U našoj zemlji gotovo ništa ne može proći bez da se umiješa politika, a javnost se pri tom redovito dijeli na one koji su „za“ i one koji su „protiv“. Kako se kompromis rijetko postiže, svi se volimo pozvati na „struku“ koja bi kao Deus ex machina trebala riješiti prijepor. Međutim, što raditi u slučajevima kad se i struka podijeli?
Prijepor oko uvođenja zdravstvenog (seksualnog) odgoja u škole još traje, a struka i javnost se već dijele oko novog problema. Pitanje je časa kad će se morati umiješati i politika.
Radi se o udžbenicima povijesti za osmi razred osnovne škole. Kako je propisano, udžbenike piše i nudi više autora, povjerenstvo Primorčevog ministarstva odabire one koji zadovoljavaju minimalne standarde, a potom se nastavnici odlučuju za jedan od odobrenih. Sustav je jasan i naoko ne bi trebalo biti problema. Ipak, problemi su na pomolu.
Povjesničari nisu jedinstveni oko toga treba li neke činjenice uopće uvrstiti, a ne mogu se složiti ni oko toga da li je potreban vremenski odmak kako bi se događaj mogao staviti u ispravan povijesni kontekst.
Dio autora je u poglavlje o domovinskom ratu uvrstio stradavanje srpskih civila tijekom i nakon operacije „Oluja“, dok neki smatraju kako to nije potrebno jer baca nepotrebnu sjenu na cijeli domovinski rat.
Slično je i s navođenjem činjenice da je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman promijenio ime nogometnog kluba Dinamo u Croatia. Više je nego očito da se struka nije u stanju složiti oko navedenog, a teško će i politika.
Kao djelić javnosti, podržavam prijedlog da djeca uče o tome kako su i s naše strane počinjeni ratni zločini, ali da se isti procesuiraju, te da isto ne utječe na veličinu pobjede i karakter domovinskog rata.
U suprotnom bi bilo teško izbjeći njihovu zbunjenost činjenicom da na našoj strani imamo osuđene ratne zločince (Norac), a da se na Haaškom i domaćim sudovima vode postupci protiv još nekih osoba.
Od toga da je Franjo Tuđman promijenio ime jednog nogometnog kluba smatram važnijom činjenicu da zbog tog poteza, a i nekih drugih, nije bio baš omiljen u dobrom dijelu javnosti.
Zaključio bih pozivom politici da pri arbitriranju vodi računa o tome da u vrijeme masmedija, posebno interneta, činjenice nije moguće prikriti. Zato ih je bolje navesti i staviti u ispravan povijesni kontekst.
Govoriti o blizoj hrvatskoj
Govoriti o blizoj hrvatskoj povijesti u trenutku kada vise ne postoji jedna jedina drustvena institucija ili bilo kakvo tijelo koja bi mogla odisati temeljnom drustvenom vjerodostojnoscu, jalov je posao namjenjen za politikante.
Ova rasprava koja se temelji na vrlo pausalnim, cesto krajnje iskrivljenim poluinformacijama, a koje se uzimaju zdravo za gotovo usprkos protivljenju druge strane, zorno nam to i potvrdjuje.
gpgale blog
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoBuduci sam jucer u
Buduci sam jucer u "raspolozenju" proslavio Uskrs, stoga se ne mogu sjetiti sto sam ucinio s napisanim komentarom na ovu temu. Znam da sam ga napisao, ali nigdje ga ne mogu naci. Zato ga, eto, moram ponovno pisati.
Naime, s drzavama i narodima koji svakodnevno mijenjaju povijest, nije nesto u redu. Zahvaljujuci tomu, mi ni danas ne znamo koliko zrtava je palo u Blajburgu, a koliko u Jasenovcu. Zar nije vec vrijeme da se njihov broj znanstveno, trijezveno i nepristrano utvrdi? I da se poslije toga kazaljka ne pomice. Ni ulijevo, ni udesno. Namicanje politickih poena povecanjem ili umanjivanjem njihova broja je provokativno, intrigantno i degutantno. A glede zrtava u Domovinskome ratu, tek ovoliko: Ako vec danas u Haagu, a i u zatvorima u Hrvatskoj cami veci broj hrvatskih utamnicenika i osumnjenicenika za ratni zlocin nego li srpskih, buduce generacije ce mozda zakljucivati da je hrvatska strana pocinila vise zlocina nego srpska. Prema tomu, mi sami pothranjujemo tezu o nasoj genocidnosti. Dok smo ovakvi kakvi smo, trebaju li nam gori neprijatelji?
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoAko vec danas u Haagu, a i u
Ako vec danas u Haagu, a i u zatvorima u Hrvatskoj cami veci broj hrvatskih utamnicenika i osumnjenicenika za ratni zlocin nego li srpskih, buduce generacije ce mozda zakljucivati da je hrvatska strana pocinila vise zlocina nego srpska. Prema tomu, mi sami pothranjujemo tezu o nasoj genocidnosti. Dok smo ovakvi kakvi smo, trebaju li nam gori neprijatelji?
Moram priznati da mi u kontekstu teme nije jasna zadnja rečenica.
Ako pod "takvi kakvi smo" smatraš one koji pokušavaju sakriti očito, onda se slažem da nam drugih neprijatelja ne treba.
Zašto priuštiti djeci da im kasnije netko "obriše nos" činjenicama koje su od njih u školi skrivane ili zbunjenost kad na isto naiđu sami?
Statistike te demantiraju kad tvrdiš da u Haagu ili u Hrvatskoj čami veći broj hrvatskih nego srpskih utamničenika ili osumnjičenika.
Međutim, ne vidim zašto bi uopće itko razuman procesuiranje ratnih zločina prihvaćao kao prilog tezi o bilo čijoj genocidnosti.
Ta odavno je znano da nema genocidnih naroda.
B-52
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoZnam, statistika ne stoji na
Znam, statistika ne stoji na mojoj strani, ali nisam se na nju ni obazirao, jer se proteze na kojekakve srpske anonimuse.
Takodjer, iako ni termin "genocidni narodi" nije u oficijelnoj uporabi, ipak ima postojan validitet u zapadnim politickim krugovima koji se oslanjanju na tvrdnje i podatke Strbeva Veritasa. Srecom po nas, kontrira mu Zarko Puhovski!
Apsolutno, zlocin je zlocin, medjutim svakome zlocin(c)u je potrebno drukcije pristupiti.
Isto tako, na vrijeme je trebalo energicnije reagirati prema inovatorici krilatice: "drzava stvorena na zlocinima".
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoHrvatska apsolutno nije
Hrvatska apsolutno nije nastala na zloćinu. Slažem se i s tim da se nakon, nikako prije, svakom zločin(c)u drukčije pristupi. Okolnosti, kako one olakšavajuće tako i otežavajuće, vrijeme , mjesto, uzročno posljedične veze i sl., nisu iste ni u jednom slučaju.
Uvijek sam, pa i danas zamjeram ondašnjoj vlasti što je dopustila da počinjeni zločini ostanu bez pravovremene reakcije, odnosno procesuiranja.
Ne bi bilo ovakvih i onakvih teza ili krilatica, a Hrvatska bi se davno okrenula budućnosti, bez potrebe da se, osim prigodničarski, stalno osvrće ili da joj glavu prinudno okreću drugi.
B-52
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoČinjenice su tvrdoglave.
Činjenice su tvrdoglave. Dugoročno se ne daju promijeniti, koliko god se krojači povijesti trude. Ako ih današnji pisci povijesti sakrivaju, jedan se dio generacije može naći u situaciji u kojoj se i moja generacija (50-60 godina) našla kad je tek sedamdesetih i osamdesetih godina čula da postoji neki Bleiburg i kad nam starci nisu smjeli (htjeli?) odgovarati na pitanje "Što si radio u ratu, tata?" U redu Internet, u redu mediji, ali cijeli isttinu djeca trebaju čuti i u školi i kod kuće. A što je još važnije, cijelu istinu mi sami trebamo reći, radi vlastitog mira i oslobađanja. Nikad nisam prihvatio krivnju svog oca i njegove generacije (kolektivnu krivnju), posebno ne kad sam saznao sve činjenice, a nikad ne bih pristao da moj sin nosi moju krivnju, makar se ona ticala samo toga da nisam dovoljno glasno vrištao. To nema nikakve veze s karakterom Domovinskog rata, niti sa ljubavlju za Hrvatskom, osamostaljenjem i ostalim. Ni za Dinamo-Croatia (a to je ilustracija jednog idiotskog stava i uvredljivog odnosa prema svima nama) ni za pljačku Hrvatske i njeno zaostajanje za civiliziranim svijetom tijekom čitavog desetljeća, moj sin nije ništa kriv. Kriv je tek utoliko ako danas, kad može znati sve činjenice, o svemu šuti.
nvuljanic
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoU promjeni imena nogometnog
U promjeni imena nogometnog kluba ocrtava se daleko više povijesti nego u mnogo toga drugoga. Dinamo je Tuđmanovo "neka jedu kolače".
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoMeni se čini da je
Meni se čini da je "Croatia" Tuđmanovo "ljubim svoju Hrvatsku toliko da ću svom najdražem nogometnom klubu, ne samo svom, već i simbolu hrvatskog domoljublja kroz desetljeća jugokomunističke vlasti, dati sveto ime Croatia!".
(u svezi ove stvari treba konačno popu reći pop, a bobu bob, a ne zlonamjerno iskrivljavati u dnevnopolitičke svrhe)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPa to samo potvrđuje koliko
Pa to samo potvrđuje koliko je važno spominjati i takve stvari. Za djecu ne treba biti tajna da je Tuđman volio javno manifestirati hrvatsko domoljublje u čemu je znao i pretjerati tako da je promjenom imena Dinamo prvi put izazvao javne prosvjede, a da su se nakon njegove smrti ideje odrekli i njeni provoditelji, potvrđujući tako svu promašenost iste.
Usput se može spomenuti da je javne prosvjede izazvao još jednom pri pokušaju ukidanja radija 101 kada je unatoč zabrani održan masovni prosvjedni skup na glavnom zagrebačkom trgu.
Poučak može biti u tome da je demokracija duboko ukorijenjena u hrvatskom društvu, da se uspjela održati tokom svih ratnih godina i kasnije, te da se nije libila pokazati zube i prvom predsjedniku samostalne države.
Može se poentirati kako navedeno dodatno potvrđuje ispravnost plebiscitarnog opredjeljenja za demokratske promjene devedesetih, te da hrvatska demokracija osim prošlosti i sadašnjosti ima osiguranu i budućnost.
E sad, ja tu ne vidim ništa dnevnopolitičkog, a bogme ni neprijateljskog.
B-52
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoIma li što lošega u javnom
Ima li što lošega u javnom manifestiranju hrvatskog domoljublja? Možemo povući paralelu s javnim manifestiranjem američkog domoljublja na njihov dan 4.srpnja! Može li se s manifestiranjem domoljublja pretjerati ili ne može, stvar je percepcije promatrača. Osobno ne mislim da je Tuđman pretjerivao. Ti vjerojatno misliš da jest.
Prosvjedi radija 101 govore o onome što svi znamo: da je moć manipulacije narodom u rukama onoga tko drži medije! U ovom slučaju, 101-dinica je izmanipulirala zagrebačku javnost (radi se o lokalnom mediju). 101 nije neovisni medij, već je itekako politički ovisni medij, to je općepoznata činjenica i neću ovdje otvarati tu temu, jer ta tema zaslužuje poseban post.
Poučak da je demokracija duboko ukorijenjena u hrvatskom društvu stoji, zato jer je demokratsko hrvatsko društvo, unatoč teškim stradavanjima za vrijeme jugokomunističke diktature, prihvatilo za prvog hrvatskog predsjednika čovjeka iz partizanske garniture.
A i dalje stojim kod tvrdnje da jest dnevnopolitički izvrnuti činjenicu o predsjednikovoj manifestaciji domoljublja kroz davanje naziva Croatia ljubljenom nogometnom klubu, nazvavši je nečim kao "kruha i igara". Svi znaju da je Tuđman obožavao Dinamo/Croatiu isto koliko i većina zagrepčana, uključujući i širu hrvatsku populaciju i kada se radilo o tom klubu, Tuđmanu nisu bile na pameti bilo kakve politikantske primisli. To je činjenica.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNe ni samome mi se nije
Ne ni samome mi se nije svidjelo mijenjanje Dinamova imena, kao ni Vrdoljakova izjava da bi svim nezadovoljnicima trebalo ledja ispraviti, ali sada mi se cini da neke ne boli to sto je Tudjman promijenio ime Dinamu, nego sto je promijenio ime njihovoj drzavi.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoOdnosi li se "sada" na ovaj
Odnosi li se "sada" na ovaj forum ili općenito?
B-52
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoE, nekada je tesko
E, nekada je tesko odgovoriti na lako pitanje
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoA nekada i lako na ona koja
A nekada i lako na ona koja se čine teškima.
B-52
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaou času kada je bio prosvjed
u času kada je bio prosvjed za 101 to je bio apsolutno jedini medij koji je koliko-toliko bio glas razuma u trenutku kada se tuđmanova vladavina polako ali sigurno pretvarala u diktaturu koja nas je ionako nekoliko godina kasnije bacila u tihu ekonomsku i političku izolaciju
ako se alternativno i drugačije mišljenje smatra manipulacijom, tada je vjerojatno 101 izmanipulirala zagrebačku javnost, no ako se usporede tadašnji odnosi snaga, čini se da to i nije baš tako
što se tiče dinamo/croatia, to je samo pokazatelj koliko je ta klika jadna i očajna bila, frustrirana, primitivna i općenito nazadna; što je tuđmanu prolazilo kroz glavu da je došao do toga da mu je to dobra ideja nažalost nikada nećemo saznati, od imenovanja nogomentnog kluba do sletova za franjin rođendan je bio vrlo maleni korak
upliv politike u bilo što što nije sama politika (primjerice sport) samo pokazuje primitivizam tih istih političara i tuđman u tome nije bio ništa bolji, dapače predvodi na popisu
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoSvi znaju da je Tuđman
Svi znaju da je Tuđman obožavao Dinamo/Croatiu isto koliko i većina zagrepčana, uključujući i širu hrvatsku populaciju i kada se radilo o tom klubu,
Napisano kao razlomak stoji, ali prijepor je nastao upravo zbog toga što se većina Zagrepčana, uključujući i širu hrvatsku populaciju odlučila za brojnik, a Tuđman za nazivnik.
B-52
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNe mijenja činjenicu o
Ne mijenja činjenicu o Tuđmanovoj zaljubljenosti u taj klub. Upravo zbog toga što je Dinamo, desetljećima predstavljao simbol otpora hrvatskog naroda jugokomunističkoj čizmi, zbog toga nije bilo šireg razumijevanja za, inače dobru, Tuđmanovu inicijativu.
Nesporna činjenica je da je Dinamo predstavljao simbol otpora i druga nesporna činjenica je da je Tuđman obožavao Dinamo.
Treća nesporna činjenica je da nikome ne bi smetala promjena imena Dinamo u Croatia, da Dinamo nije bio simbol otpora jugokomunističkoj čizmi. Tu je bio jedini Tuđmanov kiks, ukoliko je to uopće važno, iako osobno mislim da je to potpuno marginalna činjenica u odnosu na značaj svega ostalog što sam navela.
Stoga je smiješno što je osoba, koja si je uzela za pravo pisati "hrvatsku povijest" uopće to spomenula, a istovremeno je zanemarila mnoge bitne činjenice iz novije hrvatske povijesti.
Iz tog razloga sam protiv davanja prava bilo kojem pojedincu da piše hrvatske udžbenike.
Hrvatske udžbenike bi morao pisati hrvatski institut za povijest, temeljem znanstveno utvrđenog činjeničnog stanja i to timskim radom, a ne temeljem pojedinačnog mišljenja i viđenja subjektivne naravi!
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoTuđmanova je inicijativa i
Tuđmanova je inicijativa i odbačena zato što je Dinamo bio simbol, ali Dinamo, ne Croatija.
Slažem se za ovo s institutom, ali povjesničari su očito podijeljeni, a neki uvode previše elemenata politike.
Npr. Jurčević mi u javnim nastupima djeluje više kao političar. I još k tomu loš.
B-52
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNaoko sitnica u usporedbi s
Naoko sitnica u usporedbi s njegovim drugim "povijesnim" odlukama na političkom, gospodarskom i vojnom planu, promjena imena koje je simbol mnogima, izravno i mnogo govori o karakteru režima koji je tad bio na vlasti, a njeno navođenje pridonosi otklanjanju mogućnosti da se izgradi novi kult ličnosti za što volje i pokušaja nije manjkalo onda, a ima ih i danas.
To je svakako jedna od boja u paleti onih kojima treba oslikavati portret prvog hrvatskog predsjednika.
B-52
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao