pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ivica Račan na odlasku vuče konce hrvatske politike (gale se moli za iznimku). Ne samo izbori, nego i sve drugo, rasporedi, drama, već je pregrijano. Poslije Račana primjeren je novi Račan, ne stari i ne nešto sasvim drugo, nego novi. Tu je šteta, dobro bi došla premijerka. Ali za Željku Antunović je bolje preuzeti financije, to je najvažnije i to razumije. Odgađati se nema, zato laka tema. Ne mislimo na takmičenje, nego duga igra poslije drame, gdje ni doktor drame ne pomaže, a gdje bi stalni pravnici, makro-ekonomisti i politolozi, kojima je specijalnost građevinarstvo. Dakle raspored igrača. Picula mora naprijed, poslije Račana novi Račan. Picula je rijetki koji zna da to nije tako ozbiljno kako izgleda. Nešto malo je svirao u bandu pa ima minimalne predispozicije za grupu, stvar koju ostali ne mogu preskočiti, tako da je i njima bolje. Malo je okusio ratišta, hdza i eu. Linića moraju unaprijediti u maršala, druge u generale, raspored po područjima. Bandić mora početi disciplinirano, ostali politolozi isto, jer tonu. Nije pokojni Šuvar postavio pitanje tek tako. Ekonomisti na parove razbroj s. Dobro bi došao koji praktični filozof, ali tu su svi nepraktični a od sociologije dalje ni crta, samo malo književnosti i sveg drugog. Ljuštinu samo za izvršne stvari, odavno već tone u onome za što nije. Partnere svuda samo ne gdje je novac, zato društvene djelatnosti i vanjski poslovi, nek se rasporede kako znaju. Dalje po volji.

U postdramatskom okružju prostor je sužen. Izbora nema. Ni novih objava nema, ako ih je i bilo. Glavne bitke se vode za novac, koji navire sa svih strana, zato netko mora u borbu. Poslije bitki, to je drama, netko mora preživjeti, kao najmlađi, apostol Ivan, i žene. Drugi apostoli tu ne igraju igru, oni su za bitke. Prvi apostol će izdati triput, drugi još više, to je tako (Schroeder), a i ne shvaćaju ništa bitno. Vremena za Prodija nema, ni Prodija nema a ni Prodi nije proigrao kako treba. Zato kakav blagi zajebant, nešto pismen, mora naprijed, malo svirke, malo diplomacije. I doktor drame ima pravo riječi, i gale, i svi, samo prostor je uzak a vremena nema. Svi naprijed ili nazad, kako kome volja.

Čovjek ima pravo umrijeti u miru. To se rijetko događa. Moj otac se držao do zadnjih dana, malo terora za odlazak u bolnicu su uveli njegov drugi sin i sestra, umro je čim je popustio, ali i to je za ljude. Neke umiruće razvlače još godinama, to su rituali za besposličare. Zato, neka čovjek umre u miru, tako da drugo ne čeka, vremena nema.

Isprika povrjeđenima. Pitanja na odgovore nema.