Predsjednički izbori - mafijaška preslagivanja

• Dnevnik sjenka - Čet, 05/11/2009 - 20:02
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 11 dodaj komentar

Sjenkina napomena!. . .

Isprovocirana cnn-ovom objavom “Dvije godine nakon otvorenog pisma Zoranu Milanović” a kojom poentira tezom o najoptimalnijoj situaciji u kojoj Bandić dolazi na Pantovčak ovom svojom objavom obznanjujem da je fenomen Bandić samo jedna kleptomanska figura u šahovskoj igri u kojoj na kraju gube - građani. Predstojeći predsjednički izbori, uglavnom se mogu prevesti kao dio preslagivanja tranzicijske mafije u Hrvatskoj. Probajte analizirati doprinos općem dobru Hrvatskim građanima svakog pojedinog kandidata (broji se samo volontiranje) – od Josipovića do Alke Vujice. Ukupni zbroj nije “0” (nula) već su kao grupa u debelom minusu što znači da su svojom bilancom radili direktnu štetu Hrvatskim muževima i ženama - neki više neki manje. Nema prostora da sve kandidate (koji su potentni za ovu analizu) ovdje obradim tako da ću se opredijeliti za najbogatijeg. Zašto najbogatijeg, jel sramota biti najbogatiji u kampanji”? Sud ostavljam vama – ja predstavljam informacije i “činjenice”!
Daklem – najljepši u kampanji, “lep ko greh” i po anketama jedan od favorita. Gospodo Rvati i ostali – Nadan, Nadan, Nadan.... Zanimljivo je kako zadnjih dana internetom kruži svojevrsni letak o nadanu Vidoševiću, u kojem potpisnik H.J. (podaci poznati Sjenki) vrlo detaljno navodi sumnjivo porijeklo imovine ovog predsjedničkog kandidata, inače uglednog pripadnika tranzicijske ratnoprofiterske političke elite.
„Vrata politike za obitelj Vidošević otvorile su njegove tete iz Kanade. One su naime u vrijeme kad je HDZ krčio put iz jugoslavenske prašume priložile pokretu znatan novac i time je Nadanova budućnost bila zacementirana. Ne želim da ovo bilo tko shvati kao negativnu kritiku prakse kupovanja političkog utjecaja jer danas čitav politički sustav počiva na istom principu. To je naprosto podsjećanje na činjenice ... Uz već spomenuti podrumski stančić jedina imovina obitelji Vidošević bila je malena vikendica u Nemirima između Makarske i Omiša“, stoji u pismu koje potpisuje navedeni H.J. „Evo sada popisa sadašnje imovine Nadana Vidoševića (za koji ne garantiram da je potpun):
1. Vila na Prekrižju u Zagrebu, po veličini prva iza Todorićeva hotela-dvorca; u nedavnom članku u Jutarnjem listu okaraterizirana da 'veličinom nalikuje hotelu'.
Tu je naš Nadan napravio jeftini trik za malu dječicu; investitor i vlasnik zgrade je njegova majka Marija Vidošević.
Majčina jedina 'imovina' potječe iz vremena kad je bila u upravnom odboru Jadrantekstila, odlične firme koju je politika naumila prodati Kutli. Da bi se svi članovi upravnog odbora s time složili, svima je plaćeno po 30,000 njemačkih maraka. Odmah potom Jadran tekstil uništen a nekretnine prodane.
Kako je iz 30,000 maraka stvorila kuću na Prekrižju u Zagrebu vrijednu 3 milijuna rura ostat će tajna.
2. U Nemirima više nema vikendice već se tamo nalazi zgrada s dvadeset apartmana.
3. 16000 kvadrata zemlje u Gorskom Kotaru
4. Kuću na Bjelolasici
5. Kuću Na Kupresu s dva teniska terena
6. Atelier Ivana Meštrovića kupljen za pola milijuna eura a nakon promjene GUP-a prodan za 1,5 milijuna eura.
Kupljen je kao objekt u kojem će naš Nadan izložiti predmete svoje ljubavi kad je umjetnost u pitanju iako je iz toga proizašla prijevara uz svesrdnu suradnju splitske gradske uprave zbog koje je promijenjen urbanistički plan kako bi se na tome mjestu mogao sagraditi novi objekt (muzej) za zbirku umjetničkih djela mecene Vidoševića.
Ali...
Kad je promijenjen urbanistički plan i na toj parceli dopuštena gradnja, Nadan je ustanovio da za takav objekt više nema dovoljno eksponata pa ga je - prodao uz trostruku zaradu, zasigurno bogato nagradivši pojedince u gradskoj upravi Splita uz čiji je utjecaj izmijenjen urbanistički plan te jedne jedine parcele“, stoji u ovom mail-pismu o nadanu Vidoševiću.
„Prvi ozbiljniji novac Nadan je zaradio izvukavši s Vedranom Rožićem 15 milijuna dolara iz Hajduka koji je djelomično otišao u Dinamo kad se iz Dinama pokušavao napraviti hrvatski stjegonoša i ponos države.
U to je bio upleten i jedan funkcioner Hajduka koji se protivio tome planu. Ne mogavši se oduprijeti Vidoševićevom i Rožićevom planu, ovaj je učinio samoubojstvo skrenuvši automobilom u provaliju kod Vrulje između Omiša i Makarske. Postoje mišljenja da se u stvari radilo o organiziranom ubojstvu čovjeka koji je znao detalje 'operacije'.
No najvažniji od početnih koraka Nadana Vidoševića prema galaksiji državnih dobročinitelja bila je tvornica plastične stolarije 'Mosor' kod Omiša. Tvornica je dobila kredit od 15 milijuna maraka koje je u obliku gotovine Vidošević izvukao iz Mosora a Mosor je potom bankrotirao. Knjigovodstveni inspektor koji je našavši dokumentaciju otkrio ovu malverzaciju bio je suočen s prijetnjama smrću i to u sljedećim etapama: najprije su ga pred stanom dočekala dva razbijača i prijeteći mu premlaćivanjem zatražili su da im preda navedene dokumente.
On je to odbio. Nakon nekog vremena pojavila su se nove dvije osobe koje se i danas u Omišu duhovito naziva 'poštarima'. Ova dvojica su mu zaprijetili smrću ili smrću njegove djece ali su kao znak dobre volje ponudili jedan milijuna kuna koje su u tome trenutku imali u rukama ('torbi'; odatle poštarima ime).
Opet su bili odbijeni. Navedena osoba nije im dala dokumente niti je uzela novac. Finale ove zgode ostavljamo za drugu priliku, ponajviše zbog zaštite svjedoka. No, prava prilika za našeg Nadana pojavila se na obzorju kad je počela rasprodaja hrvatske industrije a u konkretnom slučaju tvornice cementa u Solinu (Dalmacijacement).
Službeno je ostalo zabilježeno da je tvornica prodana za 25 milijuna dolara. Koliko je to točno Vidošević izvukao novca iz operacije 'Dalmacijacement' nije poznato ali je poznato da je nekome u vrhu države ponudio 12 milijuna dolara da se složi s prodajom tvornice. Budući je ista prodana očito je odobrenje dobio. Vjerojatno se radi o iznosu od 20-50 milijuna dolara koje je spremio u vlastiti džep. Zanimljiv je podatak da je jedan (ubijeni) talijanski industrijalac tvrdio da je 'Hrvatima platio 12.5 milijuna dolara mita za prodaju tvornice' ali je istraga o tome prekinuta. Općenito se drži da je ovoga ubila sicilijanska Mafija. Koliko su pojedinci (jer Vidošević nije radio sam!) stavili u džep kad je nuđeno mito za dozvolu prodaje od 12 milijuna a tvornica je prodana za 25 milijuna dolara?“, stoji u mailu o Nadanu Vidoševiću.
Ali zašto Nadan kao eksponent? Zbog hrvatskog jala o nečijem bogatstvu – ne, zbog konteksta čiji je Nadan glasnogovornik i “formalni” predstavnik.
Nadan Vidošević po svojem profilu predstavlja idealnog kandidata Sanaderove mafije za Predsjednika Republike (Joker je Banditić).
Njegov dolazak na Pantovčak tranzicijskoj ratnoprofiterskoj eliti jamči zadržavanje ne samo pozicija političke, nego i pozicija financijsko ekonomske moći, stečenih u sumnjivim, kriminalnim, tranzicijskim procesima. Vidošević hrvatskoj političkoj i ekonomskoj eliti može zajamčiti ono najbitnije: nedodirljivost njihovog tranzicijskog, ratnog plijena stečenog nevjerojatnom tranzicijskom pljačkom Hrvatske 1990.-ih godina. Zato Vidošević predstavlja i za Sanadera i njemu slične idealnog kandidata. Naprosto on pripada istoj mafiji.Tranzicijskoj bandi koja je svoje pozicije moći stekla pretvorbeno privatizacijskom pljačkom, zlorabeći položaj i ovlasti najviših državnih dužnosti i institucija vlasti. Vidoševićev izbor jamči kontinuitet moći Sanaderovoj mafiji, ili točnije rečeno hrvatskoj tranzicijskoj mafiji.
Jel Sanaderova mafija preteška riječ za sadržaj kojeg pokriva – ne to je pre-pre-preslaba riječ za dužničko ropstvo koje je ta ekipa “demokratski” smjestila “blesavoj” stoci sitnog zuba. Sanaderova mafija tako i dalje kontrolira financijski sektor i većinu institucija vlasti, dok Osmanijevi uz pomoć Tomislava Karamarka kontroliraju šverc ljudi, cigareta, droge, oružja i drugih vojnih materijala, te djelomično nafte, ali kontroliraju i policijski i sigurnosni sustav preko pripadnika kriminalnog podzemlja koje je osobno Tomislav Karamarko instalirao na ključne pozicije bilo u policijskom bilo u obavještajno sigurnosnom sektoru.
Ova, potpuno nova podjela kriminalnih interesa u Hrvatskoj svakako može značiti samo jedno. Radi se o korjenitoj institucionalizaciji organiziranog kriminala, koji je postao sastavni dio izvršne vlasti. Vlast je, zapravo, dio organiziranog kriminalnog podzemlja i funkcionira na kriminalnim mafijaškim načelima, dok im zakonski okviri funkcioniranja državne administracije služe samo kao „smokvin list“ za državni kriminal i prikrivanje činjenice da su od Hrvatske napravili državu kriminala. Činjenica da je Jadranka Kosor morala svojem šefu iz sjene podnijeti vrlo detaljno izvješće o onomu što se događa u Vladi govori dovoljno sama za sebe. Bez obzira što je Kosorica nominalno premijerka i predsjednica vladajućeg HDZ-a vlast u rukama drže zakulisni, uglavnom kriminalni centri moći, kojima se na vrhu, kao i u svakoj kriminalnog strukturi nalazi mafijaški boss. U ovom slučaju to je Ivo Sanader od nedavno i illuminat pod mentorstvom plavokose Louis, a čiji je dalje mentor meštar 33. kruga.
U Hrvatskoj se nastavlja praksa u kojoj zakulisni igrači drže konce u rukama i upravljaju državom na temelju skrivenih mehanizama i instrumenata moći kojima raspolažu. Sanaderova pozicija premijera zemlje članice NATO saveza i zemlje kandidata za punopravno članstvo u Europskoj uniji, postala je jednostavno neodrživa zbog njegovih čvrstih veza s organiziranim kriminalom i balkanskim kriminalnim podzemljem, ali i zbog činjenice da je njegova HDZ-ova Vlada postala jedna od najkorumpiranijih državnih administracija u jugoistočnoj Europi.
Umjesto provedbe strukturnih reforma, Sanader je od institucija vlasti napravio logistički servis ne samo balkanskog organiziranog kriminala, nego i međunarodnih kriminalnih organizacija i klanova, pretvorivši tako Hrvatsku u sigurnu zonu za kriminalce iz cijelog svijeta. I ne samo sigurnu zonu u kojoj su kriminalcima, poput Qazima Osmanija Felixa i Behgjeta Paccolija nezakonito izdavane hrvatske putovnice, nego je stvorio sigurnu zonu za pranje kriminalnog kapitala međunarodnog organiziranog kriminala, koji je samo od 2003. godine do danas preko Hrvatske, a prema procjenama zapadnih sigurnosno obavještajnih analitičara, oprao više od 35 milijarda eura kapitala stečenog kriminalnim operacijama.
Problem je, usprkos brojnim podacima kojima su raspolagale zapadne sigurnosne i obavještajne službe uočen tek kada je Sanader pripadnicima organiziranog kriminalnog podzemlja omogućio pranje novca stečenog kriminalnim aktivnostima kroz operacije kupnje hrvatskih državnih obveznica i trezorskih zapisa Ministarstva financija. Dvije velike operacije iz 1990.-ih godina izravno su povezane s Ivom Sanaderom, te u njima treba tražiti i porijeklo osobnog Sanaderovog bogatstva, koje kasnije, uz sva propagandna nastojanja, i nije baš najspretnije uspio objasniti.
Radi se o operacijama pranja novca preko tajnih računa u Hypo Alpe Adria Banci Klagenfurt i pljačke sredstava iz Državnog proračuna preko tajnih računa otvorenih kod Hercegovačke banke. Sanaderova veza s Hypo Alpe Adria bankom Klagenfurt seže u davne devedesete godine, kada je upravo Sanader bio jedan od povjerenika Hypo banke za Hrvatsku i prema ovlaštenju Hypo banke raspolagao je desecima milijuna njemačkih maraka sredstava za plasiranje kredita po Hrvatskoj.Sanader bi nalazio „projekte“ u koje bi se „investiralo“, a zauzvrat je dobivao u gotovini pozamašne iznose kao proviziju „ na ruke“ od Uprave Hypo banke u Austriji. Upravo Sanaderova veza sa Hypo bankom i čelnim ljudima te novčarske kuće, otkriva tajnu premijerova „poslovnog uspjeha“ u Austriji, koji mu je onda omogućio nezanemarivu financijsku ušteđevinu u devizama. Naravno, ne radi se o zakonitom poslu. Nego o poslovanju koje bi se po hrvatskim zakonima moglo nazvati „kamatarenjem“ ili lihvarstvom. Jednostavnim riječnikom: Ivo Sanader kamatario je Hrvatsku (i još to radi) za Hypo banku. Nakon toga, Sanader je prilikom službenog dolaska Hypo banke u Hrvatsku bio jedan od njihovih glavnih lobista u institucijama vlasti, te im je kao takav omogućio ne samo iznimno visoku kreditnu izloženost države prema Hypo banci, dakle lobirao je u Vladi kako bi se država zaduživala u tajnosti kod Hypo banke, a za to je dobivao pozamašne provizije od Uprave banke u Klagenfurtu na tajne račune koje su mu za tu prigodu otvorili u Austriji, nego im je omogućio i niz drugih velikih poslova. Jedan od najvećih svakako je preuzimanje Slavonske banke d.d. Osijek, u kojem je upravo Ivo Sanader odigrao presudnu ulogu, time što je sa predstavnicima Hypo banke Klagenfurt dogovorio način preuzimanja Slavonske banke d.d. Osijek, fiktivnim i nepostojećim kreditnim obvezama Slavonske banke prema Hypo banci Klagenfurt. Podaci iz dokumentacije koju skrivaju u Ministarstvu financija Republike Hrvatske jasno govore o razmjerima organiziranog kriminala i bilanci Sanaderovih kriminalnih aktivnosti.
Tako je, primjerice, samo preko tajnih kredita Hypo Alpe Adria Bank Klagenfurt Hypo banci Zagreb, oprano više od 11 milijarda kuna.Hypo banka u Hrvatskoj bila je dobro osmišljena praonica nezakonitog novca sa tajnih računa u Klagenfurtu, koji su plasirani u fiktivne investicije u Hrvatskoj preko fiktivnih kredita sa bankom kćeri, odnosno Hypo Alpe Adria Bankom d.d. Zagreb.Podaci iz tajne dokumentacije Hypo banke izvan svake sumnje ukazuju na činjenicu da Hypo banka u Hrvatskoj niti u jednom trenutku nije imala stvarni novac na raspolaganju, odnosno HAAB d.d. Zagreb je od svojeg osnutka bila u nelikvidnoj poziciji, a održavala se kao i njezine financijske operacije isključivo na nezakonitom kreditiranju u inozemstvu, odnosno do matične Hypo Alpe Adria Bank AG Klagenfurt.
Tako Hypo banka, čini se prema raspoloživim podacima ima na hrvatskom bankarskom tržištu uistinu specifičnu i jedinstvenu poziciju.To je banka bez vlastite lipe na računu, koja isključivo služi kao praonica nezakonitog novca sa tajnih računa u inozemstvu, koji se kao fiktivni krediti matične banke plasiraju i peru preko Hypo banke u Zagrebu.
Jednako tako financijskim operacijama pretvaranja duga po dugoročnim deviznim depozitima u dopunski kapital banke hypo banka je u Hrvatskoj oprala preko 200 milijuna eura.Istovremeno preko tajnih deviznih računa kod stranih banaka Hypo banka Zagreb je oprala više od 500 milijuna eura.Nezakonitim financijskim operacijama preko Slavonske banke d.d. Osijek, Hypo Alpe Adria Bank Klagenfurt oprala je čak 301 milijun 731 tisuću 800 eura.U aferi Brodosplit, tajnim operacijama preko Raiffeisenbank iz Austrije, oprano je četrdeset milijuna američkih dolara.
Tajnim operacijama preko računa pod zaporkom otvorenih kod Privredne banke Zagreb, iz Državnog je proračuna nezakonito izvučeno i oprano više od 500 milijuna eura.Dodamo li tome prihode duhanske mafije, koja je u Hrvatskoj godinama funkcionirala pod Sanaderovim političkim patronatom i zaštitom, a koja godišnje samo preko Hrvatske prokrijumčari najmanje 190 milijuna kutija cigareta, tada je iznos kriminalnih prihoda organiziranog kriminala čiji je Sanader sastavni dio, znatno veći. Tako se iznos operacija pranja novca samo u ovim slučajevima koje se izravno povezuje sa Sanaderom popeo na više od tri milijarde eura.
Zato mu treba (i njegovim nalogodavcima u pozadini...) poluga i na Pantovčaku koju je dosada držao klan Mesić-Karamarko-Osmani.

• Dnevnik sjenka - Čet, 05/11/2009 - 20:02
  
• Komentari 11
• 2758 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar