pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Predizborna kampanja koju je prošle godine svojevrsnom“glasnošću“ prvi otvorio SDP, a ostale stranke u želji da ne zaostanu prihvatile, nastavit će se i zahuktati tijekom ove godine. Izbori mogu biti i prije studenog, a po nekom scenariju čak i 2008.godine.

SDP je kampanju započeo snažnom kritikom vladajućeg HDZ-a i to objelodanjivanjem mnoštva afera u kojima su sudjelovali poznatiji članovi HDZ-a, u početku unutar Vlade RH, a kasnije i na lokalnim razinama vlasti. Različito od prijašnje prakse, SDP je počeo govoriti puno glasnije, jezikom razumljivim prosječnom građaninu i reagirati puno brže. Da sve ne ostane samo na kritikama HDZ-a, SDP je najavio i strategiju razvitka hrvatskog gospodarstva („4x4x4“) koje je autor priznati ekonomski stručnjak Dr.Ljubo Jurčić.

HDZ se izložen salvama kritika u početku nije najbolje snalazio, a bolje nije ni mogao obzirom da se pokazalo kako su kritike SDP-a bile utemeljene. Rezultat toga je i prva ministarska ostavka (Miomir Žužul). Kasnije je došao do daha i dobrim PR-om djelomice uspijevao kontrolirati štetu (Verona, MVPEI). Premijer Sanader je povukao više poteza kojima je i pored katastrofalnih pogrešaka pojedinih ministarstava, igrajući ulogu spasitelja, dobrim dijelom uspio očuvati percepciju o sebi kao energičnom premijeru koji može riješiti sve probleme u društvu.

Ostale političke stranke, nepripremljene za tako rani početak kampanje, u početku nisu reagirale. Kasnije su se i one uključile, neke uspješnije a neke manje uspješno.

Tako je HNS dobro uočivši ono što javnost cijeni izbacio Čačića kao kandidata za premijera i osmislio jeftinu, ali učinkovitu kampanju „od vrata do vrata“ tijekom koje bi njihov kandidat obišao oko 200 većih i manjih mjesta u Hrvatskoj. Prikazujući sebe kao uspješnog ministra, odričući se bilo kakve odgovornosti za promašaje Račanove vlade i praveći jasan odmak od rata aferama kojim su bili zauzeti SDP i HDZ, pričom o želji da se bavi konkretnim razvojnim programima, Radimir Čačić je koncem godine uspio doći na prvo mjesto ljestvice poželjnih premijera. HNS je i pored toga što je dio glasova uspio uzeti SDP-u, ostao na razini ispod 10% glasova.

HSS s novim predsjednikom balansira između dvije najjače stranke i ne opredjeljujući se ni za jednu od njih, sklapa sporazum o prijeizbornoj suradnji s HSLS-om koji podržava aktuelnu vladu. HSS bilježi određeni rast, ali HSLS, vjerojatno zbog utemeljene percepcije da je spreman podržati svaku opciju koja mu omogućava da bude na vlasti, još uvijek ne prelazi izborni prag.

HSP je promjenom retorike i nekim gestama prema nacionalnim manjinama i Židovima uspio napraviti odmak od ranije politike, ali se na slučaju Glavaš dijelom vratio na stare pozicije i uspio zadobiti dio glasova onih koji su podržavali HDZ.

Što možemo očekivati u 2007.godini?

HDZ je već kroz kreiranje državnog proračuna najavio da će nastojati stvoriti dojam gospodarskog napretka i poboljšanja životnog standarda građana. Ne treba sumnjati da će dinamika isplate duga umirovljenicima, podizanje plaća korisnicima državnog proračuna i punjenje braniteljskog fonda dionicama najjačih državnih tvrtki imati utjecaj na opredjeljivanje birača. Onome tko drži ključeve državne blagajne će biti teško, iako ne i nemoguće parirati. HDZ-u na ruku ide i latentni sukob SDP-a i HNS-a uzrokovan konceptom Čačićeve premijerske kampanje. Za očekivati je da će ga HDZ nastojati produbiti i održavati u žiži interesa javnosti, a mogućnost njegovog utjecaja na medije ne treba podcjenjivati. Naravno, koncept Sanadera-spasitelja će i dalje biti u prvome planu.

SDP će osim ukazivanja na neispunjenje predizbornih obećanja i brojne korupcijske afere HDZ-a morati izaći s najavljenim gospodarskim programom i pokazati da može bolje od HDZ-a. Javnost više nikome neće vjerovati na riječ i dosadašnja praksa velikih obećanja onih koji pretendiraju na vlast će se morati promijeniti. SDP-u će javnost morati dodatno uvjeriti da stranka ima niz jakih pojedinaca, stručnjaka za određena područja i da je upravo Račan taj koji može oformiti tim i uspješno upravljati njime. Na ruku mu ide što ga javnost percipira kao daleko poštenijeg od Čačića i Sanadera, ali ta činjenica bez jasnog gospodarskog programa neće imati presudan značaj. Zamjetni su pokušaji da se zadobiju simpatije širih slojeva birača poput branitelja, a na planu pregovora s EU i onih tradicionalno desnijih. Upravo od tih glasova bi mogao ovisiti konačan izborni rezultat.

HNS će morati učiniti nešto da popravi rejting stranke. Čačićeva osobna promocija bi koristila da se premijer bira neposredno, ali na parlamentarnim izborima snaga pojedinca ipak proističe iz jačine stranke čiji je kandidat. Rješenje nije samo u tome da se zadobiju glasovi onih koji su do sada podržavali SDP. HNS će morati tražiti podršku i izvan tog kruga.

HSS će nastaviti s naporima da oformi takozvani treći blok ili politički centar. Početni uspjesi su postignuti, ali se još uvijek radi o retorici. Nisam siguran koliko će tome pomoći sporazum s HSLS-om. HSLS je stranka s jakom etiketom trgovačke stranke jer je podržavao i SDP i HDZ. HSS također nosi teret trgovačke stranke, ali ga je politikom novoga predsjednika Frišćića dijelom umanjio. Osim toga, i ovakva će se koalicija naposljetku nekome morati prikloniti, pogotovo ako se ne uspije pojačati s drugim, većinom regionalnim strankama. Bilo kako bilo, teško je očekivati da bi i takva koalicija osvojila najviše glasova i došla u poziciju odlučivati koga će uzeti za partnera.

HSP će sigurno nastaviti s kritikom HDZ-a i na izrazito nacionalnim temama pokušati mu oduzeti što više glasova. Slučaj Glavaš i suradnja s Haagom su pokazali kako je to moguće. Istovremeno, takva politika znatno sužava prostor za kasnije koalicije. Teško je zamisliti da bi HSP mogao koalirati s bilo kime osim HDZ-a. Ne promijeni li nešto, HSP će i dalje ostati jedina stranka koja nikada nije bila na vlasti.