čitajte libertarijance,

Čitajte libertarijance, vidjet ćete da su detaljno razradili sve stvari koje realno muče građane i protiv kojih se nastojimo boriti na način da i dalje onome što uzrokuje probleme dozvoljavamo da ih istovremeno rješava - a to je paradoks čije posljedice nerazumijevanja većine trpimo

I za kraj, poziv na svetu knjigu Bibliju, to jest Marxa. Idi begaj s tim antiintelektualnim forama.

Tko je glasao

Čitao sam ja i Marxa, no u

Čitao sam ja i Marxa, no u ovom slučaju mislio sam na Misesa i Hayeka kao starije liberalne filozofe, Friedmana kao predstavnika struje koja je nastala pod utjecajem austrijske škole, ili nove poput Murphyja i Blocka (vidi mises.org).

Što je to "antiintelektualna fora"?

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

Poziv ekipi da cita nekog

Poziv ekipi da cita nekog drugog, umjesto da jednsotavno sudjeluje u raspravi kao jednak. To je tipicna fora svakog indoktrinata kada mu postane neugodno biti okruzen budalama koje ne poimaju niti osnove njihove indoktrinacije.

Dakle, citati cu razne autore koje preporucis samo i iskljucivo ako me tvoja kompetencija i sposobnost na odgovaranje pitanja na jednom kvalitetnom, konzistentnom nivou navede na pomisao da tu ima nesto.

Ono sto je pak obicaj koji vidim naokolo jeste da se poziva na vanjsku referencu upravo onda kada osoba ne uspije u proturanju svoje agende kao jednaka, pa onda fura joker zovi. Kazem, Biblija, Marx ili Friedman, logika je ista.

Zato preporuka, ne koristi, ne referenciraj se, raspravljaj kao jednak i pokusaj slusati drugi i pokusaj argumentirati svoje stavove bez jokera zovi. Ostatak je jednostavno priznavanje nesposobnosti slusanja i argumentiranja, odnosno nesposobnosti ucenja, niti plasiranja ideja.

Tko je glasao

sorry gale ali borimo se s

sorry gale ali borimo se s krivim deklaracijama liberalizma i koliko god sam do sada pokušavao objašnjavati kako su one izvitoperene to nije bilo uspješno, ne zbog nedostataka argumenata s moje strane, već zbog paušalnog odbacivanja istih često uz popratnu novu nakaradnu interpretaciju koju me se poziva da nastavim opravdavati.

Ovdje se češće susrećemo s problemima koji proizlaze iz mišljenja komentatora da su referentni za davanje kritika o nečemu što nikada nisu niti proučavali ili razmatrali, nego što se susrećemo s kvalitetnom raspravom i kritikom vezanom za nedostatke liberalizma, slobodnog tržišta itd..

Iz tog razloga reference na navedene autore.

Ti misliš da se dokazati ispravnost gledišta može pukim naklapanjem o problematici?

Tu ne cede malis, sed contra audentior ito

Tko je glasao

I btw, zapravo ne vidim

I btw, zapravo ne vidim potrebu da se raspravlja na asptraktnom nivou krovnih pojmova, jer obicno isti zavrsi u potpunoj kakofoniji. Znaci, sto zivornije, sto blize zajednickim referncama (zivot, konkretni primjeri, etc), to je rapsrava plodonosnija.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci