Tagovi

Politika, politika, politika

Osvrt na istinsku narav politike.

Manifest političkog uma
ili
Manifest duha politike

Aristotel : „Država je u najvećoj mjeri samodovoljna zajednica i onaj koji je prvi osnovao državu začetnik je najvećeg dobra.“

Ovo što Aristotel tvrdi sušta je istina.

Ovdje bih htio skrenuti pažnju na to da državu ili države nije osnovao nitko drugi nego političari, te da su upravo oni najveći, ili, neki od malog broja najvećih dobrotvora čovječanstva.

Ovakvom se mišljenju, međutim, suprotstavlja naše iskustvo koje nas uvjerava da je politika nešto najpokvarenije što čovjek poznaje, a da su političari neusporedivo veći zločinci nego gangsteri ili razbojnici.

No to naše iskustvo je nemisaono i pervertirano, izopačeno i ne bi mu trebalo vjerovati. Ono nas želi uvjeriti da politika jest ono što nije i da nije ono što uistinu jest.

Vjerovati treba kritičkom promišljanju ovih stvari.

Ovdje se iznosi mišljenje o naravi nekih bitnih elemenata na kojima se temelje politika, pravo i moral, a svoju politiku i svjetonazor neka svatko odredi sam sebi.

Napomena.

Tekst je prilično nezgrapan, jer počinje od repa ili čak niotkuda, a ne od glave i tek kad, na kraju dođete do glave moći ćete shvatit zašto smo morali početi od repa. Što se tu može? Stvar je teška i potrebno je malo strpljenja i napora i sa vaše strane.

Čovjek

Ljudska vrsta, tj. postojanje čovjeka u obliku vrste je najvažniji oblik postojanja čovjeka. To je beskonačno postojanje, specifična besmrtnost. Ona zadobija smisao ostvarenjem nekih velikih i više nego važnih ciljeva. Da vrsta nije najvažniji oblik postojanja, i da nije tih ciljeva, ne bi bilo politike.

Za razliku od ostalih živih vrsta, ljudska je vrsta ontogenična - sposobna stvoriti umjetno, virtualno biće. Kreativne individue, narodi i epohe stvaraju neophodne elemente tog bića, a ljudska vrsta, tokom mnogo tisuća godina održava i povezuje te elemente u stvarno, cjelovito umjetno biće. Da nije politike nikad ne bi bilo stvoreno ni zgotovljeno to umjetno biće.

Biće – ens - je Nešto određeno što ima moć samokretanja.

Stvari – res - su također Nešto određeno, ali nemaju tu moć.

Umjetno, virtualno biće ima moć svrsishodnog samokretanja.

Ovo, umjetno ili virtualno biće stvara se radi toga da ljudskoj vrsti posluži kao svrsishodno bićevito sredstvo, bićevito oruđe za ostvarivanje njenih ključnih ciljeva, koji nadilaze prosti biološki opstanak. Među te ciljeve spadaju: ekspanzija u svemir, slobodan i siguran opstanak, ali i neki transempirijski, a možda i transcedentni ciljevi. Ti ciljevi mogu se ostvariti isključivo nekim oruđem koje je bićevito, (de)ontologično, autopoietično.
Kakve veze ima politika s ovim, vidjet ćete kasnije.

Povijest je ontogenički proces – proces stvaranja umjetnog, virtualnog bića. Započeo je prije nekoliko desetina tisuća godina, a uspješno se privodi kraju tokom nekoliko zadnjih stoljeća. Umjetno biće poznato je, a i nerazumno ozloglašeno pod nazivom kapital. Stupnjevi razvoja kapitala su 1. Teza - novac, 2. antiteza - tehnika, 3. sinteza, željeni rezultat razvoja - znanost, 4. epiteza - tehnologija. Ta tehnologija nije ništa drugo do primjenjena znanost, a ova pak nije ništa drugo do Zapadna, a danas, i cijela svjetska civilizacija.
Politika je bila babica koja je pomagala pri rađanju i ovo umjetno biće dovela na svijet.

Civilizacija je materijalno sredstvo za ostvarivanje ultimativnih ciljeva ljudske vrste. Njime upravlja politika.

Društvo je umjetni, virtualni organizam, a ujedno i neophodno političko ili organizacijsko sredstvo, oruđe za ostvarivanje tih ciljeva. Društvo nastaje svjesnim svrsishodnim preustrojavanjem vrste - neposrednim političkim djelovanjem.

Politika je apstraktna, neodređena, opća volja ljudske vrste – «volonte generale» - usmjerena ka ostvarivanju ključnih ciljeva vrste, ali često i protiv njihovog ostvarivanja.

Pravo je ospoljena i određena, virtualizirana politika, virtualizirana kao pozitivna metoda kojom ljudska vrsta samu sebe vodi, motivira i prisiljava na stvaranje takvih društvenih i ekonomskih odnosa i prakticiranje takvih činidbi koje vode ka ostvarivanju njenih ciljeva.

Za razliku od prava, politika ne prisiljava, nego samo zavodi.

Budući da je pravo izvanjštena, virtualizirana politika, koja, pak nije ništa drugo do volja ljudske vrste, onda je upravo ona, ljudska vrsta, a ne neka nacija ili povlaštena individua, istinski, izvorni i jedini suveren na ovom planetu. A s obzirom na to, cijela vrsta, tj. svi njeni pripadnici trebali bi živjeti u jednoj državi. Iz toga proizlazi nužnost i opravdanost stvaranja svjetske, globalne države.

Jedna vrsta, jedan planet, jedan zakon!

To je ujedno uvjet slobode, ravnopravnosti i jednakosti svih pripadnika ljudske vrste - individua, naroda, i rasa.

Različite nacije, rase, kulture ne bi smjele svoj opstanak i međusobne odnose temeljiti na bezakonju i samovolji, kao što se prakticira danas, jer tako se živi u zvjerinjaku. Takav je opstanak nedostojan čovjeka. Politika je duhovni instrument humaniziranja ljudske vrste.

Moral – običaj da se vlastiti interesi i ciljevi ostvaruju na način kojim se daje doprinos ostvarivanju ciljeva vrste.

Dobro – ono što doprinosi ostvarenju ciljeva vrste, a zlo je ono što ometa ili sprečava njihovo ostvarivanje.

Pravda se zbiva onda kad svatko dobija srazmjerno veličini i vrijednosti svog doprinosa ostvarivanju ciljeva vrste ili biva kažnjen srazmjerno šteti ili zlu koje je počinio. O politici ovisi hoće li biti pravde ili neće.

Zajednički temelj politike, prava i morala jest načelo:
ostvaruj svoje interese i ciljeve na način koji vodi ka ostvarivanju ciljeva vrste.

Taj imperativ važi za sve ljudske i društvene subjekte, počev od individue do države.

Neki političari djeluju u skladu sa oni načelom, a neki se koriste društvom da bi samima sebi učinili kakvo dobro.

Vlasništvo
Čovjekova vlastitost izvan njegove kože – njegov život i duh izvanjšten, ospoljen ili opredmećen radom. Opstanak ljudske vrste i opstanak subjekata koji ju čine, treba biti ovisan o vlasništvu, a ovisnost treba biti takva da čovjek živi to bolje što se više i svrsishodnije brine o njemu. Politika je bila ta koja je blagoslovila ovakav odnos prema predmetu vlasništva.

Virtualni vlasnik
Današnje, a ni buduće, razvijenije, građansko društvo, ni njegova ekonomija više neće moći funkcionirati na temelju tradicionalnog privatnog vlasništva, ali niti na temelju društvenog. Potrebno je stvoriti umjetnog, virtualnog vlasnika, a on se stvara putem etabliranja nekoliko zakona od kojih su najvažniji već poznati vam :

Zakon o kontroli efikasnosti rada managera,
i
Zakon o kontroli efikasnosti rada administracije i vlasti.

Virtualni vlasnik je bitno funkcionalniji od živog privatnog vlasnika. Taj, virtualni vlasnik je sinteza - tisućama godina očekivani rezultat razvoja vlasništva. Jedino se na temelju njegovog vlasnikovanja može ozbiljiti sveopća pravda, zadovoljiti sve ljudske potrebe, nastaviti razvoj civilizacije i ostvariti ultimativne ciljeve ljudske vrste i svih drugih ljudskih i društvenih subjekata. Hoće li se uspostaviti virtualni vlasnik, ovisi o tome hoće li biti političke volje za njegovo uspostavljanje.

Daljnji razvoj društva, njegova evolucija odvijat će se putem transformacije demokratskog u nomokratsko društvo. Vladavinu naroda treba zamjeniti vladavina cijele ljudske vrste i njene volje izražene pravom i zakonima. I ovo ovisi o tome hoće li biti političke volje za izvođenje te promjene.

Eto, "samo" toliko.

Na kraju........

Anegdota:

Kad je Aleksandar Veliki uhvatio jednog gusara i htio ga pogubiti, ovaj mu bezobrazno dobaci.
"Ti i ja radimo istu stvar" samo ti to činiš na veliko, pa te slave, a ja na sitno, pa bivan popljuvan i pogubljen".

To je razbojničko shvaćanje politike.

Ono što je zajedničko Aleksandru Velikom i sličnim ljudima i onakvim razbojnicima, jest jedino to da se i jedan i drugi služe oružjem. No Aleksandar oružje koristi da bi oslobađao ljude, a onaj gusar da bi ih porobljavao.

Takvih kao što je bio Aleksandar ima malo, a onakvih kao onaj gusar puno. No i pored toga nikad neće pobijediti, jer im je i pobjeda zapravo poraz i to onaj najveći.

Ovu sam anegdotu naveo samo zato što je bila uglavnim krivo, naopako shvaćana. Prema tom, naopakom shvaćanju, onaj gusar je bio nekakav moralni pobjednik i moralna veličina, A Aleksandar propalica koju bezrazložno slave narodi i pokoljenja.

Tagovi

Komentari

Tko je glasao

g. R. Lj. Weiss

Nije, nažalost, neosnovna, predrasuda nego refleksija iskustva kojeg imamo. a i ono o Evropi, nije katastrofičarsko mnijenje, nego prilično
trezvena i hrapra procjena vjerojatnih budućih događaja.

Tko je glasao

za petarbosni4 zamolba

Poštovani,

Država se može tumačiti s više rekursa. Primjerice etičkog, onda se mora koristiti stručni riječnik etike, pravnog onda se mora koristiti stručni riječnik prava i zakona, .......

Ako se miješaju rekursi u istom tekstu sadržaj postaje rizičan sa zaključcima i težak čitatelju za razumijevanje.

Objektivna je teškoća za pisca tekstova da recimo iz jednog stručnog rekursa pređe na etički jer mu to multiplicira potrebu za objašnjavanjem.

Obuhvat tumačenja preko pravnog sustava je praktičnini i razumljiviji.

A teškoća je kada se koriste i riječi koji su nam podmetnute zbog ideoloških razloga. Primjerice političar tako da se prikrije odgovoran subjekt.

Predlažem da umjesto riječi političar koristite državni dužnosnici i upravljači, članovi političkih stranaka i građani koji svakako imaju i svoju grupu zadaća baviti se javnim poslovima. Svi oni mogu biti "političari" ali s različitim karakteristikama. To su subjekti u pravnom sustavu kojeg imamo.
Ako treba promijeniti pravni sustav definirajte novog subjekta ili drugo.

Također predlažem da pokušate pravno definirati virtualni ....

Hvala. Naglašavam da ovim ne napadam slobodu izražavanja već molim da struktura sadržaja bude preciznija.

rodjen

Tko je glasao

Vladavina koga?

Po sadašnjem stanju stvari idemo prema vladavini nacional-šovinističkih elita, a možda i prema novim ratovima, ne isključujući i Evropu kao poprište! Neki će reći - mišljenja katastrofičara, a eto, moja persiona kaže, samo iskustvo promatrajući povijest...Rat u Jugoslaviji 1991. bio je samo uvod u kataklizmičke potrese u Evropi, u kojoj završava vrijeme dužeg mira...
Politiku vode danas činovnici, slabo obrazovani, bez vizija...gramzivi, odanarođeni! Politika je postala prljavi "job", trajni sukob interesa, uključujući i interes mafije, a ne umijeće vladanja na dobrobit većine.
Možda je čista predrasuda, ali kada se pogleda fizionomija nekih moćnika, posebno u nas, običan građanin ima da se uplaši!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci