Neovisni, ali ne i neutralni

Današnjim „Nedeljom u 2“ definitivno je potvrđeno – SDP uvodi još jedan novitet u hrvatski politički sustav, predsjedničke predizbore. Daleko od toga da postoji službena stranačka formalizacija, ali duh otvorenog političkog nastupa, koji je započet izvarednim stranačkim izborima nakon smrti Ivice Račana, nastavljen na redovnoj stranačkoj konvenciji, svoju je novu potvrdu dobio u kampanji za predsjedničku nominaciju SDPa, koju su pokrenule dvije osobe: Ivo Josipović i Ljubo Jurčić. Kako vjerujem da domaćoj politici nužno treba javnog i otvorenog iskazivanja političkog stava, kao i političke ambicije – nakon svih tih godina „igara ispod stola“ – kao preduvjet dugoročnog ozdravljenja politike kao takve, ove aktivnosti Ljube Jurčića i Ive Josipovića mogu samo pozdraviti.

Vjerujem da će i danas, baš kao i uoči stranačke konvencije, biti ljudi i komentatora koji će ovakav javan nastup proglasiti promašenim, te ustvrditi da se stranka i kandidati kroz takve aktivnosti „troše“. Nasuprot tome, smatram da javnim kandidaturama, i stranka i kandidati mogu samo dobiti. Na neki način, otvaraju se vrata unutarstranačkih procesa, od kuda su u prošlosti informacije dolazile jedino kroz „visoke neimenovane izvore“. Baš su takvi „izvori“ i „informacije“ deficit društvene zajednice, jer politiku iz domene javne rasprave o kandidatima, njihovim prednostima i manama, prebacuju u domenu tajnih, zaplotnjačkih „stranačkih“ (u najgorem smislu te riječi) dogovora i kupoprodaja. Ovim potezima dobivaju svi – i stranka na percepciji u javnosti, i kandidati na vlastitoj prepoznatljivosti, i javnost na transparentnosti procesa.

Daleko od toga da se ovi demokratski iskoraci mogu usporediti sa formaliziranom i dobro strukturiranom kamanjom za predsjedničku nominaciju kakva se provodi u SAD, no već i je i ovaj iskorak važan, budući postavlja norme i presedan za ponašanje u budućosti.

Kakvo je, dakle, stanje u ovom trenutku?

I Ivo Josipović, i Ljubo Jurčić su sustavno prionuli poslu i odabrali načine djelovanja koji će im maksimizirati potencijale. Ivo Josipović je ispravno prepoznao svoj osnovni deficit – manjak preoznatljivosti u javnosti. Stoga i ne čudi njegov intenzivan medijski nastup. Zanimljivo je isčitavati i suptilne političke poruke koje Ivo Josipović šalje u tim nastupima. Tako u interviewu u Novom listu izjavljuje kako amerikanci u doba financijske i gospodarske krize nisu izabrali ekonomista, već pravnika za predsjednika, dok kod Stankovića kao primjer greške u parlamentarnoj kampanji 2007. navodi temu poreza na kapitalnu dobit – korektno pritom navodeći da je lansiranje te teme bila stranačka, a ne Jurčićeva odluka. Na taj je način Josipović diplomatski i korektno, ali i jasno deterktirao svog takmaca, i prostor unutar kojeg vodi kampanju u ovom trenutku.

Daleko od toga da je cijela Josipovićeva kampanja zasnovana na profilaciji prema drugom SDPovom kandidatu. Štoviše, osnovna crta kampanje je program „Nova pravednost“ u kojeg je ugrađena i inicijativa za promjenu Ustava koja bi suspendirala institut zastare za privatizacijska kaznena djela počinjena tijekom Domovinskog rata, ali i inzistiranje na pravičnosti i pravednosti kao normi ponašanja u državi. Josipović kao pravnik i profesor na pravnom fakultetu ima dobar temelj za postavljanje takve kampanje, te djeluje kao vjerodostojna osoba za provođenje iste. Jedna od olakotnih okolnosti za ovaj tip kampanje jest činjenica da Jospiović, za razliku od Mimice na primjer, nikada nije sjedio u zagrebačkoj gradskoj skupštini, te mu je teško prilijepiti objektivan teret Bandićevog „stila vladanja“. Ono što ja osobno od Josipovića očekujem, jest da sa eventualne pozicije predsjednika ni na koji način ne pristane na političke igrice koje su u potpunoj suprotnosti sa programom „Nove pravednosti“, a što je Mesić u ime kohabitacije često činio – od olakog potpisivanja neustavnih zakona poput Zakona o golfu, do tihog prelaska preko političkog postavljanja nekompetentnih osoba na mjesto suca Ustavnog suda.

Ljubo Jurčić pak nema problema sa manjkom prepoznatljivosti. Prije malo više od godinu dana bio je izrazito prisutan u SDPovoj parlamentarnoj kampanji. Osim toga, konstantno je prisutan u javnosti kroz predstavljanje SDPove gospodarske strategije, a popularnost u stranci je potvrdio i na konvenciji, kada je u Glavni odbor izabran sa najvećim brojem glasova delegata. Zbog toga je i Jurčićeva kampanja drugačije postavljena – umjesto da se bori za pozicije unutar stranke, Jurčić svojim nastupom pokušava ostvariti ono što je Mesiću pošlo za rukom – visok stupanj odobravanja među glasačima dasnice. Da je tome stvarno tako u primjeru predsjednika Mesića, zorno govore rezultati ankete Pulsa objavljene u Globusu, po kojoj 72% birača HDZa ima pozitivno mišljenje o aktualnom predsjedniku. U tom kontekstu treba promatrati i Jurčićevo sudjelovanje u Sanaderovom ekonomskom vijeću, čak i nakon što je predsjedništvo HDZa svojim apriori odlukama u potpunosti ponizilo taj skup. I to nije loša strategija, no nosi sa sobom i određene rizike, kao na primjer, pad popularnosti u domicilnoj stranci, barem u okviru stranačkih predsjedničkih predizbora.

Na kraju ne treba zaboraviti ni SDPovce koji su ovoga trenutka aktivni u kampanji za lokalne izbore, u prvom redu primorsko-goranskog župana Komadinu, i nezaobilaznog zagrebačkog gradonačelnika Bandića. Njihove eventualne ambicije u smjeru predsjedničke nominacije u prvom redu treba promatrati kroz rezultate lokalnih izbora – uvjerljiv izborni rezultat daje dobar temelj i za predsjedničke aspiracije. I dok osobno Komadinu mogu lako zamisliti kao SDPovog predsjedničkog kandidata i predsjednika Republike, s Bandićem imam problema. Postoje razmišljanja da je Bandić osoba koja je već u praksi postiga ono na čemu Jurčić u ovom trenutku radi – ulaz u glasačko tijelo desnice. No s druge strane, uistinu ne vjerujem da Bandić u vlastitoj stranci ima odgovarajući „approval rating”. Nadalje, „kohabitacija“ koju je Bandić kao gradonačelnik Zagreba ostvario sa Sanaderom nije garancija stranci da bi Bandić bio osoba koju SDP nije imao 10 godina – kandidat stranke. Kao posljednju napomenu vezanu uz SDPove kandidate koji su trenutno u lokalnim izborima, mala, ali jasna poruka – ukoliko se nakon lokalnih izbora odluče na borbu za stranačku predsjedničku nominaciju, savjetujem jasno i nedvosmisleno javno kandidiranje. Vrijeme kalkulantskih igara je prošlo.

Objavljeno @ www.hatzivelkos.blog.hr