pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vi da ste gore mogli organizirati interaktivni dio stranice, tesko. Cak i na tvoju instrukciju, jedva sam nasao link.

Tako me cisto zanima koliko je ljudi voljno detaljno prouciti cijelu mapu site-a da bi naslo navedeni link? Onako, u postotcima :-)

Nego. Moc interneta jeste u mogucnosti da se stvari rade javno, otvoreno i transparentno. Da nema potrebe niti mjesta za zakulisne igre, koje jesu baza za pretjerano politicko licemjerje i prilicno uobicajenu prevaru glasaca u nasoj politickoj zabokrecini.

Tako mi kontakt mail i ostali oblici zatovrene komunikacije ne predstavljaju puno, kao niti kontakti na stranici SDPa ili jedan jedini kontakt na stranici HDZa.

S obzirom da je ocjena nasih politicara prema posljednjim istrazivanjima ocjena vjerodostojnosti politicara 1.7, forsiranje potpuno javnog, otvorenog i transparentnog rada u svakom elementu gdje je to moguce, nacin je vracanja vjerodostojnosti na temelju kvalitetnog informiranja javnosti.

Zato bi meni iskreno bilo puno draze da na forumu HNSa uz Blezekovica, odgovaras povremeno i ti, te ostali mocnici HNSa, s obzirom da je upravo vas forum (sredstvo JOT komunikacije) ono sto vas razlikuje i od HDZa i od SDPa i od ostalih politickih stranaka, dajuci vam veliki respect koji druge stranke nisu dosegle. Ono sto je usputno fascinantno u cijeloj ovoj prici jeste da cak i jedan HDP (makar mu je forum strogo cenzuriran) ima ovo sredstvo koje potice demokratizaciju drustva, a da ga jedan "socijal-demokratski" SDP nema.

Sve u svemu, HNSu respect, a SDPovcima tumb down, s obzirom da su svjesni moci novog medija, a da istovremeno nemaju plebiscitarnu volju da se uz pomoc JOTa izbore za bolje drustvo.

Ovo je jedino mjesto gdje politicar moze dobiti ugled na temelju jedne otvorene, transparentne, javne diskusije, umjesto medijskih floskula i jeftinih pamfleta na koje smo osudjeni kroz klasicne medije, htjeli mi to ili ne htjeli.

Taj ugled na prvi pogled nije znacajan, no informiran pojedinac koji kroz otvoren diskurs stekne povjerenje u politicara (a to je prilicna rjetkost), taj pojedinac postaje prilicno mocna i informirana podrska takvom politicaru.

A prilicno je poznato da upravo ovaj vid prijenosa poruke ima najsnazniji i najdublji utjecaj prilikom kreiranja mnijenja. Iliti, tiha voda brege dere.

I sada se postavlja pitanje zbog cega jedan politicar ne bi trebao ovakvu podrsku? Meni se samo pitanje cini bizarnim, s obzirom da je prilicno neupitno kako podrska informiranog gradjana ne da nije suvisna, vec je itekako korisna stvar u politickoj areni. A ja jos nisam upoznao covjeka koji treba moc da mijenja stvari, a da od moci bjezi krijuci se iza pseudonima. Radi se naime o svojevrsnom oksimoronu.

Tako i tvoj argument moram uzeti sa odredjenom rezervom.

S druge strane, zamislimo sto bi se dogodilo kada bi nasi politicari u nesto vecoj mjeri krenuli JOT komunicirati sa javnosti. Kako bi tada izgledao doskurs po pitanju NATO saveza ili recimo prodaje telekomunikacija DTu. Cini mi se da bi u ovakvom sucelju nasi politicari bili prilicno brzo stjerani u kut, te da bi i sami morali priznati ne tako rijetke politicke apsurde za koje se zalazu iz ko zna kakvih interesa.

Samo pak priznanje, znacilo bi i preuzimanje odgovornosti da se sama stvar promijeni, sto nasim politicarima (osim casnom Lesaru), izgleda da bas i nije u interesu. Izmedju osobne komocije i nekog ispravnog cina koji zahtjeva odgovornost, prilicno je ocito sto ce nas politicar izabrati.

No, to je u neku ruku i dobro, s obzirom da politicki poduzetnici koji nisu dio nasih parlamentarnih snaga, nazovimo to ukratko oligarske klike, imaju potpuno slobodan prostor djelovanja. I to je OK.

Sve u svemu, svako zlo za neko dobro, jeli :-)

Podjele ne odgovaraju ovdje, i što je važnije niti općenito.
Ne može se raznu promjenljivu boljševičku, partizansku i drugu praksu svrstavati lijevo, desno ili u centar kad tu svega toga ima, a najviše izbjegavanja profilacije. Pa i sam SDP se olako svrstava u lijevi centar, a na vlasti je svuda više došao do izražaja desnocentristički i desnoliberalistički dio.
Gdje je HNS, to ni Čačić ne zna objasniti.
O HDZ-u da ne govorimo.
Da li se u smislu lijevo-centar-desno uopće može govoriti po strankama?
Htjeli ne htjeli, nema smisla izbjegavati drugo s tim u vezi, jer po čemu bi u pitanjima politike bilo važnije pismo samo pa i živi govor od ukupne priče, kojoj su to samo djelovi, uz zbilju, muk i tamu koji puno toga kažu, podatke, minimume duha i uma, na koncu rezultate i slično.

Ovdje ipak dominira razina rasprava gdje to nije niti bit, pa je logično da se rasprave stimuliraju i postavljanjem suprotnog od nečijeg opredjeljenja, da je puno paradoksa, da je neraspravljeno a dotaknuto važnije od detaljno raspravljenog. To su uobičajene stvari i u veoma uobičajenim, veoma tradicijskim temama.
Npr. na pitanju lustracije se može braniti stav da je zoompolitikon u glavnoj tehničkoj šabloni evropske ljevice, koja šablona kaže imamo rješenja i ne želimo preveliko otvaranje pitanja i komplikacije oko toga, a evropski centar i desni centar se neuspješno upinje komplicirajući stvar, čime su ostali sudionici rasprave više desni centar i centar.
Ad ostalog se također može uspješno braniti stav da dominira desno blizu centra, opet zato što nazovi lijevo od centra više određuje tempo, relacije itd. To su stari paradoksi, koji su omogućili pok. Šuvaru da kaže ljevica jednako desnica.

Nisam stručnjak, ali nije niti težište na struci, težište je htjeli ne htjeli na ukupnom.

pollitika.com nema nikakav monopol na političke teme na hrvatskom internetu, pa stoga svatko može odabrati onu arenu za koju smatra da mu je najbolja

slažem se da nam nedostaje "desnih" ili barem desnijih blogera i diskutanata no nažalost ne poznajem nikoga tko bi udovoljavao tom opisu niti znam gdje bi ih tražio; no ako netok zna neka to svakako učini
ako smo svi lijeve orijentacije (a stvari idu u tom smjeru) tada praktički sve što možemo napraviti je pljuvati po onima s druge strane (ili konstruktivno kritizirati), no kada bi imali dobre desničare mogli bi sukobiti mišljenja i svi skupa nešto naučiti
na primjeru intervjua s tadićem sam skužio kako se s mnogim njegovim stavovima u stvari u cijelosti slažem (a vjerujem da je slična situacija i s mnogim drugim ljudima), pa se stoga pitam da li sam ja desničar, ili pak možda tadić pokušava gurnuti ideje koje nisu nužno desne same po sebi?

i još nešto, g. lesar apsolutno nije jedini političar "iz vrha" na pollitici, ima njih još samo što koriste alias umjesto punog imena, a neki samo promatraju bez aktivnog sudjelovanja

Volio bih polemizirati sa zagovarateljima i drugih politika, a još više s nositeljima određene političke prakse.
Upravo o tome i govorim.
Ne bi li rado upitao nekog HDZ-ovca je li ga danas sram Ive Sanadera koji je pr(o)edao Gotovinu, danas kad znamo da se tužiteljica povlači i nije ju briga što ni Karadžić ni Mladić nisu u Haagu, a Srbija neće biti usporena na putu u EU. Možda čovjek, premda sumnjam, ima logično objašnjenje.
Ili možda nekog HSP-ovca zašto su se u velikom broju prodali nakon zadnjih lokalnih izbora.
Da ne nabrajam dalje, želim reći da ovdje nije cijela politička scena(ona koja je bitna), a s kojom bi mogli prodiskutirati o nekim stvarima.

Ne moraju voditi svoj blog, ali mora postojati mjesto gdje svom zastupniku mogu postaviti pitanje i dobiti odgovor.
Zadnjih mjesec dana kampanje kad mi njima trebamo, mene jednostavno ne zanima.