pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Mene zanima samo jedna stvar:da li se tim riječima obraćaš svojim studentima i svojoj obitelji.Kako se osjećaš ili kako bi se osjećao kada bi takav rječnik koristila Tvoja djeca. Kada bi ona p.. ,j... ili f...bila upućena Tebi iz usta Tvojih ukućana.Kultura jezika/govora trebala bi biti sastavni dio odgoja.
U sadržaj ne ulazim,komentara je ionako previše,zvjezdicama sam označila što o svemu mislim.

bozanić kritizira mentalitet koji
citiram
u sebi više ne pronalazi snagu da se uzdigne i suprotstavi te skine maske, kako bi nadvladao te društvene zablude. Riječ je o tami vezanoj uz konačne sudove o životu i smrti, o smislu ljudskoga života, o razlozima postojanja muškaraca i žena na zemlji – ukratko, o gubitku nade u vječni život, najcrnjoj i neprobojnijoj tami za koju Ivan piše: svijetlo u tami svijetli, i tama ga nije prihvatila
Tama ga nije prihvatila jer su izgubljena osnovna načela prihvaćanja: zdravo poimanje Boga i čovjeka, svijest da smo stvorenja, svijest o vlastitoj grešnosti i potrebi spasenja.

bozanić je nadbiskup katoličke crkve
ne piše na pollitici
nije predsjednik vlade ni predsjednik republike
da bi bio predsjednik svih građana, optimalno i maksimalno pollitički korektan
ne hvatajte se za žargon, velika i mala slova
govori vjernicima
i oni razumiju što govori

on nudi rješenje
kad bi samo svi vjerovali u boga onako kako treba
sve bi ljudske probleme mogli riješiti

nije to toliko čudno,
pa u nešto slično vjeruje
većina koja ovdje piše, a skoro 100% onih koji kritiziraju bozanića
ima gotovo riješenje za naše probleme
samo kad bi ga drugi htjeli prihvatiti
(npr. da sdp pobijedi na izborima)
ili im ga nekako uspjeli nametnuti

ako ste vjernici vjerujem da razumijete što bozanić govori
ako niste vjernici ipak
vjerujem da

vi u sebi nalazite snagu da se uzdignete (nema prevare)
nalazite snagu da se suprotstavite (nema predaje )
skidate maske kako biste nadvladali društvene zablude (brodosplit)
svijesni ste vlastite griješnosti (holding, lenac, hoteli)
i potrebe spasenja (npr izborne pobjede, ili bar predizborne koalicije)

iznenađuje me da se osjećate pogođeni
niste oni koje bozanić kritizira

isprika onima koji ovi čitaju drugi put

PROVUKLI SMO GA NA NASLOVNICU !!!!!

Yeahhhh :-))))

A u procesu se pojavio još jedan minus, pa ih je sad ukupno 9 (DEVET) ;-)))

A da bih malo okajao grijehe pred vjernicima na pollitika.com portalu, možda bih trebao napisati još jedan post "Što je Zvone Radikalni mislio reći". Hm, nekako mi se u zadnje vrime često događaju post-pojašnjenja :-). Bih li se trebao zabrinuti !?

Ne da se slazem, nego se JEBENO slazem :)

--
Think for yourself, question authority.

6 (ŠEST !!!) fakin minusa :-))))

A biti će ih sigurno i još ....

Nema što, pravi sam MALAC KAPITALAC !!!!!!!

Zanimljivo je kako ovakve teme uvijek izazivaju burne rasprave i sukobe mišljenja, kao što su i kroz povijest i u nekim drugim okolnostima izazivale ili još uvijek izazivaju prave sukobe. A sukob se temelji na tome je li ispravno Zubić Vila ili Vila Zubica, treba li zubić ostaviti ispod jastuka ili pored kreveta te kako ušutkati one koji tvrde da je zapravo mama ta koja uzme zubić i ostavi 10 kuna.
Bilo bi zabavno da nije ostavilo (a ponegdje još uvijek ostavlja) jaaaako krvav trag - i to uglavnom u ime čovječnosti, milosrđa i ljubljenja bližnjeg.

Iako se kao liberal slažem s nekim tezama, mislim da je cijeli tekst napisan na potpuno neprimjeren način i da bismo morali zadržati kulturu dijaloga.

Hoćemo li svakoga s kim se ne slažemo odmah vrijeđati na osobnoj razini? Što znači "Pazi ti malca!"? Kakve veze sa svjetonazorom ima činjenica da je netko niži rastom?

Bez ikakve namjere da ikoga povrijedim ipak bih neke stvari ovdje naveo (mada sam i kod sm-a dodao jedan komentar):

Whatever:
Ateizam se kao takav nigdje ne spominje, ateisti još manje. Dapače, ovaj odlomak .....od tih društvenih grijeha gore su tame koje nastaju kao posljedice određenog mentaliteta koji – jer je izgubio smisao za najuzvišenije vrijednosti – u sebi više ne pronalazi snagu da se uzdigne i suprotstavi te skine maske, kako bi nadvladao te društvene zablude.

Čini mi se da priča o ateizmu i anti-ateizmmu samo još više pojeftinjuje cijeli taj spor, i to s Bozanićeve ne Whateverove strane, mada vjerujući u dobre namjere Whatevera ćini mi se da ni njegovo relativiziranje ne doprinosi razrješavanju društvenih problema.

Sam Bozanic vrlo jasno kaže (bez obzira na simbolična tumačenje Ivanovih poslanica):

U povijesti čovječanstva i u svome životnom iskustvu možemo razlikovati tri vrste tmina. Primjerice, tame uzrokovane pojedinim zločinima koji zatamnjuju i nagrđuju čovječanstvo: nasilja, otmice, krađe, pronevjere, nepoštenje, nevjere. One zamagljuju dušu počinitelja zločina. To su tmine naših osobnih grijeha.
Na drugom su mjestu tame koje možemo nazvati društvenim zabludama, različitim neredima koji kvare i razaraju društvo, čineći ga nezdravim i bolesnim: nezaposlenost, gospodarske krize, prošireni oblici korupcije, političke krize u kojima se gubi smisao zajedničkog života i zalaganja, nesuglasice, sukobi, ratovi. Sve to vodi u razdvajanje i razaranje društvenog tkiva koje nije izazvano ovom ili onom zločinačkom radnjom već postaje znakom opće bolesnog stanja nekog društva, znakom teške bolesti koja napada i uništava tijelo naroda i društva. Te strašne pojave nazivamo tminama jer su plod pogrešnih usmjerenja, nerazumnog ponašanja, nejasnoća, pogrešnog shvaćanja društvenih i civilnih procesa, nepoznavanja uvjeta razvoja određene zajednice. To su grijesi volje i zajedničkog stava, posljedice kolektivnih zabluda u procjenjivanju i proširene moralne i duhovne lijenosti.
Ipak, od tih društvenih grijeha gore su tame koje nastaju kao posljedice određenog mentaliteta koji – jer je izgubio smisao za najuzvišenije vrijednosti – u sebi više ne pronalazi snagu da se uzdigne i suprotstavi te skine maske, kako bi nadvladao te društvene zablude. Riječ je o tami vezanoj uz konačne sudove o životu i smrti, o smislu ljudskoga života, o razlozima postojanja muškaraca i žena na zemlji – ukratko, o gubitku nade u vječni život, najcrnjoj i neprobojnijoj tami za koju Ivan piše: svijetlo u tami svijetli, i tama ga nije prihvatila.

Bozanic (i Whatever ovdje - ali se Bozaniću ne mogu opraštati takve nepreciznosti) on ustvari sve svodi na "posljedice određenog mentaliteta koji – jer je izgubio smisao za najuzvišenije vrijednosti – u sebi više ne pronalazi snagu da se uzdigne i suprotstavi te skine maske, kako bi nadvladao te društvene zablude."

A pitanje je svih pitanja (kao ono o kokoši i jajetu) da li taj "određeni mentalitet" grijeh zadan ispred svih drugih grijeha, ili je ipak posljedica stanja u kojem se hrvatsko društvo nalazi. I na koga bi se takva poruka trebala najviše odnositi, jer tko je to bio najpozvanoji u "najkatoličkijoj" zemlji Europe, da se takvo stanje liječi, da se prevenira stvaranje takvog posve "određenog mentaliteta" - koji je uvijek posljedica a ne prapočelo! Jer, da je obrnuto, onda ni crkva ne bi imala svoju svrhu postojanja! Ili ona ipak postoji više radi pastira a manje radi stada.

A glede ateizma sam Bozanič kaže:
4. Tama ga nije prihvatila jer su izgubljena osnovna načela prihvaćanja: zdravo poimanje Boga i čovjeka, svijest da smo stvorenja, svijest o vlastitoj grešnosti i potrebi spasenja.
Tim tminama beznađa božićno evanđelje suprotstavlja prihvaćanje Riječi Božje: "A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja".
Ateizam se ne treba jednom riječju spominjati, on se može i na drugi način opisati, kao što je to ovdje Bozanić napravio, a on je visoki crkveni intelektualac i dužnosnik na više razlićitih razina (u Hrvatskoj biskup i nadbiskup, u Vatikanu kao dio crkvene hijerarhije, te kao član kardinaskog zbora što ga uzdiže na svjetsku razinu) pa takve nepreciznosti (ili bolje rečeno pogrešne preciznosti) sebi ne bi smio dozvoliti. Radi toga što je Hrvat prije svega drugog što je u međuvremenu postao.

Da li mu je to važnija vatikanska karijera iz koje se naša hrvatska svakidašnjice više ne vidi niti osjeća toliko jako? Jer je ovakvo postavljanje reda stvari u suprotnosti s poimanjem "grijeha struktura" kojim je u neko drugo rijeme vrlo lijepo istaknuo one snage koje zaista kreiraju "taj određeni mentalitet" kao posljedicu a ne uzrok. No on očito slijedi neke Benediktove teze (koje su se isto tako pokazale kontroverznima) pa se nekako sve više osjeća da nam nedostaje Ivan Pavao II, ili bolje rečeno čovjek znan kao Papa Woytyla, koji je i sam uvijek vrlo dobro znao da je čovjek sklon grijehu, da ga pozicije i dužnosti ne štite od pogrešaka i da, bez obzira na sve, "božanske" poruke šalju samo obični ljudi. Pa je zato smogao snage za isprikama za vjekovne pogreške, te je ii Crkvu natjerao da se ispriča. Svetost nije ničim zadana, nego se mora izboriti i stalno braniti.

Obrisao jer sam se zapleo u konstrukciji... :(

Ne samo da je duplikat, nego je - što bi mi u Dubrovniku rekli - još i 'kariko'. To je izraz za prezačinjeno jelo, a koristi se i u prenesenom značenju. A to često ima i učinak bumeranga. Isto se moglo reći i na umjereniji način (unatoč onome Radikalni).

Kolega sm - u usporedbi s ovim - bio je znatno umjereniji u svom dnevniku na istu temu, mada sam i njemu rekao da je 'udario' po kardinalu Bozaniću 'k'o Maksim po diviziji'.

A što te briga. Ako si ateist onda ne vjeruješ da postoji tamna strana i ne tiče te se što Bozanić priča.