Tagovi

Poučak gospodina Stjepana Mesića

Upoznati smo, tko više, a tko manje, s time kako su neki postupci ili neke izjave proslavili ili „proslavili“ pojedine ljude s hrvatske javne i političke scene, a da se nikad nitko nije pitao što su nam ti ljudi zapravo nudili i jel' to što prizivaju ili nude primjereno vremenu kojemu su pripadali.

Tako svi znaju za čuveno upozorenje Stjepan Radića upućeno delegaciji NV DSHS koja je sa srbijanskom stranom trebala izdogovarati uvjete ujedinjenja DSHS i Kraljevine Srbije u zajedničku državu: „Ne idite gospodo kao guske u maglu!“, kojom se je usprotivio „prisajedinjenju“. Nitko se međutim nije pitao koja je bila alternativa ni što je Stjepan Radić umjesto ujedinjenja, koje su „gospodari svijeta“ Woodrow Wilson i Lloyd George bili spremni i silom provesti, ponudio svojem hrvatskom narodu. Neki povjesničari bavili su se različitim inačicama ujedinjenju, ali oni temeljem prikupljenih saznanja iznose svoje zaključke, nigdje nema bilo čega što bi nas upućivalo na nekakvu Radićevu ponudu.

Usklik: „Hrvatsku u UN!“ proslavio je ridikula Hrvoja Šošića i donio mu „planetarnu“ slavu jednog od naj-Hrvata i nešto Stare Gradiške. Niti on sam, niti itko drugi nije se zapitao kako, kojim sredstvima i uz koju cijenu bi to bilo provedivo.

Vlado Gotovac je opet sanjao nekakve svoje pjesničke snove iz kojih ga je trgnula tek ona kopča vojničkog opasača na predizbornom skupu u Puli 1997. Tada je shvatio da je i onaj njegov čuveni govor održan 30. 08. 1991. ispred komande 5. Vojne oblasti, bio zapravo tipični govor mržnje.

Franjo Tuđman također nije nudio ništa osim sebe kao samodršca, pa što koštalo da koštalo.

Nakon svih proteklih godina za mene ostaje tajna što je to što je s Tuđmanom povezivalo ljude koji s njim zapravo nisu trebali imati nikakvih dodirnih točaka. Jesu li ti ljudi, tobože prihvaćajući ga, zapravo izbjegavali njegovu bezobzirnu bolesnu nasrtljivost, a on ih zauzvrat smatrao prijateljima. Na um mi pada Edo Murtić, čovjek jakih antifašističkih uvjerenja, hedonist i pun života, pristaje čak i na druženje s već potpuno fašistoidnim Tuđmanom? Raskida svaki odnos s njime tek nakon Tuđmanove izjave da će kad dođe na vlast „nastaviti tamo gdje su ustaše stali 1945. i istjerati Srbe iz Hrvatske“.

Akademik Krešimir Balenović je u jednom trenutku povjerovao da je Tuđman vođen dobrim namjerama, ali čim je shvatio da je Tuđman tek „šumski čovjek“, pobjegao je od njega glavom bez obzira.

Čovjek, koji je u jednom trenutku pristao uz Tuđmana, pa s njime i HDZ osnivao, iako je s njime bio potpuno inkompatibilan je Stipe Mesić, za kojega mislim da ga je u tome vodila isključivo povrijeđenost radi osude na kaznu zatvora, a onda i osvetoljubivost radi izdržane kazne, što je najbolje pokazao onim krajnje netrpeljivim ispadom prema Stipi Šuvaru kad je razriješen dužnosti člana Predsjedništva SFRJ. Ali i on uz Tuđmana nije mogao izdržati dugo, nakon dužeg neslaganja pa i izrazite kritičnosti prema Tuđmanovoj politici, posebno onoj prema BiH, 1994. napušta i Tuđmana i HDZ.

Danas mogu reći da bez obzira na neke njegove nerazumne poteze i više nego dvojbene izjave, ja osobno Mesića smatram zapravo jedinom pozitivnom ličnošću na političkoj sceni Hrvatske, od Tuđmanovog preuzimanja vlasti do danas.

Dakle zamjeram mu šurovanje s ustaštvom koje je nasreću brzo prekinuo, povezivanje s klanom Osmani, „guranje“ Amira Muhremija i nepotrebno i zbrzano priznanje Kosova s tim u vezi. Tome mogu dodati i nikad razjašnjeno porijeklo novca za kupnju stambenog prostora.

Ali to bi uglavnom i bilo sve što mu ja mogu staviti na dušu.

Afera „Našicecement“ je bio i ostao tek pokušaj podvale kojim ga je HDZ želio diskreditirati.

Nepoznavanje elemenata političkog marketinga, neznanje i nesnalaženje, odbijanje učenja na iskustvima drugih, potpuna odsutnost socijalne osjetljivosti kao makar minimalnog osjećaja za opće dobro…. su karakteristike koje obilježavaju najveći broj ljudi iz redova hrvatskog političkog establishmenta danas.

Sve to je najvećim dijelom posljedica Tuđmanovog nasljeđa s kojim je pokušavao raskrstiti upravo Stipe Mesić, ali bio je nažalost preusamljen da bi u tome i uspio.

Svjedoci smo da se sam kandidirao za predsjednika države, jer ga nijedna stranka, uključujući i tada njegovu HNS, nije željela kandidirati, ali se uspio izboriti za to da je ipak istaknut kao zajednički kandidat stranaka tadašnjeg lijevog centra HNS, HSS, LS te IDS, što je već druga priča.

On sam je bio potpuno uvjeren u svoju pobjedu, govoreći da ima „kapital prepoznatljivosti koji nosi njegovo predsjedanje Predsjedništvom SFRJ, što narod pamti“, a onda i povjerenje u onaj dio hrvatskog biračkog tijela, kojemu se nitko ne obraća, ni onda, a ni danas, naime antifašističkoj Hrvatskoj.

Svi imaju nekakvu potrebu dopasti se ustaškoj i klerofašističkoj Hrvatskoj, a tu Hrvatsku treba prepustiti HDZ, neka umre u njenom smradu.

Svjedoci smo da se u svojim predizbornim kampanjama Stipe Mesić nije dodvoravao nikome, a najmanje braniteljima. Nije ronio gorke suze nad sudbinom Vukovara, on je dobro znao tko je odgovoran za tu tužnu sudbinu najbogatijeg i jednog o najljepših hrvatskih gradova. „Bleiburg“ je spominjao u isključivo negativnom kontekstu, a na pamet mu nije padalo da se uprizori na Bleiburškom polju. Tuđmana je anatemizirao!

Napadao je i polupredsjednički sustav i kroz taj sustav i Tuđmana koji je teško zlorabio sve one ovlasti koje mu je sustav omogućavao. Najavljivao je promjene Ustava, koje bi za posljedicu imale promjenu sustava vlasti od polupredsjedničkog u parlamentarni, što je kasnije i provedeno.

Simptomatično je i to da mu je ta antifašistička Hrvatska, kojoj se obraćao, progledala kroz prste za svojedobne već spomenute proustaške istupe i priče kako je „Hrvatska u 2. Svjetskom ratu dva puta pobijedila“. Nagradila ga svojim glasovima i donijela mu izbornu pobjedu, prvi puta „na lijepu riječ“, a drugi puta zato što je ispunio predizborna obećanja i poštovao Ustav RH.

Nimalo mu nije naštetila „sjeća generala“ kao ni svođenje nekih ljudi i događanja na pravu mjeru. Naprotiv! Siguran sam pače da bi Stipe Mesić da je postojala ustavna mogućnost pobijedio na predsjedničkim izborim i osvojio i treći mandat. Usprkos ustaškoj Hrvatskoj, usprkos klerofašistima, braniteljskim udrugama i hrvatskim generalima. Šteta što nije, ne bismo danas predsjednikovanje Ive Josipovića zvali izgubljenim vremenom.

Velika je šteta što Stjepan Mesić nije na čelu izvršne vlasti imao dostojne partnere, da ih je imao, danas bi Hrvatska i drugačije izgledala i drugačije disala, nitko, pa ni The Economist, joj ne bi tepao da je „muljevito dno Evrope“. Samo korak s njime nisu ni znali ni mogli držati ni Ivica Račan, ni Ivo Sanader, ni Jadranka Kosor.

Dakle Stipe Mesić je pokazao što i kako treba raditi u posttuđmanovskoj Hrvatskoj, pokazao je i da se političar ne treba ni pokušavati dopasti se svima i pod svaku cijenu, kako bi tobože bio nekakav politički izdanak sviju u Hrvatskoj. To bismo mogli nazvati svojevrsnim Mesićevim poučkom.

Što bi onda čovjek očekivao od Zorana Milanovića, kojemu je poznat taj Mesićev poučak, a i Josipovićevo „potonuće“, nego da se i on u svojim predizbornim nastupima obraća antifašističkoj Hrvatskoj i glatko pobijedi na izborima? Toj Hrvatskoj su se obraćali i Josipović 2009. i Zoran Milanović 2011. i pobijedili, a onda 2015. Josipović mijenja retoriku i gubi izbore, jer s „desne strane“ nije dobio nijedan glas, a mnoge glasove s „lijeve strane“ je izgubio.

Zoran Milanović ili Alex Brown, svejedno je, očito ništa od tog ne razumijeva, nego i on kreće obraćati se HDZ-ovom biračkom tijelu, odakle po defaultu jedan glas dobiti ne može, ali će mnoge glasove antifašističke Hrvatske izgubiti.

Pitam se nije li Alexu Brownu ovo što je savjetovao Milanoviću slično onome kad bi u SAD u predizbornoj kampanji predsjednički kandidat demokrata koristio retoriku predsjedničkog kandidata republikanaca i obraćao se republikanskom biračkom tijelu, pokušavajući dobii izbore za demokrate?

Milanoviću bi puno probitačnije bilo da je kao savjetnika uoči izbora uzeo Stipu Mesića, jer bi s njim sigurno pobijedio, a s Alexom Brownom će vrlo vjerojatno izgubiti.

Komentari

Fenix

Žao mi je da se tako valjaš u blatu, i to onom živom, a evo nečeg što bi ti moglo pomoći da se izvučeš.

Pokušat ću biti kratak.

Prva tvrdnja.

Suvremene države (razvijene) došle su (po logici razvoja) u stanje u kojem više ne znadu kako produktivno upotrebiti novac pa ga troše. Budale, koje znadu samo trošiti, "nanjušile" su to (trulo) stanje i kandidiraju se za vladajuće položaje. Nije samo Hrvatska "muljevito dno Evrope", nego je i Evropa skupa sa USA i drugim razvijenim zemljama "muljevito dno" - Utter bildge" - civilizacije.

U gospodarstvu slična stvar. Došli smo u situaciju u kojoj je diskutabilna korisnost produktivnog investiranja, jer i najbolje investicije čine najveće štete. Izum nekog izvrsnog robota, npr: ostavlja bez posle i sredstava za egzistenciju milijune ili desetke milijuna radnika. To je samo jedan primjer.

Ovo su opet "nanjušili" loši manageri i postojeću sitaciju shvatili kao dobru priliku da napune džepove. - bez grižnje savjesti - jer bi dobri manageri možda napravili čak i puno veću štetu nego oni sami. Soga loši manageri. Potražnja za lošim managerima je velika pa oni, sa tržišta rada istiskuju dobre managere.

Za opstanak i napredak brinu, jedino oni koji nemaju nikakvog utjecaja na zbivanja - radnici i općenito birači.

Zašto nemaju nikakvog utjecaja? Zato što moraju uvijek birati između dva zla, a nikako da dokuče koje je od njih manje.

Da li je svađa i jalova polemika - svađa sa vlastitom jekom - izlaz iz ovoga, ili treba tražiti neki novi, viši ili pogodniji oblik življenja.

Meni se čini da je izlaz iz toga u pravcu onog "umjetnog" vlasnika te drugih stvari i zakona o kojima govorim. No da bi to bio izlaz, drugi ljudi trebaju prihvatiti i promovirati te ideje. Tako je bilo oduvijek. Jedni su rađali takve ideje, a drugi su ih širili. S tim dobijaju jedni i drugi, a gube jedino oni koji im se protive ili ih prešućuju iz zavisti.

Nisam mislio ozbiljno da bi neko u Hrvatskoj htio promovirati moje ideje. Rođen sam u Zagrebu, a ne u Hlebinama.

Tek toliko da se zna.

Tko je glasao

lapsus

Za nijansu je bolje od ponude ljevice.

Tko je glasao

Fenix

Glede Mesića i ostalih držim da si u pravu. No da li si se zapitao zašto se zbiva ta deklinacije udesno, ka fašizmu? Možda zato što ljevica nema što ponuditi, a ono što nudi za nijansu je gore od ponude desnice, iako se svakome razumnom čini gore. Privid i zbilja.

Tvoja polemika sa ostalima nažalost je prosta, jalova svađa. Spustio si se na razinu svojih oponenata.

Zašto?

Zato što ne nudiš ništa.

Ja sam danas jedini mislilac koji nudi onaj pravi put, koji se traži već od Platonovog vremena.

Da si ti u pravu, t.j. da je tvoja diskusija bitno bolja od diskusije ostalih, ti bi širio moje ideje. A ovako, samo širiš i produžavaš prostu svađu i obezvrijeđuješ svoj stav.

Nehotično radiš protiv dobra, napretka ili rješenja problema koji muče današnju civilizaciju.

Tko je glasao

Od redikula se ne mogu ni očekivat

nego redikulozne analize.

Tko je glasao

@kvinjo

Čijim glasovima je Mesić pobijeđivao na izborima, pederčino?

Tko je glasao

Ako je ko ode pederčina

onda si to definitivno ti jer kao što znaš antifa su se fuzirali s pederčinama. Sad..... ko je tu aktivan, a ko pasivan neman pojma.

Tko je glasao

@kvinjo

Pederčina je opis tvojeg (ne)ljudskog karaktera,a ne tvoje seksualno opredjeljenje.

Tko je glasao

Pravi hard core fašisti uglavnom su pederčine

"This is a taboo topic for a gay left-wing man like me to touch, but there has always been a weird, disproportionate overlap between homosexuality and fascism. Take a deep breath; here goes."
http://www.huffingtonpost.com/johann-hari/the-strange-strange-story_b_13...

Uzalud se skrivaš, umjesto da ponosno izađeš iz ormara, kako i dolikuje vremenu u kojem živimo. Naime, nije svaki peder nužno niti fašist niti antifašist, ali je najžešći fašist gotovo sigurno ujedno i pederčina.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  2. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  3. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  4. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  5. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  6. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  7. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 95
  8. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  9. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0
  10. Trg maršala Tita od aluzija komentara 1
  11. UMJETNI VLASNIK od petarbosni4 komentara 6
  12. Stanje Firmi U Bosni I Hercegovini od AlexD komentara 0
  13. Mala analiza od drvosjek komentara 46
  14. gospodari naši od aluzija komentara 0
  15. imati NOVO za posljedicu NOVU od aluzija komentara 0
  16. zadomspremni od drvosjek komentara 5
  17. NE jednakost zašto postoji od aluzija komentara 0
  18. Razotkrivanje: „Istanbulska konvencija“ je agresija na sve države koje su zaštitile brak kao zajednicu muškarca i žene od ppetra komentara 9
  19. I meni je žao svih nevinih od drvosjek komentara 31
  20. porezoPrimci naredboDavci ŠEFovi od aluzija komentara 0
  21. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 15
  22. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 26
  23. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  24. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0
  25. Vlada treba služiti građanima od Mucke komentara 0

Tko je online

  • indian
  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 30

Novi korisnici

  • mmarijan
  • Crvena
  • gived
  • AlexD
  • Voltron