Neovisni, ali ne i neutralni

Ovih dana donesena je presuda po kojoj EPH mora isplatiti Branimiru Glavašu 116 tisuća kuna zbog teksta u kojem Jutarnji list optužuje Glavaša da pet godina nije platio alimentaciju. Pri tome se pozvao na izjave dvoje ljudi koji su na kraju opovrgli davanje bilo kakve izjave bilo kojoj novinarki, a najmanje novinarki Jutarnjeg lista. Kako se Jutarnji list oglušio na objavu isprike, Glavaš ih je tužio i tu tužbu dobio.

Zapravo radi se o cifri od 80 tisuća kuna plus zatezne kamate za nematerijalnu štetu nanesenu klevetom koja će se isplatiti pod prijetnjom ovrhe i tako omogućiti Branimiru Glavašu isplatu 75 tisuća kuna za iste štete nekadašnjem županu Ladislavu Bognaru. Bognara je Branimir Glavaš u svojim intervjuima nazivao lažnim svjedokom i majorom JNA kojemu je zadatak fabricirati optužbe protiv pojedinih sudionika Domovinskog rata. Vitez slavonske ravni, kako voli da ga zovi poltroni je jednostavno smetnuo činjenicu o Ladislavu Bognaru kao visoko rangiranoj vojnoj osobi zaslužnoj za uspješnu obranu grada Slatine od četničke agresije.

Verbalna divljanja i prijetnje Sirovine slavonske ravni najjače su osjetili osječki novinari Goran Flauder i Drago Hedl o čemu hrvatska javnost zna dosta. Malo poznato da je dotična Sirovina slavonske ravni nakon TV priloga Sandre Križanec o Slavonskoj banci nazvao dotičnu sa bujicom uvreda: Razbit ću ti pičku ako još jednom spomeneš moje ime, a što se privatizacije tiče, s obzirom na tvoje godine, u to se razumiješ k’o Mara u krivi kurac! Hrabra izjava osobe koja u tom prilogu nije spomenuta niti jednom rječju. Ali lako je prijetiti ženi koja je usto i slabija od Sirovine slavonske ravni. Sandra Križanec je te prijetnje prijavila samo Hrvatskom novinarskom društvu jer joj je bio poznat Glavašev utjecaj na represivni sustav. Sama Sandra je još jednom bila izvrgnuta divljanju Sirovine slavonske ravni kada je objavila prilog o sumnjivoj privatizaciji Glasa Slavonije kada joj je poručio da će je pojesti mrak. Naravno, Sirovina nikada kazneno nije odgovarala na ove prijetnje.

Posebna zanimljivost poučka Sirovine slavonske ravni je ta da se isti poučak ne primjenjuje na sve isto. Kad je Sirovina izvrijeđala županijskog vijećnika Ramira Ristića liječničkom dijagnozom „retardiranim kretenom kojem je potreban psihijatrijski pregled“ te za Jutarnji kasnije i dodao kako „mu je stanje i gore“, pokrenut je kazneni postupak. U tom se procesu Branimir Glavaš javno ispričao Ramiru Ristiću koji poslije nije bio takve sreće u građanskoj parnici koju je pokrenuo zbog naknade nematerijalne štete uzrokovane klevetom.

Presedani u slučaju Sirovine slavonske ravni se gomilaju i bivaju sve smješniji. Kada je Unikom objavio spisak 345 osoba koji su toj firmi dugovali više od tisuću kuna našlo se ime i prezime Sirovine slavonske ravni. Tada su pokrenute tužbe protiv Glasa Slavonije (30 tisuća kuna) i Unikoma (10 tisuća kuna) za naknadu nematerijalne štete izazvane klevetom. Činjenica koju je sud prihvatio pomalo stoji na klimavim nogama. Opomenu za dug Sirovina slavonske ravni je platio u roku od pet dana ali ne u cjelosti. U doba objavljivanja spornog oglasa Sirovinin dug je iznosio nešto preko 327 kuna ali Sirovina je u optužnici izjavio kako su mu smetala dobacivanja sugrađana u stilu „Župane, plati vodu“. Yebi ga, njegovi sugrađani opomene plaćaju u punom iznosu i ne krive poput kukavica i slabića inkasatore Unikoma.

Posljedice divljanja Sirovine slavonske ravni, što se tiče stanja medija Slavonije i Baranje, vidljivi su u svim medijima koji nisu naklonjeni Branimiru Glavašu. Tako Glas Slavonije dobro brine za duševne boli Sirovine slavonske ravni jer se dobro opekao gubitkom od 30 tisuća kuna pa je tako iz kolumne Ivana Starčevića izostavio komentar o tome kako je broj prijetnji Vladimiru Faberu i Dragi Hedlu eksponencijalno porastao nakon izlaska Sirovine slavonske ravni iz pritvora.

Tome doprinosi i sustav kadroviranja u osječkim sudovima 90-ih godina. Malo tko bi otvoreno priznao kao Petar Kljajić da je devedesetih kao sudac (koji je po ustavu navodno nezavisan od politike) išao po instrukcije na Pantovčak kod Tuđmana te u skladu s istima oslobađao raznorazne zločince. Između ostalog Kljajić je i jedan od sudionika u akciji oslobađanja Antuna Gudelja, ubojice Josipa Reihla Kira. Tada su napaćeni Osječani saznali i imena sudaca koji su doprinijeli cvjetanju kriminala u njihovom gradu, a koji danas rade na istom sudu.

Pred nama, kao i novim ministrom pravosuđa predstoji težak posao izmijene zakona i depolitizacije pravosuđa koja je prva nužna za normalno funkcioniranje hrvatske države koja će nagodinu postati punoljetna i nadživjeti sve nas pisce na ovom blogu. Treba u pravosuđu provesti čistku svih onih sudaca koji su na svoja mjesta došli po kriterijima Ante Potrebice i Milana Vukovića, a taj je da suci moraju biti politički korektni. Osim toga, treba raditi i sa domaćim političarima, objasniti im kako su krvavi ispod kože kao i njihova izborna baza, upozoriti ih kako se njihove izjave shvaćaju, te posljedice koje može prouzročiti njihova riječ. Usto, dok se ne uvede reda u državu, treba ukinuti zastupnički imunitet našim zastupnicima jer se ta institucija prečesto zloupotrebljava. Tek tada će moći doći do izmjene spornih članaka zakona koji diktiraju novčanu vrijednost nematerijalne štete koja je često veća od iznosa nematerijalne štete koju osiguravajuće društvo isplaćuje za iste štete kod gubitka djeteta. Analizom svih slučajeva kod kojih su isplaćene štete za nematerijalne boli našim glasovitim političarima imamo jednu diskrepanciju. Dijagnoze na osnovu kojih sudski vještak iznosi svoje mišljenje mogu biti napisane i bez odlaska svome liječniku. Ne moram spominjati kako niti jedan od tih naših duševnih bolesnika nije bio niti sekunde na bolovanju s obzirom na dijagnozu i količinu propisanih lijekova za smirenje, nego su neometano nastavili raditi odgovoran posao bez obzira na suženo stanje svijesti. Također, teret dokazivanja klevete treba prebaciti na navodno oklevetanog jer nigdje u svijetu nije dovoljna samo riječ „nije istina“ jer kako nitko nije kriv dok mu se to ne dokaže, isto tako nitko nije nevin dok to ne dokaže. Novčane i zatvorske kazne treba uvesti svima onima koji krše zakon o sukobu interesa i zakon o pristupu javnim informacijama. Dovoljno je zadržati članak o objavi isprike, a ukoliko se ne objavi, utjerati javnu ispriku sudskim putem. Sa ovakvim zakonom i sudcima koji presuđuju prema količini političkog utjecaja došli smo do jednog vakuuma u informiranju javnosti jer se uredništvo ne usuđuje objaviti nekakvu vijest zbog izrazito restriktivnog zakona koji je u stvari naslijeđe verbalnog delikta. Tako, naprimjer su sve novine objavile kako je Davor Milinović preko noći riješio dugove bolnica prema dobavljačima. Zapravo, samo je pomjerio plaćanje sa 200 dana na 240 dana.