Neovisni, ali ne i neutralni

Pomalo neočekivano, ovih se dana oglasio GONG, koji je proteklih šest mjeseci "skenirao" rad Vlade, ili preciznije, njene otvorenosti prema onima koji su je izabrali i kojima, barem formalno, mora zahvaliti svoje postojanje. Iz GONG-a su poručili da je Vlada zatvorena za javnost, da se najvažnije odluke donose na tajnim - zatvorenim ili čak telefonskim sjednicama, i da građani ne mogu dobiti osnovne informacije o njenom radu. U Vladi su se, kao, naljutili i poručili da sve to nije istina. Sličan način rada, kažu u Dvorima, imaju i ostale europske vlade.
No, je li to baš tako?! Koliko je Vlada otvorena za javnost, može se svaki od nas osvjedočiti: jednostavno, pošaljite joj upit e-mailom ili klasičnom poštom, pa ćete vidjeti hoćete li odgovor na pitanje dobiti i u kojem roku. Ako ga i dobijete, pravo je pitanje kakav će taj odgovor biti. A, što se tiče usporedbe otvorenosti naše i drugih vlada u Europi, ni o tome ne treba puno lamentirati: pošaljite, na primjer, slovenskoj ili britanskoj vladi upit i vidjet ćete koliko ćete čekati na odgovor. Iz vlastitog iskustva znam da ga tamo možete dobiti vrlo lako, svakako puno brže i lakše nego ovdje.
Uostalom, u prilog GONG-ovim tvrdnjama govori i iskustvo novinara, koji prate rad Vlade, a koji, kako sami kažu, ne mogu doći do elementarnih informacija, kao što je dnevni red. Nije naodmet spomenuti ni da je novinarka Radija 101 tužila Vladu Upravnom sudu zbog uskraćivanja informacija i - dobila spor.
Kada je, nakon posljednjih izbora, iz Vlade otišao Ratko Maček, mnogi su se ponadali da je time završilo i četverogodišnje razdoblje tajnovitosti rada Sanaderovog kabineta. U međuvremenu, Sanader je oformio novi kabinet i dobio novog glasnogovornika, no rad Vlade i dalje u velikoj mjeri ostaje obavijen velom tajnosti. Promjeni tog obrasca nije puno pomogla ni činjenica da je nova Vlada koalicijska, jer novim koalicijskim partnerima HDZ-a očito ne smeta zatvorenost njihovog rada za one koji su ih izabrali i postavili na ta mjesta.
Stoga se kao logično nameće pitanje: što to Vlada toliko skriva od onih kojima zahvaljuje svoje postojanje i kojima je, barem formalno, odgovorna? Jesu li to samo maglovita kadrovska popunjavanja, o kojima se uredno raspravlja na zatvorenim sjednicama? Ili su to možda neki konkretni poslovi? Nije mi namjera ovim pitanjima išta implicirati, ali ona logično proizlaze iz nedovoljne transparentnosti rada nekog tijela državne uprave (a Vlada je upravo to).
U takvoj situaciji, ne treba se čuditi pojavama poput izmišljenih intervjua s premijerom i sl. Stvar je vrlo jednostavna: novinari i građani očekuju informaciju, a kada je ne mogu dobiti u civiliziranom svijetu uobičajenim metodama, pribjegavaju "zaobilaznim" metodama. Dok se ne poskliznu.