Zajebancija i to ozbiljna

ratovi nikada ne krenu kao nekakva zajebancija osim naravno u filmu.
To je ono kako vladari u svim sustavima pokušavaju prikazati stvar kako bi raju natjerali da se dobrovoljno međusobno poubijaju, no istina je neusporedivo bedastija.

Da Talijani nisu prve crnokošuljaše smatrali sporadičnom nevažnom družinom s kojom se moglo dobro tulumariti i igrati velike časti i velike vlastite važnosti uz parolu "Ima velika povijest u našoj budućnosti" stvar bi zasigurno bila drugačija. Masu bedaka je odlazilo s crnokošuljašima na važne sastanke gdje se moglo proveseliti i pobijeći od vlastite žene, a usput se nekažnjeno osvetiti nekom susjedu, profesoru ili, kao u gore navedenom filmu, sucu.

Nije nikakva razlika bila ni kod onih drugih ljubitelja tamnih košulja i svastike. Razlika je bila samo što su ovi prvi mislili da su direktni potomci rimskih nepobijedivih legionara, a ovi drugi da su direktni Wotanovi rođaci i stanovnici Walhalle; čista rasa koja je bila beskarajno prljava i smrdljiva i gjde je bio sretan onaj koji je doživio 30. rođendan.

Sva ta ekipa zajebanciju personifikacije samih sebe kao države i naroda nažalost vrlo brzo počnu shvaćati ozbiljno, a kad se zajebancija shavaća ozbilnjo to ne znači da je stvar prestala biti zajebancija nego samo znači da je zajebancija postala okrutna toliko da ljudi pogibaju i da okolo lete dijelovi ljudskih tijela.

Da li stvarno misliš da bi i jedan onaj srpski zajebant s barikada krenuo to raditi da je imalo promislio u što će se to "srpstvo" pretvoriti. Noćna "pijanka s balvanima i pucanjem" se vrlo brzo pretvorila iz zajebantske nepobijedivosti u gubitak svega što su imali, a to nitko nije ozbiljno mislio u tim bezbrižnim počecima.

Općenito, svjetska politika je puno veća zajebancija nego što nam vladajući pokušavaju prikazati i svo to domoljublje, patriotizam ili kako se već zove služi samo da bi nas natjeralo u ovu vrstu zajebancije s tragičnim posljedicama.

Zapravo su ratovi uvijek zajebancija osim, naravno, u filmu.

znam da dnevnik nije o književnosti, ali...

...kako sam po više linija upoznat s krajevima o kojima pišeš, upozorio bih te na Siloviti prisvajaju nebo (1960) drugi je roman Flannery O'Connor. Kao i njezin prvi roman Mudra krv, te zbirke pripovijedaka Teško je naći dobra čovjeka i Sve što raste mora se i sastati, i ovaj donosi snažno autoričino viđenje američkog Juga kao svijeta groteske i nasilja i još jednom teme krštenja, problematičnih proroka i spasenja...., štivo i pol, nema ga puno, s atmosferom koja se da smjestiti i u okoliš koji živiš.
Carver (en. carver - hr. drvorezbar) je, naravno odličan, ali ovo ne propusti...

poanta je u

potpuno nepotrebnoj smrti tri mladića! što misliš, kako je tom tati svih ovih godina, dana, sati, minuta? koliko puta je pomislio da je trebao ovo ili ono, ovako ili onako.....
i dok vodimo ovakve razgovore, velika je vjerojatnost da će opet i ponovo netko plakat za svojim djetetom. i to upravo onaj koji se nije ogrješio ni u koga ni u što, svojim je radom i životom stekao poštovanje, pa kreneš li od njega, imaš i najveću sigurnost da ćeš dobro zatalasat......
koliko je napuštenih mjesta i bez agresije komšija!
Drvosjek jako mi je žao, očito da ne žele vidjeti !

@drvosjek

Nema tu velikih tajni - političke i vojne događaje gledam s pozicija pacifizma. S tih pozicija ne razumijem ratove, pogotovo one koji imaju i dimenzije građanskog rata!
Uvjeren sam da je rat 1991.-1995. jedna velika manipulacija gospodara rata broj jedan Miloševića (sa klikom), gdje su hrvatski Srbi jednim većim dijelom dvostruke žrtve - Miloševića, ali i Tuđmana i dijela njegovih ratobornih suradnika, koji su pod krinkom borbe za hrvatske nacionalne nterese, u biti zadovoljavali svoje osobne interese i razrješavali neke svoje ranije komplekse i traume. Inače, uvjeren sam da nije bilo hrvatske euforije i da se prijelaz ka suverenoj i neovisnoj Hrvatskoj obavio sporije i s više strpljenja u razgovorima s predstavnicima hrvatskih Srba (zaobilazeći primitivne krajišnike a obraćajući se urbanim Srbima u RH), sukob mogao ublažiti, ako već ne izbjeći.
Sve što se kasnije dogodilo (od Vukovara do Grubora i Knina) dogodilo se preko leđa malog čovjeka, koji je gurnut u rovove dok su se psuedoelite na sve tri strane (srpskoj, hrvatsko, BiH strani) naimirivale u preraspodjeli moći nakon pada jednoumlja.
I događaje gledam pojednostavljeno: što smo kao građani dobili nakon krvavih ratova na jugoistoku Evrope, živimo li, u većini, bolje ili lošije??
Živimo u većini lošije, i mahanja zastavama na obilježavanju Oluje, treba prikriti upravo jebenu stvarnost gdje se iza tih zastava krije - izostanak iskrenog patriotizma i blagostanja!
Jer, domovinu se voli ne mahanjem zastavama, već poštenim plaćanjem poreza i stvaranjem blagostanja za sve građane u njoj!
Pored ostalog, i ostankom ovdje, u prelijepoj zemlji, a ne odlaskom u tuđinu trbuhom za kruhom, koji trend se, nažalost, nastavlja, nesmiljeno! Eno ih u Kanadi, svakim danom sve više, vjerojatno i iz Knina, iz kojeg bježe ma koliko puta podigli barjak na Tvrđavi! U ratu se možda i pobijedilo, ali u miru nije!
PS: A što se tiče moje mace Jafice, Sivka ne zarezuje ni minimalno - bira društvo! I ne brini - i za 16 mačića u mene bi se još našlo, i nijedan ne bi trebao kopati po vrećicama pokraj kontejnera!