Tagovi

Potkupljeni, odbjegli psi i uspaljene kuje

Često čujemo kako je pas najbolji, najiskreniji i najvjerniji čovjeku prijatelj. Od davnine, od pamtivijeka. Prastare, više tisućljeća stare pećinske slikarije pradavnih nam predaka to navodno zorno dokazuju te neupitno prikazuju tu vezu od početka ljudske naseljenosti na ovoj planeti.
Uistinu, je li ta prastara istina u ovoj odlazećoj „civilizaciji“ postala upitna? Treba li ozbiljno preispitati tu tisućljetnu istinu? Čovjek nije u stanju opstati na ovoj planeti odvojen i zaseban od svega na njoj pa točnost gornje istine zahtjeva ozbiljnu potrebu preispitivanja još do jučer neosporne istine.
Jesu li psi još uvijek naši najbolji prijatelji? Ovlaš gledajući ta istina još stoji ali detaljnija analiza dovodi u nedoumicu. Naročito zadnjih decenija, godina, mjeseci i tjedana.
Svaki pas poznaje sve članove obitelji u kojoj živi. I prije nego li ih vidi zna da član obitelji dolazi s posla, iz škole, ili s nekog drugog mjesta izvan kuće, točno zna u koje vrijeme tko odlazi ili dolazi. Izrazito je nemiran kada se taj red naruši. Svakog člana obitelji koja ga je othranila, prigrlila, koja mu daje hranu, dom, pažnju i ljubav spreman je braniti do vlastite smrti. Upozorava vrlo jasno na dolazak svakog stranca. Nepotkupljiv je, sumnjičav prema strancima dok mu član njegove obitelji ne ukaže da je stranac dobrodošao. Inače je agresivan prema svakom strancu ako procijeni da članovima njegova doma prijeti i najmanja opasnost tuđe premoći ili podjarmljivanja njegove obitelji tuđinskoj vlasti a samim time i uništenjem njegove obitelji. Nama nerazumljivom intuicijom točno prepoznaje opasnost i kada je nitko od nas niti vidi niti naslućuje istu. Točno zna što mora učiniti da upozori svakog člana obitelji koja ga hrani i njeguje kako se pojavljuje nešto strano toj obitelji i kako je spreman napasti istu prijetnju boreći se do smrti za sigurnost svakog člana svoje obitelji čiji je itekako važan član.

Velike i prastare obitelji, koje danas zovu narodima, organizirani u države, preciznih granica, interesa, sklonosti, moralnih i običajnih vrijednosti uzgojile su prošlih tisućljeća svoje autohtone rase pasa. Točno onakve kakve su potrebne da bi sačuvali obitelj/narod/državu u kojoj žive. I cijeli svijet prepoznaje i poznaje te sasvim specifične vrste pasa. Svi točno znaju kome pripadaju, koji ih je narod uzgojio te širom planete znaju koje im je podneblje dom, koga štite i za koga su domaći a ne strani.

Začuđenost izaziva današnje ponašanje najbolja čovjekova „prijatelja!“ Preispitivanje prastare do nema davne neosporne istine u posljednje vrijeme se nameće pažljivom promatraču kao imperativ. Ne laju više psi upozoravajući na dolazak nedobronamjerna stranca, ne upozoravaju više na opasnost i pogibelj za dom u kojem su odnjegovani, othranjeni, odrasli i stasali.

Ne! Podvijena repa, šutke obožavaju strance. Sa nekim neshvatljivim i bezrazložnim pa čak i neskrivenim zanosom osvete prema vlastitoj obitelji prešućuju opasnost i istinu o nadolazećem strancu. Bore se međusobno do bjesnila tko će bolje i pokornije služiti strancu a na štetu vlastita doma. Zar su stvarno za nekoliko konzervi Pedigree pala više spremni služiti svakog gospodara i temeljito izdati svoju obitelj, a time i pleme, narod i državu? Narod čiji premnogi članovi nisu ni voljni, a neki ni sposobni, povjerovati da su ih njihovi odabrani psi spremni izdati za „zalogaj više“? Možda naivno misle da će odbjeglim psima i uspaljenim kujama nešto preteći od obećane i zagarantirane preobilne količine Pedigree pala pa naivci očekuju mrvice i za sebe? Zar stvarno ne shvaćaju da će odbjegli, potkupljeni i uspaljeni „pariti“ (ili – pariti?) se sa svim i svakim stvarajući novu vrstu i pasminu a za neka druga podneblja, interese i običaje? Nema više autohtone pasmine, ponosne, časne i vjerne svojima i svom domu.

Lavež će im postati drugačiji i potpuno nama nerazumljiv, lajati će za njih a ne za svoju obitelj, pleme i narod koji ih je othranio, odnjegova i stvorio ih plemenitima.

Ne, nisam tog prošlog svibnja i te nedjelje pristao na igru „križić-kružić“, ne – ne želim izgubiti najbolje prijatelje ma koliko oni bili „gladni“ tuđeg kruha kojeg olako zamijeniše za moju ljubav prema njima.
Vi ste pristali na igru? Šteta!
Odrekli ste se svojih najboljih prijatelja!

Komentari

Pas kao nositelj

gena vuka je zapravo oportunist.

Čopor nagonski osjeća da je usamljen i preslab u odnosu na susjedne čopore krvožednih i agresivnih vukova i teži da se utopi u veći i jači čopor radi produženja vrste, lakšeg lova i dolaska do plijena.

Da je po tvome, da se nismo udružili s jačim čoporima još bi ti onih nekoliko vukova predvodnika koji su sebi nezasluženo uzimali lavovski dio zajedničkog plijena - vodilo čopore a ne bi bili izopćeni i smiješeteni u kaveze i zoo- vrtove , a pojedini krvožedni članovi , ostarjeli stari vukovi koji su nemilice u mladosti kidisali i na pripadnike vlastitog čopora kao da su bijesni jer im je to tada bilo zgodno.......uživali bi i dalje zaštitu čopora, sigurnost i blagodati koje skupina pruža, a ovako su protjerani iz čopora iako su neki mladi pripadnici poduzeli sve da ih zaštite, te su također na pripitomljavaljanju u nekim kavezima.

Pojednostavljeno .

Na primjeru čopora koji obitava tamo gdje se rijeka Dnjepar ulijeva u Crno more možeš vidjeti što bi nam se događalo da smo ostali osamljeni.

sve dobro...

Tko je glasao

@otpisani

Mislim da je baš dobro što je došlo do miješanja pasmina, jer ovaj čopor, na koji si ti tako ponosan, došao je na ove prostore neznano točno kad i neznano da li s Avarima ili Hunima ili neovisno o njima, ali zna se da se radilo o prljavim, smrdljivim koljačima, koji nisu pokorili starosjedioce, nego su ih pobili i sjeme im zatrli, kojima se ta atvistička osobina usprkos miješanju pasmina ponekad valjda kod onih koji su ostali "čistokrvni",pojavljivala kao dominantna, a onda je iza njih ostajao široki krvavi trag, radilo se o Trenkovim pandurima iz Tridesetgodišnjeg rata , ustašama iz 1941. - 1945. ili vama istim takvim s početka devedesetih.

Tko je glasao

Da Fenikse

to će reći da su i tvoji bili normalni i prenijeli ti gene.

Međutim ti si se očito izrodio pa navijaš za neke druge čopore.

Popustio ti atavistički nagon samoodržanja.

Paranje u srodstvu često utiče na to, ispadne nepravilno zubalo, urođeni strah od nečega ( groma ili pucnja), rahitis i neotpornost i sl...

Međutim, priroda to riješi sama.

sve dobro...

Tko je glasao

Feniks, Kak ona ide, dobar je

Feniks,

Kak ona ide, dobar je strah, komu ga je Bog dal.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci