pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kako će se pitanje korupcije jedino rješiti i kako se ta rješenja sustavno sa svih strana onemogućuju, pa će se rješiti na isti način samo kad se uruši u velike probleme.

Primjer 1 - veliki državni projekti, veliki novci, velika korupcija
I kod na se to radilo nekad i svuda se radi tako da su baš takvi veliki javni poslovi koje plaćamo svi najviše transparetni i odvijaju se jednostavno. Nakon raznog je ključni korak unošenja toga u prostorni plan i veoma ozbiljn usklađenje, javna provjera i donošenje tog plana. Tada, isko to nije u planu, se već jako dobro zna za koliko, kada i kako, što je idući korak kad dođe ozbiljnim međunarodnim natječajima uz osiguranje stvarne konkurencije, sa mogućnošću nuđenja poboljšanih varijanti rješenja. Ozbiljni poslovi oko financiranja, ugovora, realizacije ...

Kod nas se stalno održala još surovije i nezgodnija tržišna praksa te ima prakse rada naa zahtjevnim vanjskim tržištima. Za razliku od toga, kada je država investitor, od 1971.g. na ovamo nije obavljen niti jedan posao ni dio posla ni plan ni išta po tim pravilima, pa niti je ikad igdjee zabilježen jači javni interes, samo saoupravna dogvorna muljavina naših udruženih i manje udruženih snaga, do stupnja gluposti kakve nikakva mafija nigdje nikad neće smisliti. Ni auto-putevi nisu bili predmet ozbiljnog interesa, npr. pametni ljudi vrište na miljavinu s tarsom iznad Šibenika, svi zanju da je vrhunska glupost i muljavina ali boli koga kofer.

Sve inicajtive su dosad i dalje će ići u prilog nastavka, osim bilo kakvog izravnog rada oko toga, uključujući ovo što ja pišem. Kad se ovdje daje naglasak na Bura, HDZ, SDP ...uz ovaj moj tekst, te snage trljaju ruke ... Neka Bura, ex SK (HDZ, SDP ...) i svi će nam priušti jop malo idile, nek se bave što više, kao puno puta dosad.

Dakle, ja se ozbiljno bavim tim a ovo to bavljenje destruira i hrani istu najozubiljniju korupcije, nešto bitno šire i jače od toga, jer povezuje korupciju sa još ozbiljnijim pitanjem šta uopće radimo, kao ko i kao se razvijamo, saniramo itd.

Primjer 2 - nakon 35 godina iste bazdeće prakse kuha Zagreb, izmjene plana GUP-a, razno, novci
Tema je i više nego složena ali je jednostavno stanje da od siline raznog, pa i uzurpacija i korupcije i svega, potpuno jasno da ne samo nitko ništa ne zna niti predlaže neogo i da se ide jasno dalje do granica da i zadnji čovjek koji zna, radi i može više ništa ne može jer sva ta praksa i te beskrajne snage rado do daske još gore od primjera 1 (gdje se zadržava neki pojam i nešto funkcionira).

Obzirom da smo odigrali tisuće i tisuće utakmica u takvim uvjetima, nije zgoreg ponoviti da to sada nije više moguće i da nitko ne igra ništa.

Tako npr. ulazi se u Donji grad. Od potpuno urušavanja svega o daveži bez kraja u zadnje doba se odvaja samo znak gdje Horvatinčić kaže da će dovesti Čehe koji mogu izvioditi odozgo predma dolje tako da nema urušavanja (i mogu) te spasitelj Splita u Zagrebu Kerum kao prva osoba koja nakon niza desetljeća preuzima neku odgovornost koja uključuje neku lovu za uložiti oko toga, što zbilja nije zabilježeno od negdje 1944.g., samo u drugom smjeru.

U Zagrebu, oko korupcije i deformacija prakse je jasno. Do 1941.g. je to bio grad koji je imao prasku sa svim pravilima. GUP je su ugledne snage pripremale nekoliko godina i finalizirale ga veoma uglednim evropskim natječajem, sa dovršetkom kompozicije rješenja. To je osnova koja se eskploatira do dan danas. I sva prakas tako. G. 1941. su nove vlasti morale odustati od nove prakse jer je zbornik analiza renomiranih stručnjaka sa zaključkom da je nova praksa ista praka Zagreba, koji je napisao doajen židovskog porjekla, neočekivano ocijenjen kao potpuno suglasan od strane autora nove praske Alberta Speera. I tako dalje, uz bure i oluje, sve do čuvene 1971.g., kadaa su ljudi i praksa pometeni i uvedena ova nova praksa.

Demontaža te prakse i vraćanje na kolosijek običnih evropskih gradova nije moguća ni globalno ni po i jednom djelu obzirom da se ta praksa hrani i održava raznim beskrajnim aktivizmima oko toga kako disciplinirati tu praksu. To je kao da se bavi kako disciplinirati opsani otpad i ostatke spaljene palionice PUTO, a da se to ne ukloni. Nikako. Također je odavno samo davež bilo šta ne samo sa partijama, nego i beskrajnim komorama, strukovnim udrugama, inicijativama, kružocima ... Toga namm je bilo pun k još karejm sedmadesetih a do sada to ssamo raste i raste ... Pa nitko nema želudac za sve to.

Da parafraziram poznatog autora - ne radi se o tome da se stanje izmjeni, nego da se pažljivo potpuno demontira, ukloni i reciklira tako da više ni malo ne šteti okolini i ljudima, što uključuje i tisuće nepotrebnih aktivnosti i proizvodnji u vezi toga kojima je jedini rezultat odgađanje prethodne nužde.

Obzirom da se radi o obavljanju zbilja velike nužde sa jako puno smrada i vriske, umjesto stiskanja nosa predlažem bolje zaštite i ne rasipati prijeko potrebni dah ni na kakvu uzaludnu i štetnu aktivnost.