Razumijem vaše stavove,

Razumijem vaše stavove, kadovajama. Oni su izraz vašega negativnog iskustva. Ali, pogledajte sada ovo- točno ću ponoviti vaše misli, samo ću im dati potpuno drugačije značenje.

Točno je- školstvo apsolutno zatupljuje djecu i to mu je jedini cilj. To nije ni teorija ni filozofiranje. To su činjenice, zbog kojih djeca nisu osposobljena za život. Bogat, smislen i ugodan život.

Točno je da su ljudi rođeni za zanimljive poslove, ugodan život, da se ne umaraju i da se radni proces prilagodi njima, a ne da bude obrnuto. To je itekako ostvarivo i to lakše nego ova utopija koju živimo. Budite oprezni, vaša praksa i iskustvo su negativni i vi stoga ne vidite da budućnost čovjeka više uopće nije u radnom mjestu. Promjene u znanosti, tehnologiji pa i načinu razmišljanja su dovele do toga da u razvijenom svijetu više ne funkcionira koncept radnog mjesta, plate i mirovine. Vi sami to tvrdite i to je zaista tako. Dakle, ako nema više radnih mjesta i ako se više na taj način ne može doći do novca, pa čak ni preživiti, nije li logično da su promjene donijele nešto bolje i korisnije? Jesu, ali ljudi to ne žele vidjeti. Boje se da ne izgube ono što imaju i to ih sprečava da vide bolja rješenja.

Problem je u tome što škola i društvo mlade priprema za pogrešne i bezvrijedne stvari. Pripremaju ih da budu konzumenti, potrošači, bez ikakve kontrole nad svojim životom, umjesto da ih pripremaju za važan posao ugodnog življenja. Novo vrijeme i promjene su donijeli wellness revoluciju, koja će potpuno promijeniti i svijet i ljude i način života. Ne, nije život grub, nego je način na koji se sagledava smisao ljudskog postojanja pogrešan. Temeljito pogrešan.

Vidite, netko tko je osposobljen za život na vrijednostima i za vrijednosti, na etici karaktera, u duhu suradnje, a ne podjela, on u životu mora uspjeti. Neće ga zanimati ni blesavi celebrity, ni droga, ni nasilje, ni alkohol ni kriminal. Znajući što mu je u životu vrijedno, čovjek neće krenuti prečicama i stranputicama, jer zna da ga one vode direktno u propast. VI stvari vidite drugačije, jer imate utisak da se terorizirana djeca u životu bolje snalaze. Međutim, zlostavljana djeca su nevjerojatno neuspješni i nesretni u životu. Logično, jer što se oni u životu više bore, oni sami sebi stvaraju više problema, a ono što žele ili zaslužuju postižu na najteži i najskuplji mogući način.

Mjesto na hijerarhijskoj ljestvici, kako vi kažete, ne određuje društvo ili škola, nego čovjek sam. Ako ovu neljudsku priramidu života okrenete naopako, vrhom prema dole, što ćete dobiti? Točno ono što svaki čovjek svojim rođenjem zaslužuje: mjesto na vrhu!! Na vrhu ima mjesta za sve, ma ne za sjedenje. Za koga je rezervirano mjesto na dnu izokrenute piramide? Za one koji ne žele ništa napraviti za sebe. I to je sasvim u redu. Svatko je kovač svoje sreće. Za popeti se na vrh i tamo trajno ostati, nije potreban ni enorman trud. Treba shvatiti i misliti, a ne se truditi. Što se ljudi više trude, ono što trudom žele postići sve im više i brže izmiče. Bez truda se puno lakše postiže puno više.

Točno je da je tako kako vi kažete bilo uvijek u ljudskoj povijesti. Ali više neće biti tako. Zamislite neobične stvari: ubuduće će ljudi stvarati ogromna bogatstva baveći se poslovima i proizvodima wellness revolucije, odnosno brinući o vlastitom zdravlju i ljepoti.Što je najbolje, u Hrvatskoj je ta budućnost počela 1. lipnja 2001. godine. Budućnost pripada prosumerima, a ne više konzumerima ( prosumer je profesionalni potrošač, koji kupujući zarađuje, umjesto da bude klasični potrošač koji novac troši).

Nažalost, istočne kulture su u velikoj mjeri kopirali zapadnu kulturu, a svoje tradicionalne vrijednosti napustili. Prihvatili su našu bolesnu kulturu, a u dobroj mjeri zanemarili svoju. Odlika zapadne kulture su uspjeh i učinkovitost, dok su vrijednosti istočne kulture bili individualnost i duhovno zadovoljstvo pojedinca. Zato, dok se svijet ne vrati duhovnosti, poštivanju prirode i prirodnog poretka stvari te na kraju, dok sve ne bude podređeno čovjeku i njegovom probitku, mi ćemo stvarajući efekte ekonomske naravi, proizvoditi defekte u sistemu "čovjek". Drugim riječima, sami režemo granu na kojoj sjedimo. Zato je biblijska dilema vječno aktualna: "Kakva je korist čovjeku osvojiti svijet, ako pri tom izgubi dušu?"

Nevjerojatna je istina da ljudi svoj život od 50 do 100 godina, pretvore u ponavljanje jednogodišnjeg životnog iskustva 50 do 100 puta, a da nikada ne shvate kako je to kardinalna greška. Nije li logičnije da ono iskustvo, koje očito ne funkcionira, svake godine zamijenimo nekakvim boljim iskustvom? Ne bi li to bio napredak? Vjerojatno bi, ma ljudi ponavljaju iz godine u godinu potpuno iste greške, a da nikada ne shvate da su to greške.

kako van iz kontaminirane svakodnevice,,,

Ukratko, bojim se da će moderni humanistički svjetonazor zapadnog svijeta biti u skoroj budućnosti pometen životnom snagom naroda s istoka kojima je na prvom mjestu uspjeh i učinkovitost a ne individualnost i zadovoljstvo pojedinca....sve konstatacije stoje, u ovoj
iskrivljenoj stvarnosti većina odrastanja se odvija onako kako kažeš.
Potrošački delirij dekadentnog društva na zalazu nema što ponuditi
novim naraštajima.
Međutim, defetizam koji se provlači kroz tvoj komentar ne djeluje
mobilizirajuće i poticajno. Uz to što toj dijeci ostavljamo oglodano
društvo na uporabu, na naplatu naše grijehe, lijenosti i gluposti,
pristajanjem na to da su stvari kakve jesu, da su šanse te koje
mi vidimo, da su dužni živjeti, raditi i očekivati to na što smo mi
pristali imati kao naše dosege,to je to što ti mladi najmanje trebaju
od nas. Ako ništa drugo tim naraštajima ništa ne ostaje u "amanet",
jedino u čemu mogu biti kompetitivni svojim vršnjacima mimo
zapadnog svijeta je poduzetnost, osjećaj da im je cijeli svijet dom,
estetički kriteriji, korištenje različitog diskursa od ostalih, odbijanje
osrednjosti, kreativnost kao poziv...(ne mislim da nabrojanim
raspolažu već da možemo pomoći da im to budu vrijednosti).

Nemam te rad

;))))

ali bi ti za ovaj kom dao sve plusove koje danas imam,@poveznik

Evo još jedna.

Moj budući susjed ( kad se podjelimo ono kao otac i sin) je kao 19-ogodišnjak imao ljepoticu od 16 -ak godina čiji stari je dosta nagle naravi.

Jednom sam mu skrenuo pažnju da je ona maloljetana,da vodi o tome računa i da pripazi baš da ih njen stari negdje ne zatekne.

Pošto mi je posao bio takav da radeći noćnu smjenu nekada prođem pored svoje kuće,negdje oko 3 sata ostao sam bez cigareta,stao kod kuće i ulazeći u kuću u predstoblju čujem da je netko u predsoblju:normalno,najprije se zaprepastim a onda upalim svijetlo,kad taman se djeca obuvaju,ide mala kući.

Sutradan ga pitam,da šta sam ti ja rekao,dovodiš kući maloljetnicu,hoćeš da imamo problema sa njenim starim a znaš kakav je?!

Njegov odgovor je bio: pa jesi rekao da pazim da nas on ne zatekne gdje,nisi rekao da nas ti ne smiješ zateći.
.
Istina.