Poljoprivredni poticaj

zamirzine

Česti su prigovori hrvatske javnosti kao i raznih stručnjaka da su poticaji u poljoprivredi zapravo socijalna stavka, a da ne služe razvoju agrara. Teško je pronaći pravi odgovor, a još teže pronađi pravo rješenje. "Tko plaća uvijek mu je puno, a ..."
U članku Subsidies Fail to Save French Farms se govori o francuskom slučaju gdje je primarni prigovor - propadanje obiteljskih farmi uprkos ogromnom agrarnom budžetu koji Francuska povlači iz EU budžeta - 11,6 mld € godišnje.
Navode se npr. podaci da u zadnjih 50 godina dnevno nestane u prosjeku 100 farmi, da je broj uposlenih u poljoprivredi smanjen za 2/3 u posljednjih 25 g., da se prihodi farmera smanjuju, a opada i izvoz polj. proizvoda...
Ponovo se upozorava da farmeri moraju iznaći dodatne prihode, izvan svog gospodarstva. A to je vrlo znakovito upozorenje jer insinuira kakva je budućnost poljoprivrede.

Zanimljivo je da se i u SAD javljaju slični problemi, barem što se tiče nestajanja (propadanja) obiteljskih farmi. Čak je iznenađujući podatak da tamo čak 60% malih farmera ne prima nikakove poticaje. U članku While the rich people ski . . .se može nešto više o tome pročitati.

A koliki su zapravo poticaji u razvijenim zemljama?

SAD - http://www.ewg.org/farm/index.php?key=nosign
EU - http://farmsubsidy.org

Oni uporniji čak mogu pronaći podatak da npr. princ od Monaka prima više od 300 tis. dolara godišnje, Engleska kraljica Elizabeta preko 700 t. dolara, Nizozemski ministar vanskih poslova Cees Veerman preko 180 t dolara...

Nakon sveg navedenog, dade se primjetiti da će do 2013.g. (do kad će u EU biti drastično smanjeni poticaji) biti mnogo rasprava o ovoj temi.
Rezanjem svih poticaja biti će zasigurno zadovoljene mnoge ljudske taštine, ali je veliko pitanje da li će siromašni indijski ili afrički farmer biti u prilici povećati svoj standard, da li će građanstvo konzumirati jeftiniju i kvalitetniju hranu.
Multinacionalne kompanije i poljoprivredni tajkuni imaju razloga za optimizam.
GMO hrana, klonirane životinje, lude krave ...su tek priprema za bitku koja će se dogoditi ako proizvodnja hrane podlegne pod jurisdikciju apsolutnog tržišta.

Komentari

Ultimativni je paradoks

Ultimativni je paradoks politike poljoprivrednih subvencija u manje više svim razvijenim zemljama to što je osnovni cilj kojim se one javnosti opravdavaju, a to je očuvanje seoskih obiteljskih farmi i u cjelini očuvanje starog načina života, posve u suprotnosti s rezultatima.
Najveći dio tih subvencija ide velikom agrobiznisu čime opet dolazimo do glavnog razloga njihovog uvođenja - pogodovanje lobistički moćnom (malom !) dijelu populacije (koji se uvijek može osloniti na pouzdanu bazu traktoraša i kombajnaša za blokiranje cesta, iako će oni u toj raspodeli dobiti mrvice).
Bravo za članak.

Ovakvom politikom Hrvatski

Ovakvom politikom Hrvatski seljaci ce propasti.Svima mora biti jasno da dok seljak nebude bogat nema bogate drzave.Zato cjene mlijek i mesa treba stabilizirat.Nemoze cjena mlijekam biti ispod 2kn/l za najnizu klasu mlijeka.Sve cjene idu gore,jedino seljaku svi diktiraju kak im pase da nam plate,a to je ono najmanje sto moze bit.Sve je dobro dok seljaci imaju strpljenja i zivaca da se dadu tako podcjenjivat.Kad tome dodje kraj bit ce jako tesko za drzavu.Svi ce sve rasprodat i prijavit se na socijalu jer bi neki imali vise nego ovako radit samo za druge. DOKLE CE TAKO BITI

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.
WriteSomething knjiga
Syndicate content