Tagovi

Posebne potrebe

Stjepan Sokolović je mladić od svojih 18 godina, jako bistar i optimističan unatoč svom urođenom invaliditetu radi kojeg je prikovan za kolica.

Stjepan također nema potpunu kontrolu nad svojim rukama i to mu onemogućava brojne radnje koje su nama normalne. No, usprkos svim teškoćama, naš Stipe je srednju školu završio sa odličnim uspjehom, a posebno se isticao u matematici i fizici.
Logičan korak nakon srednje škole za Stjepana je bio studij i tako se on uputio na zagrebački PMF. Imajući u vidu svoja tjelesna ograničenja, njegovi roditelji su tražili od uprave fakulteta da se Stjepanu omogući da polaže usmeni ispit i pismeni uz nečiju pomoć.
No, pročelnik odsjeka za fiziku, dr. Elyah Butnonica, uvaženi američki stručnjak, Stjepanovu molbu je odbio i on se više nije bavio fizikom.

Ovo je hipotetska situacija koja se mogla dogoditi bilo gdje u svijetu.
A dogodila se kod nas u Zadru. Antoniju Milanoviću, mladiću sa cerebralnom paralizom, odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru odbio je organizirati usmeni ispit s obrazloženjem da usmeni ne može zamijeniti pismeni.
Da bi situacija bila još tragičnija, pročelnik tog odjela, dr.sc. Ilija Manenica, na televiziji se pravdao izjavom tipa: "Pa kako bi on studirao psihologiju, ne može svak biti ni vojni pilot". Sad ću malo stati s pisanjem da ne počnem psovati.

Ok.
Prošle godine na Sveučilištu napravljene su rampe za kolica, ugrađen je skupi lift, zaposlene su osobe sa invaliditetom. Sve je to za svaku pohvalu i služi na čast Upravi Sveučilišta i svima koji su dali svoj doprinos.

Prije par mjeseci sam sudjelovao na jednom skupu kojem je bila i jedna djevojka iz zadarske udruge osoba sa invaliditetom. U raspravi smo se dotakli problematike uključivanja osoba sa invaliditetom u društvo i mjerama koje se u tu svrhu poduzimaju, a ja sam tada s ponosom izjavio kako je naše Sveučilište jedno od najangažiranijih u Hrvatskoj po tom pitanju. I stvarno sam bio ponosan.
A onda je jedan pročelnik sa posebnom potrebom, potrebom za ljudskošću, Antoniju Milanoviću onemogućio da pokuša živjeti svoj san.
Stepenice, ograde, pragovi, to su sve male prepreke u usporedbi sa onima u ljudskom srcu i duši. Njih se može zaobići okolo, prijeko, ispod, ali ove druge ne. Naročito kad stoje na položajima moći i odlučivanja. Na takvu jednu prepreku je naišao i Antonio i svi mehanizmi koji su mu trebali pomoći su zakazali. Propisi su pali u vodu, odluke su postale ništavne, strukture su zatvorile oči.
Ja vas pitam gdje su sad akcijski planovi, gdje je hrvatski put u Europu, gdje je društvo 21. stoljeća kad jedan naš sugrađanin ne može ostvariti svoja prava?
Prošli tjedan smo se maltene vratili u srednji vijek, odnosno mi nismo, Antonio je. Mi živimo svoj život dalje i ne moramo se osvrnuti na njegove probleme. Ali stali smo i naljutili se i to je pobjeda svih ljudi koji se bore za prava raznih Antonija Milanovića u Hrvatskoj.
Nismo zatvorili oči ili pogledali na drugu stranu, već smo pisali medijima, komentirali na kavi i na forumima, stvorili buku. I nadamo se da će ta buka doprijeti do ušiju onih koji imaju moć nešto napraviti.
Antonio je upisao knjižničarstvo u Zadru jer mu je taj odjel izišao u susret. Dakle, on može raditi u knjižnici, baratati knjigama i računalom, a ne može biti psiholog?
Zapitajte se to vi koji ste mu zatvorili vrata!

P.S. Kako bi se Stjepan Sokolović zvao da se rodio u npr. Londonu?

Nikola Turčinov, Zadar

Komentari

Primitivaca je uvijek bilo i

Primitivaca je uvijek bilo i uvijek će ih i biti. A Hrvatska je u srednjem vijeku jer su često baš takvi likovi na pozicijama moći. Ali srećom ne svugdje - i sam sam student s invaliditetom na Filozofskom u Splitu i NIKAD mi se nije dogodilo da mi profesor nije izašao u susret kroz cijelu osnovnu, srednju i sad na faxu.
Antonio - pravi si, ne odustaj, ne daj se, cili Filozofski is Splita ti poručuje - MAY THE FORCE BE WITH YOU!!!!!!!!!!!!!!!!

Tko je glasao

U našim prosječnim glavama

U našim prosječnim glavama to nisu ljudi s posebnim potrebama, nego invalidi. Moje iskustvo s skupinom invalidi je da nisu invalidi oni koji imaju neki fizički hendikep, nego su o oni s takvim mentalnim skopom. Ljudi koji su fizički potpuno zdravi, ali stalno očekuju da netko drugi napravi newšto za njih.
Poznajem čovjeka koji je bez obje ruke završio pravni fakultet i zaradio penziju kao sudac županijskog suda. Da ne spominjem već proslavljene plivače invalide. To su zaista samo ljudi s posebnim potrebama.
Međutim, prosjek malograđanske Hrvatske, ne prihvaća da tako različiti mogu biti jednaki. Ne prihvaća da je stvar u glavi u stavu, a ne u ruci ili nozi.

Tko je glasao

Vipera ako pogledas dolje

Vipera ako pogledas dolje jedan od mojih natpisa vidjeti ces zasto izraz osoba s posebnim potrebama nije adekvatan. Da rezimiram. Te osobe nemaju posebne potrebe. One zele samo zivjeti kao svi drugi ljudi. Nista ne zele posebno.

Tko je glasao

Nije u pitanju što oni

Nije u pitanju što oni žele, naravo da žele sasvim normalne i obične stvari. U pitanju je što oni trebaju, a to smo mi, tzv. normalni, dužni, obavezni, omogućiti. Poput ulaska u zgradu s kolicima, veće liftove, ulaz u predavaone na faksu i gomila takvih tzv. sitnica, koji njima život čine normalnim, poput našeg. Ne znam kako to nazvati, ali na nama je da to nešto napravimo i omogućimo im jedan normalan život.

Tko je glasao

Nemoj shvatiti nista osobno.

Nemoj shvatiti nista osobno. Samo sam htio iskristalizirati izraz posebne potrebe. Kako si i sama napisala pod tim pojmom se ustvari smatraju sasvim normalne stvari a koje nekim skupinama predstavljaju nesavladivu prepreku. Najzalosnije je kad su prepreke u nasim glavama to jest u glavama onih koji odlucuju o takvoj banalnoj stvari kao sto je upis na fakultet.

Tko je glasao

Apsolutno, termin POSEBNE

Apsolutno, termin POSEBNE POTREBE je sasvim neodgovarajući jer osobe s invaliditetom, mentalnom retaradacijom ili bilo kojim hendikepom, nemaju posebne potrebe već iste kao i ostatak populacije!
Oni imaju samo specifičan način zadovoljenja svojih potreba!
Ako je osoba u kolicima ili ima stanje mentalne retaradacije, ona i dalje ima potrebu za:
-ljubavlju
-kretanjem
-zabavom
-pripadnošću
-slobodom
-sigurnošću
-učenjem novoga/obrazovanjem
itd...

Tko je glasao

Prošle godine ili nešto

Prošle godine ili nešto ranije, u zagrebačkom hotelu Šeraton je održan skup o problemima osoba s invaliditetom. Sudjelovale su razni gotovo svi koji se bave tom problematikom. Jedan od zaključaka (tzv. "Šeratonski dogovor") je bio da se iz svake uporabe izbaci izraz "s posebnim potrebama" jer su one iste kod svih ljudi, upravo kako ste ti i neki naveli, i zamijeni s "osobe s invaliditetom".

S tim me je svojedobno upoznala lokalna predsjednica udruge invalida.

B-52

Tko je glasao

Bio je, mislim, prilog i na

Bio je, mislim, prilog i na TV. A što reći?

Da je "Hrvatska - zemlja znanja"?

Da je Hrvatska zemlja u kojoj je obrazovanje dostupno svakome tko to želi?

Da je Vlada donijela niz programa za poticanje ljudi da se školuju?

Da je implementiran "Bolonjski proces"? Onaj gdje je student u prvom planu?

Da ćemo podvostručiti broj visokoobrazovanih dok si rek`o keks?

Da čovjek može diktirati nekome što da napiše, zaokruži ili precrta?

Da profesori umjesto čitanja mogu slušati?

Pa za koga su razne rampe, rukohvati, podovi bez pragova i sl.?

Izgleda da možemo govoriti i pokazivati jedno a raditi nešto sasvim drugo.

Doduše, nije isključeno da ako galama bude dovoljno glasna i javnost pobuđena, uleti Ivo Osvajač i riješi stvar jednim telefonskim pozivom.

A nakon toga trube i talambasi kako eto ministarstvo, Vlada i premijer rješavaju probleme tipa "svima dostupno obrazovanje".

Poznato?

B-52

Tko je glasao

Prošli tjedan smo se

Prošli tjedan smo se maltene vratili u srednji vijek, odnosno mi nismo, Antonio je.
Potpisujem sve što ste napisali osim jedne male ispravke za ovu rečenicu koja bi ipak trebala galasiti:
"Prošli tjedan smo se maltene vratili u srednji vijek" .... mada je točnije da se iz njega u mnogo čemu nismo ni pomakli

Tko je glasao

Obzirom da sam stjecajem

Obzirom da sam stjecajem obiteljskih okolnosti vezan uz problematiku osoba sa odredjenim stupnjevima invaliditeta ovaj primjer me nije nista zacudio niti iznenadio. Kad bih poceo navoditi primjere iz osobnog iskustva i iskustva drugih roditelja koji se svakodnevno susrecu s mentalnim barijerama i to kod osoba koje bi trebale biti zaduzene da rade s nama i nasima bliznjima kako onda tek ocekivati razumijevanje kod osoba koje nisu u svakodnevnom kontaktu s potrebitima. Na svu srecu situacija se iz dana u dan popravlja i danas je puno bolja nego sto je bila prije deset ili petnaest godina. Danas ipak pedijatri vise ne govore majkama da mogu dijete odmah nakon poroda ostaviti i vise nikada ne cuti za njega. No pred nasim je drustvom jos daleki put izgradnje solidarnog i osjetljivog drustva koje ima empatiju prema njegovim najbespomocnijim clanovima. Cesto je za tu kategoriju clanova naseg drustva u uporabi osobe s posebnim potrebama sto je na neki nacin pogresan naziv jer oni su osobe koje imaju iste potrebe kao i svi drugi no te su im potrebe cesto uskracene pa i na ovakav nacin. Vjerujem da u Zadru postoje odredjene udruge i tijela koja mogu izvrsiti pritisak i omoguciti i tom mladicu mogucnost daljnjeg skolovanja i ostvarenje svojih potencijala.

Tko je glasao

Problem se ne može rješiti

Problem se ne može rješiti na ovaj način nego drukčije, kako je logično i primjereno.

problem je sutavan, pa se ne može rješiti izdvajanjem nego globalno, kaom sustavno pogoršano zdravlje. Već ovdje je jasno da osim problema invaliditeta još veći problem predstavlja akademsko strukovni - ne samo da je psiholozi,a poremećena psihološka i emocionalna inteligencija pa i pravna nego je i kod drugih profesija na tom istom fakultetu niz poremećaja. I društvo zajedno s politikom je još više poremećeno - i u Zadru je tradiciuja da su mafijaši i prvi koji prijete političari a mafijaše trebaš za suradnju oko toga zaštitu oko toga, da su proleterijat i još više nodovoljno obrazovani dio intelektualna avangarda a da su obrazovani asistenti političara koji us mafijaši. Da su penzioneri koji su drmnuli po višem od 10 milijuna EUR-a i napravili najviše spaćki oni koji se n ajviše žale a oni koji nemaje ništa se ne žale.

Dakle, smjer rješenja je globalan. Varijanta A, koja ide sama od sebe jeste dovesti procese do kraja, npr. još malo striptiza brige o invalidima i ulaganja a paralelno im ne dati niti da se kreću u kolicima, jer ruše duh vremena, turizam i drugo, što za Zadar odgovara, takva praksa dominira. Varijanta B, to isto samo malo, minimalno doraditi, ovdje još cca 1 milijrada kuna dodatno za kampuse i razno drugo, i onda školarinama i raznem naprednim mjerama ne samo onemogućiti invalide nego možda 2/3 toga. Tako će se to rješiti, sudeći po praksi pa i samim službenim programima i raspravama. Nakon što Brian na takav način završi na križu, zapjevati ćemo pjesmu optimizma i lako rješiti stvar, npr. sve jednom auto-cisternom s jakim šmrkom, kakvu je Zadar imao prvi u SFRJ.

Tko je glasao

Eto, i na fakultetima, s

Eto, i na fakultetima, s profesorskim i inim titulama imamo sasvim dovoljno primitivaca. I meni se zgadio Malenica i onaj njegov glupi "štos" o vojnom pilotu.

Tko je glasao

Da, kroz ovakve slučajeve

Da, kroz ovakve slučajeve najbolje se vidi kakva smo država, i koliko skrbimo i pomažemo onima koji nisu svojom krivnjom postali invalidi ili osobe s posebnim potrebama. U Republici Hrvatskoj živi više od petsto tisuća osoba s invaliditetom i dodatnim potrebama za koje društvo skrbi na bilo koji način. Koliko od te brojke pada na mlade osobe koji su željni znanja i daljnjeg obrazovanja? Malo ih je, ali i oni koji se žele obrazovati mi im zatvaramo vrata pred nosom, činimo ih još jadnijima nego što jesu, dajemo im do znanja da ih ne želimo gledati u svojoj sredini, da im nije mjesto među "normalnima". I sada kada bi povezali socijalu i obrazovanje odmah vidimo kako su to dva svijeta. Poticanje aktivnog sudjelovanja osoba s invaliditetom i dodatnim potrebama u hrvatskom društvu čiji je cilj razvoj socijalnih vještina za aktivno ravnopravno sudjelovanje u društvu je deklarativno ali ne i pragmatično.
Navest ću ovdje slučaj invalidnog mladića koji je završio ekonomski fakultet, uz pomoć mnogih dobio posao u jednom državnoj ustanovi, ali ga zaposlenici ne prihvaćaju, jer on je "čovjek u kolicima". Nitko se ne pita koje su njegove intelektualne mogućnosti, a sigurna sam daleko veće od njihovih. Invalidnost, pogotovo ona stečena nekim nesretnim slučajem može se dogoditi svakome od nas, ali na žalost tako ne razmišlja većina. I oni oboljeli, cerebralci pogotovo, ljudi su s emocijama i potrebama. Nedavno sam upoznala takvu jednu osobu koja sms poruke tipka nožnim prstima i služi se računalom na touch skreen. Kad to vidite ne možete ostati ravnodušni, jer volju za životom i željom za učenjem nije spriječila tako teška bolest.
A što se tiče gore navedenog slučaja je za svaku osudu šire javnosti, o čemu bi se trebao očitovati i sam ministar Primorac, ili bar njegov PR ako ga ima.

Tko je glasao

P.S. Kako bi se Stjepan

P.S. Kako bi se Stjepan Sokolović zvao da se rodio u npr. Londonu?

Stephen Hawking

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

imate moj glas za ovu

imate moj glas za ovu temu.

sličajno znam da su neki fakulteti bili pripremljeni za upis studenata s posebnim potrebama.

upravo se prisjećam kako je ovaj problem riješen u skadinavskim zemljama.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Kako se gradonačelnica skoro spotaknula o zakon. od bosancero komentara 0
  2. MUP je kardinalno pogriješio glede lex Perković od sjenka komentara 32
  3. Slijedećih 50 godina - u svjetlu pogrešnih očekivanja iz 1960-ih od Zoran Oštrić komentara 12
  4. sistem za uništavanje Zemlje od aluzija komentara 0
  5. Raskol među "obiteljašima" zbog ekonomske filozofije? od Zoran Oštrić komentara 13
  6. VelikoSrpske laži hvataju korijen i u zraku-na letećim sjemenkama podvale i podmuklosti! od ppetra komentara 73
  7. GAZA i znakovi apokalipse, REAGIRANJA (2) od Ljubo Ruben Weiss komentara 33
  8. GAZA i znakovi apokalipse, REAGIRANJA (1) od Ljubo Ruben Weiss komentara 96
  9. autor izumitelj i radnik kopirant (osvježeno) od aluzija komentara 1
  10. Kad padnu maske poštenja od spvh komentara 10
  11. Tko ubija ljude u zadnjim zrakoplovnim nesrećama - slučajnost ili namjera !? od Busola komentara 45
  12. Drugi prekrasni primjer velikosrpskoga podmetanja proizašao iz " Neke laži blistaju i treba ih strpljivo otklanjati" od ppetra komentara 49
  13. Ekskluzivno: upravo je u tijeku natječaj za najjeftiniju rukicu u gradskom vijeću grada Vukovara od StarPil komentara 8
  14. referendumska ilegala od aluzija komentara 0
  15. Prekrasni primjer velikosrpskoga podmetanja proizašao iz "Neke laži blistaju i treba ih strpljivo otklanjati" od ppetra komentara 62
  16. BRICS ruši svjetski monopol dolara? od Zoran Oštrić komentara 12
  17. Preferencijalni glas - glas razuma od StarPil komentara 22
  18. Igre bez granica - Sve je dobro kad dobro završi od walpurga komentara 7
  19. Odluka o cetvrtku od bosancero komentara 3
  20. razumijevanje čovjeka sisavca razumitelja jučer-danas-sutra od aluzija komentara 0
  21. Od viška glava ne boli!? od Feniks komentara 13
  22. Moćnik broj 1 od boltek komentara 34
  23. Nije naš izbor "tržište ili socijalizam". Trebamo više jednog i više drugog, istovremeno od Zoran Oštrić komentara 17
  24. GAZA i znakovi apokalipse (III) od Ljubo Ruben Weiss komentara 48
  25. Cunning plan od magarac komentara 7

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • bet
  • indian
  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 20

Novi korisnici

  • data miner
  • greg0rynash
  • LisaRAlexander
  • tomislav prgić
  • lynnwilson