Politika posvuda, a političara nigdje

• Dnevnik Whatever - Uto, 28/09/2010 - 01:48
• Glasujte
  44 Up Down
• Komentari 22 dodaj komentar

Kad je prije neki dan zastupnik SDP-a Željko Jovanović u Saboru rekao da je vrh HDZ-a kriminalna organizacija, a zastupnica Mirela Holy da bi za zatvaranje poglavlja 23 trebalo zatvoriti pola Vlade, pomislih - gle, SDP je napokon pronašao jaja i odlučio postati opozicija. Napokon su se trgnuli i drznuli se javno, u parlamentu, reći ono što je već svima jasno i očito. Naravno, veselje je kratko trajalo, a da bi se učinak tih izjava razvodnio pobrinuo se vodeći luzer na političkoj sceni - Zoran Milanović.

Naime, sve njegove izjave imaju učinak kao hladna kante vode preko glave - preduge, prezapletene, lažno intelektualne, bez poruke, ali ispričavanjem HDZ-u za gorenavedene izjave ("priznajem, tu smo kao stranka malo pretjerali") je stvarno okrunio svoju dugogodišnju karijeru političkog klimavca i neznalice. Taj čovjek zaista nema pojma bi li Vladu napadao ili bi joj se ispričavao i čekao sa strane da mu božja providnost udijeli trenutak na vlasti - goreg lidera opozicije ne mogu ni zamisliti. Pogledajte kako to izgleda kad se normalan lider opozicije suprotstavlja premijeru, u šaljivom tonu, ali bez ispravaka netočnih navoda i povreda poslovnika jer se radi o normalnim političkim raspravama, što u našem Saboru ne možemo vidjeti...

Naravno, nakon izjave Mirele Holy, Jadranka je zavapila "opomena, opomena!!! šta je ovo??" ne vjerujući da je netko njenu Vladu nazvao kriminalnom. Pošto Jadranka u ovakvim situacijama voli igrati ulogu žene-žrtve i tražiti zaštitu, a inače se voli prikazivati kao Željezna Lady - prilažem primjer kako je to radila originalna Željezna Lady kad je bila napadana u Parlamentu - obratite posebnu pažnju na drugi dio u kojem joj jedan zastupnik ni ne postavlja pitanje nego joj samo kaže da prezire svu njenu politiku :))

U svakom slučaju, ne treba puno za dokazati da se naš kokošinjac od Sabora samo naziva parlamentom i da u njemu nema nikakvih smislenih rasprava, pa ni smislenih svađa i sukoba. Vrhunac su dozlaboga patetična prepucavanja koja je vlada bila gora, a o nekakvim idejama, rješenjima, sukobima oko boljeg načina vođenja zemlje - ni traga.

Međutim, ono što je meni bilo za žaljenje u cijelom tom igrokazu je ponovna demonstracija nepostojeće, ali toliko opjevane, unutarstranačke demokracije u SDP-u koja se ogledavala u dvije porazne činjenice:

1. Iz intervjua Mirele Holy Jutarnjem listu smo doznali da je za onakav istup imala dozvolu (!) predsjednika stranke što pokazuje da pitanja moraju biti odobrena i da nema prostora za razmišljanje svojom glavom (čime se također često hvale) i ne daj bože odskakanja od partijske linije postavljanjem čudnih pitanja
2. Zoki je ispričavanjem na pretjerivanju zapravo napravio budale od svojih zastupnika jer je time neizravno poručio da oni pričaju bezveze, a on je tu da sredi stvar u ime stranke

Kad i ako ja nešto zajebem, normalno mi je da se ispričam sosbno, a ne da to netko radi u moje ime jer nakon Zokijeve isprike ostaju samo dvije opcije: ili zastupnici Jovanović i Holy nisu mislili to što govore ili se Zoki prepao preoštre kritike. U svakom slučaju ja bih se na njihovom mjestu osjećao kao da me netko ošamario kao nestašno dijete koje je reklo neugodnu istinu na obiteljskoj večeri.

I kad smo već kod unutarstranačkih izbora i kod primjera Britanije - jučer je za predsjednika Laburista izabran Ed Miliband, potukavši vlastitog brata Davida za nekih 1% glasova. Kakva je paralela sa SDP-om? Pa skoro nikakva. Naime, nakon gubitka izbora, Gordon Brown je odmah dao ostavku na vođenje stranke i provedeni su novi izbori. Izbori za predsjednika stranke se ne provode samo u zadanim rokovima nego na poticaj članova stranke, kada rezultati vodstva nisu dobri, pokreće se unutarstranačka procedura ili tzv. "Leadership challenge" smjene vodstva koje loše radi. Tako su svoje uspješne karijere skončali i Thatcherica i Blair. Nisu ih smijenili birači, nego njihove vlastite stranke kad su nakon dugog razdoblja vladanja pogubili konce.

Takvo nešto nije moguće u našim strankama jer mi, unatoč sveprisutnosti politike, nemamo profiliranih političara, osim šačice predsjednika stranaka i njihovih najbližih suradnika. Zbog sustava upravljanja strankama nije ni moguće da se profiliraju političari koji će imati svoje stavove i misliti svojom glavom, a ne stranačkim uredbama. Svako odstupanje od odobrene politike se kažnjava zbog već stoput ponovljene istine da su svi zastupnici odgovorni šefu koji ih stavlja na liste za Sabor. Kad bi birači birali konkretne ljude u Sabor, oni bi mogli govoriti što žele i što misle, a stranka bi bila samo okvir unutar kojeg bi bilo raznih mišljenja. Naše stranke su monolitne i ukalupljuju pa više ni Kosorici ne smijete reći da joj je Vlada kriminalna jer to nismo tako dogovorili na Klubu. Idealna okolina za mediokritete i klimoglavce kojima treba servirati mišljenje. Treba li i reći da normalne stranke, u normalnim društvima imaju cijeli spektar mišljenja i ideja, pa tako u istoj stranci npr. Republikancima u Americi imate umjerene i radikalne desničare i ne postoji vrhovni autoritet koji ih vodi. Johna McCaina su zbog često atipičnih stavova za republikanca zvali RINO (Republican In Name Only) ali ga nitko zbog toga nije izbacivao iz stranke ili se u njegovo ime ispričavao zbog nekih stavova. Uopće nije neobično da unutar Demokratske stranke koja je lijevo-liberalna u našim pojmovima imate zastupnika koji su protiv abortusa, za rat u Iraku, protiv imigracije i obrnuto kod Republikanaca ima onih koji su bili protiv rata u Iraku, koji su pro-life, pro gay-marriage itd... Samo zato što u tim strankama stvarno postoji pluralizam mišljenja i profilirani političari koji imaju svoje stavove i nitko im ne govori što da pitaju i što dda govore u parlamentu.

Stoga molim da kad se sljedeći put krene pričati o "festivalu demokracije" i "podizanju standarda" glede velike unutarstranačke demokracije u SDP-u da se sve ovo ima na umu. Pritom napominjem (prije nego što s Iblerovog trga krenu komentari i prije nego što mi pravednik vž spjeva pjesmicu) da o HDZ-u u ovom kontekstu ne pišem jer smatram da je to ionako nakupina osoba povezana interesima, kriminalom i ponešto patetične ideologije, a ne stranka u pravom smislu te riječi. Za SDP još ima nade ako se nađe par pametnih ljudi da pokrenu Leadership Challenge i promijene tu stranku u pravcu istinske unutarstranačke demokracije. Jednostavno, da nađu svog Blaira i pokrenu New SDP, jer Blair je modernizirajući stranku donio 13 godina vlasti i stvarne promjene u društvu. Ako sve ostane po starom i glas SDP-a bude samo Zoki, neće bit dobro. Ne samo za tu stranku nego i za sve nas, jer partitokracija na hrvatski način nas je i dovela do ovog gdje danas jesmo.

• Dnevnik Whatever - Uto, 28/09/2010 - 01:48
  
• Komentari 22
• 2039 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar