Predsjednički izbori

• Dnevnik Robert Hirc - Sri, 16/09/2009 - 02:08
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 96 dodaj komentar

O nadolazećim predsjedničkim izborima već se pisalo na „Pollitici“, a i drugim medijima ta tema nije nezanimljiva. Pa ipak, čini se da tom pitanju ipak nije posvećeno dovoljno pažnje. U medijima trenutno dominiraju neke aktualnije teme poput deblokade pregovora o pristupanju EU, ali pitanje izbora osobe koja će doći na čelo države nije ni slučajno nevažno.

Svaki od dvojice dosadašnjih predsjednika odigrao je važnu ulogu u svom vremenu. Iako nikad nisam bio simpatizer Tuđmanove politike, nedvojbeno je da je on uz brojne pogreške, vladajući čvrstom rukom, bio u nekoj mjeri i predsjednik koji je svojim karakteristikama odgovarao ratnom vremenu u kojem se Hrvatska tada nalazila.

Mesić je predstavljao otklon od takve politike i dobrodošla promjena ka mirnodopskom društvu koje primarno njeguje neke druge vrijednosti. U oba mandata zalagao se za veliko pospremanje u društvu i pridonio je sređivanju našeg društva u smislu civilizacijskog napretka, ali i izgrađivanja pravne države. Velike zasluge ima i na međunarodnom planu na kojem je svojim šarmom i neformalnim pristupom također otvorio mnoga vrata. I on je imao pogrešaka i u više navrata je ishitrenim izjavama nepotrebno bacao sjenu na inače solidno i pošteno odrađen predsjednički mandat. Uostalom, nije slučajno da je u mnogim anketama proglašavan najpozitivnijom političkom ličnošću u Hrvatskoj. No njegov je mandat na kraju, a mislim da se to dobro i poklopilo s izazovima novog vremena koji traže osobu s nekim drugim dodatnim kvalitetama, rekao bih svojevrsnom nadogradnjom na sve što je pozitivno učinio Stjepan Mesić.

Nakon odrađenog jednog mandata, svaki predsjednik je u početnoj prednosti pred „izazivačima“, pa je tako nakon prvog odrađenog Mesićevog mandata bilo relativno malo ozbiljnih kandidata (uz neizbježne političke ridikule koji su uvijek sastavni dio folklora oko predsjedničkih izbora).
Budući da se aktualni predsjednik više ne može kandidirati, očekujem da će biti i više ozbiljnih kandidata, jer svi, uvjetno rečeno, kreću s iste startne pozicije. No, to je samo naizgled tako.

Svaki dosad izabrani predsjednik imao je iza sebe u izbornoj kampanji jaku stranačku infrastrukturu koja mu je omogućila efikasnu kampanju na terenu. Vjerujem da će u drugi predsjednički krug ući ona dva (dvoje ili dvije) kandidata/kandidatkinje koje uz kvalitetnu organizaciju na terenu, stručan izborni stožer i veliko iskustvo u politici imaju i dodatne kvalitete koje su potrebne da bi se odgovorilo izazovu novog vremena.

O osobnim kvalitetama malo kasnije, a primarno želim istaći zašto mislim da imamo svega nekoliko kandidata koji mogu ispuniti zahtjev kvalitetnog „know-how“-a.

S jakom stranačkom infrastrukturom raspolažu samo Andrija Hebrang, Ivo Josipović i Vesna Pusić. Ne vjerujem da Damir Kajin može izvan Istre kvalitetno odraditi komunikaciju s biračima na terenu po cijeloj Hrvatskoj, a Nadan Vidošević koji nema ni iskustva u takvim političkim natjecanjima i koji je izbačen iz HDZ-a sigurno ne može ući u drugi krug. No, on će zasigurno uzeti dio glasova Hebrangu i vjerojatno mu zatvoriti vrata drugog kruga. Doista ne vidim koja je to ciljna skupina koja bi Vidoševiću mogla osigurati drugi krug. Za očekivati je da će mu politički konkurenti u kampanji otvoriti i pitanje porijekla imovine za koju neki mediji tvrde da je u najmanju ruku nejasno kako ju je stekao. Niti hedonistički način života kakav ga glas bije u medijima sigurno mu neće pomoći u skupljanju glasova, a prema nekim reakcijama izgleda da ne uživa ni poseban ugled u gospodarskim krugovima.

Ivi Josipoviću koji je u mnogim anketama proglašavan favoritom za ulazak u drugi krug „puše za vrat“ stranački kolega Bandić. Kao i u slučaju na desnici, Bandić bez jake infrastrukture neće pobijediti Josipovića u ratu za SDP-ove glasače, ali će mu bitno smanjiti glasački potencijal.

Vesna Pusić pak nema tih problema. Stav njene stranke je jedinstven u podršci i iz njenih redova neće biti podrivača. Gotovo je sigurno da će ona „pokupiti“ glasove lijevog centra, a o njenoj sposobnosti da javnosti predstavi sve kvalitete koje ona nedvojbeno ima, ovisi i to kakav će rezultat postići na izborima. Čini mi se da su se karte na hrvatskoj političkoj sceni tako posložile da je vrlo velika vjerojatnost da ona uđe u drugi krug, a tada je sve moguće.

Na čemu temeljim ovu tezu:

Polazeći od pretpostavke da će se iskristalizirati 3 ozbiljna kandidata u što sam gotovo siguran, vjerujem da će se izborno natjecanje voditi između Hebranga, Josipovića i Vesne Pusić.

Tu sad dolazim do onog drugog dijela kriterija koji su potrebni za pobjedu. Nakon što im kvalitetna stranačka infrastruktura osigura dobru komunikaciju s biračima, bit će potrebno istaknuti osobne kvalitete i prednosti pred drugim kandidatima.

Andrija Hebrang – čak ni njegovi najljući protivnici ne mogu mu poreći liderske osobine i sposobnost preživljavanja na političkoj sceni. Kao i svojedobno Ivić Pašalić i Hebrang je poput mačke s 9 života. Unatoč tvrdim desničarskim stavovima koji nisu bili po volji prvom HDZ-ovcu Sanaderu, unatoč bolesti i brojnim aferama koje su mu pripisivane – on je i dalje jedna od centralnih ličnosti na političkoj desnici. No, kao i to da je Jadranka Kosor postala premijerka i predsjednica Vlade, tako i Andrija Hebrang u specifičnim okolnostima ravnoteže u HDZ-u izabran je za predsjedničkog kandidata. Siguran sam da nijedno od njih dvoje u normalnoj izbornoj unutarstranačkoj proceduri nikad ne bi bilo izabrano – ona na funkcije u stranci i u državi, a on za predsjedničkog kandidata. No, tako su se u HDZ-u poklopile karte odlaskom Sanadera (a sve je to njegovo „maslo", jer je želio održati kakvu-takvu stabilnost u stranci) i ponovila se slična priča kao nedavno u SDP-u.
Podsjetimo se, nakon smrti Ivice Račana, SDP je imao četvero kandidata za mjesto šefa/šefice stranke. Svi su u određenim okolnostima morali prihvatiti Ljubu Jurčića za premijerskog kandidata iako on ne posjeduje sve potrebne kvalitete za funkciju premijera. No, tako je ispalo, on je ni kriv ni dužan postao premijerski kandidat, a kad je SDP shvatio da je to pogrešna odluka, već je bilo kasno. Priča s Andrijom Hebrangom je gotovo identična. Iako je i političkim laicima jasno da on ne uživa značajniju potporu u javnosti, ipak je spletom okolnosti upravo on ponuđen kao kandidat HDZ-a. Time je zapravo priča oko toga hoće li desnica uspjeti nametnuti svog kandidata kao pobjednika izbora – zapravo i prije izbora riješena.

Izbor se dakle ponovno sužava - na Ivu Josipovića i Vesnu Pusić.

Ivo Josipović je krenuo u početnim anketama vrlo dobro. No, ubrzo su se pojavili i problemi s izborom marketinške agencije koja će ga pratiti i prema javno dostupnim informacijama, u SDP-u se nisu mogli složiti oko izbora te će kampanju vjerojatno voditi sama stranka. Činjenica je da se Ivo Josipović snagom svog autoriteta nije uspio nametnuti niti unutar stranke i izboriti se za svoje prijedloge ne govori u prilog tezi da posjeduje liderske ambicije, tako potrebne za posao predsjednika države. Istina, on jest vrhunski intelektualac, navodno i vrhunski muzičar (što i nije previše bitno za predsjedničkog kandidata), ali u njegovoj kampanji zadnja riječ je Milanovićeva, a ne njegova.

Da ima problema s utvrđivanjem strategije komunikacije pokazao je i s otvaranjem teme dijaspore ponovno izazvavši polemike unutar stranke čiji je kandidat. Čak i u tekstovima u medijima za koje je i iz aviona vidljivo da su naručeni, može se pročitati kako se Josipović bavi pravom, glazbom i politikom, te kako je u glazbi i pravu stručnjak. Znači li to da bi, kad bi bio izabran, postao predsjednik politički laik? I Bill Clinton je bio predsjednik muzičar, ali je isto tako bio i karizmatska ličnost i nedvojbeno iskusan političar.

Šalu na stranu, ali sve me to jako podsjeća na našu predsjedničku kampanju pred 10 godina. Tadašnji kandidat HDZ-a Mate Granić bio je po svim anketama izborni favorit, ali iz razloga unutarstranačkih neslaganja i opstrukcija od vlastite stranke, on je od favorita postao izbornim gubitnikom.

Sve ove okolnosti otvaraju velike šanse Vesni Pusić. Ona je osoba bez ikakvih afera, britkih je stavova, superiorne retorike, ali i vizija koje ju često stavljaju ispred svoga vremena, pa time nekad bude i neshvaćena. No, ona od svih kandidata ima najviše iskustva u međunarodnoj politici (zapravo, što znači najviše, kad ga drugi uopće nemaju?). Pusić je u drugom mandatu potpredsjednica Europske liberalne stranke. Nitko drugi nikad od hrvatskih političara nije niti u jednoj od europskih političkih grupacija niti „primirisao“ takvoj visokoj i važnoj političkoj funkciji. Dodatnu kvalifikaciju daje joj i iskustvo u vođenju tima za praćenje pregovora s EU.

Da su ova razmišljanja na dobrom tragu, uvjerava me i njeno nedavno gostovanje u talk-showu riječke televizije. Na pitanje gledateljima „Koga biste izabrali za predsjednika?“, 98% ljudi koji su glasovali dalo je glas Vesni Pusić, a samo 2% Ivi Josipoviću!
Rezultat je iznenadio čak i samu Pusić, jer doista je rijetkost da se gledatelji u nekoj kontakt emisiji gotovo jednoglasno izjasne za jednog kandidata.
Istina je da se u takvim emisijama gledatelji većinski opredjeljuju za kandidata koji sudjeluje u emisiji, ali nikad u ovakvom omjeru nad kojim bi se i Josipović i njegov predsjednik Milanović trebali zamisliti. Riječani su uvijek bili dobar barometar stanja na ljevici.

U ovim okolnostima, ako Vesna Pusić uspije u kampanji istaknuti one karakteristike u kojima ima nedostižne prednosti pred svim ostalim kandidatima, a to su međunarodno političko iskustvo, leadership, čist obraz i kontinuitet stavova, izborna pobjeda bi mogla biti njena.

• Dnevnik Robert Hirc - Sri, 16/09/2009 - 02:08
  
• Komentari 96
• 4459 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar