Neovisni, ali ne i neutralni

„Pred svakom hrvatskom krčmom raspeti Kristuš visi“

„Pijan kao majka“, često izrečeno.

Nekada su rakiju davali i trudnicama – da bi im olakšali porod. Odatle tako zvučan opis pijanstva.
Stoljećima je poznata ljekovitost rakije: za obloge, masažu, dezinfekciju rana, skidanje temperature, liječenje srčanih tegoba (u kombinaciji s glogom), u liječenju bolova u trbuhu (stomaklija), ekcema, zubobolje , za uklanjanje masnoće u krvi i sniženju krvnoga tlaka ( u kombinaciji s bijelim lukom), za liječenje dišnih organa (s anisom, mentom), pa i za prevenciju svinjske gripe.

Medovina je bila piće starih Egipćana, Grka, Rimljana, Vikinga pa i Slavena.
Kažu da je destilirana rakija arapskoga porijekla i vjerojatno je na ove prostore stigla s Turcima u 14. stoljeću (turski rak, arak-rakija). Prve destilacije u Europi bile su u Španjolskoj u ranom srednjem vijeku, a kod Hrvata prvu destilaciju je izvodio Pietro Buona – talijanski alkemičar, općinski liječnik i gradski fizik u Puli i Trogiru, u 14.stoljeću. Dominikanci su u Zadru početkom 16.stoljeća pripremali aromatični liker od maraske i razne druge biljne likere. Kućna proizvodnja destilirane rakije u Hrvata počela je vjerojatno u 15.stoljeću. Veća proizvodnja počela je nakon 1878. godine, kada je naše krajeve zasađene vinovom lozom poharala filoksera (trsov ušenac).

Pečenje rakije je stoljetna hrvatska tradicija. Peče se šljivovica, komovica, vinjak, jabukovača, vilijamovka, breskovača, kajsijevača, dudovača (nekada pogotovo u Slavoniji bilo je puno dudova jer se pravila svila), bazgovača, dunjevača, smokovača, a pripravlja se orehovača, višnjevača, travarica (dodaje se majčina dušica, menta, matičnjak, dijelovi imele npr.u Istri, srčika s Kamešnice, ...).

Od osamostaljenja Hrvatske ništa se nije mijenjalo u toj značajnoj djelatnosti hrvatskih seljaka i građana. Onda šok. Nadolazeća EU nije blagonaklona prema toj, ne samo hrvatskoj, tradiciji. Prilagođavanjem hrvatskoga zakonodavstva europskom stigao je red i na rušenje te stoljetne tradicije.
1.01.2010. stupio je na snagu Zakon o trošarinama za oporezivanje na alkohol i alkoholna pića, duhanske proizvode, energente i električnu energiju.

Po njemu dolazi do bitnih promjena u proizvodnji i trgovanju rakijom. Po domaćinstvu moći će se ispeći 40-50 litara rakije jakosti 40% ili 16 gradi. Tko bi uopće pio takvu „svetu vodicu“, komentiraju iskusni rakijaši? 100 kuna će se plaćati za kotao obujma 40-100 litara, a za veći 200 kuna godišnje. Višak rakije država će naplaćivati od 22-25kn po litri. Sve pakirane rakije od 0,25 -5 litara će morati imati poreznu markicu. Kazna za nepoštivanje ovoga zakona za fizičke osobe su 2000 do 10 000kn, za male proizvođače od 20000 do 500 000kn, a za pravne osobe od 40 000- 1 000 000 kn.

Izgleda da Državnom proračunu slijede bolji dani. Neki dijelovi Slavonije bolje će puniti proračun od rakije, nego od druge ozbiljne proizvodnje.
Nažalost, bit će više kriminala, jer su neki naučili na blagodati rakije i 50 litara nije i neće im biti dovoljno za mjesečnu, a kamoli za godišnju potrošnju.
Groucho Marx je izjavljivao kako je bio pijan samo za vrijeme prohibicije.
Možemo očekivati slične tendencije i pravu pomamu za ono malo zakonite rakije.

Ako nam se državni aparat počne baviti ilegalnim proizvođačima, moći će odahnuti menadžersko-tajkunska grupacija, a Remetinec nećemo morati osuvremenjivati, jer će u njega trebati potrpati nelegalne proizvođače rakije, za koje država ne treba takav luksuz i komfor kao za društvenu elitu.
Zbog gužvi koje će nastati u zatvorskim kapacitetima, bit će potrebno sitne kriminalce, poput ovih sadašnjih, pustiti, da bi njihova mjesta zauzeli okorjeli zločinci – ilegalni rakijaši.
Ovi silni, novi uhapšenici trebaju se samo strpjeti do pune primjene navedenoga zakona, a tada im je sloboda zajamčena. Ni mediji im više neće biti toliko neskloni.

Kriza je. Sve su teža vremena. Ne pati Slavonce toliko ni neimaština (navikli su oni na to), ni to što se zemlju ne isplati raditi, ni neisplaćeni poticaji, ni godinama neplaćena pšenica i kukuruz, ni prazni silosi u kojima bi trebala biti njihova pšenica i strateške državne robne rezerve, ne pati ih ni tko im je predsjednik vlade i države, ali pati ih što neće moći peći rakije koliko im treba.

Tko će sve to gledati i preživjeti trijezan?

U Bugarskoj je njihov premijer Borisov svome narodu dozvolio pečenje rakije i sada svi Bugari svoju rakiju iz zahvalnosti zovu Borisovka.
Kako će se jednoga dana, nakon što se Zakon promijeni, nazvati naša rakija?
Hoće li do tada već biti iskrčeni šljivici?

O rakiji je spjevano puno pjesama.
Ona je najbolji narodni lijek za socijalnu nepravdu:

„ Alkohol ubija...znamo, o znamo,
Znamo da alkohol škodi.
No rakije, rakije, rakije amo,
Jer utjehe nema u vodi.“
(D. Cesarić, iz „Vagonaši“)

„Pred svakom hrvatskom krčmom raspeti Kristuš visi,
i ljudi u krčmi piju-„kaj denes jesi, a sutra nisi“!
Ti hrvatski pijani bokci već tristo hiljada dana
ližu krvavi potok što lopti iz Kristovih rana,
kad biskup u gali kolje boga na pjevanoj misi.
Pred svakom hrvatskom krčmom raspeti Kristuš visi.“
(M. Krleža, „Pjesma iz hrvatske krčme“)

Teško nas pati i činjenica: znaju li financi, poreznici i zakonotvorci, da i drveno bure rakiju pije. Ako ne znaju, pod hitno trebaju na seminare, kongrese i radionice.Svako drvo ne pije jednaku količinu alkohola. Pri novom rebalansu proračuna i te troškove obuke kadrova za primjenu novoga zakona, treba ukalkulirati, da nam svojom nestručnošću ne bi nanijeli nepopravljive štete.

Rakija je važna za mnoge društvene događaje: prosidbe, vjenčanja, karmine, svetkovine, ali i za smanjivanje tenzija u društvu. U većoj količini i od najagresivnijih stvara mirne građane, gaseći revolucionarni narodni žar:

http://www.youtube.com/watch?v=T1LZY1ndKbg

Nažalost, Zakon se odnosi i na nepopijenu prošlogodišnju rakiju, i ako netko ne želi postati kriminalac neka nužno što prije popije svu preostalu rakiju, jer će ona biti dokaz njihove kriminalne prošlosti prije nastupanja zakona.
Savjesni neka je prijave i tako pomognu nategnutome proračunu.

Nema više oporbe. Svi su sada vlast.
Dok nije bilo tako, možda bi se oporba i angažirala oko ukidanja ovoga nepravednoga Zakona.
Ovako- nemamo šanse.

Ukoliko, slučajno, zapne i projekt ostvarivanja „nove pravde“ u Hrvatskoj, treba pod hitno ukinuti novi „Zakon o rakiji“ kako ga narod zove, jer samo tako moći će se i dalje izdržavati „dosadašnja pravda“.