Politika, mediji i trgovina

• Dnevnik el radical - Pon, 16/10/2006 - 13:15
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 7 dodaj komentar

Ne znam. Jednostavno nisam siguran ima li ovo smisla i treba li uopće pisati o svemu ovome o čemu pišem. Čini mi se da digitalni zapisi, kao i svi ostali, sve trpe, ali da od toga nema ama baš nikakve koristi za nas kao zajednicu, selo, grad, županiju ili državu. Imalo bi smisla tek kada bismo našim pisanjem uspijevali koliko-toliko promijeniti neke stvari, poboljšati kvalitetu života ili ukazali na nešto što nije dobro, a što bi se nakon našega napisa promijenilo. No, to nije tako. Istina, ništa se neće promijeniti, pa se pitam treba li uopće pisati i zašto? Mediji postaju sve više zabava, a sve manje istinska potreba.
Čast izuzetcima.

Mislim da bi bilo puno svrsishodnije priključiti se političkoj stranci i kroz stranku aktivno se boriti za načela koja podupirem. No, problem je što u našoj državi ne postoji politička stranka i opcija koja provodi program koji me zanima i s kojim bih bio zadovoljan. Možda je došlo vrijeme za novu stranku, novi program, nove ljude, novu vladu, novi sabor. To je sigurno, ali, opet se pojavljuje ovaj ali.

Situacija s vrha države uvijek se reflektira na niže razine vlasti. Tako da na lokalnoj razini uvijek možemo prepoznati kakvo je sranje na vrhu. A pisati o lokalnoj razini i stvarima koji se događaju na lokalu zaista nema smisla. Sve se unaprijed zna. Medije ukoliko ih ima kontroliraju pojedinci, recite mi gdje nije tako? Čast izuzetcima, ali broj istinskih i pravih medija zaista je malen. Piše se samo o stvarima koje ti pojedinci puste. Recite mi da to nije tako? Tamo gdje ima tračaka medijske slobode to se nastoji ugušiti.

Neću previše trkenjati, ali evo za pred kraj ću ispričati anegdotu kako sam na svojoj koži naučio što su demokracija i mediji. Svojedobno sam tijekom srednje škole surađivao na lokalnom radiju u emisiji za mlade. Pisali smo o svemu i bilo je zaista divno kao srednjoškolac upražnjavati slobodno vrijeme heklajući tekstove za emisiju. Igrom slučaja, jednog petka sam bio u lokalnom disku u kojemu se pojavila bjelouška. Prilika za ne propustiti i ja sam skucao tekst kako se u našemu malom mjestu u disku pojavila gmizava gošća. Bio je to prevrat u mojem shvaćanju demokracije i medija. Ne samo što me gazda diska proganjao i zavalio mi duplu šamarčinu nasred trga, već podršku nisam dobio niti od svih članova redakcije. Demokracija, naučio sam, nužno ne podrazumijeva istinu u medijima. A istinu i sadržaj medija kroje oni koji imaju moć i novac.

Možda, eto da si uskočim u usta, sve ovo i ima nekakvog smisla na misaonom planu, ali siguran sam da bez političke akcije na terenu ne možemo ništa mijenjati. Vjerujem da bi svi mi bili puno zadovoljniji da imamo mogućnost vlak pokrenuti u drugom smjeru. Ako je pollitika.com dio mijenjanja smjera, ima svu moju podršku.

Dok ja podržavam i kuckam ovaj tekst, političari dogovaraju stvari koje će se odraziti na živote svih nas, bez da su nas prije toga pitali želimo li mi to ili ne. Rat protiv terorizma sigurno nije naš rat, niti smo ga počeli, niti ćemo ga završiti. No, da bismo dobili političke povlastice naši vojnici moraju ratovati u tom ratu. To je politička trgovina čije razmjere i posljedice još uvijek ne možemo i još neko vrijeme nećemo znati.
Prava istina ima tendenciju ostati iza tapeciranih vrata velikog salona u kojima se spomenuta trgovina dogovara. PR i glasnogovornici poslužiti će se uopćenim frazama, a detalje će plaćati naraštaji koji dolaze. Bez da ih itko pita žele li to ili ne. Mediji će prenijeti fraze, proći će i sutrašnji dan, svanut će novi i pojaviti će se neka druga masmedijska seks ili slična afera, da ne kažem sisa, koja će skrenuti pozornost s pravih i bitnih stvari.

• Dnevnik el radical - Pon, 16/10/2006 - 13:15
  
• Komentari 7
• 3794 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar